Connect with us

Društvo

Franju Tuđmana ubili su Miro Kovač i Andrej Plenković

Published

on

 HRABRO PROZIVANJE SRBIJE IZ MIŠJE RUPE   Srbija provodi istragu 43 hrvatska branitelja – ostali su lažni branitelji. Imamo i lažne predstavnike Hrvatske, koji protiv četničke i fašističke Srbije ne poduzimaju ništa. Njemačka kancelarka Angela Merkel zapravo nije protiv blokiranja Srbije na njenom lažnjaku za EU, ali je to morala javno podržati, u skladu s diplomatskim bontonom. Imamo još jednu autonomnu hrvatsku veleizdaju.

Vjerovali ili ne, nastavlja se suđenje Juri Šimiću, zato što je zapovjedniku bjelovarske vojarne JNA nudio novac da vojarnu preda bez oružanog otpora. To je ipak podmićivanje! I još je istom zapovjedniku prijetio ako na predaju ne pristane. Vraga, prije toga je pred istog nesretnika kleknuo, da “komandanta” privoli da popusti i da se krvoproliće izbjegne, ali je “drug” tvrdo odgovorio da on zapravo brani srpstvo. Jedne hrvatske branitelje sudi Hrvatska, a druge hrvatske branitelje istražuje Srbija, sve uz privolu petokolonaškog vrha RH. Nestali? Ma dajte, ako kažemo da su nestali, onda su nestali!   

Oligarhija RH niti ne zna da je operativno uklopljena u mrežu pete kolone. Već smrtno poniženu Hrvatsku uznemirila je nevjerojatna vijest da se Angela Merkel izjasnila protiv 5 hrvatskih uvjeta Srbiji u njenim pregovorima za pridruživanje EU, ali samo na formalnoj razini, u granicama diplomatskog zahtjeva za kulturnom komunikacijom. Kako se priča u diplomaciji naših zapadnih susjeda, vrh RH znao je da njena izjava nije bila dio pritiska na Hrvatsku i da smo komotno mogli reći NE srbijanskom približavanju EU. Umjesto da se u Bruxellesu eksplicitno izjasni protiv otvaranja poglavlja 23 (pravosuđe) u pregovorima Srbije za ulazak u EU, hrabri Miro Kovač iz mišje rupe proziva Srbiju za pokušaj ubojstva Franje Tuđmana, kojeg je zapravo svojim kukavičkim ponašanjem dokrajčio on sam, a možda i Andrej Plenković, ako isti već danas korigira vanjsku politiku Mire Kovača, sve na planu distanciranja od “hrvatske desnice”. Tako se kompromisersko ponašanje Plenkovića pretvara u veleizdaju i prije izbora na kojima treba doći na vlast kao predstavnik Bruxellesa. Ili postati saveznički šef opozicije. Trebamo provjeriti jesu li Miro Kovač i Andrej Plenković bili posada miga koji je raketirao Banske dvore nadnevka 7. listopada 1991.

Hrvatska voli samo mrtve heroje

Htjeli to ili ne, svi smo zaokupljeni sa ekonomijom i novim suđenjem Stepincu, samo Miro Kovač nešto jamra o pokušaju ubojstva Franje Tuđmana, koji se zapravo nije niti dogodio. Obrazac raketiranja Banskih dvora davno je postavio Ante Marković. Godine 1942/43. zajedno s Titom skrivao se od četnika u franjevačkom samostanu na ramskom Šćitu, kojega su Talijani bombardirali baš po narudžbi istog Tita, koji se “slučajno” na vrijeme sklonio u podrum, prepuštajući korektno fratrima sobe s boljim pogledom. U sličnoj akciji likvidiranja partijske konkurencije izvan kontrole Moskve, nesretni Ivo Lola Ribar zatekao se na otvorenom, na Glamočkom polju. Dok si rekao keks, Drakula je šmugnuo u najbližu mišju rupu. Nigdje kamena da se Ivo iza njega zakloni. Da odmah nešto rasčistimo. Ovdje ne plačem za posmrtno više puta likvidiranim Franjom Tuđmanom, nego za nesretnom činjenicom da nije likvidiran već 1990. godine, jer je kroz njegovo nakazno pomirenje ubijenih ustaša i živih partizana ova zemlja ostala u avnojskim granicama na svim razinama. Ustaša je umro davno, njegovo dijete radi do smrti, a partizan lagodno živi, ždere i vlada. Današnja RH praktično je četnički logor, u kojemu branitelje istražuju i zlostavljaju.

Sumnju na Miru Kovača mogla bi razbiti samo nevjerojatna narcisoidnost Franje Tuđmana. Famozni “prvi predsjednik avnojske SRH/RH” maštao je da postane hrvatski velikan poput Stjepana Radića, ali nitko nije htio u njega pucati. Jer bi tako zaista postao mučenik. Okolo je iskašljavao svoje “pomiriteljske” državotvorovske govnorancije, kao da Hrvatska nije postojala milenijima prije njega, ali nitko na njega nije digao ruku. Već očajan, naručio je vlastito ubojstvo. Planirano je da pilot JNA zvan Krava razvali Banske dvore baš za sastanka predsjednika RH sa predsjednikom Jugoslavije i s premijerom Jugoslavije, da događaj dobije svjetski značaj. Pokazalo se da svatko od sudionika zavjereničkog sastanka u Banskim dvorima ima istu računicu. Plinski pištolj? Ha, ha, ha! Nikakvo čudo da je Blaž Kraljević likvidiran sa avionskim streljivom.

Tog kobnog dana, prije 15 sati, sva trojica predsjednika i premijera naglo su se razbježali. Tuđman je najedanput skontao da svijet kao prvu žrtvu ne bi vidio njega, predsjednika nekakve uškopljene i avnojski limitirane SRH. Dobro, a zašto su onda zbrisali Stipe Mesić i Ante Marković? Za obojicu je to bio najbolji trenutak da odu sa ovoga svijeta. U dva mandata na čelu marginalne RH posljednji predsjednik Jugoslavije(?) Stipe Mesić praktično je degradiran. Tuđman se udružio s Crnim vragom, a Mesić s najgorim podzemljem, da sačuva utjecaj. Da vas podsjetim, upravo je Mesić zapovjedio izlazak JNA iz vojarni. Ante Marković nakon tog događaja završio je u istoj mišjoj rupi Mire Kovača. Velika je šteta da opaka trojka nije pospremljena. Bili bi to prekrasni sprovodi pomirenja. Kada samo pomislim da bi se nad 3 lijesa titoista na najvišim funkcijama čula posmrtna tužaljka, prođu me trnci zanosa. Koliko je malo trebalo čovjeku da je sretan, koliko je trebalo imati malo sreće pa da u Hrvatskom saboru danas gledamo i Antu Paradžika i Blaža Kraljevića.

Sva trojica naručili su ubojstva druge dvojice

Miro Kovač poput nemoćnog djeteta plačljivo tužaka: Htjeli ste ubiti našeg Franju Tuđmana! Našeg Strangermana! Mama, htjeli su ubiti prvog predsjednika RH! Kao da je to nešto loše. Kao da postoji dobra država. Kao da postoji dobar predsjednik ili dobra predsjednica! Bože, koje li naivčine? Da su Srbi odlučili ubiti Franceka, živio bi nakon toga 3 ure. Kamo sreće da su Srbi ubili Tuđmana a nas ostale ostavili na miru. Smaknuti Franco Strangerman uzdigao bi se na razinu Alojzija Stepinca, dostojan svoje današnje nezaslužene slave, a Miro Kovač i osobe njegove hrabrosti nikada ne bi pristupili našoj diplomaciji. Niti on, niti Dejan Jović, Zoran Milanović, Andrej Plenković, Mate Granić, Vesna Pusić, Stipe Mesić i brojni drugi otužni protagonisti našeg slavnog “osamostaljenja” unutar avnojskih i labradorskih parametara. 

Jugoslavensko podzemlje bilo je zaprepašteno kada je stiglo šest narudžbi za ubojstvo, na najvišoj razini. Hrvatski predsjednik želio se riješiti šefova Jugoslavije: premijera i predsjednika. Jugoslavenski premijer znao je da ništa ne može pomaknuti na bolje ako se ne riješi predsjednika Jugoslavije i predsjednika Hrvatske. Predsjedniku Jugoslavije smetao je svaki predsjednik Hrvatske, a smetao mu je i premijer Jugoslavije, koji se ponašao kao spasitelj Jugoslavije. Neki protagonisti tog vremena kreirali su Veliku Srbiju, a drugi su se upuštali u klasičnu bitku kriminalaca za teritorij. U svakom slučaju, bosovi podzemlja i politike trljali su ruke. Jednim udarcem riješit će 3 mete i čak 6 narudžbi za ubojstvo. Famozni pilot zvan Krava napravio je probu raketiranjem TV odašiljača na Sljemenu. Pogreška je ipak učinjena i bila je balkanski banalna. Izvršitelji su svakom naručitelju javili mjesto i vrijeme izvršenja.

Tvrtko Dolić/Croative.net i 7Dnevno

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno