Connect with us

Društvo

Guverner Vujčić drži premijera Oreškovića na kratkoj uzici

Published

on

NA POMOLU KONFLIKT OREŠKOVIĆ – VUJČIĆ    Božićno je veselje, na kredit, uz visoku kamatu i tablete opasne po zdravlje. Kako pomiriti velika očekivanja opake svjetske farmaceutske industrije s našim potrebama za jeftinijim i efikasnijim zdravstvom, odnosno ozdravljenjem kroz molitvu?

Nastojeći da se nakon izbornog poraza održi na čelu Partije, brzo zaboravljeni premijer u ostavci spletkario je na sve strane, i tako ubrzao vlastito političko upokojenje. Sav očajan, više se puta dodvoravao svjetskim centrima moći, ponavljajući onu Minimaksovu zgodu iz zagrebačke Gradske kavane: ustadoh ja, a svi oko mene ustaše! Oprostite mi što se ne mogu sjetiti imena tog beznačajnog premijera, poznatog po patološkom nadimku Rex ili Lex Perković, ali ne vidim ništa dobro po čemu bih ga trebao zapamtit. Konverziju švicaraca dugujemo Borisu Lalovcu, koji će uskoro postati novi šef Partije i pokrenuti uvjerljiviju glumu lažnih socijaldemokrata. 

Štakori, majmuni i ljudi 

Besmrtna parola “Kud Ivo, tud i ja!” dobiva svoje nove aplikacije. Ivo Baldasar, gradonačelnik izvan Mosta, izjavio je da trebaju dati ostavku vodeća grla životinjske farme zvane Partija! Ne znam za vas, mene CK podsjeća na tranzicijsku Noinu arku. Preživjeli su glavni lopovi, a ostale će odnijeti voda. Za Partiju bi bilo bolje da je Baldasar tražio ostavku samo od Zaboravljenog, koji se nije trebao niti ukrcati, kojega su u Sinju i Kninu nepravedno prozivali da je majmun, a on je nešto daleko gore. Napadajući cijelu crvenu Noinu arku, Baldasar je proizveo konsolidiranje vrsta koje se inače ne podnose. Partiju trese teški specizam. Milanka Opačić, dobro držeća koza Partije, preporuča Baldasaru da prijeđe u HDZ. Postani konj! Učinilo mi se da sam za Milanku upisao z umjesto ž, ali ne idem u ispravke, jer se može reći kako vučem natrag. Lokalni (=svoj) patriot Vojko Obersnel, gradonačelnik izvan Mosta, ne prihvaća da se crvenoj brigadi Rijeke nametne splitska oligarhija, pa je glede izglednog potonuća Partije izjavio kako štakori prvi bježe! Umjesto da gradonačelnici Partije formiraju frakciju Crvenog mosta, oni napadaju jedan drugoga. Svi se zaklinju na vjernosti Titu, ali je svatko od njih privatno nabavio bocu kisika. Lučki varioci! Radništvo! Gledano objektivno, s novom nizinskom prugom od Rijeke do mađarske granice, Obersnel će za splitskog štakora Baldasara postati deseterostruko teži lučki pacov, kakvi su nam pristizali na lađama iz Varne. 

Zašto je u Partiji obustavljena prihvatljiva doktrinarna podjela na majmune i ljude? Zato što moderna antropologija ne odbacuje samo rasizam, nego i opaki ljudski specizam, mržnju jedne vrste prema drugoj. Naši političari kažu da vole janjetinu, a iza toga se kriju najgore namjere. Gledano strogo znanstveno, majmuni u SDP-u čine njegovu bolju stranu. Možemo li slično tvrditi i za štakore u redovima Partije? Žrtvovat ću pola litre da dokažem kako je Nenad Stazić vukodlak. Za Partiju smo svi mi savršeni donatori i vreće krvi iz posljednjeg nastavka Mad Maxa. U Europi su se politički profili socijaldemokracije i liberalizma pojavili u fazi medicinskog eksperimentiranja na štakorima, što vam konkretnije može objasniti novi hrvatski premijer Tihomir Orešković, po profesiji farmaceut, koji se sprema u Hrvatskoj provesti opsežno eksperimentiranje za potrebe farmaceutske korporacije Teva. Kako su u HDZ-u uglavnom konji, ta je stranka dobila izbore, ali se za četiri godine može okrenuti raspoloženje onih koza i žrtvenih jaraca koji ne izlaze na izbore. Budite jako oprezni sa otvorenim odbacivanjem partijske socijaldemokracije i liberalnog fašizma, jer će na kraju  na Zemlji prevladati štakori.     

Trebamo brzo pojeftinjenje države 

U ovo vrijeme nove nade, razveselila me vijest da je Tihomir Orešković novi mandatar hrvatske vlade. Sve je legitimno. Tihomir se dobro držao u Gospiću, pa je u svojoj dragoj Hrvatskoj robijao, kao i njegov suborac Mirko Norac. Skoro da je prirodno da politički robijaš dođe na čelo države. Isto tako, bilo bi zgodno i pravedno da Mirko Norac postane predsjednik Hrvatskog državnog sabora, ali se uklapa i branitelj Željko Reiner. Kad tamo, novi premijer nije onaj Tihomir Orešković koji se vratio iz SAD-a braniti Hrvatsku. Dobro, ništa zato, ako je u ovoj zemlji gladnoj investicija novi premijer Damir Vanđelić iz narasle Adris Grupe, hrvatski domoljub koji je prošao zatočeništvo logora Manjače u plemenitoj Republici Srpskoj. Ne, na kraju nije to Vanđelić, nego je mandatar kanadski Tihomir Orešković. Svi se preko Bare vraćaju kao pitomi Tihomiri, osim Gojka. Komunjare su plasirale vijest da je djed Tihomira Oreškovića bio ponosni ustaša, valjda da podrže njegov legitimitet. Kad tamo, Orešković je zapravo kemičar i financijaš, kojega je u Domovinu dovela poslovna karijera u židovskoj farmaceutskoj grupaciji Teva. I to je nešto, ako je riječ o manufakturi u Jasenovcu. Ništa ni od toga, Teva je snažna izraelska korporacija! Na kraju se ipak nazire legitimitet – Orešković je preuzeo ustašku zadaću oporavka Hrvatske. Tu je razlika, napominje Davor Ivanković, državom mogu upravljati i neznalice, poduzećem pak ne. “Naši dosadašnji premijeri političari loše su vodili državu, jer nisu prethodno naučili kako se vodi poduzeće.” Opasnost dolazi baš od “legitimnih” članova nove Vlade, koji će ugovarati poslove “s našim momcima i tvrtkama”.   

Stara poslovica savjetuje: nadaj se dobru, a spremaj se za najgore. Problem donošenja i punjenja proračuna, rezanje javnog duga, reforma javne uprave u smislu rezanja mase plaća i ukidanja suvišnih agencija, kontrola monstruma zdravstva, sve to kreira konfliktnu situaciju za Tihomira Oreškovića. Hrvatska treba veći broj zaposlenih, a istovremeno i jeftiniju upravu i jeftinije resorne linije, što znači pad plaća i otpuštanja u državnoj administraciji i javnim poduzećima. Neće biti masovnih otpuštanja – uvjeravaju nas Most i HDZ. Ali, to znači pad plaća! Dakle, od nasušno potrebnog “revanšizma” neće biti ništa. Uhljebi SDP-a i HNS-a ostat će na visokim pozicijama u državnoj administraciji i javnim poduzećima. Najveće stranke interesno su uvezane. Glasači su prevareni i kada to Zaboravljeni tako nazove! 

Nužno je provesti ukidanje i/ili reduciranje suvišnih agencija, kao i slijepih ulica u resornim linijama, bez preseljavanja uhljeba i parazitskih vrsta u segmente koji će preživjeti reforme. Već znamo da kod nas živi sustav ocjenjivanja kao način eliminiranja nepodobnih kadrova. Stradat će državni činovnici izvan stranaka i oni koji nemaju priključak na veliku zvjerku, a najveći ceh platit će oni koji zaista vide Oreškovića kao nadu i spas. Može se reći da je inzistiranje Bože Petrova na nestranačkom premijeru dobro došlo Tomislavu Karamarku, koji će prigovore u smislu socijalne neosjetljivosti preusmjeriti na Oreškovića. Kao, Orešković je hladni poslovni čovjek, praktično stranac, pa od njega nitko ne očekuje milost. Orešković će uživati ugodnu razinu odgovornosti – nitko mu neće zamjeriti neuspjeh, jer se neuspjeh očekuje, a od mnogih i priželjkuje.

Kao financijaš s velikim iskustvom na međunarodnom tržištu novca, Orešković se može dokazati u usporavanju zaduživanja zemlje. Orešković mora već početkom godine pridobiti Uniju i sve zainteresirane subjekte za gradnju LNG terminala Krk. Nizinska pruga Rijeka – Zagreb sve do mađarske granice ne smije obustaviti našu bitku za Inu, što je najavljeno kroz puštanje Ive Sanadera na slobodu. Već prije proljeća moramo pokrenuti reguliranje sliva Save, kao uvod u projekt navodnjavanja Slavonije, gdje se pridodaje i poticanje proizvodnje zdrave hrane, kako zbog zdravlja nacije tako i za potrebe smanjenja uvoza i rasta izvoza. Hoćemo li spasiti zdravo hrvatsko selo, ili ga potpuno potopiti? Bez ozbiljnog pristupa demografskoj obnovi, sve je na svoj način neprovedivo i besmisleno. Mišljenja sam da jedna zadužena zemlja teško može povećati konkurentnost kroz skupe kredite, pa je nužno prihvatljivo tržišno uplitanje države. Ako naše tržište ostane potpuno slobodno, za dvije-tri godine uslijedit će bankrot Hrvatske.

U škarama medicinara 

Premijer je farmaceut, a na čelo našeg nacionalnog parlamenta došao je Željko Reiner, profesor i akademik, bivši ministar zdravstva, “najcitiraniji liječnik u Hrvatskoj”, koji zaista ne izgleda kao konj. Koliko je taj tona lijekova propisao? U pravu je kada vraća naziv Hrvatskog državnog sabora, jer je svako okupljanje deset hrvatskih konja na neki način hrvatski sabor. Prirodno bolesnom vremenu u kojemu živimo, nametnula se koalicija farmaceuta i liječnika. Braniteljica i liječnica Ines Strenja Linić tvrdi da neće doći do privatizacije zdravstva. Hoće li reforma zdravstva odvesti Oreškovića u sukob interesa? Ivan Sinčić vidi dolazak Oreškovića na čelo Vlade RH kao neprijateljsko preuzimanje. Orešković mora otvarati vrata stranim investicijama, a sa obje strane hrvatske granice farmaceutska industrija postala je monstrum. A monstrum je i naše zdravstvo. Mnogi liječnici praktično su trgovački putnici farmaceutskih kuća, koje financiraju međunarodne sabore medicinara. Orešković može jednostavno zaskočiti prigovore glede sukoba interesa tako što u našem zdravstvu nametne normative koji daju prednost onim farmaceutskim tvrtkama koje imaju značajnu proizvodnju u Hrvatskoj. S kupnjom Plive, izraelska Teva dobila je kod nas pravo na protežiranje na razini našeg zdravstva. Ako šire nastupi izraelski i/ili židovski kapital, možemo prijeći preko one gnjavaže sa židovskim izbjeglicama u Jasenovcu. 

Orešković treba hladno napraviti kvalitetnu analizu o korištenju enormno skupih lijekova u bolničkom liječenju. Koji proizvođači stoje iza ovakve tržišne “otvorenosti”, koja ponekad podsjeća na testiranje na balkanskim štakorima? Danas je pametno na nekom medicinskom pregledu sve poricati, kao da ste pod istragom DORH-a. Dojam je da se poplava lijekova kreira zbog visokih marži pri uvozu lijekova. Velik je profit, velika je provizija. Sve su injekcije postale konjske. Gledano poopćeno, država treba stimulirati tvrtke koje zapošljavaju veliki broj ljudi u Hrvatskoj, one koje stvaraju višak vrijednosti, a ne poticati prekupce koji imaju nekoliko zaposlenih i svu zaradu odnose inozemnim maticama. Dugoročno, sustav se mora operacionalizirati, učiniti efikasnijim. Kratkoročno, treba izmijeniti normative, primjerice pravilnik kojim se računaju cijene lijekova. Jako je važno potisnuti korupciju iz onih državnih struktura koje strateški određuju razvoj ljekarništva i našeg sveukupnog zdravstva.

Na pomolu je konflikt Orešković – Vujčić 

HNB je čvrsta paradržava u labavoj državi RH. Neovisnost neke državne institucije u odnosu na ostale segmente države ne osigurava neovisnost u odnosu na paradržavu, kriminal i interesne skupine. Kakav je to suveren koji nema utjecaja na državnu riznicu i politiku tečaja kune, koji ne nadzire bankare i zelenaše? Koja je vrsta guverner Boris Vujčić, to nitko ne zna. Mišljenja sam da je izvanzemaljac, alien, ili tu negdje. U hrvatski krvotok ubacuje kiselinu. Nadajmo se da će Oreškovićeva desna ruka za financije postati nesalomljivi Goran Marić, a treba razmisliti i o zadržavanju Borisa Lalovca na nekoj savjetničkoj poziciji. Tu je profesor Ivan Lovrinović da se pridoda Mariću u kontroli monetarne politike HNB-a, posebno u oživljavanju nadzora poslovnih banaka. Bilo bi dobro da Lovrinović i Marić dođu na osjetljive pozicije guvernera HNB-a i ministra financija, ne obvezno tim redom. Činjenica je da sadašnji guverner HNB-a Boris Vujčić za svoju monetarnu politiku ne odgovara nikome, i da je to neodrživo. “Tihomir Orešković i ja se uglavnom slažemo oko problema koje ima hrvatsko gospodarstvo” – navodno je to izjavio Vujčić. Premijer Orešković misli da je dobio podršku HNB-a, a zapravo mu guverner Vujčić nabacuje svoj povodac. Vujčić će pokušati držati Oreškovića na kratkoj uzici, za potrebe stranog interesa, odnosno uvoznog lobija. Ne treba se HNB prilagoditi Oreškoviću, nego najavljenim reformama, što treba poštivati i Orešković, bez obzira što misli o njima. 

Borisu Vujčiću kao guverneru HNB-a istječe mandat u srpnju 2018. To ne znači da ga Hrvatski državni sabor ne može smijeniti već početkom 2016. Vjerovali ili ne, novinari naših dnevnih tiskovina naglašavaju da je funkcija šefa HNB-a izvan političkog utjecaja. Naglašava to i profesorica Marijana Ivanov, tvrdeći da je tako svuda u svijetu, što nije točno. Zakon o HNB-u nije trebalo usklađivati s normativima za ECB u Uniji, nego sa odgovarajućim zakonima u demokratski sređenim članicama Unije. Plasira se laž da Europski sustav središnjih banaka okuplja jednako normirane središnje banke članica Unije, što je neprovedivo jer članice imaju različite monetarne sustave. To su opasna podmetanja, zbog kojih se na britanskim tržištima novca mogu fasovati batine. Upravo je HNB dozvolio kredite s valutnom klauzulom, što je dovelo do čvrstog sidrenja kune na euro, što je monetarna hajdučija, ali je ipak dozvoljena od strane Europske komisije i ECB-a jer prilagođava RH uvoznom lobiju. Ako postojeći Ustav RH onemogućava smjenu guvernera HNB-a prije isteka njegovog mandata, promijenimo Ustav! Zastrašujuća je ta pomisao da cijela nacija kalendar strukturnih reformi treba prilagoditi osobnoj karijeri Borisa Vujčića.

“Tiskanje novca neće dozvoliti Europska komisija” – veli nam Slavko Linić, nekada opasna pojava u partijskom zvjerinjaku. Imamo mi svoje razloge da takvu mogućnost odgodimo. Koliko puta treba naglasiti da se domaće kvantitativno olakšanje ne može provesti bez konverzije svih kredita s valutnom klauzulom u čiste kunske? Kako to Hrvatska sa svojom sramotno malom proizvodnjom namjerava održati tečaj kune? Čak i nakon domaćeg kvantitativnog olakšanja! I, zašto je ECB sa svojim kvantitativnim olakšanjem zahvatio Italiju? Među ostalim i zbog toga što je šef ECB-a Talijan Mario Draghi! Da nije tako, kvantitativno olakšanje prva bi osjetila Španjolska. Najsnažnije članice Eurozone, stoka krupnog zuba, dobile su besplatan novac, a zadužene članice guše se u besparici, dodatno opterećene s visokim kamatama, i još se traži da povećaju svoju konkurentnost.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno