Connect with us

Igor Petrić

Globalistički prst na nuklearnom okidaču

Published

on

Živimo u doba koje je najbolje nazvati politikom nestrpljivog prsta na nuklearnom okidaču.

Prijetnje ratom množe se na sve strane. Lako ćemo se složiti s tezom da svjetska politička scena nikada nije bila nestabilnija nego li je to danas. Čitav svijet kao da je skrenuo s uma na stranputicu. Istinske oaze mira, stabilnosti i prosperiteta zapravo ne postoje. Svugdje vladaju kriza, nestabilnost i beznađe.

Možda su ove moje riječi preteške za nečije uši, ali mislim kako je ovo samo blagi izraz onoga što nas možda čeka u skoroj budućnosti. Ne bih želio da me se shvati kao katastrofičara i pesimista, ali objektivan promatrač mora biti zgrožen onim što vidi oko sebe. Društveni procesi koji se odvijaju u svijetu posljednjih godina navode na zaključak kako se krećemo prema provaliji. I to svi zajedno.

Ali koji su stvarni uzroci toga? Ovaj će tekst pokušati ukazati na neke dominantne tendencije koje vladaju današnjim svijetom.

Od kraja 80-tih godina prošloga stoljeća neoliberalna globalistička dogma vlada svijetom. Ona je malo po malo, milom ili silom, lomila svoje protivnike sve dok nije postala jedina opcija. Njezinu podlogu čine bezumna pljačka i bogaćenje neslućenih razmjera. Većina je svjetskih resursa dospjela u ruke malobrojne šačice enormno bogatih ljudi. Putem privatizacije državnih kompanija na Zapadu (a potom i na Istoku) opljačkana su dobra tako temeljito da je u ruke 8 najbogatijih pojedinaca dospjelo više od 50% svjetskog bogatstva. Grabež je izvedena pod devizom “Država je očajno loš poduzetnik. Privatizirajmo sve državno!” Ovim putem želim privatizaciju nazvati njezinim pravim imenom a to je – pljačka. I mi smo u Hrvatskoj bili svjedoci iste takve bezumne rabote. Njezine žalosne plodove možemo danas jasno vidjeti na primjeru Agrokora.

Ova malobrojna klika je akumulirajući svoje neslućeno bogatstvo razmjerno povećavala i svoj politički utjecaj. Kupujući medije utjecalo se na javno mnijenje a kupujući političare kreirali su se globalistički zakoni koji su pogodovali samo njima, tj. najvećima među lopovima. Ali svaka medalja ima i svoju drugu stranu. Ta druga strana zove se potrošnja.

Naime, zapitajmo se koliko toga iz sfere široke potrošnje može potrošiti šačica milijunaša nasuprot milijunima dobrostojećih ljudi srednje klase? Za jedno društvo je najbolje ako su većina ljudi radno i platežno sposobni potrošači. Ali globalizacijska pljačka proizvela je na Zapadu i na Istoku gomilu sirotinje. A sirotinja kao što znamo nije nikakav potrošač. A upravo je masovna potrošnja zamašnjak svake kapitalističke privrede.

Premještajući svoje industrijske potencijale na Daleki istok u Južnu Koreju, Kinu, Indiju, Bangladeš, Vijetnam, radna snaga razvijenih zemalja ostala je masovno bez posla. Tako se potrošnja na Zapadu mogla financirati jedino zaduživanjem. Kreditna ekspanzija se pokazala kao jedini motor potrošnje. Kako svaki kredit ima i svoju kamatu globalistička elita je tu kamatu pohlepno uzimala sebi. S vremenom su shvatili kako im je puno lakše zaraditi novac špekulirajući papirima i posuđujući novac uz kamatu nego ulažući u proizvodnju. Na kraju su lihvari posve nadvladali poduzetnike.

Tako su nastali enormni dugovi i to na nekoliko nivoa. Zadužili su se pojedinci, lokalne zajednice (gradovi i općine), države, kompanije, korporacije, banke. Ovaj je mjehur dugova toliko velik da se mjeri silnim trilijunima dolara. Posve je jasno da je ovakvo stanje na duži rok neodrživo. Sve što stoji na staklenim nogama jednog dana neumitno mora pasti.

Imajući sve ovo u vidu globalistička elita, koja je u međuvremenu osjetila slast novca i enormne moći, postavila si je za cilj stvaranje svjetske vlade i uvođenje Novog svjetskog poretka. Njima je jasno kako je upravljanje stotinama marionetskih vlada mučan i mukotrpan posao u kojemu se s vremenom uvijek netko buni.

Da bi se postiglo takvo “savršeno beskonfliktno društvo” treba, po njima, izvesti nekoliko stvari:

Ukinuti nacionalne države.

Uvesti svjetsku valutu.

Uvesti svjetsku religiju.

Smanjiti svjetsku populaciju na podnošljivi nivo (tzv zlatna milijarda).

Uvesti napredni tehnološki sustav apsolutne kontrole populacije.

Ukratko, globalisti su s užasom shvatili kako im za navedene ciljeve jednostavno nedostaje vremena. Posljednja decenija je pokazala kako je osim globalističke akcije nastala i jaka antiglobalistička reakcija. Nasuprot liberalnim globalistima stali su tradicionalisti. Dok prvi zagovaraju unipolarni svijet ovi drugi žele multipolarni svijet.

I zato se svijet danas nalazi na važnoj raskrsnici. Kojim će putem krenuti?

Globalistička je logika sljedeća: ili će se igrati po našim pravilima ili igre uopće neće biti. Gledajući njihove poteze unazad tijekom posljednja dva desetljeća lako je uočiti jednu konstantu. Oni su nenadmašni majstori u stvaranju kaosa. Kombiniranim gospodarskim, obavještajnim, medijskim i vojnim aktivnostima stvaraju nestabilnosti i nerede širom svijeta.

Po svemu sudeći to više nije dovoljno. I zato se u njihovim smušenim glavama pojavila spasonosna ideja preventivnog nuklearnog udara. Tim bi se suludim potezom postiglo istinsko rušenje svijeta kakvog poznajemo. Kandidata za taj udar ima nekoliko. To su na prvom mjestu Rusija, zatim slijede Iran, Kina i Sjeverna Koreja.

U ovome tekstu nijednom nisam do sada spomenuo Sjedinjene Države. Upravo one trebaju biti te koje će preventivni nuklearni udar izvesti po nalogu globalista. Jer SAD nisu suverena zemlja. Jednako kao što to nije ni Hrvatska. I jedni i drugi su u globalističkim kandžama. Samo što je lijepa naša domovina samo nevažna mala zemlja zapadnog Balkana dok su SAD najveća svjetska velesila.

U ovome planu koji su neoliberalni globalisti skovali postoji jedna važna nepoznanica. To je eventualni vojni (nuklearni) odgovor svake od napadnutih zemalja. Po idealnom scenariju za SAD i za globaliste prvi napad bi bio toliko snažan i učinkovit da odgovora napadnute zemlje skoro ne bi ni bilo. Time bi se jednim udarcem učvrstio unipolarni poredak a tradicionalisti bi širom svijeta bili stavljeni na listu za odstrel. Put prema globalnom robovlasništvu bio bi tako posve otvoren.

Netko mudar je nedavno napisao kako su Amerikanci majstori pokera, a Rusi majstori šaha. I to pokazuje dva dominantna načina razmišljanja koji prevladavaju i kod jednih i kod drugih. Dok je za Amerikance najvažniji blef za Ruse je to objektivna analiza pozicije na ploči. Jedni vas uvjeravaju kako u rukama drže jake karte (a zapravo ih ne drže) dok drugi svoju poziciju grade postupno i strpljivo, korak po korak, potez po potez.

Ova igra živaca upravo sada je na svome vrhuncu.

Ratni huškači na nagovor globalističke elite imaju jedan, naizgled neoborivi, argument: “Protivnici nam jačaju iz dana u dan. Ako ih ne napadnemo danas u budućnosti će to biti sve teže i teže.”

Njima je sada posve jasno kako su trebali napasti i Rusiju i Sjevernu Koreju još prije nekoliko godina. Isto je i s Kinom i Iranom. Ali vrijeme ide. U ovom slučaju ono je najveći neprijatelj globalističke vrhuške.

Da je kojim slučajem pobijedila Hillary Clinton na izborima u studenome 2016 vjerojatno bismo već gledali posljedice nuklearnog napada na neku od navedenih zemalja. Donald Trump je svojom neočekivanom pobjedom unio pomutnju u redove globalista. Makar je u mnogome podlegao njihovim pritiscima i ucjenama još uvijek nije njihov 100%. Neprestano pokazuje znakove nestabilnosti i svoju krajnje prevrtljivu narav. Zbog toga ga žele na svaki mogući način ukloniti s političke pozornice. Ali za to im treba vremena, a oni ga nemaju. I zato mrze Trumpa iz dna svoje globalističke duše.

Trump je u redove američke oligarhije unio nered. Dio američkih tradicionalista naivno mu je povjerovao kao borcu za njihove tradicionalne vrijednosti. Ti isti ljudi na raznim nivoima opstruiraju globalističke planove. Ali valja iskreno reći da ih je malo i kako su međusobno nepovezani. Kada sam prije pola godine napisao tekst o Trumpu naveo sam dva najvažnija cilja koja mora postići ako misli nešto preokrenuti. Prvi je bio borba protiv medija (koju je definitivno izgubio) a drugi je dobivanje potpore u Republikanskoj stranci. Potporu kao što znamo nije dobio. Trenutni je američki predsjednik jedna žalosna i izolirana jedinka koja jedino što ima to je njegov račun na Twitteru. Eto na što je spao predsjednik Amerike, nekoć jedan od najmoćnijih ljudi svijeta.

Naša je jedina nada da se u redovima američke vojske, obavještajnih krugova i politike nalazi dovoljno poštenih i mudrih ljudi koji će ove sulude planove potajno opstruirati. U svemu je kao što sam to već rekao najvažnije vrijeme.

Dragi prijatelji, upravo vrijeme trenutno radi za sve nas. Ono radi kako za nas tako i za budućnost naše djece.

 

Komentari

Igor Petrić

UMJETNI EGZEKUTORI? Tko danas gura ciljeve “umjetne inteligencije”?

Published

on

Kroz medije se stalno plasira slika o umjetnoj inteligenciji kao neizbježnoj tekovini naše tehnološke budućnosti. No što je zapravo umjetna inteligencija i kome će ona u budućnosti služiti?

Može li inteligencija uopće biti umjetna? Jer ako je umjetna onda nije inteligencija. Ta se dva pojma međusobno isključuju. Umjetno ne može biti inteligentno i inteligentno ne može biti umjetno.

Inteligencija jest uvijek nešto živo. Ona je kreativna, ona stvara, ona uvijek ima zacrtane ciljeve. Kreativne ciljeve. Ako su joj ciljevi destruktivni ona prestaje biti inteligencija. Jer čim nešto uništava to više nije inteligentno. Svako uništavanje na koncu završi uništenjem i onoga tko je uništavanje započeo. Samo glupost može biti destruktivna.

Umjetna inteligencija ne može imati vlastite ciljeve. Te joj ciljeve mora odrediti netko drugi. Čim joj to netko drugi određuje ciljeve ona više nije samostalna, pa tako automatski nije ni inteligentna. Inteligencija pretpostavlja samostalnost u odlučivanju. Osoba koja nije samostalna nije ni inteligentna u svojemu djelovanju. 

Tko financira rad na umjetnoj inteligenciji?

Razmislimo malo o tome tko zapravo vlada modernim tehnologijama? Tko ih usmjerava tokovima vlastitoga novca? Tko je glavni financijer? Kome je u to interesu da se takve tehnologije dalje razvijaju? Jer sve je u životu vezano uz neku svrhu. Svrha je ta koja svemu daje i smisao i razlog.

Mogu li amoralni, pohlepni i bezdušni pojedinci kreirati moralni, suosjećajni i pravedni svijet budućnosti? Jer ako je golemi kapital koncentriran u rukama malobrojne bogate klike u što oni svoj novac ulažu posljednjih desetljeća?

  • U biotehnologiju
  • U genetski modificiranu hranu
  • U farmaceutsku industriju lijekova i cjepiva
  • U kloniranje ljudskih bića
  • U razvoj umjetne inteligencije

I kakav je krajnji cilj njihova djelovanja? Kamo nas vodi put kojim su krenuli i kojim nas sve zajedno žele povesti? Pa oni samo zadovoljavaju svoje vlastite najniže porive. Jer ljude koji kreiraju našu i vašu budućnost motivira: 

* pohlepa

* volja za moći

* želja za vlašću 

To su arogantni i beskrajno sebični pojedinci. Zapravo se radi o vrlo lošim ljudskim bićima. I kako onda da nam takvi likovi kreiraju svijetlu budućnost? Kako da takvi, u osnovi loši ljudi, određuju pravac kojim će se ljudsko društvo kretati?

U kojem se pravcu svi skupa krećemo?

Dominantna logika današnjega svijeta jest logika kapitala. Kapital je taj koji pokreće današnji svijet. A kapital je danas mahom špekulativan. Lihvarski kapital nastao je na kamatama koji su gulikože zgrtali unatrag zadnjih nekoliko stoljeća. Ali njihov se svijet urušio jer je sve manje onih koje se može nekažnjeno pljačkati. Izlaz se zato traži u stvaranju posve novog, drugačijeg svijeta.

I u tome svijetu važnu ulogu ima umjetna inteligencija koja će pokorno služiti svojim tvorcima. Ona će biti njihova produžena ruka. Ona će bespogovorno i bez trunke krzmanja izvršavati sve njihove naredbe i zadatke. 

To je prava uloga umjetne inteligencije.

Nju bi najbolje bilo nazvati umjetnim slugama i egzekutorima. Jer današnji su vlastodršci jako razočarani svojim inženjerima, agentima, policajcima i vojnicima. Njihova je velika mana da ponekad pokazuju moralna osjećanja, a to bogataška klika ne voli. Moral je ovdje jedna nepremostiva prepreka. 

Robot neće imati nikakvih moralnih dvojbi i zato je idealni egzekutor budućnosti. 

Ono što bi svima moralo biti jasno je da tu budućnost kreiramo svi mi zajedno. To znači da bogataška klika nema na nju nikakvo patentirano pravo. Ne pripada njima ta budućnost ništa više nego vama ili meni. 

Svi smo mi njezini kreatori.

Igor Petrić/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Golema moć pozitivne promjene ili snaga dobrih vijesti

Published

on

Ako malo pogledamo oko sebe lako ćemo uočiti kako dobra, iskrena i poštena društvena inicijativa u našem društvu danas propada.

Naše namjere mogu biti plemenite, možemo imati i žara i volje, ali uza sav trud naš rezultat će biti mizeran. Sve oko nas ostaje jednako loše, nepravedno, nepošteno i pokvareno. Što to u našemu društvenom angažmanu ne valja? I kako to promijeniti?

Svima je jasno kako poštenih ljudi u Hrvatskoj ima dosta. To su ljudi koji bi mijenjali svijet oko sebe na bolje. To su oni koji neizmjerno vole ovu zemlju i koji ovom narodu žele dobro. Osobito se to odnosi na one koji su se za ovaj naš narod i oružano borili.

Zašto sva naša nastojanja da se ljude motivira propadaju, a sva želja za promjenom prestaje prije nego li što se išta i započelo?

Prije nekih par tjedana naišao sam na jedan zanimljivi video koji sažeto pogađa bit problema s kojim se susrećemo.

Taj je video pod naslovom: /How to motivate yourself to change your behavior | Tali Sharot | TEDxCambridge./

Radi se dakle samo o načinu na koji ljude motiviramo na određeno ponašanje. Znači, naša je namjera dobra, naši su ciljevi dobri, ALI NAŠ NAČIN JE POGREŠAN! Što to u njemu nije dobro?

Ljudi po prirodi ne vole slušati loše stvari. Zašto? Zato jer im je puna kapa loših stvari. Loše stvari nailaze poput plime sa svih strana. Loše su vijesti u svim medijima. Loše su vijesti vezane uz naše bližnje (bolest, nepravda, siromaštvo). Mi smo kao jedinke okruženi poplavom očajnih i tužnih životnih priča.

I ZATO SE LJUDE NIKAKO NE MOŽE MOTIVIRATI STALNIM IZNOŠENJEM LOŠEGA! 

Normalno ljudsko biće ima određeni kapacitet primanja lošega. A taj je kapacitet odavno premašen. I što rade naši vrijedni politički aktivisti? Misle da će iznošenjem još više lošega trgnuti ljude da se pokrenu i napokon zažele promjene.

No to se neće dogoditi.

Jednostavno zato jer je svaka loša vijest, loša informacija, loša misao, u startu gurnuta u stranu.

LOŠA INFORMACIJA IZAZIVA U LJUDIMA NELAGODU. I zato se ljudi od nje uklanjaju, bježe i sakrivaju. Previše lošega normalno ljudsko biće jednostavno ne može podnijeti.

LJUDI ŽELE DOBRO!

Iz ovoga proizlazi da svaki politički aktivist kritiziranjem trenutačnog stanja zapravo radi na njegovom učvršćivanju. Što je više lošega to će se ljudi više sakrivati od stvarnosti i na koncu biti sve dalje od promjena.

Ponavljam, ne radi se o cilju, radi se o načinu.

Naš način je posve pogrešan. Naš kritizerski, negativni nastup je skroz kriv i naravno bezuspješan. I to s razlogom. Jer to je princip na kojemu funkcionira ljudska psiha. Ona uvijek izbjegava nelagodu. Ona se uklanja lošim vijestima, a želi dobre, pa makar one bile i lažne.

Mnogima je u našoj zemlji Hrvatskoj čudno kad se prisjete stotina tisuća ljudi koji kliču nogometašima ili tenisačima na njihovim velikim sportskim uspjesima.

Istovremeno, u prosvjedima skoro da nema nikoga. To nam izgleda nelogično, ali zapravo nije. Sportske pobjede globalnih razmjera (Svjetsko nogometno prvenstvo ili Davis Cup u tenisu) donose ljudima prijeko potreban osjećaj postignuća i pobjede. A ljudi se prirodno žele osjećati pobjednicima, a ne gubitnicima.

Ako se prestane sa žalopojkama i tužbalicama, ako se promijeni predznak, tek onda se mogu očekivati korjenite promjene. Kad ljudi osjete da pripadaju onima koji pobjeđuju oni će pohrliti u tisućama.

Onda će korjenite promjene postati moguće i na dohvat ruke. Od kukanja i naricanja nema nam koristi. Moramo promijeniti svoj rječnik. Moramo promijeniti predznak svih svojih istupa. On uvijek mora biti pozitivan.

Čak i male promjene su velike ako su pozitivne. Isticanjem ovih pozitivnih stvari ohrabrujemo ljude da idu dalje u smjeru daljnjih promjena. U pitanju je samo kreiranje pozitivne lavine. Ona nastaje od sasvim male grudice pozitivnoga. Koja će privlačiti sve više i više angažmana na uvećavanju toga pozitivnoga. Dok na koncu ne postanemo lavina pozitivnih promjena. Ova se lavina neće dogoditi niti naglo, niti preko noći. Bitno je tu lavinu pokrenuti i ohrabrivati, jačati je i snažiti. Ljudi su ti koji će je na svojim plećima nositi dalje.

LJUDI NISU GLUPI

Većina političkih aktivista ne shvaća ovu jednostavnu istinu. Političar kojega mase ne slijede misli da su te mase glupe i nazadne. Ali političari ne shvaćaju da je naš narod majstor u preživljavanju i procjeni situacije. Naša sposobnost izdržavanja i najgorih životnih okolnosti je kolosalna. To će reći da možemo podnijeti mnogo više, mnogo gore i mnogo dulje od velike većine drugih naroda.

Ali svaki fitilj ima svoj kraj. Tako i hrvatski narod ima svoj fitilj koji će jednoga dana ipak dogorjeti do svojega kraja. Tada ne bih volio biti u koži nikakvoj sili i vlasti koja se našem narodu tada nađe na putu.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Strašna istina o rodnoj ideologiji

Published

on

Puno se priča posljednjih dana o Instanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji kao njezinom važnom dijelu. Mnoga se koplja lome i puno se teških riječi poteže u borbi za i protiv rodne ideologije.

Ovaj tekst ima namjeru otići jedan korak dalje. Željeli bismo čitavu priču o rodnoj ideologiji staviti u drugačiji kontekst. Da bismo to ostvarili moramo najprije odgovoriti na pitanje zbog čega se sve ovo događa? Zašto se sve to donosi i kamo nas sve to vodi?

Rodna ideologija se ne smije promatrati izdvojeno od ostalih tendencija u modernom zapadnom društvu. Ovdje će nam od velike pomoći biti futurologija, znanost o budućnosti.

Zašto baš futurologija? Jer je rodna ideologija jedna od važnih postaja na putu u budućnost koju kreiraju isti oni koji su naredili našoj vladi da poslušno prihvati sve direktive iz Brisela.

Pa dobro kakav nam to svijet budućnosti kreiraju prebogate glavešine i stvarni vladari današnjeg svijeta?

Kreiraju nam tkz transhumano društvo. To je društvo u kojemu će ljudska jedinka biti “”dorađena” i “unaprijeđena”. Ljudi budućnosti bit će jednostavno rečeno genetski modificirani.

Rodovi se uvode jer će budućnost koju nam kreiraju sadržavati:

– robote
– umjetnu inteligenciju
– hibridna bića ljudi i životinja
– hibridna bića ljudi i strojeva
– klonove svih vrsta
– osobe s ugrađenim životinjskim organima
– obične ljude

Nisu slučajno ljudi na posljednjem mjestu. Oni su tu zato što su nas tamo smjestili oni koji kreiraju zajedničku budućnost. Ljudi su za njih samo izvor problema i pobune. Zato će se svim dostupnim sredstvima broj ljudi smanjivati dok će se ostali rodovi brojno povećavati.

Prvi cilj rodne ideologije jest napad na suštinsku podjelu – muško i žensko. Za to se najprije koriste transrodne osobe, LGBT grupe, feminizam i slični pokreti kojima je cilj uništiti tradicionalni nazor koji još uvijek dijeli ogroman broj ljudi današnjice.

Izbacuju se prisilno iz upotrebe pojmovi: žena i muškarac, otac i majka, gospodin i gospođa, muž i žena. Sve se radi s namjerom da se potpuno uništi identitet ljudske jedinke. Na taj se način priprema teren za kreature koje će doći u budućnosti. To su novi rodovi koji se spremaju u tajnim laboratorijima diljem svijeta.

Pred nama je jedna užasna dehumanizirajuća budućnost. Dolazi vrijeme u kojemu ćemo imati GMO ljudske jedinke. Na ljudima će se raditi posve isti zahvati kao što se danas rade na kukuruzu ili soji. Eksperimenti kojima su u prošlosti bili izloženi laboratorijski bijeli miševi dječja su igra prema onome što smjeraju znanstvenici budućnosti.

Budućnost uvijek započinje razaranjem sadašnjosti. I upravo je u tome osnovna namjera rodne ideologije. Ona želi razoriti temelje na kojima počiva čitava ljudska civilizacija da bi je potom zamijenila “posthumanističkom” civilizacijom.

Ovo će se razaranje najprije izvesti uništavanjem tradicionalnoga odgoja djece. Cilj je stvoriti ljude budućnosti koji će biti spolno dezorijentirani i u stalnom konfliktu sa svojom istinskom prirodom.

Muškarci ne smiju biti muškarci, žene ne smiju biti žene. Takve bolesne individue jednostavno neće moći ni uspostaviti ni održavati elementarne obiteljske veze. Sve će veze među generacijama biti pokidane.

Ako današnje obitelji shvatimo kao zajednice koje tendiraju konfliktima i raspadu one će u budućnosti biti još daleko gore. Obitelj u bliskoj budućnosti jednostavno neće ni postojati. Jednakim društvenim inženjeringom bit će razorena i nacija.

Destrukcijom naše ljudske civilizacije želi se napraviti prostor za konstrukciju globalističke civilizacije budućnosti. One koja će biti seksualno pluralna i transhumana.

Jedino će gazde ostati iste. Bit će to potomci istih ovih glavešina koji danas naređuju marionetskim vladama poput naše.

Mala povlaštena manjina upravljat će centralistički i autokratski svim društvenim procesima primjenom gole sile. Degenerirane ljudske jedinke budućnosti neće im se biti sposobne suprotstaviti.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno