Connect with us

Društvo

Financijsko podzemlje razvaljuje Hrvatsku

Published

on

ŠTO SE VALJA IZA PROIZVEDENE POLITIČKE KRIZE?    Svijet pliva u besplatnom kapitalu. Zemljama u krizi kapital se nudi uz danas visoku kamatu 1,5 posto. Samo našoj državi stiže uz danas nevjerojatnu kamatu 5 posto! Pokušaj naše vlade da reprogramira naše dugove završio je njenim rušenjem.

Najveći problem Hrvatske je onaj demografski. Kod nas se sporo probija svijest da svjetski ratovi nisu krenuli na ovome području samo zato što su Srbi agresori i pravoslavci a Hrvati branitelji i katolici, nego najviše zato što je ovaj prostor bio najsiromašniji u Europi. Početkom prošlog stoljeća samo 8,5 posto stanovnika Lijepe naše živjelo je u gradovima, a danas nas u novu katastrofu vodi siromašna “Hrvatska 128 gradova”.

Financijski suicid

Konverzija kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku povoljno je djelovala na našu potrošnju. Uz tu dobru vijest, imamo još jednu srodnu: kunska protuvrijednost kredita pala je za 8,2 milijarde kuna ili 3 posto, za kućanstva čak za 6,5 milijardi kuna ili 5,3 posto – udio kredita kućanstvima u svim kreditima je 44 posto. I još je ove godine otplaćenost kredita dramatično porasla, toliko da se troškovi osiguranja kredita trebaju obustaviti. Nije dobro da su krediti poduzećima ove godine povećani za 1,4 milijardu kuna ili 1,6 posto, i još je kuna u odnosu na euro jačala. Za razliku od državne administracije, privatna poduzeća polako dolaze k sebi i okreću se povoljnijem inozemnom tržištu novca, bez uplitanja “domaćih” banaka. Što se ono veli, ljepota je u oku promatrača ili tu negdje. Primjerice, Goldman Sachs računa (na to) da će Francuska biti novi prvak Europe u nogometu. I ljepotani-analitičari te banke ocjenjuju onako od oka da hrvatska država i svi Hrvati trebaju plaćati trostruku kamatu.

ebdrSuprotno očekivanjima naše Javnosti, netko brine da se privatna štednja ne preusmjeri u domaću proizvodnju i domaće poslovne projekte. Sve je teorijski obuhvaćeno s tezom o našoj niskoj konkurentnosti, pa nas tako uvjeravaju da je zasebno transportirani čavao iz Kine, na američkom nosaču aviona, jeftiniji od onoga domaće proizvodnje. Koliko reket svjetske razine drži na uzdi “domaće” banke, čak i onda kada nam iste banke žele pomoći? Jesmo li jednostavno robovi onih istih grabežljivaca koji isisavaju našu supstancu još od prve godine “osamostaljenja”? Tu je i takozvana “bonitetna represija”. Naše banke svojim štedišama nude veću kamatu nego one u inozemstvu, a da bi to mogle, moraju još više zaraditi na plasiranim kreditima – negativne ocjene agencija za kreditni rejting zapravo su naručene iz Hrvatske, najvjerojatnije od strane poslovnih banaka koje su plasirale kredite hrvatskoj državi i privatnim osobama u Hrvatskoj.

Preplaćeni menadžeri naših javnih poduzeća i različitih nametničkih sustava žele jednostavno oploditi “štednju” koja im svaki mjesec sjeda na račune, pa tako opstrukciju razvoja zemlje provode one iste osobe od kojih očekujemo da pokrenu oporavak naše ekonomije. Javlja se mogućnost da u toj zavjeri protiv vlastite zemlje sudjeluje i sama Vlada RH. Zašto je ministar financija Zdravko Marić uopće pomišljao da nas na međunarodnom tržištu dodatno zaduži uz danas jezovito visoku kamatu 5 posto? Premijer Tihomir Orešković od toga je odustao, pa hitno pada, a kao njegov nasljednik spominje se ministar financija Zdravko Marić. Koji se opet hvali kako sa Oreškovićem izvrsno surađuje. Zar cijela vlada nije u blokadi? Možemo reći da je Orešković neke zadaće izvršio. Primjerice, spriječio je monetarnu reformu. Ako bude pravde, zbog već napravljenih usluga bankama, Orešković može ugodno uživati Noin vijek, koliko će kuna ostati vezana uz euro.

Rasprava u Saboru

Orešković je spriječio i spasonosno zamrzavanje II. mirovinskog stupa, zbog čega je u srijedu u Saboru pohvaljen od SDP-ovca Miranda Mrsića, koji je priznao da bi zamrzavanje II. mirovinskog stupa riješilo problem našeg deficita, a onda je pledirao da se takva pljačka održi, jer po njemu štiti budućnost naše djece, koja odlaze!!! Slično je govorio i Silvano Hrelja iz HSU-a. Nevjerojatno je da govore o nacionaliziranju II. mirovinskog stupa, iako je postupak zamrzavanja izabran zato da se izbjegne nacionalizacija. Čak i u slučaju povratka postojećih kumulacija II. stupa u I. stup, ne bi se dogodila nacionalizacija, nego povratak na model koji je umirovljenicima donosio više, a zemlju bi izvukao iz proračunske provalije. Neki zastupnici teško shvaćaju da se država skupo zadužuje za sve ono što odlazi u II. mirovinski stup, a u takve možemo ubrojiti i HDZ-ovog Ivana Šukera, koji HDZ-u ruši politički kapital koji mu donosi Goran Marić. I onda se neki HDZ-ovci čude zašto su se našli u današnjoj pat poziciji. “Finacijsko tržište u Hrvatskoj ne postoji” – kaže nam Šuker. U redu, čemu onda služi izdvajanje u II. mirovinski stup? Šuker je ispao smiješan, jer traži danas čvrst odgovor na pitanje što će mirovinski fondovi II. stupa donijeti osiguranicima u budućnosti. Pa onda ipak spominje dobre namjere! Dok svi pobornici II. stupa pozivaju na vjeru! Prestanak daljnih uplata u II. stup nije nikakva nacionalizacija.  

Uvijek zanimljivi i principijelni Goran Marić oprao je Hrelju. “Rekao si, Hrelja, da onaj tko razumije makroekonomiju ne može biti protiv II. mirovinskog stupa. Mišljenja sam da vi ne razumijete. Žestoko ste se obrušili na sve svoje neistomišljenike. Četiri fonda II. stupa su različiti po svome ulaganju! Zašto su Poljska i mnoge druge zemlje zamrznule II. stup? Dokazano je da gospodarski razvoj više potiče Fond solidarnosti nego II. mirovinski stup.” Kako reče Marić, nema nikakve zaštite naše imovine u II. stupu, jer fondovi u svakom trenutku mogu prodati svoje portfelje. Dobili smo za dionice Končara 360 milijuna kuna? Tko je dogovorio cijene i kupnje po istoj cijeni. To je na tržištu nemoguće provesti. Tržište isključuje određivanje cijena i puštanje prodaje po istoj cijeni. Isti dan kada ne možemo izdati obveznice Hrvatske prodajemo 20,4 posto dionica Končara, bez ikakve analize zašto se ta prodaja provodi. “Uspješni menadžer” jednog mirovinskog fonda samo je u Našicama izgubio milijardu kuna! Iste je godine II. stup izgubio 4,8 milijardi kuna, skoro sve što je uplaćeno te godine. Hvalimo se s računicom da smo na zaradu 1 kune potrošili 3,2 kune. Tranzicijski trošak (odnosno fiskalni trošak koji se iskazuje manjkom sredstava u I. stupu) prešao je 50 milijardi kuna. Na čiji teret padaju naknade na kojima je upravljačko društvo od 25 zaposlenih ostvarilo dobit od oko 100 milijuna kuna? “Ne bi Podravka kupila žito da nije bilo mirovinskih fondova” – rečeno je. Pa, Slovenci su sretni da su nam skupo prodali svoje žito – komentirao je Goran Marić. Nema podatka koliko osiguranika prima mirovinu iz II. mirovinskog stupa! Zašto predstavnik privatne tvrtke podnosi izvješće u Saboru? 

Profesor Ivan Lovrinović naglasio je da II. mirovinski stup nigdje drugdje ne postoji. “Prihvaćen je na prijedlog Svjetske banke i svuda zamrznut dok kriza ne prođe! Smeta me navijački pristup zastupnika Miranda Mrsića i Silvana Hrelje.” Lovrinović je naglasio da je Hrelja sudjelovao u kreiranju ovakvog mirovinskog sustava. Kao i slučaju Gorana Marića pokušat ću prenijeti ono što je rekao, pa mi oprostite ako sam nešto krivo čuo ili razumio. Prema Lovrinoviću, izvješće je obranaško i načinjeno je za razumijavnje od strane članova Društva. Način rada nije prezentiran. Od 72 milijarde kuna 55 milijardi kuna nalaze se u državnim obveznicama. Tržište ne postoji. U 2015. fondovi su razrezani za 386 milijuna kuna! Za što? Koliko imovine imaju aktivni članovi II. stupa? Kolika je stvarna realizirana dobit? Bez navođenja i analize tranzicijskog troška (koliko je ovaj sustav koštao državu) ne može se ocjenjivati njegov učinak. “Trebaju nam jasne brojke i pravi pokazatelji. Imamo i problem kompetencije, jer se osobno ne oglašavam glede medicine, a ovdje se događa da zastupnici koji nemaju odgovarajuće znanje traže da prihvatimo njihovo (ne)razumijevanje mirovinskog sustava.” Sve u mirovinskim fondovima vrti se oko prodaje i kupnje – razvoja nema.  Veze su „incestuzione“. Mirovinski fondovi čistili su aktivu poslovnih banaka! Ako Vlada RH namjerava samo prodavati, onda nam ne treba. Profesor Lovrinović predlaže da osiguranici pojedinačno dobiju pravo odlučiti ostaju li u II. mirovinskom stupu. Produljivanje dobne granice za mirovinu je zaseban problem, jer određena tehnologija traži određenu životnu dob zaposlenika. Trebamo poticati demografski rast, jer drugačije nema održivosti mirovinskog sustava. Lovrinović je zatražio da Sabor zasebno raspravi monetarnu reformu i zasebno reformu mirovinskog sustava. Milivoj Špika postavio je pitanje tko je dopustio menadžerima Društva da prodaju dionice Končara? “Godišnje oko milijardu eura utučemo u fondove II. mirovinskog stupa. Tko ode u banku, položi plaću uz kamatu 2-3 posto, a onda podigne isti iznos za život uz dvostruko veću kamatu? Tko će upravljati s Hrvatskom? Mi ili oni koji drže naše novce? Većih mazohista od Hrvata nema!”   

Daj pare ili si fašist! 

Nakon oružane agresije na RH i BiH, slijedeće veliko zlo bila je finacijska agresija na “samostalnu RH”. Otuđen je naš bankarski sektor, uključujući HNB, sve pod izgovorom neovisne monetarne i financijske politike, a zapravo u interesu okupatora poznatog kao svjetski kapital, kojega mnogi umovi današnjice postavljaju na razinu bitka i Apsoluta. “Samostalna RH” dobila je tajne konstitutivne parametre. Primjerice, nakon što se rentijerstvo raspalo kao i sve ostalo, naša ministarstva napuštaju naše “besplatne” poslovne prostore i sele u skupe strane komplekse, jer stranci moraju ostvariti dobit, jer je strani kapital dobio takve garancije. Kao, ne smijemo dozvoliti da se čuje kako je netko izgubio na investicijama u Hrvatskoj. Troškovi sanacije i prihod od prodaje poslovnih banaka kretali su se u odnosu 10:1. Privatizirane banke obustavile su svako društveno korisno poslovanje, u smislu financiranja naše ekonomije i projekata izvan financijskog inženjeringa. Kako banke više ne mogu pronaći klijente za svoj skupi kapital, priskočila je država (čitaj: korumpirani kriminalci u državi) i kreirala svoje skupo zaduživanje kod banaka. Bitak je protežan i ulazi u sve pore života, pa “domaće” banke ne dopuštaju “hrvatskoj” državi da reprogramira svoje dugove. Uvođenje eura opstruirale su banke, jer bi izgubile silne prihode na tečajnim razlikama, uključujući ponor između kupovnog i prodajnog tečaja.

Uz sve to dogodio se slučaj Franak. Gramzive banke nezakonito su podizale kamatu u svim kreditima. Zelenaški lobi i peta kolona, kao i sve protuhrvatske asocijacije, našli su se na zajedničkom planu blokade Hrvatske kroz konstruiranu “fašizaciju Hrvatske”. Europska komisija formalno traži jeftiniju hrvatsku državu, dok istovremeno Unija kod nas financira različite nametničke skupine, koje ne dopuštaju pojeftinjenje države. Crveni nas guraju dublje u crveno. Raznorazni borci za bolje Hrvate i lovci na hrvatske zločince divljaju kod nas kao izgladnjeli psi, sve dok im vlast ne nabaci milijune. Istovremeno liberalni fašizam i pedofilska asocijacija na svjetskoj razini rade na tome da se ideja dobra i dobrote proglase utopijom. Lojalnost prema naciji postala je uvjet za sve u svakoj državi, samo se kod nas traži suprotno djelovanje, o trošku nacije. Nakon iskazane potrebe za jeftinijim i učinkovitijim školstvom, okrenutom prirodoslovnim znanostima, tehnologiji i proizvodnoj konkurentnosti, kod nas je u tijeku balvan revolucija za uspostavljanje sustava obrazovanja za potrebe nametničkih interesnih skupina. Ključni demografski problem posve je ignoriran.

Ne diraj gramzivost banaka!

Dogodilo se nešto uistinu zastrašujuće. Vlada RH nije niti pokušala reprogramirati naše skupe kredite jer je namjesnička kao i sve prethodne, okrenuta stranom interesu. Tako imamo situaciju da ministar Zdravko Marić nastavlja politiku Borisa Lalovca iz prošle godine, pa je ove godine smanjio zaduženje kroz trezorske zapise za oko milijardu kuna, ali praktično u mrtvom hodu – kod fondova koji su dio domaće državne i socijalne strukture. Skupi krediti stranih banaka ostaju takvi, nedirnuti, omča oko vrata ove zemlje i svih nas. Kako da vam objasnim te nevjerojatne razmjere veleizdaje? Pa, bankarska oligarhija ruši aktualnu vladu već zbog pokušaja iste da prispjele rate skupih kredita namiri kroz novo jeftinije zaduživanje. Ne samo da gramzive poslovne banke ne dopuštaju reprogramiranje skupih kredita, one ne dopuštaju niti to da se rate takvih kredita namiruju s jeftinim posudbama.

“Domaće” poslovne banke trenutno imaju oko 10 milijardi kuna slobodnog novca, pa su očekivale da ga država preuzme uz kamatu 4-5 posto, a “blentavi” dvojac Marić-Orešković mislio je da se može okolo jeftinije zadužiti barem za prispjele rate. Da bi se takva pljačka održala, u pomoć bankama (čitaj: svojim klijentima) priskaču agencije za kreditni rejting. Naravno da su financijski moguli u Londonu i New Yorku objasnili Mariću da se može zadužiti samo uz kamatu 5-6 posto, tako da nađe računicu uzeti slobodnih 10 milijardi “domaćih” banaka uz kamatu od 4-5 posto. Marić nije razumio Oreškovićevo ne. Zašto Marić nije tražio pomoć Frankfurta? E, tu su svoje odigrali Austrijanci i Talijani, koji su unutar institucija Unije pokrenuli opake kampanje protiv Hrvatske zbog ovakve konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. I opet imamo jednu zastrašujuću činjenicu: banke su na konverziji švicaraca zaradile, značajno je pao udio loših kredita, ali svejedno traže naknadu za nekakvu “očekivanu veću dobit”. Zapravo, strane poslovne banke ruše Vladu RH jer nije iskoristila mogućnost da istim bankama šenka oko 7-8 milijardi kuna zamišljene dobiti. A država je tu samo zato da stranim bankama poveća dobit, kad god se za to ukaže prilika. Zanči li to da je Zdravko Marić inteligentniji nego što smo mislili – najavio je “namirivanje” konverzije švicaraca da mu Franfurt dopusti pristup jeftinom novcu, za potrebe reprogramiranja naših dugova? Calni milijardu eura da bi toliko reprogramirao! Dakle, nije to inteligencija nego financijski suicid.

Tvrtko Dolić  foto: 7Dnevno

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno