Connect with us

Društvo

HARRIS: ‘Chesterton je predvidio da će kršćanstvo biti zadnji zaštitnik razuma protiv poganskog relativizma’

Published

on

 CHESTFEST: REVOLUCIJA PRAVOVJERJA     Chesterton je Crkvu vidio kao svijetli most koji spaja stari Rim sa suvremenom europskom civilizacijom, a ne kao središnju točku tobožnjeg srednjevjekovnoga mraka. No dolazi “novo mračno doba”, rekao je Ahlquist, čiji barbari, kao i oni koji su srušili Rimsko Carstvo, ne teže za istinom, već isključivo za zadovoljstvom.

Na Filozofskom fakultetu družbe Isusove na zagrebačkom Jordanovcu održan je drugi i središnji dan prvog ChestFesta, festivala posvećenog životu i djelu velikog engleskog književnika i mislioca Gilberta Keitha Chestertona.

Keith G. Chesterton (1874.-1936.) je jedna od najvećih književnih pojava u kulturnom životu Velike Britanije u prvoj polovici 20. stoljeća. Pored glasovitih krimića u kojima najneobičnije zločine umješno rješava skromni svećenik otac Brown a kojima je stekao vrlo široku popularnost, Chesterton je najznačajniji kao branitelj kršćanske vjere, te se i sam 1922. godine preobratio na katoličanstvo.

Njegov opus je ogroman, čini ga nekoliko desetaka knjiga, bilo da je riječ o visoko inovativnim biografijama svetaca (sv. Toma Akvinski i sv. Franjo Asiški), maštovitim romanima (Čovjek koji je bio Četvrtak, Napoleon iz Notting Hilla i dr.), filozofično-teološkim knjigama (među kojima su na hrvatski prevedene, primjerice, Vječni čovjek i Pravovjerje), nizu pjesama ili stotinama novinskih članaka i eseja.

Chestertonov stil obilježava nesvakidašnja dovitljivost u spoju s rijetko viđenom vedrinom duha, koja se nerijetko očituje u njegovim slavnim paradoksima, putem kojih je kratko, sažeto, upečatljivo i dinamično izricao nebrojene istine kršćanske vjere.

Požar pravovjerja

Uvodnu riječ na skupu na Jordanovcu održao je Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti. Podsjetivši na Chestertonov navod kako se prema Katoličkoj crkvi ne može biti ravnodušan, već čovjek – čim joj se prestane svjesno opirati – automatski biva privučen, Koprek je istaknuo kako je Chesterton dobro polazište za dijalog znanosti i vjere, ali i više različitih znanosti i više različitih vjera.

Predsjednik Hrvatskog čestertonijanskog kluba Nikola Bolšec dodao je kako  Chesterton simbolizira “revoluciju pravovjerja”, koja je od znanih nam povijesnih revolucija drukčija zato što je u ovome slučaju riječ o “revoluciji duha” o kojoj je govorio i papa Franjo. Za par tjedana vjerojatno će započeti i proces za proglašenje Chestertona blaženim, najavio je Bolšec, podsjetivši kako su ga spominjali i na nj se referirali i mnogi prethodni pape, od Benedikta XVI. i Ivana Pavla II., pa sve do Pija XI., koji ga je posmrtno proglasio “braniteljem vjere”.

Najentuzijastičniji pronositelj Chestertonove riječi u Hrvata i osnivač Hrvatskog čestertonijanskog kluba Ivo Džeba u svojem je govoru istaknuo kako ne bi inicirao čestertonovski pokret u Lijepoj našoj da nije mislio kako se i kod nas može proširiti “požar pravovjerja”. Na Chestertona je, kaže, naletio posve slučajno ili providonosno.

“Chesterton je zaslužan za 3/4 moje dioptrije”, dodao je, referirajući se na činjenicu da je prije desetak godina u Hrvatskoj bio preveden mali broj Chestertonovih djela, pa je njegov bogat opus morao iščitavati kroz loše pdf-ove na internetskim prostranstvima. Zahvaljujući novim medijima, blogu i Facebooku, Džeba je postupno popularizirao Chestertona, što je rezultiralo i s nekoliko novih prijevoda, od Pravovjerja u izdanju Verbuma, pa do knjige Katolička Crkva i obraćenje, predstavljene upravo na subotnjem ChestFestu.

Chesterton i hrvatski duh

Glasovit britanski povjesničar s hrvatskom adresom Robin Harris, široj publici vjerojatno najpoznatiji po proučavanju lika i djela bl. Alojzija Stepinca, održao je predavanje naslovljeno “Chesterton i hrvatski duh”.

“Da je Chesterton zašao u Hrvatsku, nedvojbeno bi je zavolio”, rekao je Harris, prebacujući se s engleskog na hrvatski i natrag. “Katoličanstvo mu je mnogo značilo, baš kao i Hrvatima, a bio je sklon i zadovoljstvima koje bi mu mogle pružiti aromatične dubine Dolca, sa špekom, kulenom i kobasicama, pa i mladim sirom i kajmakom te čvarcima”, dodao je, nasmijavši publiku.

Zastranjenja se mijenjaju, ali Crkva ostaje istom, istaknuo je Harris. “Prije stotinu godina Crkva nije morala braniti naravni zakon spolnog identiteta, jer čak niti njezini neprijatelji nisu bili toliko mahniti da spol i rod proglašuju društvenim konstruktom”, dodao je. “U 19. stoljeću, Crkva se protivila pobačaju i eutanaziji, ali to i nije bilo kontroverzno, budući da su im se tada protivili više-manje svi”.

“U Hrvatskoj smo sada na rubu novog sukoba države i Crkve, oko pobačaja”, rekao je Harris, naglasivši kako je upravo Chesterton prepoznao da Katolička crkva zapravo brani razum od proturazumske, poganske svijesti. “Kršćanstvo će ostati jedinom racionalističkom religijom; ostale religije neće biti racionalističke, već relativističke, prikazujući i sam razum relativnim”, pisao je Chesterton.

Novo mračno doba

I dok je osnivač zajednice i škole utemeljenih na Chestertonovim načelima Marco Sermarini govorio o svojim iskustvima pronalaženja istomišljenika, kako u svojoj domovini Italiji, tako i na drugim krajevima svijeta, predsjednik Američkoga čestertonijanskog društva Dale Ahlquist upozorio je na ona Chestertonova predviđanja o kretanjima zapadnih društava koja se danas ostvaruju.

“Učimo kako činiti mnoge pametne stvari… Idući veliki zadatak će biti naučiti da ih ne činimo”, podsjetio je Ahlquist na Chestertonove riječi koje mogu poslužiti i kao svojevrsni amblem našemu vremenu, u kojemu – kako je pisao Benedikt XVI. – postoji dubinska razlika između onoga što nam je znanost omogućila činiti i onoga što je moralno učiniti.

Chesterton je Crkvu vidio kao svijetli most koji spaja stari Rim sa suvremenom europskom civilizacijom, a ne kao središnju točku tobožnjeg srednjevjekovnoga mraka. No dolazi “novo mračno doba”, rekao je Ahlquist, čiji barbari, kao i oni koji su srušili Rimsko Carstvo, ne teže za istinom, već isključivo za zadovoljstvom.

Kao što je govorio Chesterton, ono što je za našu kulturu nekada bila Crkva, kao zaštitnica razuma, kulture i znanosti, ubrzo će postati – obitelj.

Misa za proglašenje Chestertona blaženim

Na drugom danu ChestFesta okupio se velik broj ljudi, no ono što je posebno zanimljivo jest da je velika većina posjetitelja festivala bila izrazito mlada, uglavnom ispod 30 godina. U opuštenoj atmosferi i duhu čestertonovske spontanosti, ustanovio sam da je velik dio okupljenih doista podrobno upoznat s Chestertonovom mišlju i djelovanjem.

Festival se nastavlja i u nedjelju, svečanom svetom misom za proglašenje Chestertona blaženim, koja će se u 11 sati održati u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici 33. Organizatori najavljuju da će se potkraj mise objaviti i – malo iznenađenje.

Tekst i foto: Direktno.hr

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno