Connect with us

Društvo

‘Glasujte za HSP, HČSP, ABH i Obiteljsku stranku, za POMAK’

Published

on

Razgovor s VINKOM VUKADINOM voditeljem izborne kampanje koalicije Pomak, vodio je TVRTKO DOLIĆ      Pravo i pravda, kršćanski sustav vrijednosti, lustracija, demografska obnova, jeftinija i učinkovita država, jedinstvena mirovina, temeljni osobni dohodak, povratak iseljeništva, Zakon o braniteljima, Lički ustanak, Hrvatska do Drine, Za dom i Domovinu. 

Razgovarali smo s Vinkom Vukadinom, voditeljem izborne kampanje koalicije Pomak, koja okuplja HSP, HČSP, ABH i Obiteljsku stranku. Znakovito, na obljetnicu Ličkog ustanka. Originalni Vinko Vukadin ima jednu raširenu genetsku manu: rodom je od Tomislavgrada. Uporno traži lustraciju i to je za njega pitanje vjerodostojnosti.

Tko su pravaši i tko su branitelji?

U Hrvatskoj je formalno uvedeno višestranačje, ali je izostalo jasno stranačko profiliranje. Trebamo novi Izborni zakon, koji će onemogućiti prijeizborno koaliranje i smanjiti izborni prag. Trebamo i kvalitetan Zakon o braniteljima. Kada bi se svi pravaši povukli u pravaške stranke, iste bi postale najbrojnije u državi. Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović su pravaši. Morate se zapitati tko je te ljude odvukao u “čamac na Kupi”. Preveslali su i mene, na prevaru, samo sam se brzo vratio natrag, a Glasnović je to učinio neposredno prije izbora. Kao nove branitelje možemo gledati i sve one mlade ljude koji brane one obespravljene i sirotinju. Dijele se na domoljube, agresora i petu kolonu, koja kroz ovakvu kurikularnu reformu i sličnu destrukciju napada sve hrvatsko. Udar na hrvatsko selo je reokupacija hrvatskih prostora.

Umjesto Hrvatske do Drine formira se Srbija do Une

Nismo uvučeni u EU da u njoj bolje živimo, nego nas Bruxelles drži u smrtonosnom klinču. Istovremeno dok BiH nastoji ući u EU, Johannes Hahn kao povjerenik EU za pregovore o proširenju tolerira referendum Republike Srpske za otcjepljenje od BiH, švercajući taj referendum kao konzultativan. A Srbin u Srbiji priznaje da je hrvatski špijun, nekakva klasična hladnoratovska uhoda. Za nas je ekonomski jednako porazno ako takvog Srbina plaćamo kao “spavača” među njegovima, ili ga neki “naš” agent koristi kao fiktivnog doušnika, preko kojega izvlači novce iz neke naše tajne službe, odnosno iz našeg proračuna. Vrijeme je da Hrvati provedu “konzultativan” referendum za napuštanje EU. Fondovi Unije ne mogu biti osnovica gospodarskog napretka, niti razlog našeg ostanka u Uniji. Oni su neka vrsta ovisnosti, a ne samostalnosti. U Pomaku smo uvjereni da EU namjerno uništava hrvatsko gospodarstvo. Ako Hrvati ne mogu živjeti izvan neke slavije, evo mog originalnog prijedloga: pridružimo se BiH! Neka se ta nova konfederacija zove Bosna i Hrvatska. Nisu dopustili Hrvatsku do Drine, ali nam nitko ne brani BiH do Drine! Nakon što je haaški Tribunal kvalificirao Veliku Srbiju kao legitiman politički cilj, ovdje otvoreno izražavam jedno naše načelo: prirodna i povijesna hrvatska granica na Drini. Vidite, čak je Stipe Mesić svojevremeno najavio presjecanje “srpskog” koridora u Bosanskoj Posavini ako Republika Srpska proglasi samostalnost, a današnja vlada HDZ-a i Mosta o tome šuti, pa u prazan prostor ulazi partijaš Zoran Milanović i glumi ustašu. Istovremeno su pravaši HDZ-a manji od makovog zrna, da ih netko ne prozove da su ustaše. 

Prvi zahtjev Pomaka je lustracija

HDZ i SDP najavljuju suprotan proces, koji umotavaju u pojmove poput društvene integracije, kao nekakvo novo nacionalno pomirenje pljačkaša i sirotinje. Naprotiv, Hrvatska se mora dezintegrirati u odnosu na jugoslavensko kriminalno-obavještajno podzemlje i svu drugu korupciju – sve to trebamo gledati kao strano tijelo, a detektirane kriminalce primjereno procesuirati i kazniti. Lustracija nije samo otklanjanje kriminaliziranih jugoslavenskih struktura, nego sveukupne korupcije. U Hrvatskoj imamo i lokalne šerife bez čije privole i provizije ispod stola nije moguće pokrenuti baš ništa, a kamoli investirati. Nametničke strukture toliko su sistemski integrirane da će njihovo odstranjivanje biti prilično mučan proces, koji će nagaziti i ponekog nevinog Lota, ali je krajnje vrijeme da se otrgnemo.

Najavljujete lustraciju i u gospodarstvu

Osobno sam čitav svoj vijek u gospodarstvu, jer sam više praktičar a manje teorijski zatvoren u ekonomiju kao znanost. Zasigurno sam stvorio više radnih mjesta od Petrova, Plenkovića i Milanovića zajedno. Kao što svaka znanstvena disciplina počinje od svojih aksioma, tako se moramo vraćati načelima. Čemu gospodarstvo služi? Koalicija Pomak ukazuje na vrijednosni sustav, koji uvijek utječe na gospodarstvo. Gospodarska politika je osnovica svake politike, a ona neizbježno dotiče obitelj, tradiciju i suverenitet. Hrvatska nije konkurentna zbog tri osnovna razloga: neprovedene lustracije, visokog stupanj korupcije u javnoj nabavi i komunistički mentalitet, onaj koji svakoga poduzetnika gleda kao lopova, a radnika odgaja da bude oprskrbljen, a ne poduzetan. Jako je važno načiniti registar imovine, koji bi olakšao ispitivanje podrijetla imovine, u smislu provedbe gospodarskih lustracija.

Koje će mjere omogućiti pomak?

Prije svega, nužno je pojednostavljivanje poreznog sustava, onoga koji se lako kontrolira, onih poreza koji se lako ubiru. Imamo more neprihvatljivih parafiskalnih nameta. Planiramo pomaganje obiteljskih gospodarstava, braniteljskih zadruga, i svake kreativne poduzetničke inicijative. Jedan naš ekonomski tim modelira obvezan temeljni dohodak, za svakog državljanina RH koji može dokazati trajno prebivanje. Državi treba dopustiti samo onoliko utjecaja koliko je neophodno za funkcioniranje gospodarstva, a za te potrebe namjeravamo zadržali u državnom vlasništvu infrastrukturu i preostale resurse. Neodgovorno je pričati o tisućama novih radnih mjesta u ovakvoj situaciji. Hrvatski sabor treba donijeti zakone koji potiču poduzetništvo i privlače investicije. HNB-u treba vratiti suverenost ili hitno uvesti euro, ovisno o rezultazu referenduma za napuštanje EU. Ukinuti Finu i  druge institucije nekontroliranog terora. Naravno da bez demografske obnove nema ni gospodarskog napretka. U tom kontekstu bismo podupirali inicijative ponovnog naseljavanja raseljenih područja i jačanja hrvatskog sela, ulagali bismo u Slavoniju, i glede poduzetništva snažnije potpomagali braniteljske obitelji. Hrvatski sabor treba donijeti zakone koji omogućavaju privatnu inicijativu, a ne teror državne uprave.

Vode, šume i slični resursi?

Nije sav problem mađarsko i petokolonaško zatvarnje naših rafinerija. Padaju prijedlozi da svu proizvodnju preselimo u Rusiju! Poučeni promašajima i zloporabama, zagovaramo nacionalno vlasništvo nad prirodnim bogatstvima i infrastrukturom. Umjesto društvene integracije pljačkaša i žrtava, HSP, HČSP, ABH i Obiteljska stranka traže konzistentnu društvenu formaciju i održivo gospodarstvo, sve usklađeno sa socijalnim naukom katoličke crkve i hrvatskom pravaškom tradicijom. I naše je radništvo naš nacionalni resurs, i trebamo ga zaštiti, u gradovima i na selu – to nije komunistička maksima. Radnik mora dobivati svoju plaću, to je osnovno načelo, i u tom kontekstu bismo tražili drastične kazne za one koji ne plaćaju ili ne prijavljuju radnike. Istovremeno radnik mora shvatiti da ne može živjeti kao u komunizmu, a zarađivati kao u kapitalizmu.

Kako racionalizirati upravu a da to ne postane socijalna bomba?

Naravno da bismo određeni broj državnih službenika otpustili iz službe, to je neizbježno, ali manje nepravedno ako bi se to učinilo u okvirima lustracije. Svaki drugi pristup, pa i onaj posve socijalni, dovodi do neodrživog stanja parazitiziranja i propadanja. Dakle, uz optimiziranje upravnih procesa trebamo odstraniti sve one koji su radili u jugoslavenskih službama terora i protiv Hrvatske, uz kažnjavanje korupcije. Neke općine bismo sigurno ukinuli, ali neke bismo i ostavili, iako ekonomski nisu održive – tu dolazimo do demografskih problema. Država mora ulagati u zapuštena područja kako bi se hrvatsko selo održalo i razvijalo. U tom smislu trebamo razmisliti o besplatnoj energiji do određene razine, za život i gospodarenje na selu. Isti tako, bitno je stalno širiti i poboljšavati informatičku strukturu, a sve treba ući u interakciju sa sustavom elektroničkog glasovanja i sličnih referenduma. Hrvatska mora učiniti sve da što više ljudi zaista radi.

Na 12 zaposlenih u Hrvatskoj imamo 10 umirovljenika.

Prije svega, Pomak bi zamrznuo ili posve ukinuo II. mirovinski stup, čime bi zemlja izašla iz proračunskog minusa. Taj oblik pljačke održao se samo u Hrvatskoj. Građani bi jačali svoju mirovinsku razinu kroz ulaganje u treće mirovinske stupove. Išli bismo i dalje od toga i uveli istu mirovinu za sve građane RH. Dakle, iste uplate za sve poslovno aktivne. Ako netko želi veću mirovinu, on bi se za to morao pobrinuti na drugi način. Revidirali bismo i vjerojatno potpuno ukinuli sve partizanske mirovine, oslobodili bismo dodatnih poreza strane mirovne, i time omogućili dotok novca u državu. Opća mirovina ne može, niti je ikada mogla, održati standard aktivnog života. Zato ona mora služiti osnovnoj sigurnosti svakog stanovnika.

Kako reformirati pravosuđe i učiniti ga stvarno neovisnim?

Jedini ispravan put za reformu pravosuđa je totalna lustracija. Pomak planira sve suce iz komunizma poslati na slobodno tržište, a mladim hrvatskim stručnjacima i svim stanovnicima RH stvoriti zakonske uvjete za funkcioniranje u skladu s našim osnovnim načelom: pravda i pravo. Vrijeme je za raskid te sudske hobotnice koja guši i državu i narod. Suci koji su sudili političkim aktivistima nemaju što raditi u demokratskom sudstvu. Dodatno bismo sve suce podvrgnuli temeljitoj gospodarskoj lustraciji. Kazne za korupciju bile bi toliko drastične da bi se svaki sudac deset puta upitao isplati li mu se biti korumpiran.

Tko je ustaša?

Imamo floskulu “prepuštanje povijesti povjesničarima”. Tko su naši etablirani povjesničari? Kao što pita Ivan Pandža, zašto se obilježava dan Hitlerovog napada na Staljina, a ne 7. rujna 1932. – tada je podignut Lički ustanak, poznat i kao Velebitski ustanak. Partizanija je raskomadala hrvatsku državu, stvorila neprirodne granice, uvukla nas u novi rat i poubijala pola milijuna Hrvata. Sinovi i unuci komunjarskog okupatora i koljača vladaju sudstvom, upravom i gospodarstvom. Ustaški pokret i domobranska vojska borili su se za svoju državu i zato za nas nikada ne može biti znak jednakosti između jugopartizana i talijanskih fašista na jednoj strani i vojnika NDH na drugoj strani. Povijest koju nije moguće revidirati na činjenice je temelj svih budućih ratova. Oslobodilački Domovinski rat je posljedica partizanske i velikosrpske okupacije i kao takav je u našim načelima temelj današnje države. U tom smislu mi bismo inicirali referendum o ustavu i izbacili laž da je nekakav zaključak “partizanske” okupacijske vojske jedan od temelja naše državnosti. Opet se vraćamo na našu prvu točku: LUSTRACIJA – ovdje to znači zabrana promoviranja petokrake i Jugoslavije, uz formalno proglašavanje Tita zločincem, na razini države i na razini nacije.

Niste se proslavili na planu ujedinjenja pravaša.

Nije istina. Jedini smo ostali razumni. Mi jedini priznajemo činjenice. Dvije povijesno utemljene pravaške opcije HSP i HČSP čvrsto stoje zajedno, i ostat će zajedno. Smeta me kada pravnici ne mogu shvatiti da se pravaši ne mogu ujediniti, da je riječ o neizmjenjivoj povijesti, da se HSP i HČSP kao povijesne pravaške opcije ne mogu ukinuti. Vidite, HSP i HČSP svjesni su da je ujedinjenje pravno neizvedivo, i da će te dvije stranke morati zajedno nositi pravaštvo i križ podjele u 19. stoljeću, koja se dogodila nesretno, uglavnom zbog pravnih zavrzlama. Što se tiče ostalih pravaških opcija, zamislite da je Milan Kujundžić sa svojom Zorom pozvao na objedinjavanje svih HDZ-ovih frakcija. Sve što je mogao u tom smisli učiniti je da se osobno vrati u HDZ. Frakcionaštvo je uvijek kontraproduktivno, pa tako danas ne možete ukinuti niti HSP AS, jer će odmah drugi dan netko pokrenuti novi. Jedini način da se pravaši ujedine je da svi uđu u HSP ili HČSP, a da druge opcije ostanu pasivne, ali da se ne ukidaju, jer će ih protuhrvatski politički inženjering drugi dan oživjeti, ponovno pod svojom kontrolom. Kao što je naglasio Daniel Srb, svaka inicijativa za ujedinjavanjem svih pravaša uoči izbora zapravo je kontraproduktivna, navođenje pravaša da se bave sami sobom. Otuđeni izborni inženjering učinio je sve da mediji pravaše ignoriraju. Usprkos tome, mi pravaši očekujemo povratak u Hrvatski sabor, to bi nas jako ohrabrilo, posebno bi nam to bio vjetar u leđa na lokalnim izborima.

Rat obećanjima prenio se i u školstvo

Postaje razvidno koliko je ova kurikularna reforma jedna iskvarena obmana od strane pete kolone. Istovremeno HDZ obećava da će nam obrazovanje donositi veći prihod nego turizam. A ono poklanjamo svoje visoko i skupo školovane djevojke i mladiće. Neprijatelji u našim redovima provode kampanje za upis na studije za koje nakon njihova završetka nema posla, na studije na kojima predaju titoistički prodavatelji krivotvorina, čime se sije beznađe i potiče iseljavanje. Hrvatska nema prostora za „marksiste liberalnog fašizma“ i nekakve dokone filozofe, nego za one mislioce koji dolaze kao filozofska najava nove tehnologije ili nove discipline u prirodoslovnoj znanosti. Kako naša privreda može držati korak s konkurencijom ako namamo dovoljno stručnjaka za razvoj visokih tehnologija? S druge strane, nije zadaća države u ime studenata odlučivati koji će studij oni upisati. Pomak promiče ulaganje u talente i u kvalitetne ideje. Umjesto iseljavanja potičemo povratak naših ljudi iz dijaspore i iseljeništva.Trebamo prevladati komunistički mentalitet, onaj koji dopušta da naši ljudi donesu kapital i poslove, ali poprijeko gleda kada takvi u Hrvatskoj zarađuju. Obnova zanatstva je sigurno jedan od mogućih stupova konkretnog školovanja, ali naši ljudi moraju prihvatiti osobnu odgovornost za izbor svojeg zanimanja. Pomak je škola života.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno