Connect with us

Društvo

GONG pokušava postati vlada u sjeni

Published

on

GRAĐANI ORGANIZIRANO NADGLEDAJU HRVATE Kontroverzna udruga “Građani organizirano nadgledaju glasanje” daleko je od pozitivne misije. Od osnutka 1997. na ovamo, Gong je tu da potvrdi rezultate izbora, a onda novoj vladi nabacuje žvale. Gong demokratski napreduje, pa je ove godine objavio svoju crnu listu.

Gong me na svojoj crnoj listi naveo na posljednjem mjestu, što je ponižavajuće. Lista građanske mržnje prema Hrvatima oslanja se na izmišljeni govor mržnje u Hrvata. Suprotno činjenicama, građanin Goran Ćular iz Gonga tvrdi da do rasprave o ustašama i partizanima ne bi došlo da nisu provedena imenovanja pojedinih ministara. Gdje Ćular prodaje pamet ? Za mjesečnu plaću iz našeg proračuna. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu! Koliko se zna, tamo se udomio i jedan Dejan Jović. Ćular zasigurno zna da Zoran Milanović godinama zija o ustašama. Oglasio se i Nenad Zakošek iz Gonga, koji također prodaje pamet na FPZ-u o našem trošku. U ušima mu još uvijek zvoni ono hrvatsko “Za dom spremni!” 

Znakovita pogrebna okupljanja

Temeljite lustracije provode se desetljećima, ali strogo protiv Hrvata. Nakon što je lustriran Mijo Crnoja, Povjerenstvo za sukob interesa traži da prezentira svoju imovinsku karticu. Svjedoci smo lustracijskog udara na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i potpredsjednika Hrvatskog sabora Ivana Tepeša. Pravnik i pravaš Tepeš skromno traži suprotne tranzicijske lustracije. Hasanbegović je kao izaslanik predsjednice KGK nazočio prenošenju mošti “četvorice pakračkih episkopa u Saborni hram Svete trojice u Pakracu”. U svezi s tim i u skladu sa opraštanjem Hrvatima, u Jasenovcu je održano zasjedanje sinoda Srpske pravoslavne crkve. Zašto Crkva u Hrvata ne provodi sličnu pomirbenu politiku? Primjerice, u Jasenovcu je na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega ubijeno više katolika nego svih ostalih za vrijeme rata. HBK treba pomirbeno zasjedati u Jasenovcu, kod Jazovke i kod Hude jame, u Teznom, na Bleiburgu, na Ovčari, i u Stajićevu u Srbiji.

Sve nas pomalo iritira to dnevno opraštanje Hrvatima, a posebno je u našem sjećanju ostalo tragično opraštanje Hrvatima na Ovčari i u Škabrnji. Nije lako – oprošteni dan istekne i već strepimo što će Srbi učiniti iza ponoći. Sukladno takvoj pogrebnoj klimi i zlim slutnjama, Hrvati odlaze a građani ostaju, jer ugodno žive od “nadgledanja” Hrvata i “opraštanja” Hrvatima. Peta kolona jača i uskoro će obuhvatiti sve državljane RH, ujedinjene u zajednički sinod. Osobno bih zabranio jeftino nabacivanje s prefiksom “hrvatsko”, čak i u nazivu nacionalističke Hrvatske biskupske konferencije, koja bi se ipak trebala zvati GKBKH – Građanska katolička biskupska konferencija u Hrvatskoj. U svakom slučaju, Crkva u Hrvata je katolička zajednica, koja bi se trebala podijeliti na građane svećenike i građane katolike. Pod labelom hrvatskog imamo manjinsko novinarsko društvo, kao i manjinsku skupinu za “nadgledanje glasanja” – misli se na glasovanje na izborima. Brojne protuhrvatske asocijacije provode prilično bezobraznu mimikriju.

Samoproglašeni nadglednici

Za bolje razumijevanje ovog teksta potrebito je uskladiti cognitivne mape čitatelja glede pojmova “građanin Hrvatske”, odnosno “građanin RH”, koji je izveden iz pojma “građanin SRH i Jugoslaven”, koji bi tranzicijski trebao evoluirati u pojam “političkog Hrvata”, ali se to nije dogodilo. I naš mučenik Stjepan Radić imao je svoje drveno željezo, građane hrvatskog sela. U Hrvatskoj već dugo građanin označava ne-Hrvata. Čak se i u Austrougarskoj glavni zagrebački nogometni klub pojavio kao Građanski, a ne kao Hrvatski, Zagreb, Agram ili Croatia. Građane ili ne-Hrvate čine pripadnici manjina, djeca mješovitih brakova, ili osobe u mješovitom braku ili mješovitoj vezi, a nađe se i rodoslovnih Hrvata koji se Hrvatima ne osjećaju, nego su orjunaši i tome slično. Mnogi među njima deklariraju se kao “građani svijeta”, a zapravo su lokalni ili regionalni primitivci, najčešće dno dna. S druge strane, Hrvati takve doživljavaju kao “građane ruševina” koje su građani stvorili.

gong_zelzak

Ne znam što je bilo građanima da se petljaju u moju kolumnu u 7dnevno od 6. siječnja, u kojoj se ne obraćam njima, nego Hrvatima. Gledano posve objektivno, Hrvat i pravnik Ante Pavelić bio je obrazovaniji od “građana i politologa” Gorana Ćulara, Dragana Zelića i Nenada Zakošeka zajedno. Moje je demokratsko pravo izjaviti da je Pavelić bio “naš najobrazovaniji, najsposobniji, najpošteniji i najplemenitiji predsjednik”. To je činjenica, a ne veličanje Pavelića. Tko je kriv nezavršenom Bravaru da nije znao beknuti? I još je bio najveći zločinac u povijesti ljudskog roda. Franjo se školovao po šumama, a šuma je opet bila vrtić neotesanog Stipe, dok se kompozitor Ivo školovao kao izdanak titoističkih progona i kazamata. Svi su oni bili komunistički dužnosnici, koje smo u tranziciji trebali lustrirati. Kako nam tumače gongovci, Hrvatska do Drine nije nastala kao milenijska državotvorna težnja Hrvata, nego valjda kao želja Srba i Srbijanaca, možda i građana prve Jugoslavije? Ili se možda Hitler najedanput sjetio nacrtati na Drini nekakvu republičku granicu unutar Trećeg Reicha? Možda će nas “politolog Zelić” znanstveno uvjeriti, zapravo ubediti, kako Hrvatska do Une i do Mokrica nije posljedica srpsko-slovenskih obmana, nego valjda tisućljetna težnja hrvatskog naroda da se odvoji od svog korpusa iza Une, koji je konačno razbijen kao neprihvatljiv izvor demografske obnove u Hrvata.

Građane ne smeta misa za Antu Pavelića, nego svaka katolička misa. Ako je Pavelić bio velik grješnik, u što sumnjam, misa mora biti dvostruko dulja nego za ostale. Kada Radomir Čačić govori o kulturnoj kompatibilnosti strane radne snage, onda gongovci i slični građani to gledaju kao dokaz da Čačić nije zadrta komunjara, a kada se u tom smislu izrazi Ladislav Ilčić, Gong ga prvog stavlja na crnu listu, a mene bezobrazno gura na začelje tjeralice. Da ne prepoznamo kuda cilja Gong, u koloni za likvidaciju virtualno je pridodan Zoran Milanović, zbog njegove izjave o ljudima koji su mijenjali prezime. Što je s Milanovićevim neslanim prozivanjem ustaša? Što je sa neukusnim i histeričnim izjavama Nenada Stazića, izgovorenim u Hrvatskom saboru, onom parlamentu za koji Gong “nadgleda” izbore. Zanimljivo je da gongovce ne smeta pjevanje mržnje srpskog svećenstva u Hrvatskoj, niti vozanje moštiju Lazara ili Save, kao nekakvo velikosrpsko zapišavanje teritorija.

Dok se Hrvati pakiraju i napuštaju zemlju, parazita je sve više. Ne-Hrvati uživaju u takozvanoj obrnutoj diskriminaciji, zapošljavaju svoju djecu na visokim pozicijama, pa nemaju nikakvu potrebu ići u Europu, kopati kanale i kupati starce, poput modernih Titovih gastarbajtera. Ne-Hrvati su zaposjeli sve društvene institucije, kreirajući svu silu takozvanih nevladinih udruga i lažnog civilnog društva, uvaljujući se u ugodne fotelje društvenih arbitara, sve na bazi prethodnih genocida nad Hrvatima i kroz takozvanu antifašističku diskriminaciju.

Građansko smeće

Teško je u Hrvatskoj raskužiti onečišćenja takozvanih građana i takozvane Građanske akcije. Samozvani antifašisti provocirali su Hrvate s brisanjem svojih zmazanih stražnjica sa hrvatskom zastavom. Sa zastavom RH! I u RH nisu sankcionirani! Možete li razumjeti razmjere današnje građanske i velikosrpske okupacije Hrvatske? Građanska akcija pojavljuje se sa transparentima tipa “ruka na srcu, govno u glavi”, i tako sve nešto oko dreka, kojeg se očigledno nakupilo u tim takozvanim građanskim udrugama. U Rijeci je umjetnost rezati hrvatsku zastavu. Frljotine imigranta iz Travnika svima su prisjele. Zaprepastio me oduran TV-nastup jednog aktiviste Građanske akcije, koji je u privatnoj komunikaciji nekoliko psihologa spomenut kao nekrofil – sumnja se da po mrtvačnicama siluje pokojnike. Građanski psihoznanstvenici pronašli su da ga treba razumjeti jer ima psihološki problem suočavanja sa svojim seksualnim partnerom. Okrenimo se budućnosti, mrtvaci se ne bune!

Nešto umjereniji Gong ne okuplja seksualne nekrofile, nego više one koje hedonistički privlači ugušena Hrvatska. Govorimo o razgranatoj mreži grobara Hrvatske, koji se javno prezentiraju kao zaštitnici demokracije. Gong se razvio u prilično opakog i skupog monstruma, koji nam na različite načine uzima novac, a za uzvrat dobivamo prikriveni nadzor Partije i šire pete kolone u Hrvatskoj, uključujući razgranati Labrador, a tu je i dodvornički servis za Uniju. Gong je tu da nekakvim svojim certifikatom potvrdi svake izbore, a svi znamo da se izbori namještaju i da u jednoj totalno korumpiranoj zemlji drugačije ne može biti. Imamo more takozvanih nevladinih udruga koje iscrpljuju “sredstva EU” iz naše kvote, za posve suprotno djelovanje od proklamiranog. Grabe naše novce i još referentne projekte odvedu u krivo, nasuprot hrvatskom interesu, gušeći tako razvoj demokracije. Prostor civilnog društva krcat je ne-Hrvatima, ne samo zbog novca, nego i zato da se spriječi ulazak Hrvata.

Kako to Gong prikazuje, samo godine 2011. usisao je 450 tisuća kuna iz naše lutrije i 900 tisuća kuna od “drugih stranih i domaćih donatora”. Unutar projekta Unije za rušenje HDZ-a 2011. godine, Gong se ogrebao za 2,35 milijuna kuna. Rashodi za zaposlene bili su 1,54 milijuna kuna, a ostali troškovi popeli su se na oko 2,4 milijuna kuna. Na transfere partnerima otišlo je oko 534 tisuće kuna. Honorari i studentske usluge plaćeni su 90 tisuća kuna. Intelektualne usluge odnijele su 153 tisuće kuna. To su oni Javnosti dostupni i prezentirani podaci iz 2011. Valjda je nešto kapnulo i na račune građanskih nadglednika sa “društvenih fakulteta”. Nadajmo se da su gongovci kvalitetno proveli knjigovodstvena preknjižavanja, da se “intelektualci” ne trebaju bojati “trojki iz arhiva”. Četiri godine kasnije, za “rušenje” SDP-a gongovci su kasirali samo 610 tisuća kuna. Moj je dojam da niti tih 610 tisuća kuna nije otišlo za razvoj demokracije – Gong se priklonio represivnoj koaliciji Rastko, koja je otvoreno sijala govor mržnje. Iza svake povike na ustaše u Hrvatskoj krije se zavlačenje ruke u naš džep. Građanin Nenad Zakošek nedavno je izrazio strah od “poljizacije” Hrvatske. Valjda će za to novo dežurstvo privući nova sredstva Unije. Prisjetimo se da je poznati imigrant iz Travnika otišao u Poljsku, upozoriti Poljake da su “poljizirani”, pa su ljudi pozvali hitnu.

Zaklonjen iza svoje proklamacije, Gong participira i u promatračkim misijama Unije u drugim zemljama. Možete li zamisliti cirkus kada se gongovac u inozemstvu predstavi kao građanin. Građanin Rima? Pavao? Ne, dolazim iz Zagreba i nisam kršten. Iz Zagreba – vi ste onda ipak Hrvat! Ne, nisam. Dobro, a koji si klinac? Mreža je ispletena, pa se ti kume usudi osporiti deklariranom “nadgledniku” arbitriranje u civilizacijskim pitanjima. Izbori su institut demokracije, a Gong “nadgleda” izbore! Dobro, demokracije nema, ali su tu paraziti demokracije. Za svoj projekt “Dosta je mržnje (ako nije okrenuta Hrvatima)”, Gong se hvali i financijskom podrškom Kraljevine Norveške, u kojoj je srpski ekstremizam doma. Sve zemlje prevaljuju na NDH svoje učešće u Holokaustu. Holokaust su proveli ne-Hrvati, pa je njihov interes da se sve prevali na Hrvate, i da domaći ne-Hrvati od toga ugodno žive.

Jeste li prije 30 godina mogli zamisliti da će se Jugoslavija raspasti, da će sovjetski komunizam konačno umirati u svojoj ružnoći, i da će antikomunističke lustracije ipak izostati, da će na našoj društvenoj sceni u civilizacijskim pitanjima arbitrirati osobe poput “politologa Dragana Zelića”, koji je završio politologiju kojom drmaju “politolozi Nenad Zakošek i Goran Ćular” i slični njima, i još su Zakošek i Ćular prva prezimena na prezentiranom hijerarhijskom stablu Gonga. Hrvate ne zanima gruba struktura troškova Gonga, nego specifikacija osoba kod kojih su novci završili, zajedno sa ubranim iznosima, uključujući isplate preko Student servisa. Ako je Zelić na nekom zagrebačkom učilištu ili na samom sveučilištu zaista polagao ispite, morao je minimalno ovladati hrvatskim jezikom. Imamo li posla sa imigrantom tipa Teršelićke ili Frljića

I u takozvanoj Domoljubnoj koaliciji ima svega. Primjerice, izvjesni Darinko Kosor spominje verbalni građanski rat, a zapravo je riječ o novoj agresiji na Hrvatsku i na Hrvate. Ovih je dana Bruna Esih, asistentica na institutu “Ivo Pilar”, progovorila o maltretiranju koje je 2006. doživjela na postdiplomskom studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, od strane profesora Nenada Zakošeka, kada je branila magistarsku radnju “Europski sustav upravljanja krizama i agresija na RH”. Njen mentor Vlatko Crvtila nije se pojavio na obrani, a Zakošek je predložio da se njen sinopsis ne usvoji. A kada je Esih zatražila objašnjenje, dobila je građanski odgovor Zakošeka: “Neeemojte kolegice da vam objašnjavam. Dooobro vi znate što sam mislio.” Prisjetimo se da je Judith Reisman, američki ekspert za komunikologiju, izjavila da nigdje u svijetu nije vidjela toliko društvenih nasilnika, a nacija glede nje pamti nasrtljivost građanina Zakošeka. Esih je podsjetila na “logiku Zakošekovog opskurnog Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu”. Kako nam danas svjedoči Esih, “profesor Zakošek pokušao je slomiti moj mladi duh sa svojim psihoznanstvenim zlostavljanjem”. Možete li to vjerovati, “znanstvenici” sa FPZ-a, uključujući i Damira Grubišu, danas veleposlanika RH u Italiji, tražili su 2006. da Esih iz naslova radnje ukloni “agresiju na Hrvatsku”, jer da je bilo agresije treba dokazati!

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno