Connect with us

Društvo

Dr. sc. Hrvoje Pende: Godina Velike prijevare – čime su se služili hrvatski opsjenari u Apisovim uredima?

Published

on

Ovu kolumnu započet ću s Ukrajinom zato jer s njima dijelimo mnogo toga zajedničkog. Odnosi Ukrajine i Hrvatske zasnivaju se na osjećaju srodnosti, prisutnom kod oba naroda. Obje nacije obnovile su svoju državnost nakon više stoljeća, i to iste, 1991. godine. U bivšim saveznim, komunističkim državama, Ukrajina i Hrvatska bile su republike druge kategorije i tu sličnost dobro su prepoznavale. Zato su pružile podršku jedna drugoj pri osamostaljenju. Uzajamno su se priznale već početkom prosinca 1991.

Nažalost, slični smo i po tome što smo svoju neovisnost morali izboriti i braniti u ratu i što su u društvu i dalje zaostale snage iz prošlih režima koje su svoju moć dobivale ne iz vlastitog naroda nego iz stranih centara moći kojima su služile. Kako bi ostale na pozicijama moći i danas se služe svim vrstama prijevara čemu ovih mjeseci svjedočimo i u Hrvatskoj – piše Hrvoje Pende u Narod.hr-u.

Na ukrajinskim predsjedničkim izborima 2004. godine savjetnici tadašnjeg proruskog predsjednika i predsjedničkog kandidata Viktora Janukoviča, između ostalih prijevarnih radnji, dosjetili su se još jednog načina kako prevariti narod i oteti glasove protukandidatu, Viktoru Juščenku. U mjestima koja su označili kao glavna središta opozicije glasačima su podijelili glasački listić i kemijsku olovku za zaokruživanje kandidata. Birači su uredno zaokružili svojeg kandidata i ubacili listić u kutiju. Učinivši svoju građansku dužnost, otišli su svojim putem.

Međutim, dok su još bili u vidokrugu mjesta prijevare, u roku od četiri minute nakon glasovanja, njihova oznaka na glasačkom listiću je nestala. Janukovičevi mađioničari glasačima su podijelili kemijske olovke koje su bile ispunjenje nestajućom tintom! Prilikom prebrojavanja glasova ustanovljeno je da su kutije pune praznih, neoznačenih listića. Prijevara je imala učinak jer je pobjedu odnio Janukovič.

Ipak, Juščenko se nije pomirio i izašao je u javnost s dokazima o nizu izbornih nepravilnosti s Janukovičeve strane kojima su svjedočili brojni domaći i strani promatrači. Ukrajinski Vrhovni sud ustanovio je da zbog očigledne izborne prijevare nije moguće ustanoviti stvarne rezultate te su određeni novi izbori, ali samo za drugi krug u kojemu su ostali Juščenko i Janukovič.

Nakon što je ukrajinski narod saznao za izborne prijevare organizirao se i započeli su masovni prosvjedi diljem zemlje. Dok je stari proruski režim pokušavao svim sredstvima dobiti izbore, narod je preplavio ukrajinsku prijestolnicu. Nisu se prepustili sudbini i doma sjedili skrštenih ruku. Na kijevskom Trgu nezavisnosti, Majdanu, okupilo se oko pola milijuna prosvjednika. Podignuto je šatorsko naselje; blokirana je glavna kijevska prometnica. U ponovljenim izborima Juščenko je pobijedio s 8% više glasova.

Mađioničari iz Paljetkove 18

Čime su se služili hrvatski opsjenari u Apisovim uredima kako bi poništili potpise koje su hrvatski birači dali za pravedniji izborni sustav, to još uvijek ne znamo. Kojim centrima moći služe – to otprilike znamo. Hoćemo li ikad ustanoviti što su radili i kakve su prijevarne metode koristili, ni to ne znamo jer za sada ne daju pristup svojim metodama, odnosno navodno nevažećim potpisima.

Građanska inicijativa Narod odlučuje predala je Hrvatskom saboru 13. lipnja 2018. sve potpisne knjige, za prvo i drugo referendumsko pitanje. U primopredaji je sudjelovalo 14 predstavnika Sabora i 3 predstavnika Inicijative. Svaka kutija je otvorena, knjige su prebrojane, zabilježen je broj praznih potpisnih knjiga. Potom su kutije zapečaćene i spremljene u arhiv Sabora.

Tada izgleda na scenu stupaju Kuščevićevi mađioničari i iz zapečaćenog saborskog arhiva snagom uma i HDZSDP-ove volje jedno stanje koje je ustanovljeno zapisnikom o primopredaji pretvaraju u drugo koje je opisano u Kuščevićevom izvješću o provjeri potpisa. Iz jedne kutije nestalo je 10 potpisnih knjiga, u drugim kutijama je pronađen višak; sve u svemu situacija koja pridonosi jačanju dojma manipulacije i prijevare u postupku provjere potpisa.

Bez obzira na ove vladine besramne upravne vratolomije pred očima vlastitog naroda, ostaje otvoreno pitanje hoće li Građanska inicijativa Narod odlučuje imati pravo stvarnog uvida u sve nevažeće potpise. To umnogome ovisi i o Ustavnom sudu RH koji će po tom pitanju morati donijeti svoju odluku. Naime, Inicijativa je Ustavnom sudu RH podnijela Ustavnu tužbu protiv nezakonite odluke Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva uprave o provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava jer je ta odluka donesena na nezakonit način, bez uporišta u Zakonu o referendumu.

Časna Vlada časnih ljudi

Kako bi smirio napetost u društvu i zaustavio svakodnevno širenje jaza između Vlade i naroda – jaza koji je sa svojom ekipom iz Vlade sam stvorio, ministar uprave nas nespretno ali uporno uvjerava da u Vladi sjede časni ljudi koji svoj posao rade časno i profesionalno; da nije pristojno ne vjerovati im. Većina građana Hrvatske zna koliko ta izjava ima veze s istinom, ali idemo malo pogledati što o tome misle relevantni i neovisni izvori u svijetu. Tako Svjetski gospodarski forum (WEF) u svojem izvješću o konkurentnosti za 2018. godinu, od analiziranih 140 zemalja, Hrvatsku smješta na 68. mjesto, što je pad u odnosu na prošlu godinu. Za usporedbu, Srbija je na 65., Grčka na 57., a Slovenija na 35. mjestu na ljestvici. Usprkos punih usta vladine samohvale, WEF nas je po makroekonomskoj stabilnosti smjestio na ne baš visoko 106. mjesto. Da parafraziram bivšeg premijera-dugoprstića: gospodarstvo nam je u banani. Ne znam što točno o tome misle naši ministri gospodarstva i financija, ali sigurno ne dijele mišljenje ovih bjelosvjetskih forumaša jer mi doma slušamo neke druge priče. Što se tiče profesionalizma menadžmenta, tu je po WEF-u od nas lošije samo 15 država na svijetu, a lošiji smjer rada od naše Vlade ima samo sedam svjetskih država.

U razredu u kojem se raspravlja o neovisnosti sudstva nemamo što puno za reći pa su nas, dok konačno nešto ne naučimo o tome, smjestili u zadnje klupe gdje samodopadno sjedimo na 120-om mjestu. Jer koga briga, bitno da naši ministri znaju da nam je sudstvo neovisno. Ovi stranci sigurno pojma nemaju.

Hrvatsku kvalitetu zakonske regulative glede gospodarstva analitičari iz WEF-a bacili su na samo dno ljestvice (138. mjesto). Učinkovitost pravnog sustava u rješavanju sporova još je „bolja“ – tu smo 139-ti od 140 zemalja!

Ovdje valja nakratko stati i razmisliti zašto su naši časni ljudi iz časne samozaljubljene Vlade tako ležerni i bahati u svojim prijevarnim radnjama. Stvar je u tome da u svakom društvu postoji visok stupanj pozitivne korelacije između stanja u pravosuđu i lakoće prijevarnih postupanja. Što je sudstvo korumpiranije i neučinkovitije, izborni alkemičari i svi gospodarsko-politički opsjenari skloniji su ležernosti i bahatosti u svojim sve hrabrijim prijevarama građana i krađama društvene imovine.

Stanje demokracije u Hrvatskoj

Idemo sad pogledati što o stanju demokracije u HDZSDP-ovoj Hrvatskoj misli ugledni The Economist. U svojem zadnjem izvješću (Democracy index 2017) o stanju demokracije u svijetu oni tvrde kako je demokracija u svijetu generalno ugrožena i to iz sljedećih razloga: pad sudjelovanja građana na izborima i u politici; slabosti u funkcioniranju vlade; pad povjerenja u institucije; slabljenje mainstream političkih stranaka; sve veći utjecaj (stručnih i ostalih) tijela bez izbornog legitimiteta; sve veći jaz između političara i građana-birača; slabljenje neovisnoti i slobode medija; erozija građanskih sloboda, uključivši i slobodu govora.

Po njima, u svijetu postoje stvarne, „pune“ (full) demokracije, „manjkave“ (flawed) demokracije, hibridni i autoritarni režimi. Hrvatska pripada u drugu grupu – zemlje manjkave demokracije i u ukupnom poretku svrstana je na 58. mjesto. The Economist spomenuto izvješće izrađuje od 2006. godine i od tada Hrvatska ravnomjerno, svake godine bilježi eroziju demokracije. Po stanju političke kulture već smo na razini Mongolije, Perua i dr. U sličnu skupinu zemalja ulazimo i kada je riječ o participaciji građana u politici (El Salvador, Nepal, Benin, Madagaskar, Turska …). Indija, Panama, Meksiko, Malezija, Sri Lanka, Bugarska i mnogo drugih zemalja s ne baš velikom demokratskom tradicijom ispred nas su i što se tiče funkcioniranja Vlade. Eto dokle su nas časni ljudi doveli!

Povjerenje u sebe, a ne Vladu!

S ovakvim pokazateljima neovisnih svjetskih institucija i još mnogo gorčih osobnih iskustava građana, pametan čovjek bi HDZSDP-ovksoj vladi i njezinim institucijama trebao vjerovati, u njih imati povjerenje? Siguran sam da oni ni jedan drugome ne vjeruju, a jedino što ih drži na okupu su snažne niti korupcijske mreže i želja za moći, a kod razmjerno velikog broja i puka želja za izbjegavanjem zatvora.

Osobno im uopće ne vjerujem jer mnogo godina radim u javnoj upravi, imam zdrave oči i nekako sam uspio sačuvati zdrav razum – sposobnost razlikovanja dobrog od lošeg, zakonitog od nezakonitog, društveno korisnog od štetnog, bitange od gospodina, ribara od krivolovca.

Nadam se da će nakon ove drske vladine manipulacije s voljom birača u narodu sazrijeti svijest da bez uključivanja u važna društvena zbivanja Hrvatskoj nema pomoći. Degeneriranoj političkoj klasi treba jasno pokazati da tako više ne ide. Narod mora steći samopouzdanje i shvatiti da može učiniti Hrvatsku boljom, ali to se ne može postići tipkanjem frustracija na Facebooku i u komentarima ispod članaka na raznim portalima. Usprkos informatičkom dobu, ponekad se do stvarnih društvenih promjena može doći samo putem pokazivanja sirove snage.

Svatko razuman zna da se od onih (HDZSDP & Priljepci) koji su Hrvatsku za 28 godina svoje vladavine doveli u naprijed navedeno stanje ne može očekivati ništa bolje. To je potrošeni ustroj koji se pred našim očima urušava jer su hijene postale svjesne da je plijena sve manje; sustavi iz kojih su isisavali novac za stranačke i osobne potrebe polako nestaju, a nestajat će i dalje. A kad mesa nestane družba se razilazi jer ih na okupu drži samo podjela plijena. Nema tu zajedničke ideje, žrtve za društvenu korist, međusobnog poštovanja, ljubavi za grad, zemlju, domovinu – ne postoji ništa osim novca i moći.

Dugoročno, nijedno društvo koje se temelji na vrijednostima hulja i varalica ne može opstati. To je poznato iz povijesti. Znači, ako istrošena HDZSDP osovina ubrzo ne pukne, očekuje nas daljnje rastakanje Hrvatske, a vrlo brzo i nestanak svake mogućnosti da Hrvatska postane ono za što su mnogi dali svoje živote.

Piše: dr. sc. Hrvoje Pende – Foto: narod.hr

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno