Connect with us

Društvo

Dr. sc. Jadranka Polović: TURSKA VIŠE NIJE AMERIČKI TROJANSKI KONJ NA BALKANU

Objavljeno

- datum

Hrvatska je predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, danas doputovala u Ankaru, gdje se susrela s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Nakon listopadskog sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, susret s turskim predsjednikom drugi je u nizu važnih radnih sastanaka hrvatske predsjednice, tijekom kojeg će biti razmatrane ključne globalne, ali i regionalne teme: od odnosa Europske unije i Turske, uloge Ankare u upravljanju migracijama, stanja na Bliskom istoku, međutim, u fokusu hrvatske politike svakako su prilike u Bosni i Hercegovini, osobito položaj Hrvata.

Naime, iako Hrvatska i Turska imaju dobre odnose, stanje u susjednoj BiH prijeti političkom blokadom nakon što je djelove izbornog zakona osporio Ustavni sud BiH. U interesu je obje zemlje potaknuti Hrvate i Bošnjake na trenutno zaustavljen dijalog, čemu može doprinijeti održavanje trilateralnog sastanka Hrvatska – BiH – Turska na najvišoj razini u prvom tromjesečju ove godine – piše dr. Jadranka Polović u Geopolitika.news.

 
Očekivanja od ovog susreta su poprilična – hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović nada se uspješnom „lobiranju za postizanje jednakopravnosti Hrvata u BiH i izmjenu izbornog zakona“. Moguću tursku ulogu u razrješenju bosanskog gordijskog čvora, domaći političari vide u osobnom prijateljstvu turskog predsjednika, Erdogana i bošnjačkog člana predsjedništva BiH, čelnika SDA, Bakira Izetbegovića, te u stereotipnom analitičkom stavu da Turska ima snažan utjecaj na bošnjačke političare unutar BiH. Da su prijateljstva u politici prilično nestabilna, dao je naslutiti i Bakir Izetbegović koji je naglasio da se radi o „pogrešnom razumijevanju mojih prijateljskih odnosa s predsjednikom Erdoganom i odnosa BiH i Turske“, dok je Erdogan rekao da je situacija u BiH, time i pitanje Hrvata, unutarnje pitanje te države vezano uz Daytonski sporazum. „Imamo stalnu težnju da pomognemo, ali bez direktiva kako treba raditi“, zaključio je turski predsjednik.

Posjet Predsjednice u svjetlu izmjenjenih geopolitičkih odnosa

Posjet hrvatske predsjednice doista je važn s obzirom na utjecaj koji turski predsjednik, Erdogan, ima na prilike u Bosni i Hercegovini, ali i šire u regiji. Balkan je za Tursku prirodna sfera geopolitičkog utjecaja, u regiji živi osam milijuna muslimana koji Tursku doživljavaju državom – maticom. Međutim, politička savezništva su vrlo promjenjiva kategorija, zbog čega se odnosi Ankare i Washingtona snažno reflektiraju i na regiju. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, hrvatska bi politika svakako trebala uzeti u obzir činjenicu da je Turska, time i Erdogan, nakon zahlađenja odnosa sa Sjedinjenim Državama, izgubio „čarobni štapić“, odnosno svemogući utjecaj na bošnjačko vodstvo u BiH. Kolinda Grabar Kitarović dobro zna da Sjedinjene Države trenutno upravljaju Bakirom Izetbegovićem, te da „popravljanja“ položaja Hrvata u BiH ovisi o američkoj administraciji. Posjeta Erdoganu, kao i prethodna Putinu, jasno pokazuju da je hrvatska predsjednica diplomatski vrlo angažirana oko kontrole, pa i obuzdavanja utjecaja dviju država – Rusije i Turske čiji utjecaj u regiji nezaustavljivo raste.

Turska redefinicija odnosa prema SAD, EU i NATO-u

Sjedinjenim Državama to sigurno nije zanemarivo, budući da se pored „malignog“ ruskog utjecaja, Amerika sve učestalije suočava i sa „samovoljnom“ politikom Turske na Zapadnom Balkanu koja nizom vanjskopolitičkih aktivnosti, posljednjih godina propituje vlastite realne mogućnosti, te pri tom sve manje prati američke interese u regiji. Naime, Turska, strateški važna članica NATO-a i, do nedavno, neupitna saveznica Sjedinjenih Država, nastoji obnoviti svoju sferu utjecaja na Balkanu, regiji koja je do Prvog svjetskog rata pripadala Osmanskom carstvu. Nesumnjivo, Turska kao regionalna sila želi sudjelovati u oblikovanju sigurnosne arhitekture u ovom dijelu Europe kojeg pragmatično smatra i svojim značajnim tržištem. Što se tiče Sjedinjenih Država, Turska je, sve do nedavno, imala gotovo „odriješene“ ruke u kreiranju svog utjecaja u muslimanskim zemljama Zapadnog Balkana – Bosni i Hercegovini, Kosovu i Albaniji, međutim, nakon propalog državnog udara protiv Erdogana, u srpnju 2016. (prema Ankari, u organizaciji CIA-e i muslimanskog klerika Fethullaha Gulena), Turska je redefinirala svoj odnos sa Sjedinjenim Državama, Europskom unijom i NATO-om, svojim dojučerašnjim saveznicima, ali i s Rusijom, te, zanimljivo, i sa zemljama Balkana.

NATO puč pripremljen u bazi Bondsteel na Kosovu?

Odnosi između Sjedinjenih Država i Turske ozbiljno su narušeni još u mandatu Baracka Obame, ali su definitivno bitno pogoršani s događajima oko pokušaja puča koji su turskom predsjedniku Erdoganu pokazali da njegovi „saveznici“, zapravo, žele njegov odlazak. Naime, nakon turskog rušenja ruskog borbenog aviona SU-24, na granici sa Sirijom, u studenom 2015. Rusija i Turska našle su se na rubu rata. Međutim, Erdoganova isprika i namjera da ponovno uspostavi bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, te da nastavi projekt izgradnje plinovoda „Turski tok“, bili su „kap koja je prelila čašu“, nakon čega je organizirano njegovo svrgavanje. Svoj opstanak, Erdogan može zahvaliti samo Vladimiru Putinu koji mu je dostavio važne obavještajne podatke o pripremi vojnog prevrata za koji je plan pripremljen u američkoj vojnoj bazi Bondsteel na Kosovu koja je pod zapovjedništvom NATO-a (KFOR-a).  Prema navodima turskih medija, mozak operacije bio je Fethullah Gulen koji je pokušao uspostaviti paralelne strukture s ciljem političke kontrole nad institucijama turske države, a provedbu su trebali osigurati visoki vojni dužnosnici, redom turski generali i pukovnici, velikom većinom Albanci po podrijetlu, te svi do jednog školovani na vojnim akademijama u SAD-u.

Nakon puča Sjedinjene Države odbile su izručiti Fethullaha Gulena Turskoj, pale su i optužbe za špijanažu, ali i uhićenja zaposlenika američkog konzulata u Istanbulu, nakon čega je američko veleposlanstvo obustavilo izdavanje američkih viza turskim građanima. Američka potpora Kurdima, turska nabavka ruskih raketnih sustava S-400 dodatno udaljavaju nekadašnje saveznike. Pod utjecajem vlastitog, krajnje destabiliziranog okruženja građanskim ratovima, „neuspjelim državama“, etničkim sektaškim sukobima koje predvode različite paravojne i terorističke skupine, inače proxy partneri zapadnih sila, kao i humanitarnih katastrofa, Turska je razvila novi tip vanjskopolitičkog promišljanja koji ju je, umjesto da luta na marginama nesigurnih zapadnih saveza: NATO-a i EU, „pomakao“ prema Euroaziji. Nova savezništva s Rusijom, Iranom i Sirijom rezultat su pragmatičnih turskih interesa, ali i novih geopolitičkih pogleda na ulogu i značaj Turske u međunarodnim odnosima.e

Već u knjizi „Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske“, objavljenoj 2003.g., Ahmet Davutoglu, ugledni sveučilišni profesor, dugogodišnji ministar vanjskih poslova, kasnije i turski premijer, definira platformu nove turske vanjske politike na početku 21. st.. Davotoglu smatra kako je Turska središnja država Euroazije koja posjeduje ogroman politički potencijal što zahtijeva izgradnju novog identiteta svjetske sile, time i oblikovanje nove aktivne turske vanjske politike, osobito prema Kavkazu, Središnjoj Aziji, Bliskom istoku i Balkanu, područjima koja se teritorijalno poklapaju s oblastima nekadašnjeg Osmanskog carstva.

Davutoglu-ova tzv. ‘zelena transferzala’ i muslimanske političke elite

Što se tiče Balkana, Davutoglu navodi da je luk koji iz pravca sjeverozapada “povezuje liniju Bihać – Srednja Bosna – Istočna Bosna – Sandžak – Kosovo – Albanija – Makedonija – Kirdžali – Zapadna i istočna Trakija”, zapravo od vitalnog značenja za turske nacionalne interese. Ideja stvaranja jedinstvenog geografskog prostora na kojem žive muslimani, tzv. „zelena transferzala“ vrlo je prihvatljiva muslimanskoj intelektualnoj eliti . Uzimajući u obzir povijesnu i civilizacijsku dimenziju makro podjele Zapad – Istok, Davotoglu naglašava da su u fokusu nove turske vanjskopolitičke strategije dvije grupacije autohtonih balkanskih naroda: Bošnjaci i Albanci koji svojim opredjeljenjem za islam postaju temeljni oslonac turske politike na Balkanu. Dok se Bosna i Hercegovina nalazi u ulozi isturene “političke, ekonomske i kulturne predstraže prema Srednjoj Europi”, turska je politika Albaniji namijenila ključnu ulogu kada se radi o Balkanu, istočnom Sredozemlju i Jadranu. Stoga se Turska treba usmjeriti na rješavanje problema koji se tiču budućnosti muslimanskih zajednica u regiji, jačanju njihovog kulturnog identiteta, kao i njihove ekonomske i društvene infrastrukture, posebno očuvanju i osnaživanju islamsko osmanskog naslijeđa, te poduprijeti teritorijalnu integraciju ovih prostora.

Turska ‘meka sila’, ulaganja i sapunice

Turska spada među tri vodeća investitora u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji, a ulaganja su proširena i na ostale zemlje u regiji. Do 2015.g., Turska je bila vodeći financijer škola i sveučilišta u BiH, Albaniji, Kosovu i Makedoniji, osnivani su brojni kulturni centri, izvršena je revizija udžbenika povijesti u kojima se naglašava osmansko razdoblje, potaknuta je obnova spomenika, a turske su „sapunice“ preplavile regiju. Turska je investitor autoceste kroz Albaniju i Kosovo, njenom su zaslugom obnovljene zračne luke u Skopju i Prištini, u posjedu je bosanske aviokompanije, radi se o svojevrsnom konceptu soft power-a kojim je turska politika iskazala jasne političke i strateške interese prema regiji. Njeni dugogodišnji  saveznici – SAD i Velika Britanija „oslobodili“ su prostor takvom turskom utjecaju. Naime, Turska je u posthladnoratovskom razdoblju bila respektabilni saveznik SAD-a i NATO-a u regiji, za mnoge svojevrsni američki trojanski konj na Balkanu, te je sasvim slobodno mogla „zaigrati“ na kartu neoosmanizma, pri čemu joj je potpora stizala upravo od Sjedinjenih Države i zapadnih saveznika, a s ciljem spriječavanja širenja ruskog gospodarskog, političkog i vojnog utjecaja u regiji.

Erdoganova promjena paradigme na umjereni islam i obiteljske vrijednosti

Nakon zahlađivanja odnosa s Amerikom, te približavanja Rusiji, Ankara je počela provoditi samostalnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana, ali i šire koja nikako nije po volji Sjedinjenim Državama. Kada je riječ o Balkanu, Turska je dobrim dijelom odustala od „Strategijske dubine“ Ahmeta Davotoglua, politike koja je promovirala neosmanizam, te se priklonila znatno realnijoj političkoj opciji sadržanoj u novom dokumentu „Strateška vizija 2023“. Nova strateška doktrina vanjske politike Tursku je usmjerila prema realnom pozicioniranju kao regionalne sile koja će djelovati (na iznenađenju hrvatske politike) na harmoniziranju odnosa muslimana i Srba koji, zapravo, imaju dugu zajedničku povijest. U proteklih dvadeset godina pod utjecajem prilika i geopolitičkih koncepcija SAD-a u regiji je procvjetao „vehabijski“ arapski islam, međutim, Erdoganova Turska vraća se temeljnim tradicionalnim obiteljskim vrijednostima na bazi umjerenog islama,  uvodi umjerenu islamsku demokraciju, te raskida s neosmanizmom, a s novim saveznicima na Balkanu jača svoje kulturne i gospodarske veze.

-nastavlja se-

Dr.sc. Jadranka Polović/Geopolitika.news

Komentari

Društvo

VIDEO Međunarodni stručnjaci ocijenili: Hrvatska vojska jača je od srpske; U Beogradu se ‘stručnjaci’ čudom čude tim podacima

Objavljeno

- datum

NEŠTO IM NIJE JASNO…   Global Firepower objavio je rejting najmoćnijih vojski svijeta. Prema analizi vojnih stručnjaka Hrvatska je na 72. mjestu u svijetu, dok je Srbija 78., a Slovenija 92.

Također, Albanija je smještena na 86., Makedonija 118., Crna Gora na 121., a BiH na 124. mjesto.

Podaci o jačini Hrvatske vojske nisu se svidjeli pojedincima u Srbiji pa tako njihov tabloid Informer prenosi izjavu jednog ‘vojnog stručnjaka’, čije ime nisu naveli, a koji kaže sljedeće:

‘Hrvatska vojska nije jača od srpske, to je sigurno. Nije jasno po kojem kriteriju je Zagreb tako dobro pozicioniran u analizi.’

Srbi smatraju da imaju jaču vojsku navodeći da Hrvatska ima aktivnih 18, a Srbija 40 tisuća vojnika te da imaju duplo više zrakoplova i transportera.

Također, ističu da je Srbija puno jača i po broju tenkova te topništva.

Ipak, Srbi priznaju da Hrvatska ima više aerodroma i znatno jaču mornaricu.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

UDAR ŽENE ‘WITH BALLS” NA BRITANIJU: “Vi ste svjetski rekorderi u genocidu OVO SU VAŠI REZULTATI …”

Objavljeno

- datum

Velika Britanija je svjetski rekorder u genocidu, izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.

“Oni su također živjeli u Africi. Procjenjuje se da su Britanci kao robova, s kontinenta uzeli 13 milijuna ljudi. Količina poginulih je pritom 3 – 4 puta veća, Tj, ukupna količina žrtava je dostizala 50-53 milijuna “, nastavila je ona.

Zaharova je također podsjetila na opijumski ratove u Kini, Burske ratove i istrebljenje Indijanaca.
“Evo vam još jedne interesantne činjenice: prema otkrivenim dokumentima britanskog Državnog arhiva, engleske vlasti su aktivno pribjegavali korištenju kemijskog oružja s ciljem da se uguši ustanak Arapa u Mezopotamiji (današnja teritorija Iraka – prim. ured.) s proljeća 1920 godine”, naglasila je Zaharova.

1870-ih, Britanija je izvršila genocid nad Zulu narodom, a 1954-1961, u Keniji, u znak odmazde zbog ubojstva 32 bijela kolonista britanska vlast je istrijebila 300.000 pripadnika Kikujua i odvela još 1,5 milijun u koncentracijske logore.

Sve u svemu, Zaharova je objavila 17 stranica arhivske građe o genocidnim akcijama Britanije na svjetskoj sceni.

ŠTO POVIJEST KAŽE: Nacizam uopće nije djelo Hitlera i Nijemaca već “džentlmena Engleza”
Kada se govori o Velikoj Britaniji i njenim stanovnicima, većina čovječanstva navodi engleski parlamentarizam, kao i velikog Shakespearea. Ali nacija “prosvijetljenih mornara” ne znači baš to.

Prvo, Britanija je, a ne Njemačka, domovina nacizma, ideje vlasti rase, točnije izabrane “nordijske rase” koja treba vladati cijelim svijetom.
Tvorci nacizma su Englezi: Tomas Carlisle (praroditelj), Houston Chamberlain(angloamerički pisac i filozof), James Hunt (napisao 1862. godine rad u kojem je crncima “dodijelio” ulogu prijelaznog oblika između majmuna i čovjeka), Francis Galton (rođak Charlesa Darwina i osnivač eugenike – “znanosti” o ljudskoj selekciji radi odgajanja idealne rase), Karl Pearson (biolog i osnivač biometrije – rasističkog smjera socijal-darvinizma), čija je poznata izjava “pravo na život još ne znači pravo svakoga da produži svoj rod.”

“Oduševljen sam engleskim ljudima. U kolonizaciji su to učinili nemogućim “, pohvalio ih je Adolf Hitler u govoru. Jasno je zašto ih je Führer hvalio, sve je ideje preuzeo od Britanaca.

Podsjetimo da je upravo u Velikoj Britaniji stvoren 1932. godine Savez fašista kojim je rukovodio baron Oswald Mosley. Britanski fašistički čelnik uhićen je tek 1940. godine i proveo je samo tri godine zatvora. Umro je 1980. godine, nikada progonjen zbog svoje prošlosti.

Drugo, koncentracijski logori su britanski izum, a ne nacista ili boljševika (Trocki), kako se to danas predstavlja. Istina, ima malih dilema da li su bili Amerikanci tijekom Građanskog rata (1861-1865) ili Britanci tijekom Angloburskog rata (1899-1902), no većina povjesničara smatra da su prednjačili Britanci. Amerikanci su u koncentracijske logore slali vojne zarobljenike, a Englezi vojno stanovništvo – čak cijele obitelji.

Cilj stvaranja koncentracijskih logora, prema službenim izjavama britanske vlade, bilo je “osiguranje sigurnosti mirnog stanovništva burskih republika”.

Ljudi su slani u logore u Indiji, Cejlonu i drugim britanskim kolonijama. Ukupno u svim britanskim konclogorima bilo je smješteno 200.000 ljudi, što je bila polovica stanovništva burskih republika. U njima je umrlo do gladi i bolesti 26.000 ljudi, a tijekom samo jedne godine, 1901, u konclogorima Engleza od gladi i bolesti umrlo 17.000 ljudi, od kojih 14.300 djece.

Treće, Englezi su svjetski prvaci u genocidu, jer su praktički istrijebili Indijance na teritoriju današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Podsjetiti da su tijekom rješavanja današnje SAD-a Englezi ubili oko 15 milijuna Indijanaca.
Genocid je počinjen tijekom tri kolonizacije Australije. Kolonizacija tog kontinenta je počela 1788 godine, a autohtonog stanovništva je bilo milijun ljudi u oko 500 plemena. Tijekom naseljavanja Australije, Englezi su ubili između 90 i 95 posto Aboridžina, dok su na Tasmaniji starosjedioci istrijebljeni. Ubojstvo autohtonih ljudi smatra se uvjetom prosperiteta engleskog jezika.

Četvrto, Englezi su poznati i kao “vješači djece”, na način koji ledi krv u žilama. Londonu je nadjenuto ime ‘gradom zavjesa’ tijekom 16. stoljeća. Tijekom kraljevanja Henryja Osmog (1509-1547) kažnjeno je samo za skitnju 72.000 ljudi. Djeca beskućnika vješala su se u nadolazećim stoljećima. Tek 1908. godine Britanija je usvojila zakon po kome se na smrtnu kaznu ne mogu osuditi mlađi od 16 godina.

Peto, BRITANCI SU PRVI STVORILI NARKO MAFIJU. U tom kontekstu važna je još jedna stranica britanske povijesti koja je u stručnoj javnosti poznata kao Opijumski rat. Međutim, pravilnije bi bilo to nazvati mafijaškim sustavom, čiji je glavni izvor bila trgovina narkoticima, zbog čega su skoro cijeli jedan narod pretvorili u narkomane. U to vrijeme (19. stoljeće) radilo je oko 300 milijunskom kineskom narodu.

Čаk 13 postо indjskog dоhоtkа tоkоm britаnskе dominacije dоlаzilо је оd prоdаје оpiјumа u Kini. Istоvrеmеnо, оpiјum је ubiјао Kinеzе. Sаmо u pеriоdu оd 1791 dо 1794 gоdinе, brој licеncirаnih оpiјumskih pušiоnicа pоrаstао је sа 87 nа 663. Istоvrеmеnо је Britаniја prеkо оpiјumа izvlаčilа оgrоmаn nоvаc iz Kinе, štо је svе prеdstаvlјаlо klаsičnu nаrkо-mаfiјаšku shеmu.

Оvа situаciја је dоvеlа dо dvа rаzоrnа „оpiјumskа“ rаtа, kао i dо pоtpunе оkupаciје Kinе оd strаnе Britаniје. Kаdа sе tо dоgоdilо, Britаniја је pоčеlа uzgајаti mаk u Kini, nа milijunimа hеktаrа, dоk sе brој kоrisnikа pоvеćао nа dеsеtinе milijunа.

Krај vlаsti nаrkо-mаfiје u Kini djеlо је kоmunistа, kојi su јеdnоstаvnо svе nаrkо-trgоvcе strеlјаli, а plаntаžе mаkа spаlili.

TASS, Pеčаt (Zoran Milošević)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PORUKA ČETNIKU koji ni danas NE PRESTAJE LAGATI!

Objavljeno

- datum

Sisačka biskupija odgovorila predsjedniku Srbije: U Zrinu je provedeno etničko čišćenje Hrvata, tamo danas nema nijednog katolika

Povodom gaženja i oskvrnjenja hrvatske zastave te divljanja ratnog zločinca i zastupnika u zgradi Narodne Skupštine Srbije, u kojoj su u povijesti ubijena tri Hrvata: Stjepan Radić, Antun Radić i Đuro Basariček, tijekom jučerašnjeg dana oglasio se Predsjednik Srbije te iznio niz neistina. Budući da je spomenuo župu Zrin koja se nalazi na području Sisačke biskupije, Biskupijski ordinarijat u Sisku daje sljedeće priopćenje.

Zrin je vjekovna katolička župa, ali je danas jedina župa naše Biskupije u kojoj nema niti jednog katolika jer su ju prije 75 godina razorili partizani i pobunjeni Srbi. Stoga je to mjesto strašnog stradanja Hrvata, a ne Srba. Dakle, stanje je potpuno obrnuto. Zrin je mjesto gdje su hrvatski ljudi doživjeli agresiju i genocid, masovna ubojstva, mučenja, zarobljavanja, progon, razaranja crkvi, škola i hrvatskih domova. Taj su identitet željeli uništiti ubojice 1943. godine kada je ubijen svaki treći Zrinjanin, 291 nevin civil, a preostali stanovnici, žene i djeca su raseljeni, uglavnom u Slavoniju. Sve kuće, škole, crkve, svi gospodarski objekti su spaljeni, a da bi etničko čišćenje Hrvata iz Zrina bilo konačno, imovina im je svima bila oduzeta i do danas im nije vraćena.

Sisačka biskupija odlučila je stoga u Zrinu uz temelje srušene župne crkve sagraditi spomen-crkvu s imenima svih pobijenih Zrinjana. Tu ne namjeravamo, za sada, podizati nikakve druge spomenike.

Spomenik našem blaženiku Alojziju Stepincu Biskupija će podići ispred katedrale jer je on blaženik Katoličke Crkve i zbog naše zahvale za njegova nebrojena dobročinstva. Time mi želimo poručiti svima da ne dopuštamo da nam bilo tko na ovom svijetu blati naše svetinje i ponižava svijetlu uspomenu nadbiskupa kojemu svoje živote imaju zahvaliti i mnogi Srbi, osobito kozaračka djeca koje je on spašavao.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno