Connect with us

O dosta toga još i dublje

Dramatično pismo talijanskog ministra obitelji Lorenzo Fontana: “Ne plašimo se suprostaviti se diktaturi jednoumlja”

Published

on

Pismo je upućeno listu Il Tempo, u pravom smislu antisustavnom (protiv današnjeg vladajućeg sustava). Ovo je, između ostalog, konstatacija da se u Italiji dogodio neočekivani obrat na bolje. Za naći nešto slično u europskoj povijesti trebalo bi se vratiti do ispred drugog svjetskog rata. Prenosim pismo u cijelosti. Skrećem samo pažnju na činjenicu da Lorenzo Fontana citira nikog drugog do Sv. Papu Pija X. Bog te sačuvao, Lorenzo.

“Dragi Direktore, zahvaljujem se Vama, listu Il Tempo, Vašem uredništvu i svima onima koji su mi izrazili podršku u danima u kojima smo svjedoci snažnog napada ne samo protiv mene, već protiv vrijednosti s kojima se identificira tiha i mirna većina naše zemlje.

Ono što smo vidjeli podsjeća gorko na predviđanja Gilberta Keith Chesterton: “Mačevi će biti izvađeni za pokazati da su listovi zeleni ljeti”, proroštvo koje nam više ne izgleda tako daleko. I upravo je to ono što se dogodilo. Rekli smo stvari koje smo smatrali normalnim, skoro prihvaćene samima po sebi: da jedna zemlja za napredovati treba imati djecu, da se majka zove majka (i ne roditelj 1), da se otac zove otac (i ne roditelj 2). Rekli smo da posljednji i jedini koji trebaju se pitati o odgoju, rastu i čuvanju djece su njihovi očevi i majke, presveti princip slobode. Reakcija – izvjesnih krugova koji od relativizma prave svoju zastavu – bila je vrlo nasilna. Počeo je žestoki rafal psovki, uvreda, čak i osobnih, i prijetnji (koje je se prijaviti kompetentnim službama). Društvene mreže su prošile utjecaj ove akcije…

Živimo u čudnim vremenima. Nalet izvjesnih relativističkih ideologija prelazi granicu realnosti, dolazeći i do toga da se dovodi u pitanje očiglednosti, koje su odražene u našem Ustavu: “Republika priznaje pravo obitelji kao naravnoj instituciji utemeljenoj na braku”, stoji u čl. 29, koja je princip mog djelovanja kao ministra.

Rekavši ovo: nasrtaji elite ne plaše nas i ne plaši nas suprostaviti se diktaturi jednoumlja.

Idemo naprijed, vrlo motivirani, imamo mnogo projekta za uvesti. Činimo to sa mnogima koji, kao Vi, pokazuju nam svoju solidarnost. VI ste bili, u velikom broju, i svi zaslužuju iskreno zahvaljivanje. Povijest nas krijepi: “Zvati će vas papistima, natražnima, nepomirljivima, klerikalcima: budite ponosni!”, rekao je Sv. Pio X. I ponosimo se što se ne plašimo zvati kršćanima, zvati se majkama, očevima, biti oprijedjeljeni za život. Imamo dosta široka ramena za oprijeti se besplatnim napadima odgovarajući evidencijom čina, snagom ideja i konkretnošću akcija. Čast slobodnim novinama koje imaju hrabrosti ići protiv struje. Nikad kao u ovim trenucima boriti se za normalnost je predstavljalo herojski čin.

S poštovanjem,

Lorenzo Fontana, Ministar Obitelji

O dosta toga… | Il Tempo

Komentari

O dosta toga još i dublje

Helen B. Andelin, Fascinantna ženstvenost

Published

on

Helen B. Andelin, Fascinantna ženstvenost:

“Jedno od obilježja ženstvene žene jest njena uglađenost, koja implicira solidan društveni odgoj. To znači biti diskretna, učitljiva, diplomatična, obzirna, sa sluhom za tuđe osjećaje, pristojnog izgleda; znati biti na svom mjestu, dobrog ukusa i dražesna. Rafinirana osoba je pažljiva za ne uvrijediti nikoga, nikad nije gruba, neljubazna, bezobzirna, sirova, prosta ili vulgarna.”

Vrlo popularna knjiga točno pred seksualnu revoluciju šesdesetih, sa četiri milijune primjeraka i prevedena na sedam jezika.

Knjiga određena za objekt mržnje feminističkog pokreta.

I gledaj tko mi danas dolazi u pomoć: nitko drugi do švedska neovisna političarka, Morten Källström, na jednom prosvjedu žutih prsluka u Švedskoj. Tvrdi:

“Parkirajmo feminizam kroz 10-20 godina, instalirajmo patrijarhat i poslije ćemo odlučiti.”

“Nemamo demokraciju”, govori dalje. “Naša zemlja je tako demokratska koliko su to bile prijašnje komunističke zemlje u Evropi. Potrebni su nam političari koji će se usuditi govoriti otvoreno i stajati iza rečenog”.

“Otkad je feminizam ustoličen kao državna ideologija u Švedskoj, broj silovanja se umnogostručio, genitalna sakaćenja i dječiji brakovi su postali svagdašnjica. Riješenje je reinstalirati patrijarhat kroz narednih 10-20 godina i poslije ćemo odlučiti što je bolje”

Šveđanka, glasnogovornica žutih prsluka: “Stavite feminizam na čekanje slijedećih 10-20 godina i postavite ponovo patrijarhat, a poslije ćemo vidjeti i odlučiti što je bolje…” (VoEu)

“U tri zadnje godine primili smo više od pola milijuna inmigranata. trošimo bilijune u više nego sumnjive tražitelje azila, dok naši penzioneri ne mogu sebi priuštiti pošten obrok.”

“I još uvijek mnogi glasuju za iste. Je su li glupi ili zli”, upita mnoštvo. Koje joj odgovori: “i jedno i drugo”.

Dragi moji, neka vam je sa srećom. Feminizam je oružje Sotone kojim posotonjuje ljudsko društvo kao zajednicu. Ne nužno svakog pojedinačnog, već kao društvene okvire koji pomućuju pamet i duh tolikom svijetu. Taj isti ne će dopustiti da mu plijen tako lako ispadne iz ruku. Bez mnogo krvi i napora njega se lako ne istjera. 

Ustvari, bez Božje pomoći to je i nemoguće.

Upravo tu vam pomoć želim, ali ipak, u nadi da se okrenete pravom Pomoćniku… čestitam na otporu.

Inače, isti napor i otpor očekuje se i kod nas. Dao Bog.

H.K. O dosta toga…

Komentari

Continue Reading

O dosta toga još i dublje

Zabrana žutih prsluka potvrđuje da smo pod vlašću svjetskog komunizma NWO

Published

on

Ovakve snimke bi bilo moguće naći samo u SSSR. Jedna žena u Nizozemskoj ide ulicom sa žutim prslukom, u nakani za priključiti se prosvjedu. Ide sa svojim djetetom u kolicima. Policija je zaustavlja i odvodi kolima, rastavljajući je prethodno od djeteta:

Neki misle (napr. Matko Marušić na braniteljskom portalu), da su žuti prsluci povezani sa komunizmom. Ne. Kad bi bilo tako, režim bi ih podržao kao što je to u svoje vrijeme učinio sa prosvjedima svibnja 68.

“Globalisti”, tj. kabalistički talmudistički i supremacistički Židovi moraju priječiti ove prosvjede. Isti nisu podržavani od ljevičarskih snaga, jer postaju sve više i više antiglobalistički, kao što smo to već navodili u drugim prilikama

“Globalisti” nas hoće na životinjskim farmama gdje im trebamo služiti. Žele nas voditi u stanje kaosa, da bi tako postali podređeni njihovom mesiji. Određeni smo za to. Stoga, ne možemo drugo do podržati prosvjede žutih prsluka, i nastojati ih donijeti i kod nas, kao što se već šire diljem svijeta:

Bilo je pokušaja i to znatnih u Srbiji, i također u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Kako se može vidjeti u drugim dijelovima svijeta, nije potrebno imati na početku mnogo učesnika; bitno je biti konstantan.

Drugo: što se traži? Treba ići sa par konkretnih zahtijeva. Ne može se tražiti da nam netko spusti Mjesec sa neba. Traženja trebaju biti takva da ih može shvatiti svi oni koji tako misle, a ne usuđuju se javno to reći. Takvih je mnogo, dovoljno.

Treba se tražiti suverenitet, odbijanje marakeškog sporazuma. Osiguranje osnovnih uvjeta za život, slobodu od ideološkog pritiska. Kršćanske korijene Evrope.

Treba misliti i na praktičnu perspektivu: prosvjedi ne mogu biti svakog dana, ali da svake subote.

O dosta toga…

Komentari

Continue Reading

O dosta toga još i dublje

STRASBOURG: Sveti Toma Akvinski i migracije

Published

on

Atentat u Strasburgu, na Božićnom trgu. Pitamo se do kada ovako? Zašto je “istina” da je inmigracija “potrebna”? Zašto to ne kažu ovim ljudima koji su poginuli, njihovim obiteljima? Ovo nama nije potrebno

Problem inmigracije nije nov. Budući je postojao od davnine, Sv. Toma je posvetio pažnju ovom pitanju i obradio ga u svom glavnom djelu Suma Teologije (Ia.-IIae., q. 105, a. 3). Zasniva se na Svetom Pismu i Aristotelovoj logici primjenjenoj u klasičnom vremenu u cilju održavanja općeg dobra.

Akvinac jasno određuje granice i način primanja ili odbijanja stranaca. Citiramo glavne tekstove:

“Jedno društvo može imati dvije vrste odnosa sa strancima: mira i nepodnošenja. U oba slučaja su razborita načela Zakona.”

Tj., pridošlica ili imigrant, sam po sebi, nije automatski “dobar” ili “prihvatljiv”. Treba se razlikovati:

“U vrijeme mira, Židovi su imali tri moguće relacije sa strancima. U prvom slučaju, kada bi ovi prolazili kroz njihovu zemlju. Također kad bi dolazili za nastaniti se kao stranci. U oba slučaja zakonske odredbe imaju milosrdan karakter, jer se kaže u Izlasku 22: ‘Ne maltretiraj stranca’, i u 23: ‘ne smetaj prolazniku'”.

Dakle, pridošlice kroz određeno vrijeme, kao i prolaznici, pod uvjetom da su ispravne nakane i da dolaze ne želeći niti planirajući nikakvo zlo, trebaju biti čovječno prihvaćeni i tretirani. Prema tome, pretpostalja se “pravo primanja”. Opće dobro, cjelovitost i identitet zemlje i naroda koji prima pridošlice mora biti osigurano. Idući slučaj, kad se pridošlica želi stalno nastaniti u novom narodu, zahtijevi su snažniji:

“Treći slučaj se davao kad bi neki stranci htjeli uključiti se potpuno u hebrejsku naciju i prihvatiti njihovu religiju. Sa ovim osobama su se primjenjivale izvjesne formalnosti, i njihovo primanje kao građana nije bilo trenutačno. Na isti način, kako je rekao Filozof u III Polit., u nekim nacijama se rezerviralo pravo na građanstvo onima čiji bi već djedovi ili pradjedovi bili pridošlice u svoje vrijeme.”

Sveti Toma opravdavava ovakav postupak, jer:

“Što je razumljivo, zbog mnogih protivnosti i neprilika koje može prouzročiti rano učešće stranaca u administraciji javnih pitanja; doista, prije nego se u njima učvrsti želja za općim dobrom, mogu započeti nešto što bi išlo protiv naroda”.

Tj., uklopiti se u novo društvo ili narod, nije automatski proces koji bi se odigrao sam po sebi. Doći u novu zemlju pretpostavlja asimilirati mnoge običaje i način rada, ponašanja i djelovanja, nije to “tek tako”. Kad nedostaje ta potrebna prilagodba, nužno dolazi su sukoba i loših odluka koje proizvode loše efekte čak i u slučajevima kad se takve ne donosile sa zlom nakanom: jednostavno pridošlica još nije sposobna doprinijeti općem dobru nove zajednice.

S druge strane, sve pridošlice, s obzirom na svoje porijeklo, imaju veću ili manju sklonost prema domaćem življu. Drugim riječima, svi nisu jednaki niti se isto ponašaju niti isto doprinose društvu koje ih prima. Neki doprinose, a neki “odnose”, odnosno: na štetu su. Takvi se ne trebaju prihvatiti radi održanja općeg dobra. Sveti Toma navodi Izraelu bliže i dalje nacije, i opravdanost razlike ophođenja prema jednima i drugima:

“Zbog toga, prema Zakonu, neke nacije koje bi imale izvjesnu bliskost prema Židovima, kao Egipćani, među kojima su se bili rodili i stasali; ili idumejci, koji su bili potomci Ezava, Jakovljevog brata, bili bi primljeni u zajednicu u trećoj generaciji. Drugi, nasuprot – poput – Amonaca ili Moabaca -, koji su pokazali neprijateljstvo prema Židovima, nikad ne bi bili primljeni kao članovi naroda; i Amalečani, koji su se najviše oprijeli Izraelu i nisu imali s njima nikakvu srodnost, trebali su biti tretirani kao neprijatelji.”

Svakako, mogu postojati izuzeci, ali radi se samo o provjerenim izuzecima koji ni u kojem slučaju čine pravilo:

“Ipak, kao izuzetak, jedan idividuo bi mogao, na osnovu kojeg kreposnog čina, biti primljen u zajednicu kao što čitamo o knjizi o Juditi 14, 6 da je Akior, vođa Amonovih sinova, ‘bio primljen u Izraelski narod, on i njegovo nasljedstvo’. Isto se dogodilo moapkinji Rut, koja je bila ‘žena velike kreposti’.”

Ovo upozorenje vidimo danas odraženo u nelagodovnju tolikih evropljana, amerikanaca ili kanađana spram inmigrantskim pokretima određenih ljudskih i religioznih skupina. Uvijet primanja određenih skupina ljudi ovisi o povijesno dokazanoj sposobnosti određenih skupina za prihvaćanje, integraciju i poštovanje zakona i običaja zemalja u koje dolaze. Bez toga, inmigracija je kaos i bolno razaranje koje možemo posvjedočiti iz dana u dan.

Možemo samo reći, nakon ovih tekstova i upozorenja Svetog Tome – ne rasiste, ne ksenofoba, već velikog sveca i filozofa -, da je upravo njegova mudrost ta koja može dati svjetla današnjoj problematici kojoj smo svjedoci; a ne imbeciloidna slaba misao zasnovana na osjećajnosti kojom se karakterizira naše postmoderno vrijeme.

Tekstovi Svetog Tome preuzeti iz članka Johna Horvata, direktora Sjevernoameričkog Društva za Odbranu Tradicije, Obitelji i Vlasništva (TFP) (O dosta toga…)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno