Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dr. Marko Jukić: Bravo Predsjednice!

Objavljeno

- datum

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je vatrena navijačica što je više puta pokazala na različitim sportskim priredbama pa i sada na svjetskom nogometnom prvenstvu. Bila je na tribinama u Nižnjem Novgorodu, bila je u publici pa su zločesti svašta komentirali i komentarisali.

Iznenadila je nogometaše u svlačionici, došla je čestitati nogometašima i stručnom stožeru pa kritizerima opet nije bilo pravo. Pa dođe četvrtfinalna utakmica i predsjednica bude pozvana u svečanu ložu od strane domaćina (to je normalno). Mrziteljima opet nije bilo pravo, zamjeriše joj sportsko oblačenje, zamjeriše joj izražavanje osjećaja.

Budući da se radi o športskom događaju svi ti prigovori su izraz mržnje i ništa više. Predsjednica ima pravo na izražavanje svojih domoljubnih osjećaja ako time nikoga ne vrijeđa, a nije nikoga vrijeđala. Naši su pobjedili, ali su mogli i izgubiti, to je šport! Treba znati pobjeđivati i treba znati gubiti. Sve je bilo unutar sportskog fer pleja i samo zločesti imaju zamjerke.

Orijunaši, jugonostalgičari i četnici ne mogu nikako prihvatiti činjenicu da je reprezentacija Hrvatske uspjela unatoč svastike, izazivanja nereda na stadionima, mnogobrojnih prijava mrzitelja Hrvatske, blaćenja reprezentacije i pojedinaca u domovini i izvan domovine. Oni mrze sve Hrvatsko pa tako i reprezentaciju, oni mrze Modrića i Lovrena, oni mrze Šukera, oni mrze hrvatske dresove, oni mrze domoljubnu pjesmu „Lijepa li si“. Evo teksta pjesme koju oni mrze:

Lijepa li si

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja

I narodnih običaja

 

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

 

O Zagoro, lijepa li si

Slavonijo, zlatna ti si

Herceg-Bosno, srce ponosno

Dalmacijo, more moje

Jedna duša a nas dvoje

Pozdrav Liko, Velebita diko

 

Kad Neretva moru krene

Ti se tada sjeti mene

Mojoj pjesmi budi tema

Za sve one kojih nema

 

Ajde, Istro i Zagorje

Podignimo sve tri boje

Zagrlimo se pred svima

Neka vide da nas ima

 

Lijepa li si

 

Što je ovoj pjesmi sporno, upitno?

Mržnja prema predsjednici je stara stvar, još od kandidature, i ta mržnja raste i ponavlja se svakodnevno na najgori mogući način na nekim portalima i u nekim novinama.

Odgovor mrziteljima je samo jedan: Neka pati kome smeta!

 

Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, tako se kaže, ali…

Nogomet nije sporedna stvar jer da jest ne bi se obavještajne službe Velike Britanije i Rusije nadmudrivale, ne bi se borile tko će dobiti organizaciju prvenstva. Tu se radi o novcu (stotinama milijuna eura), tu se radi o prestižu i normalno je da se vode ratovi tko će dobiti organizaciju. Rusi su nadmudrili Engleze i pokazali svoju snagu i umijeće te dobili organizaciju svjetskog prvenstva.

Hvala Vatreni!

U polufinalu smo svjetskog nogometnog prvenstva. Hvala VATRENI, hvala svima koji su pomogli, doprinijeli uspjehu. Sretni smo, ponosni smo da smo tako visoko i da smo pokazali svijetu gdje smo i tko smo. Hrvatska je mala zemlja s velikim srcem i sjajnim pojedincima na svim poljima (znanosti, športu, umjetnosti pa malo i u automobilskoj industriji) . Nismo sretni našom neokomunstičkom državnom administracijom koja nas koči u napretku ali to je druga priča.

Utakmicu smo mogli i izgubiti i opet bi preživjeli. Ali ovako je slađe, ponosni smo na naše športaše. U športu se pobjeđuje i gubi. Treba znati pobjeđivati ali treba znati i gubiti, treba čestita protivniku, treba biti dostojanstven i svoj i kada pobjeđuješ i kada gubiš.

Evo kako pišu mrzitelji hrvatske reprezentacije i mrzitelji hrvatske Predsjednice:

naslov glasi „Bitka u svečanoj loži“ to je samo idiot mogao napisati. Rusija je svjetska sila i njeni državnici su toga svjesni pa mogu gestama, izjavama to i pokazati, mogu se i našaliti na račun protivnika i sve je to normalno i ne radi se i nikakvoj bitci. Političari su isto ljudi, istina neki su ljudsko smeće, i oni također imaju osjećaje pa ih pokazuju više ili manje. Mnogo puta smo vidjeli da neki „veliki diplomati“ nisu znali suspregnuti emocije, svoj bijes i da su pokazali svoje pravo lice. Ako se namjerno ne vrijeđa protivnika onda je sve to dio športa. U diplomaciji smo mnogo puta čuli neprimjerene, podcjenjivačke i uvredljive izjave (nap. o kurvinim sinovima) i nitko se nije ispričao. Mrzitelji Hrvatske su tim izjavama bili oduševljeni jer su se uklapale u njihov mentalni sklop, jer su u tim „diplomatima“ vidjeli svoje saveznike u blaćenju Hrvata i rušenju Republike Hrvatske.

„Kolinda u transu! Ostala je samo u dresu i frenetično proslavila Vidin gol za vodstvo Hrvatske“. Kome to smeta? Smeta mrziteljima Hrvatske i mrziteljima Predsjednice! Oni bi više voljeli vidjeti burduša ili komunističke anemične potomke koji se smješkaju, koji ne pjevaju himnu, koji ne drže ruku na srcu kada se svira himna na važnim manifestacijama. Ništa anemični nisu naučili od velikih državnika (nažalost danas ima malo državnika).

Piše: „Jedan korisnik Twittera zaključio je kako je Medvedev sigurno zažalio što je službeno pozvao hrvatsku predsjednicu na ovu utakmicu“ Koji pametni i sveznajući tviteraš!? Da je nije pozvao pokazao bi se kao neznalica, bilo bi to nediplomatsko ponašanje i na štetu (nematerijalnu) Rusije. Rusi imaju sjajnu diplomaciju i neki „gafovi“ im se ne mogu dogoditi. Ako se „gaf dogodi“ on je to poruka drugoj strani a ne radi se o pogrješci. Mrziteljima je jako žao što smo prošli u četvrtfinale, žao im je da Predsjednica prati reprezentaciju, da je u svečanoj loži i da pokazuje svoje domoljubne osjećaje.

Evo još naslova koji sve govore o njihovim autorima:

„Predsjednica energično slavila gol za vodstvo, Medvedev okrenuo glavu“ Kolinda divljala u loži: Pogledajte kako je Medvedev reagovao na njen provokativni ples pred njim“. „Premijer Rusije nije bio oduševljen ponašanjem predsednice Hrvatske posle gola Domagoja Vide“ Što su mrzitelji htjeli reći, poručiti? Ništa! Htjeli su pokazati svoju patološku mržnju i ništa više.

Predsjednica je bila u društvu predsjednika Fife Giannija Infantina i ruskog premijera Dmitryja Medvedeva. Kako se to komentatori nisu pitali zašto Fifi smeta donja majica Danijela Šubašića? Majicu s likom Hrvoja Ćustića naš heroj Suba nosi na svakoj utakmici, i nalazi se ispod dresa. Koga vrijeđa sjećanje na izgubljenog prijatelja, koga vrijeđa donja majica Danijela Šubašića? O Fifi bi se moglo štošta negativno ali činjenično napisati….

Idioti, novinari i drugi, svašta pišu. Tumače mimiku, pokret, tumače što je pjesnik htio reći a to obično nema veze s pjesnikom niti s njegovim djelom.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na četvrtfinalnu utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva doputovala je službeno, a trošak putovanja za cijelo izaslanstvo iznosit će oko 40 tisuća kuna, piše mrzitelj. Pisac nas nije izvijestio koliko nas koštaju Novosti koje vrijeđaju svakog domoljubnog Hrvata, koje šire mržnju i laži i to godinama s novcem hrvatskih građana!.

Predsjednica je lijepo kazala: „Kao što znate ja sam tu službeno, a na utakmici će biti predsjednik ruske Vlade gospodin Medvedev kojemu ću se pridružiti u VIP loži. Neće mi biti lako suzdržavati se u onim emotivnim trenucima za kojih vjerujem da će ih večeras biti puno. Neće biti lako jer će oni u publici večeras imati 12-og igrača i očekujem puno ruskih navijača koji će snažno navijati na ovom velikom stadionu. Vjerujem u veliku, lijepu i fer utakmicu i naravno vjerujem u našu pobjedu“.

Pobjedili smo pošteno, športski, i neka pati onaj kome smeta pobjeda hrvatske reprezentacije! Hvala VATRENIMA za radost kojom su nas podarili.

Hvala Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na domoljubnom ponašanju, na potpori športašima i na promociji Republike Hrvatske. Barem 80% građana Hrvatske slavi uspjeh hrvatske reperezentacije a oni kojima to nije drago neka pate!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Dr. Marko Jukić

VIDOVIĆ-KRIŠTO i VUKIĆ: “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti“

Objavljeno

- datum

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, a u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, održana je tribina: “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti“ i prikazana emisija „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“ Urednica i autorica emisije je Karolina Vidović Krišto, a snimatelj je Petar Barić (bio je i ratni snimatelj).

Na tribini su sudjelovali: gospođa Karolina Vidović Krišto i gospodin Igor Vukić

U Vukovaru su prije Domovinskog rata živjeli pripadnici 21-e manjine. Svi koji su branili Vukovar (podržali Hrvate), bez obzira na nacionalnost su ubijeni ili zatočeni.

Prikazana je emisije „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“ urednice i autorice Karoline Vidović Krišto, 25 minutna emisija snimljena u studenom 2012. godine u Vukovaru.

Gospođa Karolina Vidović Krišto je posjetila crkvu Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Srbi su crkvu teško oštetili i bila je bez krova. Nakon što je postignut dogovor o mirnoj reintegraciji studeni 1995. godine Srbi su minirali crkvu, u 22 rupe u nosivim zidovima su stavili eksploziv i htjeli su je dići u zrak. Nenadano je u posjet došao američki general Jacques Paul Klein koji je bio zapovjednik mirovnih snaga tijekom mirne reintegracije pa su Srbi odustali od miniranja a kasnije su crkvu čuvale mirovne snage.

Novinarka Vidović Krišto je razgovarala s ravnateljicom dječjeg vrtića gdje djeca uče srpski jezik i pišu ćirilicom a usput u ograničenom obimu uče hrvatski. Sramota za državu i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. To je jedan od pokazatelja izdajničke politike hrvatskih institucija.

U osnovnoj školi polovica djece uči hrvatski i piše latinicom a polovica učenika u školi uči srpski i piše ćirilicom! Zar bi tako učili u Engleskoj, SAD-u, Rusiji?

Razgovor s djecom  (7. razred) pokazuje da je obrazovni program defetistički jer već u tim godinama djeca govore o odlasku iz Vukovara i Hrvatske.

Novinarka je razgovarala s gospođom koja je bila u sanitetu ZNG-e, koja je uhićena 14. rujna 1991.godine zatočena i silovana (mnogo puta). Njeni silovatelji su mirno šetali Vukovarom, jedan je pobjegao 2002. godine kada je podignuta optužnica a drugi 2012. neposredno prije izricanja presude. To je očiti pokazatelj protupravnog postupanja hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa. Sramotno ponašanje državnih službi!

Novinarka je razgovarala s Vukovarkom F. J., koja nije imala snage ispričati sve što jer proživjela. Gospođa je nakon sloma obrane zatočena u Veleprometu, a njen suprug je bio pripadnik ZNG-e te su ga uhitili lokalni Srbi i četnici (zvijeri u ljudskom liku). Silno su ga mučili, vezali su ga za tenkovsku cijev iz koje su pucali po položajima branitelja, zatim su ga razapeli na vagon i gađali iz tenka tako da su raznijeli tijelo. To su zvjeri s kojima su Hrvati živjeli u Vukovaru. Nažalost, žive i nakon mirne reintegracije (komentar pisca). Za te strašne zločine nitko nije kažnjen.

Treba istaći da je nesretna Vukovarka F. J., koja je preživjela srpska zvjerstva, pokazala veliku snagu rekavši da ne će govoriti o onome što je proživjela u zatočeništvu jer ne želi opteretiti svoju djecu mržnjom. Svatko se treba nakloniti gospođi F. J., treba se diviti toj snazi da umjesto mržnje širi ljubav. Svjedokinja govori kako je bolje ponijeti istinu u grob nego opteretiti svoju djecu tom istinom. Za divljenje je njen stav da ne treba opteretiti djecu tom bolnom istinom jer to može biti izvor mržnje.

Ono što je neshvatljivo, što šokira je da su lokalni Srbi koji su bili sudionici masovnih zločina danas poduzetnici u Vukovaru, da u bivšem logoru Velepromet imaju svoje skladište (2012. godine). To je sramota za hrvatsku državu. Radnici s kojima je novinarka pokušala razgovarati kažu da ne znaju što je bilo u Veleprometu devedesetih godina i ne žele razgovarati!? Jasno je da se radi o četnicima i onima koji iz straha ne žele ništa kazati.

Novinarka je razgovarala s jednom obitelji koja nije nikoga izgubila tijekom agresije na Vukovar pa oni kažu da možda gledaju drugim očima na to vrijeme, da nisu opterećeni obiteljskom tragedijom.

Novinarka je posjetila Spomen dom Ovčara gdje je maltretirani i ubijeno 200 osoba (ranjenici vukovarske bolnice, civili i djelatnici bolnice). Na Ovčari je ubijeno momak od 16 godina, starac od 72 godine i tri žene od kojih je jedna bila trudna. Za 61 osobu se na zna gdje im je grob. Gradonačelnik Vukovara ih je također mučio! To su zvijeri a ne ljudi! (napomena autora)..

Svoju emisiju je gospođa Karolina Vidović Krišto završila porukom: „Svako japansko dijete zna što je Hirošima, na nama je da svako hrvatsko dijete zna što je Vukovar, svako hrvatsko dijete bez obzira na nacionalnost“.

Gospodin Igor Vukić je govorio kako se u bivšoj državi stvarala mržnja lažima i podmetanjima o Drugom svjetskom ratu. Lažima o logoru Jasenovac se željelo potaknuti Srbe na osvetu. Gospodin Vukić temeljem dokumenata, koji se nalaze u Državnom arhivu Hrvatske, dokazuje da je logor Jasenovac bio prvenstveno radni logor (knjiga: Radni logor Jasenovac). Nužno je istražiti arhive i otkriti istinu o turbulentnom vremenu Drugog svjetskog rata.

Pogledati emisiju: „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“

Knjigu Radni logor Jasenovac treba pročitati svaki građanin Hrvatske ako želi istinu. .

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Škabrnji i Nadinu 1991. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Pokolj u Škabrnji su izveli pobunjeni Srbi uz pomoć JNA, 18. studenog 1991. godine. Tog dana su ubijene 43 osobe a ukupno su u Škabrnji tijekom Domovinskog rata ubijene 84 osobe hrvatske nacionalnosti, 26 branitelja i 58 civila.

Pokolj u Nadinu su izvršili pobunjeni Srbi uz pomoć JNA 19. studenog 1991. godine. Ubijeno je 14 civila i 5 branitelja a tri osobe se vode kao nestale.

Hrvatsko selo Škabrnja, u zadarskom zaleđu, je bila trn u oku Srbima koji su živjeli u okolnim srpskim selima pa su 1991. godine tijekom pobune napali selo, stanovnike Hrvate ubili i protjerali a selo opljačkali i spaliti. Zločin je izveden planski, istovremeno kada su četničke horde divljale u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske su napravljeni zločini (Saborsko, Vrhovine i drugdje).

Napad na Škabrnju je započeo žestokom topničkom paljbom, upadom tenkova i oklopnih vozila iz pravca Biljana Donjih i Zemunika Gornjeg (srpskih sela). Stanovnici Škabrnje su se sklonili u podrume. Agresor je žene i djecu izvukao iz podruma i ubio 43-je hrvatskih civila. Ubojstva civila su izvršena vatrenim oružjem, tupim predmetima te gaženjem tenkom. Neke su žrtve mučili prije nego što su ih ubili. O zvjerskom ponašanje pobunjenih Srba i nekih pripadnika JNA postoje i svjedočanstva vojnika JNA koji su bili sudionici napada i razaranje Škabrnje.

JNA je htjela zločin zataškati ali je pod pritiskom predstavnika Međunarodnoga crvenog križa i europskih promatrača hrvatskoj strani je na Musapstanu kod Zadra predala 35 tijela u crnim najlonskim vrećama a naknadno još 9 tijela, ukupno 44 žrtve. Tijela su dovežena iz Škabrnje u ukradenim teretnim kamionima. Kod osnovne škole je bila još jedna masovna grobnica koja je otkrivena nakon oslobađanja Škabrnje. U toj masovnoj grobnici su bila tjela osoba koje su ostale u Škabrnji.

Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Katoličku crkvu su do temelja srušili. Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran. Od posljedica prisiljenosti kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.

Oni civili koji su bili pošteđeni su kasnije predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima pa su kasnije razmijenjeni.

Jednu skupinu stanovnika Škabrnje nisu otkrili u jednom podrumu, njih je uspješno noću izvukao i doveo na slobodni teritorij velečasni don Tomislav Sikirić.

Srbi iz susjednih sela i JNA su i prije pokolja napadali Škabrnju želeći prognati sve stanovnike tog hrvatskog sela. Napadi su bili žestoki 17. rujna i 5. listopada 1991. godine. U rujnu su stanovnici bili evakuirani na Ugljan ali su se vratili nakon potpisanog primirja. U razdoblju od 4 do 10 listopada na Škabrnju je palo više od 2.000 granata. Škabrnja je bila raketirana iz zrakoplova, na selo su bačene velike bombe, tzv. „Krmače“.

Pokolj u Nadinu 19. studenoga 1991. godine.

Dan nakon zločina u Škabrnji u Nadinu je ubijeno 14 civila i pet hrvatskih branitelja dok ih se troje još smatra nestalima…

Pristrana i neprofesionalna tužiteljica Haškog suda Carla del Ponte nije optužila glavne krivce za zločin u Škabrnji i Nadinu. Ratnog zločinca Ratka Mladića je optužila samo za zločine nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Propustila je optužiti Mladića za zločine u Škabrnji, Nadinu, Drnišu, Kijevu, sinjskom području.

Hrvatsko pravosuđe je također zakazalo i nije procesuiralo zločince!

Foto: Poginuli branitelji; poginuli civili

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Heroj Vukovara Ivan Anđelić Doktor u Splitu

Objavljeno

- datum

Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu održana je projekcija filma “Slike iz života ratnika”, dokumentarni film o heroju obrane Vukovara Ivanu Anđeliću Doktoru. Redatelj filma je Silvija Mirošničenka a producent filma Antun Ivanković, suborac Doktora u obrani Vukovara.

Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana su snimili dokumentarni film o Ivanu Anđeliću Doktoru, istinskom heroju obrane Vukovara, ali to je film i o njegovim suborcima (herojima obrane Vukovara Ivanu Arbanasu, Luki Andrijaniću, Velimiru Đereku Sokolu, Ivanu Poljaku Sokolu i drugima).

U obrani Hrvatske sudjelovala je cijela obitelj Ivana Anđelića Doktora, njegov otac, dva brata, stričevi i nećaci. Ivan Anđelić Doktor je došao u kamp za obuku ZNG-a (15. lipnja 1991. godine) kojeg su vodili Miljenko Filipović i Ante Roso te prošao obuku. Od 1000 polaznika obuke njih 165 su završili obuku i osnovana je 4. bojna vukovarska, 3 brigade ZNG-e. Njegova 4. vukovarska bojna 3. gardijske brigade brojala je 306 ljudi u Vukovaru. U obrani grad poginulo je 87 pripadnika bojne. Mnogi su ranjeni jednom i više puta, a neki su prošli torturu srbijanskih koncentracijskih logora.

Ivan Anđelić Doktor je bio pet puta ranjen, tri puta teže (listopad 1991., svibanj 1992, lipanj 1992. godine). Prvi put u Vukovaru kada je trajno izgubio 70% vida zbog ranjavanja u oko. Drugi put je prilikom ratovanja u Rami zadobio geler u vrat, a treći put ga je pokosio mitraljez po nogama tijekom akcije koju je vodio. Branio je Vukovar na najkrvavijem punktu obrane (Sajmište) i odlazio na druge punktove kada je bilo potrebno. Jurio je svojim minobacačem po crtama obrane Vukovara, ispalio je oko 4.000 granata. Bio je prvi na crti bojišnice pod geslom “za mnom” i čudom je ostao živ.

Nakon sloma obrane Vukovara uspio se, sa suborcima, probiti i doći do Vinkovaca. Sa svojom suborcima, njih 34, je otišao u Ramu (odakle njegovi vuču korjene). Organizirao je obranu Rame i bio prvi ratni zapovjednik brigade u Rami.

Sudjelovao je u operaciji “Oluja”, nakon “Oluje” se priključio profesionalnom sastavu HV-a do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Nije htio ići u mirovinu dok se Vukovar ne oslobodi. U Vukovaru je izgubio svoje suborce i prijatelje s kojima je branio grad i želi da se zna istina o herojima obrane Vukovara.

Ivan Anđelić Doktor ne zaboravlja svoje suborce, ne zaboravlja ulogu Tomislava Merčepa koji je organizirao obranu grada do 15 kolovoza kada je po naređenju iz Zagreba povučen. Od 15. kolovoza 1991. do 2. rujna 1991. godine obranom koordinira Ivan Arbanas a njegov zamjenik bio je Ivan Anđelić Doktor. Tomislav Merčep je zaslužan za izbacivanje ubačenih četnika iz Borova Naselja (4. srpanj 1991. godine), za naoružavanje i organizaciju obrane Vukovara (što neki zaboravljaju!?).

Ivan Anđelić Doktor je branio Tovarnik, Vukovar, Ramu i sudjelovao u oslobodilačkoj akciji Oluja. On je istinski heroj obrane Vukovara  koji danas želi da se istina o herojima Vukovara zna, da se ne zaboravlja istinske heroje i ne iskrivljuje istina. To je bio razlog zbog čega je pristao da se o njemu napravi dokumentarni film. Nakon povlačenju Tomislava Merčepa iz Vukovara, po naređenju iz Zagreba, obranom grada zapovijedao je Ivan Arbanas a njegov zamjenik bio je Ivan Anđelić Doktor. Branitelji Vukovara su 24. kolovoza 1991. godine odbili opći napad JNA i paravojnih postrojbi na grad. Tog dana su srušena 2 neprijateljska vojna zrakoplova. Srušio ih je Luka Andrijanić. Tijekom tog napada je uništeno desetak neprijateljskih transportera. Od 2. rujna 1991. godine zapovijedanje obranom grada preuzimaju Mile Dedaković Jastreb i njegov zamjenik Branko Borković Mladi Jastreb koji su došli u Vukovar 30 kolovoza 1991. godine.

Doktor je bio jedan od zapovjednika obrane na najtežoj crti obrane grada, na Sajmištu. Tu je u borbama izgubio svoje suborce, također heroje obrane Vukovara, kojih se sjeća sa suzom u oku.

Filmom “Slike iz života ratnika” se promiče istina o Domovinskom ratu, o herojima obrane Vukovara ali i Hrvatske. Film o Ivanu Anđeliću Doktoru, skromnom heroju Vukovara, je film o domoljublju, hrabrosti i odlučnosti da se brani domovina i djedovina i svim domoljubima može biti putokaz kako se žrtvuje za svoj narod.

Tekst i foto: Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno