Connect with us

Društvo

DRUGA ŠANSA

Published

on

UVIJEK NEDJELJOM   Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja.

(Mk 6,1-6)

„Naš Bog je Bog, druge šanse“ (autor nepoznat)

Thomas Wolfe je napisao roman „Ne možeš opet ići kući“ u kojem govori o čovjeku po imenu George Webber, koji je uspješan pisac i koji je napisao bestseller o svojem gradu. I vraćajući se kući, George Webber očekuje da će mu njegov grad prirediti dobrodošlicu primjerenu heroju. Ali umjesto dobrodošlice on biva protjeran iz svog grada. Protjeraše ga njegovi prijatelji i rodbina. Osjetili su se izdanima po onome što je o njima napisao u svojoj knjizi, i on potresen njihovom reakcijom napušta svoj grad. George Webber otkriva da oni koje poznaješ najbolje da te baš ti isti poštivaju najmanje.

Ne znamo je li se George ponovno vratio u svoj grad i je li pružio svojim sugrađanima „drugu šansu“, ali znamo da je Isus to učinio.

U ovonedjeljnom čitanju nalazimo Isusa koji se vraća u Nazaret. Opet se vraća kući. U trenutku svog povratka u Nazaret Isus je, slobodno to možemo kazati, „celebrity“.

CIJELU EMISIJU POSLUŠAJTE OVDJE!

Hodao je unaokolo propovijedajući, iscjeljivao je bolesne, istjerivao je demone, dizao je ljude iz mrtvih i kontrolirao je prirodne pojave. Isus je, za vrijeme svojeg izbivanja iz Nazareta, dokazao da u svezi njega postoji nešto jako posebno. Da je jednostavno – drugačiji.

Znamo da kada je Isus prošli put bio u Nazaretu, stvari se tada nisu ni najmanje odvijale u njegovu korist.  Također je otišao u sinagogu i propovijedao je temeljem čitanja iz knjige proroka Izaije.

„Duh svemogućega Gospodina počiva na meni. Jer me pomazao Gospodin, poslao me da donesem poniznima veselu vijest. On me poslao da iscijelim slomljena srca, da navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje.“

Isus je tada sebe proglasio židovskim Mesijom. I tada su ljudi u Nazaretu odbacili njegovu poruku i pokušali su ga ubiti.

„Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.“ (Luka 4, 28-30)

I Isus napušta svoj grad Nazaret te propovijeda u drugim mjestima u Galileji. Sada, godinu dana kasnije, on se vraća na to isto mjesto, vraća se u Nazaret gdje je bio tako okrutno odbačen. Isus želi pružiti svojoj obitelji, svojim prijateljima i svojim sumještanima „drugu šansu“ kako bi ga ovaj put primili, kako njega tako i njegovu poruku.

Zašto su ga odbacili baš oni koji su ga najbolje poznavali?

Isus je i ovom prigodom otišao u sinagogu. Opet su mu se divili, baš kao i prije godinu dana. I onda su ga opet odbacili. Za razliku od prvog puta kada su ga htjeli likvidirati ovaj put su primjenili drugu taktiku. Izrugivali su se s njim. Za pretpostaviti je da se nisu usudili napasti ga otvoreno, jer je Isus sada bio poznat i popularan, ali iz njih je opet provalio bijes. Ovaj put kroz riječi. Kroz porugu.

I dan danas Božja poruka djeluje na ljude na isti način. I danas je svijet „preneražen“, baš kao i ljudi u Nazaretu, kada čuju Riječ Božju. Danas i neki svećenici izbjegavaju „škakljive“, danas se to kaže „netolerantne“, djelove Svetog pisma. Na primjer:

„Svi su ljudi griješnici.“

„Svi griješnici idu u pakao.“

„Samo je jedan način kako se spasiti.“

„Sve druge religije su lažne i vode u pakao.“

„Jedini način kako se spasiti, jest vjerovati Isusu Kristu.“

Kada danas ljudi čuju ove tvrdnje iz Evanđelja oni reagiraju bjesno. Odbacuju poruku i napadaju glasnika. Baš kao što je to bilo s Isusom u Nazaretu. Ljudi u Nazaretu su poruku odbacili, jer su bili uvjereni da o Isusu znaju sve što bi o njemu trebalo znati. On je za njih bio samo još jedan od tolikih oko njih. Zvali su ga „drvodjelja“. Gledali su ga i mislili: „Vidi ti njega! Nisi ti ništa bolji od nas. Zašto bi te onda slušali?“

Zato što nisu mogli odgovoriti na pitanja („Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?“) oni su ga odbili slušati. Oni nisu ništa vidjeli dalje „drvodjelje“, a drvodjelja nije za njih bio nikakav vjerski autoritet.

Ti su ljudi činili tipično ono što svi ljudi čine kada nekoga ne razumiju. Počeli su ga izrugivati. Poruga, izrugivanje zadnje je pribježište sitnih duša. Zvali su ga „sin Marijin“, a to se nikada nije činilo. Uvijek se je muškarca zvalo „sinom njegovog oca“, pa čak ako bi mu otac bio i mrtav. Tako nekoga zvati značilo je aludirati da je majka moralno posrnula. Nisu ga razumjeli i zato su reagirali s prezirom i izrugivanjem. Nisu mogli prihvatiti ono što nisu mogli objasniti.

I danas ljudi postupaju na isti način. Sve ono što ne mogu objasniti oni jednostavno odbacuju. A kada je Isus u pitanju puno je toga što ljudima nije po volji i što niti mogu niti žele prihvatiti.

Danas ljudi nemaju problema s Betlehemom i sa štalicom. S lakoćom prihvaćaju maleno, bespomoćno dijete koje leži na slamici. Ali kada kažete da je to malo dijete porodila djevica Marija i da je to dijete utjelovljeni Bog, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.

Danas ljudi nemaju problema s Isusom koji ide od mjesta do mjesta propovijedajući svoju poruku ljubavi, mira i prihvaćanja. Ljudi vole Isusa kao putujućeg učitelja, mudraca, filozofa. Ali kada im kažete da je Isus Krist jedini Spasitelj i da odbacujući njega završavamo u paklu, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.

Danas ljudi nemaju problema s mrtvim Isusom koji visi razapet na križu. Ali kada im kažete da je uskrsnuo i da je i danas živ kako bi spasio sve one koji će ga prihvatiti po vjeri, onda oni to nikako ne mogu prihvatiti.

Ako se naš koncept Isusa zaustavlja s djetetom u štalici, ili s putujućim učiteljem, ili s mrtvim čovjekom na križu, onda smo mi promašili bit i smisao svojeg života.

Mi moramo doći do točke u kojoj ćemo shvatiti i prihvatiti da je Isus Sin Božji, koji je umro za naše grijehe i da je uskrsnuo od mrtvih. Mi moramo doći do točke u kojoj ćemo se okrenuti od svojih grijeha i vjerovati da je Isus jedini koji spašava našu dušu, jer inače za nas nade ne bi bilo.

Ako mi sve to propustimo učiniti, ako odbacimo Isusa i njegovu poruku, Isus će učiniti isto što je učinio i u Nazaretu. Otići će drugdje i čudit će se našoj nevjeri.

Zato otvorimo svoje srce i svoj um. Isus nam govori da „ništa ne će biti nemoguće s Bogom“. Ni u našim životima, ni u našim obiteljima, ni u našoj domovini, ni u našoj Crkvi, na u našem svijetu, bez obzira koje nam se prepreke našle na putu.

Ljudi u Nazaretu su odbacili Spasitelja.

Okrenuli su leđa onome koji je pobijedio smrt i koji je jedini u stanju dati nam život vječni. Oni su mislili da poznaju Isusa, ali su vidjeli „drvodjelju“ umjesto utjelovljenog Boga.

Oni su izabrali nevjerovati.

Izabrali su nevjeru umjesto vjere.

Zato vjerujmo i ne ponovimo njihovu grešku.

Pitanje je hoćemo li imati drugu šansu za ispraviti je?

„Što je nevjera nego očaj

kojeg nameću vladajući silnici,

koji tvrde da se ništa ne može promijeniti.“

(Ched Myers)

Ivica Ursić 

 

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno