Connect with us

Ivica Ursić

„Gospodine, znaju li oni sve o tome koliko si ih ljubio i što si sve učinio za njih?“

Published

on

 SLUŽBA SPAŠAVANJA      Postoji priča o Isusovom povratku u slavi nakon njegovog boravka na zemlji. Na sebi je nosio znakove okrutnog mučenja, razapinjanja i smrti. Anđeo Gabrijel mu priđe i upita ga: „Gospodine, znaju li oni sve o tome koliko si ih ljubio i što si sve učinio za njih?“

„Ne.“ Odgovori Isus, „još uvijek ne znaju. Baš u ovom trenutku samo nekolicina ljudi u Palestini to zna.“

Gabrijel je bio zbunjen.

„Pa, što si učinio kako bi svi znali za tvoju ljubav prema njima?“

Isus reče: „Rekao sam Petru, Jakovu, Ivanu i još nekolicini neka kažu ljudima za mene. Oni kojima budu rekli reći će drugima i priča o meni će se proširiti cijelom zemljom. U konačnici, čitavo čovječanstvo će znati za moju ljubav.“

Gabrijel se namršti i pogleda ga pogledom punim skepse. Reče: „Ali što ako te Petar opet zataji? Što ako opet svi pobjegnu kada se suoče s protivnicima? Što ako se Petar i Jakov i Ivan umore? Što ako ljudi koji dođu poslije njih zaborave? Što ako ljudi u 21. stoljeću ne budu govorili drugima o tebi? Imaš li neki drugi plan?“

Isus mu odgovori: „Ne, nemam. Ja računam na njih.“

Danas, dvadeset stoljeća kasnije Bog i dalje nema neki drugi plan. On računa na ljude kao što ste vi i ja kako bismo mi rekli drugima o njegovoj ljubavi za nas u Kristu.

On želi da se vi i ja i svatko drugi priključi Njegovoj „službi spašavanja“.

Mi smo izuzetno ponosni na našu Gorsku Službu Spašavanja, pa iako velika većina nas nema tjelesne predispozicije za biti njihovim članom, svatko od nas može od tih ljudi naučiti što je to nesebičnost i žrtva kada je u pitanju spašavanje života našeg bližnjeg.

Ali za biti član Kristove “službe spašavanja”, kada je riječ o spašavanju ljudskih duša, onda trebamo poslušati samoga Krista. Sam Isus nam govori koje su osnove na kojima bi se trebali priključiti Njegovoj „službi spašavanja“.

Isus uzima sebi za pravo imati – autoritet.

U Svetom Pismu „autoritet“ je nešto što pripada Bogu. To je riječ koja označava Božju nevidljivu i aktivnu moć u svakoj sferi života.

Bogu pripada sva moć u svemiru. Ta moć se očituje na bezbroj načina. Ona se je očitovala u trenutku stvaranja kada je Bog jednostavno stvorio nebo i zemlju i sve živo na zemlji. Očituje se u veličanstvenosti i slavi Njegove kreacije: u izlasku sunca nad vrhovima planina, u zalasku sunca nad morima, u cvijeću koje je u punom cvatu.

Očituje se u Njegovoj kontroli povijesti, u Njegovim rukama u kojima počiva sudbina čovjeka i naroda. Očituje se u Njegovim nevjerojatnim djelima: u nemogućem začeću Izaka, u rastvaranju Crvenoga mora i potapanju faraonove vojske, u vodi koja izbija iz kamena i mani koja pada s neba, u rušenju Jerihonskih zidina, u djevici koja je začela i porodila Sina Božjega.

Nema ničeg što On nije u stanju učiniti.

Proroku Danijelu dana je vizija u kojoj vidi kako su autoritet i moć Božja dani Sinu čovječjem – Isusu Kristu.

„Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.“ (Daniel 7, 13-14)

Vidimo njegov autoritet u danima njegovog služenja na zemlji.

„Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!”. I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.“ (Matej 9, 6-8)

On ima autoritet: „nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.“ (Matej 10, 1). On „ih uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.“ (Matej 7, 29). On čak ima autoritet da zapovijeda vjetru i valovima da se umire (Marko 4, 35).

Taj je autoritet ograničen njegovim zemaljskim poslanjem i nazočnošću, ali nakon Njegovog uskrsnuća i uzašašća Kristov autoritet je neograničen: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Matej 28, 18)

Taj su autoritet prepoznali njegovi apostoli. Isus im je rekao da će se susresti u Galileji, na planini. Biblija nam govori: „Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj.“ (Matej 28, 17)

Apostoli su priznali njegov autoritet i njegovu moć. Isus je autoritet dobio od Boga. Isus kaže. “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“, dakle kaže „dana mi je“ jer želi naglasiti da on nije prigrabio autoritet za sebe.

Mnogi svjetski vladari to čine ali Isus – ne.

Njemu je Bog dao autoritet.

Zašto je Bog to učinio?

Iz kojeg razloga?

Na temelju čega?

To je bila nagrada Kristu zato što se je ponizio.

„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2, 6-11)

Isus zapovijeda apostolima neka idu i neka učine učenicima sve narode.

On govori kao onaj koji ima svu moć i autoritet kako na nebu tako i na zemlji. On govori kao onaj koji ima autoritet nad ljudskim dušama i nad vječnom sudbinom.

On govori kao onaj koji ima autoritet dati vječni život.

Kristu je dana sva moć i sav autoritet.

On je slobodan činiti sve po svojoj volji.

I što čini?

Šalje svoje učenike da stvaraju nove učenike.

Zadivljujuće. Krist je u stanju činiti što god želi, a on ipak želi nove učenike.

Krist može imati što god želi, a on ipak želi nove učenike.

Koja ljubav. Koja milost.

Kada biste imali sav novac ovoga svijeta što biste učinili s njim?

Većina nas, ako ne i svi, iskoristili bi dio i pomogli potrebitima ali bi većinu novca potrošili na sebe i na svoje najbliže.

A što bismo učinili sa slavom, položajem, sa moći?

Vjerojatno isto.

Puno bi nas činilo dobre i plemenite stvari ali bi većinu toga učinili ponajprije za vlastitu korist.

A Krist sa svim svojim moćima i sa svim svojim autoritetom ostaje Sluga Božji. Ne misli na sebe.

On bira biti s nama.

Bira čuvati nas, štititi nas, davati nam svoju moć – kada se mi pridružimo Njegovoj „službi spašavanja“. Ma gdje god išli, ma s čim se mi suočili, ma tko god bio protiv nas, Krist je tu, tu pokraj nas.

“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Matej 28, 20)

Shvaćamo li mi što to znači?

To znači da se nemamo koga bojati.

Ne moramo se bojati što nam je reći. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” (Matej 10, 28)

Ne moramo se bojati, jer onaj koji ima svu moć i sav autoritet je s nama, pokraj nas i u nama.

Svi mi znamo, ili bismo trebali znati, zašto Krist želi da se mi priključimo Njegovoj „službi spašavanja“, zašto želi da stvaramo nove učenike. Krist to želi jer ljude treba spašavati.

Svatko, svugdje treba spas.

Ljude treba spašavati od grijeha.

Od zla. Od Sotone. Od jada i bijede.

Jesmo li spremni priključiti se Kristovoj „službi spašavanja“?

Jer “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” (Matej 9, 37-38)

Ali ne zaboravimo tko ima autoritet i moć.

Ne zaboravimo da smo bez Krista bespomoćni.

Jer samo kroz Kristovu moć i kroz Kristov autoritet mi možemo postati Kristovi žeteoci i Kristovi ribari ljudskih duša.

“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
(Matej 28, 18-20)

Cijelu emisiju preuzmite OVDJE!

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Ivica Ursić

TREĆA REVOLUCIJA U Katoličkoj crkvi

Published

on

Svaki katolik koji je proučavao povijest Crkve od 1960-ih zna da se revolucija dogodila. “Revolucija” je važna riječ, jer opisuje točke u povijesti kada se je dogodila promjena, često nasilno, ali ponekad pod pokrićem “napretka”.

Francuska je trebala tri revolucije kako bi se konačno riješila kralja. Došlo je do revolucije iz 1789. godine, o čemu svi znamo, ali koja je bila samo početak. Kasnije revolucije 1830. i 1848. zapečatile su sudbinu francuske monarhije, a nijedan kralj nije od tada sjedio na prijestolju Francuske.

Katolička crkva poznaje i previše dobro te višestruke revolucije. Zapravo, treća revolucija u Crkvi odvija se dok govorimo, a katolička tradicija gubi iz dana u dan sve više tlo pod nogama.

Prva revolucija bila je II. Vatikanski koncil koji ništa nije promijenio i koje je, u isto vrijeme, sve promijenio. 16 dokumenata Vatikana II dali su nam dvosmislen i neshvatljiv jezik kojeg su modernisti koristili s ciljem provođenja hereze lijevo, desno i u središtu – piše Ivica Ursić na svom fb profilu.

Naša se je liturgija deformirala, naši su biskupi prigrlili svoju novu ulogu kao političari, a Krist je djelotvorno degradiran sa pozicije Gospodara svemira na poziciju vojvode Njegova posjeda. Također, najveće zlo na svijetu u to vrijeme i najstrašniji progonitelj katolika bio je komunizam. To uopće nije osuđeno na koncilu, ostavivši biskupe Istočne Europe da se sami bore u vlastitim bitkama. Ovo je bila prva revolucija.

Druga revolucija sadržavala je svećenike Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Tu su nadmašeni dokumenti Vatikan II. Nisu bili dovoljni, pa je Duh Vatikanskog II morao preuzeti tamo gdje su oni zastali. U ovoj revoluciji vidjeli smo novost djevojčica – ministrantica koje su dobile papinsko odobrenje pod vladavinom poljskog pape.

Pored toga, međuvjerski molitveni susreti s predstavnicima lažnih religija postali su normom, bilo u Asizu ili u sinagogi u Rimu. Nikada ne zaboravimo da je to bilo tijekom ovog pontifikata kada su svećenički seksualni skandali dosegli svoju zenit. Dok su svećenici sramotili svoj bijeli kolar, mnogi u crvenim i ljubičastim haljinama nisu ih samo štitili, nego su se uspinjali na više pozicije dok su to radili. Benedikt XVI je nastavio stazom Ivana Pavla II. Naposljetku, bio je njegova desna ruka tijekom pontifikata. Kad je izabran u konklavama 2005., svi smo znali da će to biti nastavak papinstva Ivana Pavla.

Dolazi Jorge Mario Bergoglio i početak treće revolucije. Papa Franjo posjeduje sve loše kvalitete svojih dvaju prethodnika i gotovo nijednu od onih dobrih. Katoličke vrijednosti za koje se je Ivan Pavao II zalagao sada se bacaju među vukove. Čvrsto učenje „Familiaris Consortio“ zamijenilo je trusno tlo „Amoris Laetitia“ dok se je Crkva približavala pričesti za nepokajane preljubnike.

Homoseksualnost se gotovo nikada ne osuđuje u doba u kojem se seksualna revolucija suočava s malo ili bez ikakvog protivljenja. Sredstva u ovoj revoluciji imaju konačni cilj pretvaranja Kristova tijela u crkvu koja uopće ne izgleda drugačije od bilo koje glavne protestantske denominacije čiji su brojevi u strmom padu i najvjerojatnije će prestati postojati unutar nekoliko generacija.

Sve je to bilo moguće postići u tim crkvama putem – sinoda. Ista vrsta sinoda se koristi u Katoličkoj crkvi da revolucionarima pruži podlogu koju im Vatikan II nije dao. Osim toga, oni traže crkvu koja nema apsolutno nikakvu političku moć i koja daje kulturnim elitama „odriješene ruke“ za širenje svoje agende na štetu ljudskog života i biblijskog morala.

Nakon tri revolucije, Francuska monarhija je prestala postojati. Hoće li Crkva biti žrtva te iste sudbine nakon što završi ova treća revolucija?

Crkva ima nešto što Francuska nikad nije učinila, a to je obećanje našeg Gospodina Isusa Krista. Mi ćemo na kraju pobijediti, a pobjeda će biti potpuna. Međutim, to ne znači da neprijatelj neće učiniti štetu. Neprijatelj će uzrokovati gubitak duša, zatvaranje crkava i zvanja koja će biti uništena. Krist je obećao da vrata pakla ne će nadvladati Crkvu ali nikada nije rekao da Crkva tijekom tog procesa ne će biti povrijeđena.

Nadbiskup Viganò nam je pomogao identificirajući naše neprijatelje. Svaki visoki član homoseksualne kabale u američkoj crkvi bio je izložen. Ono što je Viganò učinio zasigurno će ih usporiti sada kada su svijetla reflektora na njima. Bez obzira na to, oni nisu poraženi. McCarrick i Wuerl su otišli ali Cupich i Tobin i dalje drže svoje urede. Fra James Martin još uvijek nosi svoj svećenički ovratnik dok promovira seksualnu subverziju i sramoti nekada veliki red kojeg je utemeljio Sv. Ignacije Lojolski. Ti svećenici još uvijek djeluju i uporno rade kako bi ukrali vjeru od katolika, baš kao što su je engleski Tudori iz 16. stoljeća ukrali engleskom narodu.

Treća revolucija uklonila je posljednjeg kralja Francuske s njegovog prijestolja. Kao katolicima, ovo je naša prilika da skršimo revoluciju i vratimo našeg vladara. Ne će biti lako baš kao što nije bilo lako hrabrim katoličkim ratnicima poput Sv. Ivane Arške i Don Ivana od Austrije.

Mi možda ne ćemo poživjeti kako bi vidjeli pobjedu ali to ne isključuje bilo koga od nas da obavi svoju dužnost.

Ivica Ursić    foto Slideplayer

Komentari

Continue Reading

Ivica Ursić

Ivica Ursić: Bez iluzija

Published

on

Iz knjige ‘Sva moja sidra’, prenosimo, uz dopuštenje autora Ivice Ursića, tekst Bez iluzija

Ja vam nemam iluzija i ja vam samo mogu reći što ja vjerujem:

Ja vjerujem da me ne može spasiti politika
Ni unutarnja ni vanjska
Ni ovogodišnja ni lanjska
Ni Europska Unija ni NATO
Ni predsjednica a premijer nikako

Ja vjerujem da me ne može spasiti ekonomija
Ni uvozna ni izvozna
Ni domaća ni strana
Ni burze ni dionice
Ni banke ni mjenjačnice

Ja vjerujem da me ne može spasiti tehnologija
Ni digitalna ni analogna
Ni japanska ni švicarska
Ni pametna ni glupa
Ni jeftina ni skupa

Ja vjerujem da me ne može spasiti znanost
Ni naša ni njihova
Ni teorijska ni primijenjena
Ni ona koja klonira
Ni ona koja genetski manipulira

Ja vjerujem da me ne može spasiti ni seksualna revolucija
Ni pravednija nafte i vode distribucija
Ni visoki bruto nacionalni dohodak
Ni Donald Trump koji živi u Bijeloj kući kraj rijeke Potomac
Ni akademici ni nogometaši
Ni strani ni naši

Ja vjerujem da me ne mogu spasiti
Ni pjevači ni pjevačice
Ni starlete ni TV najavljivačice
Ni vodoinstalateri ni urbanistički planeri
Ni svećenici ni liječnici
Ni anđeli ni arkanđeli

Ali ja vjerujem da mene jedino može spasiti Isus Krist.

„Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev,
Kome je ufanje u Gospodinu, Bogu njegovu.“
(Psalam 146, 5)

(Ivica Ursić, “Sva moja Sidra”)

Komentari

Continue Reading

Ivica Ursić

UZ SJEĆANJE NA VELIKANA

Published

on

Pucanj koji je odjeknuo u Rovanjskoj, prvog dana rujna, prije 5 godina, ubio je posljednjeg hrvatskog idealistu.

Pragmatici kažu kako u politici nema mjesta za idealiste. Za romantičare. Zato je politika sve učinila da Zvonko više ne bude među nama.

Tog tužnog jutra, u meni najdražem mjesecu, ubijena je i moja nada da će se u Hrvatskoj, barem u dogledno vrijeme, stvari pokrenuti u pravcu kojeg je Zvonko sanjao. Svi znamo što je prelilo čašu Zvonkovog strpljenja, svi mi znamo kako su hrvatska politika i javnost, dočekali čovjeka kojemu ništa nije bilo ispred Hrvatske.

Smetao im je. Nije se uklapao u njihove križaljke i planove. Sanjao je plamen na kojem će, nakon što izgori ona perfidna i protuhrvatska politika, iz pepela se uzdignuti Domovina koju još uvijek neki od nas sanjaju i kojoj se nadaju.

Ja više nemam ni nadanja ni iluzija. Svjedočeći aktualnim zbivanjima, promatrajući političare koji bez imalo srama raskopavaju temelje Hrvatske države, temelje koji se, natopljeni krvlju domoljuba, samo šutke urušavaju, sve više i bolje razumijem Zvonkove motive koji su rezultirali pucnjem čiji eho i danas odzvanja Hrvatskom. Barem za one koji ga žele čuti.

Najbolji među nama ili su izginuli na ratištima ili su iz očaja sebi oduzeli život vidjevši da Hrvatskom u biti vladaju isti oni koji je nikada nisu ni željeli. Narod, uhvaćen u mrežu slatkorječivih političkih obmana i propagandnih laži protudržavnih medija, poput zombija glavinja od trgovačkih centara do nogometnih stadiona, pije svoje pivo, zuri u TV ekran, liječi nagomilane frustracije na društvenim mrežama i truje svoju dušu uredno konzumirajući duhovno smeće kojim ga mediji sustavno zatrpavaju.

Takav „homo ludens“ nikada ne će postati „homo politicus“, nikada ne će biti u stanju stvoriti kritičnu masu potrebnu za temeljite promjene, jer politički kastriran postao je ideološki eunuh, postao je sebična amorfna jedinka, koja i dalje kao svoje geslo ima komunjarsku logiku „snađi se druže“.

Tu i tamo zaiskrit će u njemu domoljubni žar, poglavito kada neprijatelj izgubi osjećaj mjere u svojem bahaćenju, kad mu domovina pred očima gori i nestaje, kad mu braću tjeraju u novi pečalbarski egzodus, kad mu ponižavaju suborce i uspomenu na njihovu žrtvu i onda će „naš čovik“ riknuti kao moćni lav.

Ali jadan nije ni svjestan da su ga strpali u „circus croaticus maximus“, u kojemu od Hrvatske osta samo zastava i himna, i da se ova predstava odigrava u režiji velikih gospodara u kojoj glavne uloge igraju razni patološki likovi koje taj „naš čovik“ obilato financira iz svojih skoro pa praznih džepova, a da on – NAROD – samo statira za bijednu nadnicu.

Ja znam da vam sve ovo djeluje jako mračno. Crno. Depresivno. Ali ovo je stvarnost. Mi živimo sve ovo što je prije napisano. I svi mi, kojima je stalo do Hrvatske, to vidimo. I svatko od nas može po svojoj savjesti reagirati onako kako misli da je to najbolje. Ja sam namjeravao na današnji dan potpuno se povući iz javnog života, jer ne vjerujem da će u skorije vrijeme biti bolje.

Odustao sam od te svoje namjere, jer idući tjedan imam susret sa zaručnicima koji se pripremaju za kršćanski brak. Radi njih čovjek ne smije odustati. Radi njih. Radi njihovih budućih obitelji. Radi neke nove Hrvatske. Sva istraživanja koja su radili razni instituti o mladima u Europi pokazuju da su mladi Hrvati drugačiji od svojih vršnjaka u drugim državama. Da im je visoko na skali prioriteta Obitelj, Bog i Domovina.

Moje su mogućnosti malene ali su iskrene i ako moja riječ dodirne samo jedno mlado srce imao sam razloga zašto se boriti i ne odustati. Mi pojedinačno ne možemo promijeniti stanje u domovini ali možemo pomoći jednom čovjeku da promjeni sebe i da onda zajedno promijenimo Hrvatsku.

To je i Zvonko Bušić želio. Nisu mu dopustili.

Baš zato ni mi ne smijemo baciti koplje u trnje.

Možda baš u vašoj blizini odrasta jedan Zvonko.
Jedna Julienne. Idealisti i romantičari.

Budite uz njih.
Podržite ih.

Onda će i Zvonkova duša naći svoj mir.

Ivica Ursić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno