Connect with us

Društvo

Dr. sc. Jadranka Polović: TURSKA VIŠE NIJE AMERIČKI TROJANSKI KONJ NA BALKANU

Objavljeno

- datum

Hrvatska je predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, danas doputovala u Ankaru, gdje se susrela s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Nakon listopadskog sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, susret s turskim predsjednikom drugi je u nizu važnih radnih sastanaka hrvatske predsjednice, tijekom kojeg će biti razmatrane ključne globalne, ali i regionalne teme: od odnosa Europske unije i Turske, uloge Ankare u upravljanju migracijama, stanja na Bliskom istoku, međutim, u fokusu hrvatske politike svakako su prilike u Bosni i Hercegovini, osobito položaj Hrvata.

Naime, iako Hrvatska i Turska imaju dobre odnose, stanje u susjednoj BiH prijeti političkom blokadom nakon što je djelove izbornog zakona osporio Ustavni sud BiH. U interesu je obje zemlje potaknuti Hrvate i Bošnjake na trenutno zaustavljen dijalog, čemu može doprinijeti održavanje trilateralnog sastanka Hrvatska – BiH – Turska na najvišoj razini u prvom tromjesečju ove godine – piše dr. Jadranka Polović u Geopolitika.news.

 
Očekivanja od ovog susreta su poprilična – hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović nada se uspješnom „lobiranju za postizanje jednakopravnosti Hrvata u BiH i izmjenu izbornog zakona“. Moguću tursku ulogu u razrješenju bosanskog gordijskog čvora, domaći političari vide u osobnom prijateljstvu turskog predsjednika, Erdogana i bošnjačkog člana predsjedništva BiH, čelnika SDA, Bakira Izetbegovića, te u stereotipnom analitičkom stavu da Turska ima snažan utjecaj na bošnjačke političare unutar BiH. Da su prijateljstva u politici prilično nestabilna, dao je naslutiti i Bakir Izetbegović koji je naglasio da se radi o „pogrešnom razumijevanju mojih prijateljskih odnosa s predsjednikom Erdoganom i odnosa BiH i Turske“, dok je Erdogan rekao da je situacija u BiH, time i pitanje Hrvata, unutarnje pitanje te države vezano uz Daytonski sporazum. „Imamo stalnu težnju da pomognemo, ali bez direktiva kako treba raditi“, zaključio je turski predsjednik.

Posjet Predsjednice u svjetlu izmjenjenih geopolitičkih odnosa

Posjet hrvatske predsjednice doista je važn s obzirom na utjecaj koji turski predsjednik, Erdogan, ima na prilike u Bosni i Hercegovini, ali i šire u regiji. Balkan je za Tursku prirodna sfera geopolitičkog utjecaja, u regiji živi osam milijuna muslimana koji Tursku doživljavaju državom – maticom. Međutim, politička savezništva su vrlo promjenjiva kategorija, zbog čega se odnosi Ankare i Washingtona snažno reflektiraju i na regiju. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, hrvatska bi politika svakako trebala uzeti u obzir činjenicu da je Turska, time i Erdogan, nakon zahlađenja odnosa sa Sjedinjenim Državama, izgubio „čarobni štapić“, odnosno svemogući utjecaj na bošnjačko vodstvo u BiH. Kolinda Grabar Kitarović dobro zna da Sjedinjene Države trenutno upravljaju Bakirom Izetbegovićem, te da „popravljanja“ položaja Hrvata u BiH ovisi o američkoj administraciji. Posjeta Erdoganu, kao i prethodna Putinu, jasno pokazuju da je hrvatska predsjednica diplomatski vrlo angažirana oko kontrole, pa i obuzdavanja utjecaja dviju država – Rusije i Turske čiji utjecaj u regiji nezaustavljivo raste.

Turska redefinicija odnosa prema SAD, EU i NATO-u

Sjedinjenim Državama to sigurno nije zanemarivo, budući da se pored „malignog“ ruskog utjecaja, Amerika sve učestalije suočava i sa „samovoljnom“ politikom Turske na Zapadnom Balkanu koja nizom vanjskopolitičkih aktivnosti, posljednjih godina propituje vlastite realne mogućnosti, te pri tom sve manje prati američke interese u regiji. Naime, Turska, strateški važna članica NATO-a i, do nedavno, neupitna saveznica Sjedinjenih Država, nastoji obnoviti svoju sferu utjecaja na Balkanu, regiji koja je do Prvog svjetskog rata pripadala Osmanskom carstvu. Nesumnjivo, Turska kao regionalna sila želi sudjelovati u oblikovanju sigurnosne arhitekture u ovom dijelu Europe kojeg pragmatično smatra i svojim značajnim tržištem. Što se tiče Sjedinjenih Država, Turska je, sve do nedavno, imala gotovo „odriješene“ ruke u kreiranju svog utjecaja u muslimanskim zemljama Zapadnog Balkana – Bosni i Hercegovini, Kosovu i Albaniji, međutim, nakon propalog državnog udara protiv Erdogana, u srpnju 2016. (prema Ankari, u organizaciji CIA-e i muslimanskog klerika Fethullaha Gulena), Turska je redefinirala svoj odnos sa Sjedinjenim Državama, Europskom unijom i NATO-om, svojim dojučerašnjim saveznicima, ali i s Rusijom, te, zanimljivo, i sa zemljama Balkana.

NATO puč pripremljen u bazi Bondsteel na Kosovu?

Odnosi između Sjedinjenih Država i Turske ozbiljno su narušeni još u mandatu Baracka Obame, ali su definitivno bitno pogoršani s događajima oko pokušaja puča koji su turskom predsjedniku Erdoganu pokazali da njegovi „saveznici“, zapravo, žele njegov odlazak. Naime, nakon turskog rušenja ruskog borbenog aviona SU-24, na granici sa Sirijom, u studenom 2015. Rusija i Turska našle su se na rubu rata. Međutim, Erdoganova isprika i namjera da ponovno uspostavi bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, te da nastavi projekt izgradnje plinovoda „Turski tok“, bili su „kap koja je prelila čašu“, nakon čega je organizirano njegovo svrgavanje. Svoj opstanak, Erdogan može zahvaliti samo Vladimiru Putinu koji mu je dostavio važne obavještajne podatke o pripremi vojnog prevrata za koji je plan pripremljen u američkoj vojnoj bazi Bondsteel na Kosovu koja je pod zapovjedništvom NATO-a (KFOR-a).  Prema navodima turskih medija, mozak operacije bio je Fethullah Gulen koji je pokušao uspostaviti paralelne strukture s ciljem političke kontrole nad institucijama turske države, a provedbu su trebali osigurati visoki vojni dužnosnici, redom turski generali i pukovnici, velikom većinom Albanci po podrijetlu, te svi do jednog školovani na vojnim akademijama u SAD-u.

Nakon puča Sjedinjene Države odbile su izručiti Fethullaha Gulena Turskoj, pale su i optužbe za špijanažu, ali i uhićenja zaposlenika američkog konzulata u Istanbulu, nakon čega je američko veleposlanstvo obustavilo izdavanje američkih viza turskim građanima. Američka potpora Kurdima, turska nabavka ruskih raketnih sustava S-400 dodatno udaljavaju nekadašnje saveznike. Pod utjecajem vlastitog, krajnje destabiliziranog okruženja građanskim ratovima, „neuspjelim državama“, etničkim sektaškim sukobima koje predvode različite paravojne i terorističke skupine, inače proxy partneri zapadnih sila, kao i humanitarnih katastrofa, Turska je razvila novi tip vanjskopolitičkog promišljanja koji ju je, umjesto da luta na marginama nesigurnih zapadnih saveza: NATO-a i EU, „pomakao“ prema Euroaziji. Nova savezništva s Rusijom, Iranom i Sirijom rezultat su pragmatičnih turskih interesa, ali i novih geopolitičkih pogleda na ulogu i značaj Turske u međunarodnim odnosima.e

Već u knjizi „Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske“, objavljenoj 2003.g., Ahmet Davutoglu, ugledni sveučilišni profesor, dugogodišnji ministar vanjskih poslova, kasnije i turski premijer, definira platformu nove turske vanjske politike na početku 21. st.. Davotoglu smatra kako je Turska središnja država Euroazije koja posjeduje ogroman politički potencijal što zahtijeva izgradnju novog identiteta svjetske sile, time i oblikovanje nove aktivne turske vanjske politike, osobito prema Kavkazu, Središnjoj Aziji, Bliskom istoku i Balkanu, područjima koja se teritorijalno poklapaju s oblastima nekadašnjeg Osmanskog carstva.

Davutoglu-ova tzv. ‘zelena transferzala’ i muslimanske političke elite

Što se tiče Balkana, Davutoglu navodi da je luk koji iz pravca sjeverozapada “povezuje liniju Bihać – Srednja Bosna – Istočna Bosna – Sandžak – Kosovo – Albanija – Makedonija – Kirdžali – Zapadna i istočna Trakija”, zapravo od vitalnog značenja za turske nacionalne interese. Ideja stvaranja jedinstvenog geografskog prostora na kojem žive muslimani, tzv. „zelena transferzala“ vrlo je prihvatljiva muslimanskoj intelektualnoj eliti . Uzimajući u obzir povijesnu i civilizacijsku dimenziju makro podjele Zapad – Istok, Davotoglu naglašava da su u fokusu nove turske vanjskopolitičke strategije dvije grupacije autohtonih balkanskih naroda: Bošnjaci i Albanci koji svojim opredjeljenjem za islam postaju temeljni oslonac turske politike na Balkanu. Dok se Bosna i Hercegovina nalazi u ulozi isturene “političke, ekonomske i kulturne predstraže prema Srednjoj Europi”, turska je politika Albaniji namijenila ključnu ulogu kada se radi o Balkanu, istočnom Sredozemlju i Jadranu. Stoga se Turska treba usmjeriti na rješavanje problema koji se tiču budućnosti muslimanskih zajednica u regiji, jačanju njihovog kulturnog identiteta, kao i njihove ekonomske i društvene infrastrukture, posebno očuvanju i osnaživanju islamsko osmanskog naslijeđa, te poduprijeti teritorijalnu integraciju ovih prostora.

Turska ‘meka sila’, ulaganja i sapunice

Turska spada među tri vodeća investitora u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji, a ulaganja su proširena i na ostale zemlje u regiji. Do 2015.g., Turska je bila vodeći financijer škola i sveučilišta u BiH, Albaniji, Kosovu i Makedoniji, osnivani su brojni kulturni centri, izvršena je revizija udžbenika povijesti u kojima se naglašava osmansko razdoblje, potaknuta je obnova spomenika, a turske su „sapunice“ preplavile regiju. Turska je investitor autoceste kroz Albaniju i Kosovo, njenom su zaslugom obnovljene zračne luke u Skopju i Prištini, u posjedu je bosanske aviokompanije, radi se o svojevrsnom konceptu soft power-a kojim je turska politika iskazala jasne političke i strateške interese prema regiji. Njeni dugogodišnji  saveznici – SAD i Velika Britanija „oslobodili“ su prostor takvom turskom utjecaju. Naime, Turska je u posthladnoratovskom razdoblju bila respektabilni saveznik SAD-a i NATO-a u regiji, za mnoge svojevrsni američki trojanski konj na Balkanu, te je sasvim slobodno mogla „zaigrati“ na kartu neoosmanizma, pri čemu joj je potpora stizala upravo od Sjedinjenih Države i zapadnih saveznika, a s ciljem spriječavanja širenja ruskog gospodarskog, političkog i vojnog utjecaja u regiji.

Erdoganova promjena paradigme na umjereni islam i obiteljske vrijednosti

Nakon zahlađivanja odnosa s Amerikom, te približavanja Rusiji, Ankara je počela provoditi samostalnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana, ali i šire koja nikako nije po volji Sjedinjenim Državama. Kada je riječ o Balkanu, Turska je dobrim dijelom odustala od „Strategijske dubine“ Ahmeta Davotoglua, politike koja je promovirala neosmanizam, te se priklonila znatno realnijoj političkoj opciji sadržanoj u novom dokumentu „Strateška vizija 2023“. Nova strateška doktrina vanjske politike Tursku je usmjerila prema realnom pozicioniranju kao regionalne sile koja će djelovati (na iznenađenju hrvatske politike) na harmoniziranju odnosa muslimana i Srba koji, zapravo, imaju dugu zajedničku povijest. U proteklih dvadeset godina pod utjecajem prilika i geopolitičkih koncepcija SAD-a u regiji je procvjetao „vehabijski“ arapski islam, međutim, Erdoganova Turska vraća se temeljnim tradicionalnim obiteljskim vrijednostima na bazi umjerenog islama,  uvodi umjerenu islamsku demokraciju, te raskida s neosmanizmom, a s novim saveznicima na Balkanu jača svoje kulturne i gospodarske veze.

-nastavlja se-

Dr.sc. Jadranka Polović/Geopolitika.news

Komentari

Društvo

Boje li se Amerikanci više rata ili mira?

Objavljeno

- datum

Za sve godine postojanja Sjedinjenih Država nije bilo niti jednog desetljeća koje je prošlo bez ratova ili sudjelovanja američke vojske u oružanim sukobima, piše austrijski Contra Magazin. Od osnutka 1776. godine, Sjedinjene Države su od 242 kalendarske godine samo 17 godinu provele bez rata.

Posljedica odluka svih uprava, vlada i predsjednika ove miroljubive nacije jeste da je vojno-industrijski kompleks postala najvažnija industrija zemlje, kao i značajan izvor sredstava i radnih mjesta. Stoga se Amerikanci više boje mira nego rata, iako će mnogi tvrditi suprotno. Između ostalog, svi veliki ratovi, osim Američkog građanskog rata, vođeni su izvan granica Sjedinjenih Država, što je razlog više da američko stanovništvo u najvećoj mjeri nema pojma o tome što rat uopće znači.

Sjedinjene Države su najratobornija država na svijetu. Od osnutka 1776. godine gotovo uvijek ratuju, uglavnom s drugim zemljama.

Za 242 godina postojanja Sjedinjenih Država nije postojalo ni jedno desetljeće kada ova zemlja nije negdje sudjelovala u vojnim sukobima. Do sada je svaki američki predsjednik donosio ratne odluke. Stoga je prilično neobično da se američko ministarstvo koje upravlja aktivnostima vojske zove “Ministarstvo obrane” – pita se logicno.com.

Tijekom cijelog razdoblja postojanja Sjedinjenih Država se samo 17 godina mogu nazvati mirnima, tvrdi austrijski novinar Marco Maier, što je samo 7% od ukupnog broja godina postojanja. Najduže razdoblje mira je trajalo između 1935. i 1940. godine, tijekom globalne ekonomske krize.

Vojni kompleks uvijek je bio važan čimbenik američkog ‘blagostanja’…

Ova “praksa”, koja je temelj američke vanjske politike, dovela je do toga da je nakon završetka Drugog svjetskog rata država podigla veliki vojno-industrijski kompleks, a američka je vojska, ako uzmemo u obzir profesionalne vojnike i državne službenike, postala najveći poslodavac na svijetu. I to je također povezano s visoko razvijenom “obrambenom” industrijom, koja je stvorila mnoga radna mjesta, a nakon recesije i u drugim sektorima ekonomije. Američki vojno-industrijski kompleks je, bez sumnje, postala najvažnija industrija Sjedinjenih Država, ističe austrijski časopis.

Prema autoru članka, vojno-industrijski kompleks, kao i sve popratne industrije vezane za njega, igra vrlo važnu ulogu u američkom gospodarstvu, stoga ne treba čuditi što se Washington njime služi kako bi zadovoljio svoje potrebe i očuvao  “globalno carstvo”.

Da bi to uspio, ima više od tisuću vojnih institucija širom svijeta. Samo u Njemačkoj postoji njih više od 220. Sve to zahtijeva mnogo novca, čak i kada saveznici preuzmu dio troškova. Ali takav sustav Amerikancima daje poslove i zadržava nezaposlenost na relativno niskoj razini. Barem prema službenim statistikama, ali smo tu temu već razradili.

“Rat – to je posao, a stalni rat, koji u pravilu nikada ne bi trebao završiti, krvavi je poslovni model na kojem zarađuje elita zemlje”, piše Contra Magazin.

Veliki američki patriotizam pomaže svemu tome, jer se politički krugovi i mediji koristite patriotizmom kako bi manipulirali ljudima.

Osim toga, većini nacija u svijetu nikako nije jasno kako može postojati američki nacionalizam? Država čije je stanovništvo mješavina svih nacija, rasa, vjerskih i svakih drugih zajednica promovira nacionalizam u njegovom klasičnom obliku, kakvog poznajemo u Europi, te na njemu gradi patriotske osjećaje u stanovništvu.

To je potrebno kako građani ne bi mislili  da u stvarnom ratu ubijaju i ginu za interese milijardera s Wall Streeta.

Upravo zato što se ratovi prema Sjedinjenim Državama danas vode u ekonomskoj sferu, ispostavilo se da se Amerikanci boje mira, kaže Marco Maier.

Što će se dogoditi ako iznenada ne bude ratova na dalekim kontinentima i ako Amerikanci ne uspiju stvoriti neprijatelje? Stotine tisuća dobro plaćenih poslova više nikome neće trebati. Zbog toga, ali i zbog tehnološke i vojne moći, mnogi Amerikanci se ne boje rata. Mir je za njih puno gora opcija.

Možda je to jedan od razloga zašto je sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina bio izložen bjesomučnim napadima, kako iz tabora republikanaca tako i demokrata, iako bi suradnja vođa Sjedinjenih Država i Rusije svijet sigurno učila sigurnijim mjestom za život.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Josipovićev prijatelj tako o Vatrenuma: “Džabe vam srebrna medalja kad ste govna, smeća …”

Objavljeno

- datum

Nenad Horvat, psihijatar iz Varaždina javnosti,  od prije poznat po vrijeđanju branitelja, objavio je niz postova i memova u kojima s prezirom i mržnjom napada hrvatsku nogometnu reprezentaciju i podcjenjuje njihov uspjeh na Svjetskom prvenstvu.

U njima je napisao ‘Džaba vam drugo mjesto i srebrna medalja kad ste govna, smeće i smradovi…’, – donosi maxportal.hr. Može li ovo normalan čovjek napisat…!?

Čime bi jedan psihijatar bio motiviran za ovako bolesnu objavu nije nam poznato, osim preočitom mržnjom prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a možda i svemu što je hrvatsko…

Poznate su njegove objave slika invalida u kolicima je 2014. godine nakon prosvjeda ‘Jedan Križ za jedan Život’ kojim su branitelji upozoravali na prevelik broj suicida među braniteljskom populacijom:

‘Domoljublje na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam!’, a uz milenijsku fotografiju branitelja pred katedralom dr. Horvat je dodao: “Neka nama naše sramote…  neka!. A najdraže mi je kad se sramota skupi pred katedralom pa napravi veeeeliki crni križ!’

Ravnatelj Opće bolnice Varaždin Mladen Smoljanec smijenio ga je s dužnosti voditelja odjela za psihijatriju Opće bolnice Varaždin, a zbog tih statusa na društvenim mrežama Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo protiv Horvata optužncu, navodeći da je bio svjestan da se time izruguje invalidima i ponižava ih, odnosno da je s ciljem stvaranja ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju invaliditeta povrijedio dostojanstvo drugih osoba no Prekršajni sud u Varaždinu oslobodio ga je optužbe.

Horvat je inače aktivist Glasa razuma – pokreta za sekularnu Hrvatsku, a njegova supruga je ugledna članica i aktivistica Foruma žena SDP-a, a u vrijeme predsjedničkih izbora 2014. godine bila je aktivna u kampanji Ive Josipovića.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TWITTER GORI ‘VATRENI PROBALI IZVESTI USTAŠKI DRŽAVNI UDAR’: Macan se baš i ne ograđuje!?

Objavljeno

- datum

Krešimir Macan   Foto: Ahmet Kaladžić/facebook

 NE JENJAVA UDBO KRETENIZAM!? MACAN OPET ZAKUHAO!?  Priča o Vatrenima još traje, rasprave o dočeku/sabotaži Vatrenih još se pojačavaju, koji se odvio u Zagrebu, o dočeku na kojem je na poziv srebrnih hrvatskih nogometaša i njihova izbornika Zlatka Dalića, sudjelovao i hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson.

Je li izvjesni Tonči Percan, koji se na Twitteru, na grub način očešao o taj spektakl, teškim podmetanjem, sam smislio ovu konstrukciju ili mu je netko blizak Vladi, ipak ‘pomogao’?

Tvrdi, ni manje ni više, nego da se radilo o državnom udaru Zlatka Dalića i ekstremne desnice.

”Znači Francuze je dočekao predsjednik”, nastavlja Percan te dodaje kako HNS nije dozvolio ni predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, ali niti premijeru Andreju Plenkoviću da budu na dočeku, ali se zato ondje ugurao Marko Perković Thompson i ustaštvo – donosi dnevno.hr. ”Meni ovo miriše na meki ustaški državni udar”, napisao je novinar, a njegovu izjavu nadogradio je Krešimir Macan, OPR strateg koji odnedavno brusi imidž premijera Andreja Plenkovića.

Macan je još dolio ulje na vatru, poručivši: ”Koji nije uspio…”, i ne demantirajući, u stvari slažući se s nevjerojatnom podvalom tog lika. Nije poznato, dijeli li i Plenković stav svog savjetnika, ili je ovo medijsko-psihološka igra preplašenih ljudi, koji sve jasnije slute da sve ima svoj rok trajanja…

Ostaje pitanje, je li ‘trbuhozborac’ postao svoj ili tuđi tekst?

M. Skitić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno