Connect with us

Kornelija Pejčinović

Dr. GILBERT DOCTOROW: „AMERIKA JE POTPUNO UNIŠTENA“

Published

on

Razgovor s Gilbertom Doctorowim, vodio je Mohsen Abdelmoumen, neovisni alžirski novinar koji piše za Alger Republicain i za različta web izidanja alternativnog novinarstva.

Što mislite o prilikama u Siriji? Ne mislite li da postoji rizik totalnog rata?

Dr. Gilbert Doctorow: Očito je. Gledao sam video Stephena Cohena, mog kolege iz New Yorka koji je dao interview na Fox News-u. On je dao vrlo važan odgovor. Na žalost, nije imao dovoljno vremena da potkrijepi svoje mišljenje. On je profesionalac u pitanjima Rusije 50 godina i rekao je da je situacija slična onoj iz 1962 u vrijeme Kubanske raketne krize kada smo bili najbliže nuklearnom ratu od vremena II svjetskog rata. Potpuno se slažm. Glavni je problem što naše vođe, naši političari, naši poslovni ljudi, savjetnici, obavještajne službe koji svakodnevno izvještavaju nemaju specijalnih znanja o Rusiji. Ekspertize su nestale 11 rujna 2001 kad su američke obavještajne službe potpuno očišćene od najvećeg broja specijalista koji su bili zaduženi za Sovjetski savez. Izgledalo im je kao da su ovi eksperti potpuno nepotrebni i nekorisni i oni su bili zamijenjeni s ugovornim – poduzetničkim ekspertima za poslove Srednjeg istoka umjesto vladinih eksperata. Od 2004 više od 70% čitavog budžeta za obavještajne službe, a to je $ 5 milijuna, što je nevjerojatno velika svota, isplaćeno je za ekspertize obavještajnih poduzetnika. To je vrijeme kad je g. Putin rekao: „Dosta! Previše je! Odbacili ste ABM – Antibalistički sporazum, sad ćemo poduzeti mjere da se zaštitimo od kaotične situacije.“ Amerikanci su se ismijavali od Rusa misleći da oni više ne mogu ništa. Sumnja spram Rusije i njenih mogućnosti da se obrani izaziva neugodno raspoloženje u Americi. To je razlog zbog kojeg je Amerika tako oštra, tako okrutna i tako glupa u odnosima prema Rusiji.

Mislite li da je Rusija u mogućnosti da uzvrati?

Putinov odgovor je odgovor o ruskoj mogućnosti da potpuno uništi Ameriku za 30 minuta novim oružjem koje u biti svodi sav američki obrambeni sustav na liniju Maginot. To će reći da je 500 milijardi dolara baćeno u smeće jer je američka tehnika da neutralizira Rusiju poništena ruskom tehnologijom uključujući i brzinu od 20 Mach-a. Mnogi su razlozi zbog kojih Amerikanci ne razumiju Rusiju, čak i kompetentni i neovisni ljudi poput profesora John Mearsheimera iz Chicaga, poznatog znanstvenika iz područja politike. On je realist američke realne političke škole i protivnik je neo-konzervativaca koji su svi idealisti. Čak i osoba poput njega ne razumije ništa kad su u pitanju sposobnosti i učinkovitost ruskog oružja. Mearsheimer je sa Sveučilišta Chicago i koautor je vrlo kontraverzne knjige o izraelskom lobbyu u Washingtonu. On je  hrabar čovjek koji je o tome pisao. On je prvi koji je o tome pisao i bio je žestoko napadnut. Ali Mearsheimer je neznalica kada je u pitanju Rusija. On ne poznaje Rusiju i ne razumije da nije nužno imati američki bruto domaći prihod – GDP da bi se bilo jednako jak u usporedbi s Amerikom. On ne razumije da Rusija također ima upola manji broj stanovnika nego Amerika. Ruski GDP je deset puta manji od onog Sjedinjenih Američkih Država, a vojni budžet je deset puta manji nego budžet Sjedinjenih Država. I onda Rusija ima drskosti da kaže Americi: „Dosta! Ovo je kraj komediji.“

Gdje je Europa s zajedničkim GDP – bruto proizvodnim prihodima – od Sjedinjenih Država? Gdje je Europa s vojnim budžetom dva puta manjim od američkog? Ne deset puta, nego dva puta! Europa je zajednica robova.

Mislite li da postoji rizik od totalnog rata?

Zaključio sam: Amerika ne razumije i neće da shvati snagu Rusije. S omalovažavanjem protivnika zapadate u rizik totalnog rata.

Vi ste mudar promatrač Rusije i napisali ste nekoliko knjiga koje se bave američko ruskim odnosima: „Prekoračenje crte“, „Ima li Rusija budućnost?“, „Imaju li Sjedinjene Države budućnost?“ itd. Kako ove odnose vidite u vremenu Donalda Trumpa?

Bio sam pristalica Trumpovog izbora. Bio sam jedini od visoko obrazovanih manje više civiliziranih ljudi koji je bi za Trumpa. Najveći broj obrazovanih Amerikanaca i Europljana su bili protiv tog čovjeka iz mnogo razloga, ali ja sam se usmjerio na činjenicu, na njegov stav prema Rusiji koji je trebao ispravit užasne greške koje je počinila američka administracija prema Rusiji. Nažalost, moja očekivanja se nisu ispunila, razočaran sam i izgleda da g. Trump nije čovjek s intelektualnim sposobnostima i iskustvom koje se traži za upravljanje Sjedinjenim Državama ili bilo čega važnog. On upravlja bogatstvom i obiteljskom imovinom s grupom od dvanaest ljudi. Sjedinjene Države su sastavljene od različitih upravljačkih centara koje sačinjavaju tisuće i stotine tisuća ljudi. On čak nema iskustva ni sposobnosti da shvati izazove. Kako je pravo rekao g. Tillerson, koji je također lud: Trump je lud. Zato je Tillerson bio otpušten. Kada su ga novinari upitali je li istina to što je rekao on nije porekao. To je za g. Tillersona bio kraj igre. I drugi razlog zbog kojeg je bio otpušten je zajednički stav o Trumpu koji je dijelio s generalom Mattisom, ministrom obrane. Trump je odlučio da raskine ovaj savez protiv njega. Otpustio je Tillersona i postavio Mike Pompea za državnog tajnika koji mu je kao osoba blizak.

Francuski predsjednik Macron je rekao da ima dokaz za kemijski napad u Dumi. Mislite li da je to isti scenario kao onaj Colin Powela koji je mahao dokazom za postojanje oružja za masovno uništenje u Iraku koji je doveo do američke intervencije i razaranja Iraka? Zar zapadnjačke političke vođe ne lažu svoje narode?

Ovdje u Belgiji centristička gospoda ili sumnjičavci bili su oduševljeni izborom g. Macrona. Za mene je, od početka, kako sam čuo – igračka – američka pudlica.

Poput Tony Blaira u vrijeme Georgea W. Busha.

Da. To je direktni učinak američke intervencije na francuske izbore. Ono što se dogodilo Strass-Kahnu ili Fillonu? Tko je odgovoran za Fillonov i za skandal Strauss-Kahna? Strauss Kahn je bio vrlo sposoban i inteligentan socijalist. Umjesto njega francuski narod je dobio g. Hollanda najisprazniju moguću osobu. G. Macron je prazan ali ima izrazitije lice od g. Hollanda. Inače su obadvojica u istom džepu. U džepu Washingtona.

Mislite li da je g. Macron neokonzervativac?

Ne znam, ali je moguće, ali mislim da on nema nikakvog mišljenja. On je otvoren svemu. On je bistar, inteligentan, ali na moralnoj razini! Bolje je da izostavimo ovu temu.

Zar zapadnjačke političke vođe poput Macrona ne lažu svoj narod kad tvrde da imaju dokaze o kemijskom napadu?

To je smješno. To je isto kao i slučaj Skripal. Mi možemo dokazati da je netko napadnut klorinom, ali od koga? Skripali su napadnuti novičukom. Dobro. Ali tko ih je napao? To je glavno pitanje. A g. Johnson koji je pohađao Oxford daje nam misliti kakvu vrijednost ima stupanj postignut na Oxfordu. Nikakav, nula. To je arogancija koja se temelji na diplomi koja nema vrijednosti.

Postoji li veza između slučaja Skripal i kemijskog napada u Dumi?

Postoji druga veza. Rusi, uključujući i g. Nebenzia, ruskog veleposlanika u UN, on povezuje ovaj slučaj u svom govoru. A ja ću staviti točku na i. Točka koja je početak je Putinov govor 1 ožujka. Odgovor Zapada, najvećeg broja novinara i političara bio je poricanje stvarnosti smatrajući to blefom s Putinove strane. Oni misle da su Rusi izgubili sve velike umove koji su 1990 otišli na Zapad i da nitko u Rusiji ne može postiči ništa tehnološki izuzetno. Pitaju se: Koliko je inovacijski patenata prikazala Rusija? Nijedan u usporedbi s američkim pronalazačima.

Po pitanju istraživanja Amerikanci us superiorni?

Da, to je američko mišljenje i mišljenje Rusa koji su se obogatili na Zapadu. Oni misle da su najbolji i da su jedino gubitnici ostali u Rusiji. Međutim, svatko tko ima znanja i iskustva i koju sjedu na glavi zna da postoji veliki broj talenata u svijetu koji treba talente. Tako i u Rusiji. Neki su našli utočište u Americi. Dobro za njih. Otišli su zbog najnovijeg IPhone modela. Ali ima mnogo domoljuba koji su ostali u Rusiji s mozgom koji radi jako dobro.

I oni Rusi koji su otišli u Ameriku kažu da je Rusija nerazvijena?

Da. Tako može govoriti samo naivac i propagandist. Otuda podcjenjivanje Rusije o kojem sam ranije govorio. Oni neće da znaju o Rusiji jer su oni pronalazači iz Rusije koji služe ciljevima Washingtona. Oni ne žele vidjeti stvarnost kakva je. Vi kažete da sam ja mudar ekspert. Da. Ja imam doktorat iz ruske povijesti. Moj studij i pisanje vezani su za rusku znanost. Radio sam u Moskvi i St. Petersburgu deset godina od 1994. Imam stan u St. Petersburgu. Tamo provodim po dva tjedna šest puta u godini. Svoje sagledavnje ruske stvarnosti po svim temama razmatram s vrhunskim ruskim novinarima. Pozivan sam na rusku televiziju, ne za Zapad nego za Ruse. U ruskom jeziku za Ruse. To je vrlo interesantno jer sam okružen velikim brojem ličnosti iz politike i znanosti. Imamo priliku razgovarati jedan s drugim. Tako mogu čuti mišljenja, posebno ona bliska Kremlju. Ali također i mišljenja mojih susjeda blizu moje male seoske kuće 80 km daleko od St. Petersburga. Tako mogu znati mišljenja i mentalitet ljudi, kako se mijenjaju, posebno nakon pripojenja i ujedinjenja Krima 2014 g.

Po onom kako pričate ne gledate vi kao Amerikanac Ruse kao neprijatelje.

Morate biti veoma pažljivi. Ruski pogled prema Zapadu i Americi su se promijenili znantno i vidljivo posljednjih godina. Najveći dio naroda je bio prijateljski prema Europi i Sjedinjenim Državama, ali to se promijenilo od sučeljavanja 2012 – 2014. Počelo je sa zakonom Magnicki (u SAD-u), s prvim sankcijama protiv Rusije koje nisu ozbiljno ugrozile Rusiju ali su bile neugodne. Ali nakon uvođenja stvarnih sankcija 2014 koje su bile istovremeno s padom cijene nafte i s manjom krizom u ruskom gospodarstvu, veza između Zapada i njegove želje da uguši Rusiju je postala očigledna ruskom narodu. Dogodila se nagla promjena prema Zapadu i Sjedinjenim Državama. A sada, ne mislimo da su neprijatelji, ali su vrlo blizu toga.

Mislite li da je hladni rat još uvijek stvarnost? Jer iako se administracija Sjedinjenih Država mijenja još uvijek je prisutan anti-ruski osjećaj?

Da. No hladni rat uključuje i vrlo specifične odnose koji sada više ne postoje. Najprije, to je ideološko sučeljavanje koje više ne postoji. Rusi i g. Putin nisu komunisti. Oni su pristaše mješovite ekonomije; istovremeno tržišne i državne.

Liberalne?

Liberalne. Da. Ali istovremeno postojale su spoznaje koje smo imali u hladnom ratu da nas Rusija može razoriti, sada su nestale. Tako da imamo stavove prema Rusiji utemeljene na veoma lošim i neistinitim informacijama i to nas može dovesti do lošeg izbora velikog rizika.

Rekli biste avanturističkog.

Avanturističkog i još rizičnijeg od onog u zadnjim dekadama hladnog rata.

Je li sadašnje vrijeme mnogo opasnije?

Da. Bez sumnje. Najprije izrazi koji se koriste i etiketiranja ruskih političara kojim se izražava američka politička klasa  bili bi nezamišljivi u doba hladnog rata. Recimo: Kad Hillary Clinton u više navrata predsjednika Putina naziva novim Hitlerom, takvi bi izrazi bili nezamišljivi. To je posljedica pada američke kulture koji je izrazita nakon godina 1960-tih i 1970-tih. Zato postoj razlog. To nije slučajnost. Nismo to mi rekli nego Rimljani ili Grci:“Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno.“ Amerika je apslolutno korumpirana.

Tko je zainteresiran da se dogodi rat između Zapada i Rusije?

Nitko. Ali se tu ne radi o zlim ljudima ili o trgovcima oružjem, ne, to je pretjerano pojednostavljena generalizacija.

Trumpova?

Nije samo njegova. Ako se nešto dogodi Zemlji, ako nestane života na zemlji zbog krivih američkih kalkulacija i njihovih saveznika, doći će do početka svjetskog rata. To neće biti zbog volje neke zle osobe. To će biti slučaj.

Živimo li u zadnjim danima Pompeja?

Da. Ali posljedni dani Pompeja su bili prirodna katastrofa. Ovdje je drugačiji slučaj.

Što mislite o imenovanje Gine Haspel za šefa CIA-e?

Pitanje tko je tko u administraciji meni nije važno jer g. Trump vozi samo mu volan nije povezan s vozilom.

U jednom od svojih članaka spomenuli ste da su američki generali oprezni i suzdržani u započinjanju rata protiv Rusije jer bi situacija bila katastrofalna. Kakva je stvarna ravnoteža snaga unutar Trumpove administracije?

Najmudrije osobe su iz vojnog okruženja. G. Mattis je umirovljeni general. Danas je on civil. Ministar obrane ne može biti vojnik. On ima vojno iskustvo. A aktivno vojnik je general Dunford koji je šef Stožera oružanih snaga. On je nad svim vojnim službama. On se susreo sa svojim ruskim kolegom generalom Gerasimovom prije šest ili osam mjeseci. Susreli su se u Antalyi, u Turskoj. Proveli su dva dana zajedno. Oni se dobro poznaju. Mislim da g. Dunford dobro zna da nema blefiranja s ruske strane. Ono što g. Gerasimov kaže je točno naređenje koje je primio od g. Putina. Kad on kaže mi ćemo gađati to znači gađanje. Vrlo je važno podsjetiti da su glavnokomandujući Stožera general Dunford i Gerasimov imali razgovor prije nekoliko dana. Mislim da je to najvažnija činjenica u odlukama koje Amerikanci mogu donijeti. G. Mattis je promijenio mišljenje. Vidjet ćemo hoće li ostati pri tomu.

Ne mislite li da je Trump također promijenio mišljenje?

Trump se ne računa. Ako bih mogao ovu situaciju staviti u specifični kontekst, Amerikanci vole govoriti o „režimu“. Amerika je sada režim. Mi nemamo izabranu vladu jer činjenice ne odgovaraju izborima. G. Trump je osoba koja čeka odstupanje s vlasti. On je svaki dan napadnut da odstupi od svega. I zaista, on nije osoba koja donosi odluke i to je naša tragedija.

Mislite li da je to opasno?

Već mi je dugo jasno da Trump ne poštuje federalne službe, federalne vlasti Sjedinjenih Država. Za njega ne postoji razlika u administrativnim mjestima jer neželi slijediti savjete ljudi koji su na tim mjestima. On slijedi drugi aforizam:“Drži svoje neprijatelje  koliko je to moguće bliže sebi.“ Situacija je potpuno nenormalna.

Nisu li dvojac Trump / Bolton opasni za globalnu stabilnost?

To je najbolji primjer. G. Bolton ima mnogo neprijatelja i nemoguće je zamisliti da on nema autoritet u Washingtonu. Trump ga je imenovao da ga ima kao neprijatelja blizu sebe. Isključeno je da bi vodio računa o mišljenju g. Boltona.

Onda Trump u administraciji nema bliskih prijatelja?

To je potpuno čudna situacija. To je ružna priča. Zato sam rekao da će odluka doći od vojničke mudrosti.

I vi mislite da g. Dunford ima uz sebe utjecajne generale?

Moje mišljenje ne znači ništa. Evolucija situacije će razjasniti ono što je odlučujuće.

Koji je stvarni značaj neokonzervativaca u Trumpovoj administraciji?

Trump je protjerao mnoge neokonzervativce iz svoje administracije još prvih dana. Ali to nije bitno jer bi morali smijeniti čitavu američku vladu. Treba se shvatiti da je za vrijeme administracije Busha sina zamjenik predsjednika Dick Cheney izbacio iz vlade sve ljude neovisnog mišljenja. Tokom 14 godina oni su prihvaćali jedino ljude slične sebi. Mora se reći kad kažete „neo-konzervativac“ ostavljate po strani demokrate koji su istog mišljenja ali nisu neokonzervativci nego jastrebovi.

Zašto se Zapadnjaci nisu uistinu borili protiv terorizma? Suprotno tomu, oni su naoružavali, financirali, uvježbavali teroriste, posebno njihovi saudijski i katarski saveznici. Sjetimo se čuvene rečenice Laurent Fabiusa, francuskog ministra vanjskih poslova: „Al Nusra radi dobar posao“.

Da izazovu Rusiju i da smjene režim u Siriji. Mi smo spremni platiti svaku cjenu i svu krivnju za civilne žrtve i gubitke života prevaliti na Asadova leđa.

Znači promjena režima i dovođenje pro – Zapadnjaka na mjesto Bashar-Al-Assada?

Upravo tako.

Zašto vodeći mediji šute o katastrofalnom ratu Saudijaca  protiv Yemenskog naroda i taj rat ne izaziva nikakvu međunarodnu reakciju?

Jednostavan odgovor, jer mi ovdje u Belgiji i tamo u Americi, nemamo slobodnog tiska. Dobro znate kao novinar da je čitav ekonomski sektor u krizi. To je rezultat digitalne tehnologije. Prošlog tjedna sam bio u Rimu i nisam našao nijednog prodavca novina. Ne postoji. Sve trgovine prodaju beskorisne suvenire koji ne stoje više od $ 5. Ali je nemoguće kupiti novine. To je vrijeme u kojem tisak nema odgovarajuće financijske potpore i to pogoršava stanje slobodnog tiska. Nema slobodnog tiska. Mi mislimo da ostvarujemo napredak jer nam danas nisu potrebni posrednici. To je isto kao da bismo rekli da ne trebamo nastavnike u školama, da eliminiramo posrednike i prepustimo dječake i djevojčice da se sami obrazuju na Googleu.

Mislite li da nestanak papirnatog tiska igra važnu ulogu u nastanku krivog informiranja – dezinformacija?

Igra ogromnu ulogu ali ne u trenutnoj situaciji. G. Noam Chomsky, veliki američki disident, napisao je kao koautor 1985 knjigu „Proizvodnja suglasja“. Radi se o cenzuri bez cenzure. Danas ako netko diplomira novinarstvo i nada se da će od toga živjeti, uzdržavati obitelj, za njega postoji samo jedna stvar, da uđe u veliku kompaniju kao predstavnik za odnose s javnošću. To traži istu vještinu za namještenika koji prima plaću. Konačno, novinari postaju potkupljvi. Moja supruga je novinarka specijalizirana za modni svijet i poznaje problem. Nisu samo u Rusiji novinari otpisani nego također i u Belgiji. Nema mnogo novinara na području svijeta mode kao u velikim novinama Le Soir, na primjer. Novinari odlaze u mirovinu i gotovo je. Ne zamjenjuju ih jer nemaju novaca.

Ne zamjenjujemo li nestajuće novinarstvo okrećući se prema novinstvu koje stvaraju građani, na primjer, alternativni tisak?

Alternativni tisak je dobar ali nema isti značaj i kvalitetu. Da je stvarno novinarstvo nastavilo rast postalo bi profinjenije i daleko odgojnije nego što je sada. Mi govorimo o lažnim novostima – fake news. Ima mnogo lažnih novosti – obmana – jer nema profesionalnih posrednika, čak i mnogim velikim izdavačima. Ne govorim o tisku nego o izdavačima uglavnom. Oni otpuštaju pisce. Ako imate posla s velikim izdanjima u većini slučajeva u njima nisu stvarni pisci. Sve izdavačke službe su nestale, što će reći da su profesije pod digitalnim udarom. Na primjer, nitko u vodećim medijima ne objavljuje moje tekstove.

Zašto naslovi tiska ne podupiru ljude poput Vas koji prosvjećuju javnost istinom o prilikama u kojima živimo?

Jer ne žele imati posla s nečim što je suprotno njihovoj propagandi koju dobivaju od vlade.

Suglasni ste sa suglasjem Chomskog?

Točno. Ono što je on našao u Latinskoj Americi vrijedi i za Europu i za Ameriku. Imamo izvještaje State Dpartment-a i to postaje članak.

Vjerujete li da takav  tip žurnalizma vodi u fašizam?

Kada kažemo fašist onda je to specifičan tip političke dominacije. Ali u širem smislu to je vrsta totalitarizma. To je šire i više od fašizma. To je policija misli. Mi smo na putu u totalitarizam. I mi govorimo o napretku jer nema posrednika. Ali to nije napredak, nije progres nego regres – nazadovanje prema Kamenom dobu.

Donald Trump ima svojih problema uključujući FBI koji je pretraživao kuću njegovog odvjetnika. Francuski predsjednik Macron također ima internih problema s ogromnim socijalnim protestima. I Teresa May također ima internih problema. Ne mislite li da političke vođe Zapada žele izazivanjem ratova zaobići interne probleme?

To što ste rekli je u suprotnosti s onim što se uvijek prebacuje ruskom predsjedniku Putinu: Da je autokratski državni poglavar i da nema podršku naroda. Oni imaju strah od naroda i otuda njihova politička slabost. Zato traže avanturu u inozemstvu da odvrate pažnju. Vi to govorite o Zapadnjacima. Slažem se. To je politički princip koji nalazimo kod Machiavellia. Ali ja pravim razliku između objektivnog i subjektivnog. Vjerujem da ste objektivno u pravu. Subjektivno, ne mogu zamisliti da oni ljudi koji se pozivaju na Trumpa, May, Macrona imaju na umu takva rješenja. Oni ne definiraju izazove na način kao šefovi države. Mislim da šefovi država žive u iluziji „mi radimo što mislimo da je pravo i objektivno mi djelujemo onako kako mislimo.“ Ne mislim da je Trump toliko doslijedan u svojim razmišljanjima da bi tako djelovao.

Kako ste bliski s Rusijom, ruskim političarima i s visokim državnim službenicima možete li nešto reći o situaciji u Ukrajini, jer o tome nitko ne govori u medijima?

Slobodno mogu reći da nisam ekspert za Ukrajinu. Tamo sam bio prije dvadeset godina. Ne mogu reći kakve su tamo prilike osim onog što svaki dan gledam na ruskoj televiziji. Netko bi mogao pomisliti  da je država bankrotirala, da nitko nije plaćen i da se ništa ne radi. Ali isto tako ako malo pratimo izvješća novinara ne izgleda da je tamo rasulo, da je Kiev prestao raditi. Život teče, a bankrot Ukrajine koji se najavljuje već tri godine još se nije dogodio. Zbog toga ne želim komentirati Ukrajinu.

S druge strane, po pitanju odnosa Ukrajine s Rusijom, to mogu komentirati. Odnosi su strašni. Odbijanje bilo kakvot rješenja za Donbas u istočnom Lugansku od strane g. Porošenka i njegovih prijatelja je neoprostivo i daje razloga za strah da je ovdje stvarnost jedan novi rat. Tako su dvije stvari povezane: To su američki napori da posiju kaos i osiguraju gušenje Rusije na ovaj ili onaj način.

Tako, ako se prilike u Siriji poprave nešto će se dogoditi u Ukrajini?

Da, tako je. Za Rusiju je situacija manje vojno rizična u Ukrajini nego situacija u Siriji. U Ukrajini Rusija ima mogućnost da riješi problem u tri dana. Tako da zauzme Kiev i smjeni vladu te najavi izbore za dvije godine. I to sve bez okupacije, jednostavno promjenom vlade. To je vrlo moguće i u dosegu je ruskih vojnih mogućnosti. I tu Zapad ne bi mogao učiniti ništa.

Zašto Zapadnjaci koji ustrajavaju uporno u borbi protiv Rusije?

Postoji razlog. I to nije samo pitanje predsjednika koji je lud, savjetnika koji su amoralni, tu postoji i mnogo više od toga. Čitav svjetski sustav pod zaštitom tog ludog predsjednika i njegovih amoralnih savjetnika i to veom doprinosi američkom bogatstvu na štetu ostatka svijeta. Kako je jedan ruski političar rekao na TV „Amerikanci svačiji ručak pojedu besplatno.“ O tome se radi. A Rusija ugrožava tu premoć, tu globalnu hegemoniju koja doprinosi američkom bogatstvu.

Mislite li da američki režim ne želi multipolarni svijet s Rusijom i Kinom i dr.?

U ovom trenutku svijet nije multipolaran nego bipolaran. Rusija i Amerika. Europa se računa kao nula a Kina se u konačnici ne računa jer ne zauzima stav. Rusija i Amerika su u igri. Ta želja da se uguši Rusija je rezultat otpora Rusije spram američke hegemonije. Ta linija ide kroz Siriju gdje je sučeljavanje i gdje nijedna strana ne popušta. No ulozi su veliki, daleko veći od Sirije. Daleko veći od Srednjeg istoka. Oni su planetarni. Zbog toga je u biti smješno optužiti Putina da je podupirao Trumpa protiv Hillary jer Rusi su svjesni da konfrontacija s Amerikancima ima stvarnu i važnu osnovu i da je izazov i ulog ogroman. Mi mjenjamo predsjednike ali ne mijenjamo temelj.

U Obaminoj eri nismo imali ovaj rizik direktne konfrontacije.

G. Obama je bio uglavnom kukavica ali je to bilo dobro.

Razgovor vodio Mohsen Abdelmoumen za American Herald tribune

S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

 

Tko je Gilbert Doctorow?

Dr. Gilbert Doctorow je profesionalni američki promatrač i djelatnik specijaliziran za pitanja Rusije još od 1965 godine. Politički je analitičar s boravkom u Briselu, Belgiji. Dr. Doctorow je diplomirao na Harvardu 1967 s magna cum laude. Bio je Fulbrightov stipendist. Ima Ph.D iz povijesti na Columbia Univesity (1975). Po završetku studija g. Doktorow je nastavio karijeru usmjerenu na SSSR i Istočnu Europu. Tokom dvadeset i pet godina radio je u marketingu za europske i američke multinacionalne kompanije i u glavnoj upravi s regionalnom odgovornošću. 1998 – 2002 bio je odgovorni šef  Ruske nagrade za literaturu u Moskvi. Sadašnji interes Dr. Doktorowa je usmjeren na studijske programe u Sjedinjenim Državama. On je bio gostujući profesor na Harriman Institute, Columbia University za 2010 – 2011 akademsku godinu.

Veliki broj njegovih ranijih tekstova iz ruske povijesti pod Nikolom II izdvojenih iz njegove disertacije dostupan je „in print“ online. Dr. Doctorow je bio i suradnik tiska na ruskom jeiziku uključujući Zvezda / St. Petersburg; Russkaya Mysl /La Pensee russe, Paris/ i  Kontinent, časopis kojemu je bio sponzor Aleksandar Solženjicin a koji je donosio priloge iz kulturnog i političkog života. On redovito objavljuje analitičke članke o međunarodnim temama na svom blogu na portalu Belgian daily – La Libre Belgique – Slobodna Belgija.

Dr. Doctorow je objavio niz knjiga uključujući: Does Russia have a future? Ima li Rusija budućnost?, Stepping out of line – Iskorak preko crte; Does the United States have a future? – Imaju li Sjedinjene Države budućnost?; Great Post-Cold War American Thinkers on International Relations – Veliki post hladnoratovski američki mislioci o međunarodnim odnosima.

Mohsen Abdelmoumen je neovisni alžirski novinar. Piše za nekoliko alžirskih novina za Alger Republicain i za različta web izidanja alternativnog novinarstva.

 

Komentari

Kornelija Pejčinović

GDJE JE NESTALO SUKCESIJSKIH 589 MILIJUNA DOLARA?

Published

on

IZ MOG RATNOG ARHIVA – INDIVIDUALCA IZ “POZADINSKE FRONTE”

Kako su nestali novci depozita Narodne Banke Jugoslavije deponirani u stranim bankama?

Jednostavno. „Međunarodna zajednica“ nakon odluke Badinterove komisije o raspadu SFR Jugoslavija i priznanja novonastalih država bivše SFRJ nije stavila zabranu na korištenje tog novca iz saveznog deviznog depozita do okončanja sukcesije. Ona je pravo potpisa, upravljanja tim novcem prepustila Slobodanu Miloševiću, predsjedniku „Nove Jugoslavije“ u nadi da će ovaj brzo obnoviti staru SFR Jugoslaviju. A on je tim novcem sve do 1995 vodio rat protiv novonastalih država, bivših republika SFRJ, a kasnije ga koristio u ratnim operacijama na Kosovu.

Zar se nitko više ne sjeća kako je 1992 za predsjednika vlade Srbije doveden iz SAD-a Milan Panić, američki državljanin, za čijeg se upravljanja Srbijom vodio najkrvaviji rat u Bosni i Hercegovini i počinjena su najveća zlodjela na okupiranim područjima Hrvatske i BiH.  Time je ratu dat svojevrstan legitimitet.

Kada je 1991 bilo govora da bi Rudy Perpich, bivši guverner Minessote, došao u Hrvatsku za ministra vanjskih poslova vlada Georgea Busha seniora mu je zaprijetila da će istog časa izgubiti američko državljanstvo. Otkud tolika razlika u tretmanu Rudya Perpicha i Milana Panića? Pa valjda u tome što je Rudy Perpich uspješan Hrvat i nije smio doprinijeti svojim zalaganjem za Hrvatsku u vrijeme globalizacije kad nitko neovisnu Hrvatsku nije htio.

I danas, nitko da bi se sjetio Milana Panica, američkog državljanina, ratnog srpskog predsjednika i etničkog čistača Hrvata i muslimana. Pa za njegovog predsjednikovanja Srbijom opsjedani su Foča, Goražde, Žepa, Višegrad, Jajce, Sarajevo, Mostar, a s Trebinja i iz Crne Gore su slani topovski pozdravi Dubrovniku. Kada se govori o zločinu u Srebrenici, nitko da bi se prisjetio koordinirane uloge francuskih generala Maurillona i Bertrand de la Presla koji su prisilili Hrvate i muslimane, koji su se uspješno suprostavljali srpskoj agresiji i branili Foču i Goražde, da se razoružaju i da UNPROFOR-u predaju oružje, zauzvrat im je UNPROFOR trebao garantirati sigurnost.

Muslimani i Hrvati su razoružani a Foča i Goražde su pale u srpske ruke a onda je nastao egzodus razoružanog naroda i pokolj u Srebrenici. Na Međunarodnom sudu u Haagu sudi se najviše Hrvatima, malo Srbima, a gotovo nimalo muslimanima, a na ulogu francuskih generala i Milana Panica su i“međunarodna zajednica“i žrtve i mediji potpuno zaboravili. Ni njima, francuskim generalim, ni britanskim i francuskim snagama za brzo djelovanje, nitko ne sudi.

Britanci u hrvatskim odorama poklaše i zapališe Ahmiće a Hrvati završiše u Haagu na Sudu.

„Međunarodna zajednica“ koja je bila tako striktna u primjeni svake restriktivne mjere prema Hrvatskoj, blagoslovila je srpsko=jugoslavensko trošenje zajedničkog novca bivših republika u svrhu vođenja rata protiv istih. Na ovaj su način narodi bivše SFRJ doista financirali rat protiv samih sebe, a farsa je i čitavo natezanje oko sukcesije s praznom kasom.

Prema međunarodnom pravu ta se sukcesija morala obaviti nakon objavljivanja odluka Badinterove komisije. 1992 Jugoslavija se raspala i tada je trebalo sazvati mirovnu konferenciju, utvrditi granice i međusobne obveze novih država. Trebalo je raspustiti saveznu – SFRJ – vojsku, JNA, koja je ostala naoružana banda bez države i ravnomjerno prema uplati u saveznu blagajnu Federacije raspodijeliti ratnu opremu i sav novac iz deviznog depozita Narodne Banke Jugoslavije. I sva ratna oprema i taj novac spadaju u sukcesiju.

Međutim, to se nije dogodilo. Da se dogodilo, u tom slučaju bili bi ukinuti i efekti embarga na uvoz oružja žrtvi, a to bi, uz pravovremeno diplomatsko priznanje značilo i brzi kraj rata.

Ovaj rat je ustvari bio stavljanje nenaoružanog naroda u laboratorijske posebne uvjete, u arenu, s do zuba naoružanom vojskom, isto onako kako se to s kršćanima činilo u antičko rimsko vrijeme, kada su se gladijatori ili nenaoružani kršćani borili goloruki s divljim zvjerima  na opće veselje i delirij krvožedne publike /u ovom ratu
 „krvožedne publike međunarodnih zajednice“ i njezinih diplomatskih emisara/.. Time se unaprijed planirao željeni ishod sukoba.

„Međunarodna je zajednica“ svjesno gurnula narode bivše države u ovaj rat ostavivši Slobodanu Miloševiću i vojsku i savezni devizni depozit za ratovanje. A danas smo prisiljeni od te iste „Međunarodne zajednice“ tražiti kredite s lihvarskim kamatama za obnovu kuća, gospodarstva, čišćenje mina i spaljivanje ogromnih količina starih lijekova i sanitetskog materijala kojima je još 1940-te istekao rok korištenja a koje su nam „humanitarno“ slali kao pomoć i pri tome su se  oslobodili otpada, a  kao „humanitarci“ su bili oslobođeni od poreza u svojim državama.

Zar to nije sjajan posao bez rizika?

Radi se o tome da preživjela žrtva  mora od „međunarodne zajednice“ koja ju je izložila ratnom razaranju i ubijanju tražiti kredita s visokim kamatama za obnovu a ti lihvarski krediti garantiraju veliku dobit oligarhiji koja najprije natjera žrtvu da financira sama rušenje i zločin nad sobom a onda ju, kad je sve strahote preživjela i iznenadila svojim opstankom, prisiljava na lihvarske kredite s okrutnim uvjetima.

Trgovački putnici ove krvave, od pamtivijeka uspješne multinacionalne kompanije su bili: Gianni de Michelis, Hans van den Broek, Lord Owen, lord Carrington, Tornwald Stoltenberg, Cyrus Vace, Richard Holbrook, Madeleine Albright, Carl Bildt i ostali predstavnici ove međunarodne menažerije.

Za njih je rat odličan posao, a žrtve oni gledaju s visoka, i  preziru i one stvarne žrtve i počinitelji zločina nad njima.

Najviše se dobra svome narodu može učiniti ako se pri svakom diplomatskom susretu, sastanku i pri potpisivanju međunarodnih ugovora sve ove činjenice ima neprekidno na umu. To se mora znati u svim razgovorima, ali ne spominjati. Ako se „međunarodnoj zajednici“ tako pristupa onda se i drugačije gleda na ponude iz kataloga bjelosvjetskih „programa visokih idealističkih humanističkih proizvoda“.

Abolicijom svojih 85 000 četničkih izvedbenih subjekata „međunarodna je zajednica“ zaštitila svoje saveznike. A naši nisu njihovi pa im se zato sudi u Hrvatskoj i u Haagu. Svi koraci koje čini financijska oligarhija  iza scene pod imenom „međunarodne zajednice“ odvijaju se uvijek pod egidom „visokomoralnih ciljeva, civilizacijskih tečevina, demokratskih vrijednosti, pravde, istine, poštenja, ljudskih prava i transparentnosti“. A to je Prokrustova postelja na kojoj se može bespomoćnu žrtvu mučiti bez sankcija, vremenski neograničeno, izduživati, skraćivati, istezati, rezati sve dok pri tome diše, a pri tome još uspjeti ucjenama izvući velike financijske i ine koristi na koje žrtva silom pristaje sve da bi prekratila muke. Tako se čini dok žrtva ne bude po mjeri postelje kojoj se neprekidno mijenjaju dimenzije. Žrtva može i podleći tom „tretmanu ljudskih prava“, ali s obzirom na  korist koju je međunarodna lihvarska gospoda izvukla to više nije ni važno.

Takve Prokrustrove postelje i njihovi obslužitelji su razne misije poput OESS-a, EU-a, UN-a nadzori i stalne packe velepolsanstava, većina nevladinih „humanitarnih“ udruga – obavještajnih ekspozitura velikih sila u kriznim područjima. I Sud u Haagu je organiziran za žrtve agresije. Međunarodni protektori „urođeničkih“ naroda majstorskom izvedbom višestoljetne kolonijalne prakse velikih sila zavadi pa vladaj ugrožavaju sve stanovnike područja kojima su postavljeni kao „zaštitnici – protektori.“

Tako su Hrvati i Muslimani kao žrtve agresije stjerani u Federaciju BiH da se mrze i svađaju oko udjela u vlasti,  oko teritorija, oko broja optužnica za ratne zločine i tretmana u Haagu, jednom rječju oko svega, dok strani grabežljivci uništavaju njihovu baštinu, zemlju, zakapaju opasne tehnološke otpade na njihovom teritoriju, na pr. Francuzi na Vrelu Bosne, pljačkaju i trže njihova kulturna i ina dobra. S druge pak strane ta gospoda nema zamjerki i štiti najstrašnijim zločinima osvojenu, od domicilnog stanovništva, hrvatskog i muslimanskog, poput Izraela, očišćenu, etnički čistu, srpsku zajednicu u republici srpskoj dok istovremeno na sav glas propovjeda toleranciju i multietničnost u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Makedoniji.

Pri tomu i oni i žrtve neprekidno optužuju pokojnog predsjednika dr. Franju Tuđmana da je djelio Bosnu a što većina žrtava prihvaća i hrani se tom otrovnom gljivom da utoli glad.

Može li netko odgovoriti: Zašto je Sloveniji nekažnjeno dopušteno da bude čista etnička država!!!??? A u Hrvatskoj se zahtijeva veća prava za nacionalne manjine nego za većinsko stanovništvo.? Pa nisu Hrvati u agresiji 1991-1995 ugrozili, ubijali, izgonili, protjerivali Srbe, Muslimane, Rusine, Madžare, Ukrajince i sami sebe nego je to činila srpska manjina uz pomoć JNA i Jugoslavije Slobodana Miloševića.

Žrtvama se sudi, a u nametnutom nepravednom miru im je dato da se iživljavaju i iscrpljuju u vanjskim efektima sudskih, pravnih smicalica sa Slobodanom Miloševićem u Haagu, što je jedna manipulacija više da se počasti žrtve lažnom katarzom „pobjede pravičnosti“ kakvu mogu jedino smisliti direktni sotonini poslenici.

Eto „poštenja, pravde i humanizma“ imperijalnih sila G-7 sve u ime „bolje budućnosti“ svih. Tko ima oči nek vidi! Tko ima uši nek čuje! Tko ima mozga nek razmisli!

I na kraju pitam se: Hoće li se ikada naći nekolicina Hrvata dovoljno inteligentna, stručna, hrabra, a uz to nesebična i bogata, pa sve ove činjenice, i one druge koje sam iznijela u svojoj optužnici protiv „međunarodne zajednice“ J accuse – Optužujem, uobličiti u pravu tužbu i predati Sudu pravde u Haagu, Sudu za ljudska prava u Strasbourgu ili sudu u Bruxellesu koji prima svakojake tužbe.

Ovo su sve neoborive činjenice koje ne zastarjevaju a skinule bi povijesnu hipoteku s čitavog hrvatskog naroda, Države Hrvatske i oslobodile sve naše zatočene u Haagu.

Neka se ne zaboravi da javnost država koje sva ova zla čine ne zna što njihovi službeni predstavnici čine u inozemstvu. Ti počinitelji se svoje javnosti boje. Svakojake zločine oni mogu činiti dok istina ne postane bjelodana. U trenutku kada se vješto zaobiđu njihova Orwelijanska „ministarstva istine“ padaju njihove vlade.

Srpska propaganda radi dan i noć. Dovoljno je pogledati niz web stranica na kojima su aktivni. Promislite, čak i američki Quecker rade za Srbe! Možda im i treba nagraditi toliki trud i zauzetost! Što rade Hrvati? Ništa. Ono što rade političke stranke i njihovi članovi je čisti politički analfebetizam, diletantizam, sramota i njihova osobna i hrvatska.  Njihovi istupi na domaćoj i međunarodnoj sceni su ljudski nedolični, neiskusni, nedaroviti, bez dubljih i širih znanja, bez osobnog dostojastva i svijesti da predstavljaju narod i državu i svode se na dodvoravanje strancima i moljakanje.

Mi imamo argumente i oni su neoborivi. Oni mogu izdržati svaku provjeru. Zašto se nema hrabrosti iči pravom protiv silnika. Bitka nije uvijek unaprijed izgubljena. Put prava i istina su nam jedini pravi način u postizanju naših nacionalnih ciljeva. Ništarije i mlitavci se svima gade u životu, u politici i međunarodnim predstavnicicma.. Dobro obrazloženi argumenti iza kojih osoba koja ih izlaže čvrsto stoji,  diplomatski se ponaša s dostojanstvom, sviješću, da  predstavlja svoj narod i državu a ne sebe, izazivaju poštovanje i kod onih nesklonih. Takvo ponašanje je lijek protiv kompleksa manje vrijednosti. To je jedna olimpijska vještina  u kojoj se moramo trenirati i izboriti medalje. I ne zaboravimo: Ono što mi kao narod za sebe i one koji će doći poslije nas moramo učiniti sami, neće učiniti nitko drugi. Bez našeg zalaganja i vjere u Boga neće ni Bog učiniti ništa za nas. On će nam pripomoći, ali se zalagati uz njegovu pomoć moramo sami. Bog među ljudima traži suradnike za svoje veliko djelo. Jesmo li istinski božji suradnici?

U ratno vrijeme napisala i slala na sve strane prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Continue Reading

Kornelija Pejčinović

OVERTONOV PROZOR JE NAJVAŽNIJE OTKRIĆE VAŠEG ŽIVOTA: KAKO SE KORAK PO KORAK UVODE U DRUŠTVO, MORALNO NEPRIHVATLJIVI STAVOVI?

Published

on

Jeste li dobro shvatili što je rod-gender? Jeste li sigurni da je marihuana korisna? Je li SSSR bio osovina zla? Jesu li talibani napredni ratnici koji u Afganistanu ubijaju komunističko zlo? Je li Asad diktator? Želi li Rusija okupirati svijet? Zar se ne čudite što još nisu dječje oči servirane u restoranima?

Najvjerojatnije se ne slažete sa svakim od ovih stavova u nekim od ovih pitanja. Pa onda što ih povezuje? Umjesto uvoda ovoj veoma opasnoj priči i strašnoj tehnici utjecanja na ljudsku svijest postavili smo pitanja. Svi smo mi žrtve ove tehnike i prema kraju ovog teksta sagledat ćete svijet u pogledu ovih i mnogih mnogih drugih pitanja u posve drugom svijetlu.

Biti ili ne biti homoseksualac, pušiti ili ne pušiti marihuanu, je osobni izbor svakog pojedinca. Autori ovog članka ne raspravljaju o osobnim izborima i poštivaju ih. Ali kako se dogodilo da su u mnogim zemljama obadvije ove činjenice uključene u sustav pravila, normi i zaštićene zakonom. Zašto je i komu to bilo potrebno?

Joseph Overton je američki sociolog koji je ovu tehniku opisao kao promjenu društvenih stavova, normi, koje su prije toga bile ukorijenjene, fundamentalističke. On je u svojim djelima odbacivao  prirodni slijed stvari kao neistinit, lažan. Svoju tehniku opisao je kao tzv. „Prozor za raspravu“, ili „Prozor mogućnosti“ ili kako je poslije smrti ovog znanstvenika nazvan „Overtonov prozor.“ Prvotno ovaj prozor opisuje granice moralnosti  i sliku svijeta koja je vladajuća u društvu unutar koje političari mogu djelovati a da se ne bi iznenada sukobili sa stavovima izbornog tijela. Međutim, ove se granice postupno mogu mijenjati što omogućuje da se ucijepi svaka ideja u svijest čak i izuzetno moralnog društva.

OVERTONOV PROZOR JE JEDNOSTAVNA I UČINKOVITA TEHNIKA KOJA OMOGUĆAVA UCJEPLJIVANJE SVAKE IDEJE U SVIJEST ČAK I VISOKO MORALNOG DRUŠTVA.

Pročitajte ovaj članak i postat će vam jasno na koji su način homoseksualnost i istospolni brakovi legalizirani. Postat će vam jasno kako će se u skoroj budućnosti u Europi potpuno legalizirati pedofilija i incest  jednako kao i eutanazija djece.

Što se može postići korištenjem ove tehnike koju je opisao Overton?

Moguće je stvarati neprijatelje i robove od vlastitog naroda, legalizirati istospolne brakove, razoriti instituciju obitelji i još mnogo toga. Jednostavno SVE.

METODOLOGIJA JE TAKO RAZRAĐENA DA JE NEUSPJEH NEMOGUĆ.

Joseph Overton je opisao kako se neke ideje potpuno strane našem društvu mogu izvaditi iz smeća i odbačenosti, oprati ih i ako treba pretvoriti ih u zakon.

Prema teoriji Overtonovog prozora svaka ideja ili predmet društvenog života ima svoj tzv. PROZOR MOGUĆNOSTI. Unutar tog prozora o ideji se može ili ne može naširoko javno raspravljati, popularizirati je ili ozakoniti je. Prozor se pokreće promijenom raspona mogućnosti od jednostavnog stava do „nezamišljivog“ – potpuno stranog suvremenom moralu ili čak potpuno neprihvatljivog stava koji se dovodi do pozicije „ozakonjene politike“.  Na taj način ideja postaje naširoko raspravljena i prihvaćena od moderne svijesti i čak ozakonjena.

SVAKA IDEJA IMA SVOJ TZV. PROZOR MOGUĆNOSTI. UNUTAR TOG PROZORA O IDEJI SE MOŽE NAŠIROKO RASPRAVLJATI, PODRŽAVATI JE, POPULARIZIRATI ILI OZAKONITI JE. TAJ SE PROZOR KREĆE MIJENJAJUĆI RASPON MOGUĆNOSTI OD STAVA DA JE „NEZAMISLIVA“ DO PRIHVAĆANJA KAO „LEGALNE POLITIKE“ I ČAK OZAKONJENE POLITIKE.

To nije ispiranje mozga nego je daleko profinjenija tehnika. Njena je učinkovitost osigurana korak po korak tako da postepeno utječe na sustav koji dopušta tom procesu da ostane neprimijenćen od društva koje postaje siguran plijen.

Evo primjera kako se polako i postepeno započinje proces:

Najprije se započne diskusija o nečemu što je bilo neprihvatljivo u prošlosti a onda se počne smatrati prikladnim i u konačnici drušvo se podvrgne, podčini novom zakonu koji cementira i štiti jednu pojavu koja je ranije u prošlosti bila „nezamisliva“.

Evo uzmimo nešto što je sasvim nezamislivo u civiliziranom svijetu danas. UZMIMO KANIBALIZAM kao ideja da građani jedu jedni druge. Je li ovaj primjer dovoljno strašan?

Do danas je očito da se kanibalizam ne može smatrati prihvatljivim ili legalnim načinom života. Nema govora o tome ! Moderno društvo bi se žestoko usprotivilo svakom pokušaju otvorenog zastupanja takve ideje. Tako u pojmovnom slijedu Overtonovog prozorautvrđujemo da je mogućnost legalizacije ove teorije u prozoru mogućnosti ravna nuli. Prema Overtonovoj teoriji to bi se nazvalo „nezamislivim.“ Sada iskušajmo model u procesu kako se „nezamislivo“ može ostvariti u životu nakon što prođe kroz sve stupnjeve Prozora mogućnosti.

SUSTAV

Ponovimo: Overton opisuje metodu kao sustav a tehnika omogućuje legalizaciju ideje. SVAKE IDEJE.

Upozorenje! On nije ponudio recept. On nije oblikovao svoje misli na određeni način. On je opisao radnu metodu – sustav koraka, slijeda radnji koje neizbježno dovode do željenog ishoda, cilja. Korištena kao oružje ova tehnika može biti učinkovitija od atomske bombe u razaranju ljudske zajednice.

STUPANJ Br. 1: KOLIKO RADIKALNO!

Ideja kanibalizma je doista grozna i neprihvatljiva u modernom društvu. O tomu se ne raspravlja u tisku a još manje u „pristojnom društvu“. Na toj točci je kanibalizam „nezamišljiv.“ Kanibalizam je grozan i zabranjen. Stoga onaj prvi pokret Overtonovog prozora je da kanibalizam prenese s područja NEZAMISLIVOG na područje RADIKALNOG.

S obzirom da imamo slobodu govora ….. zašto nebismo o tome razgovarali?

Na koncu predpostavlja se da i znanstvenici o svemu razgovaraju i sve proučavaju. Za znanost nema tabu tema. Kad je tomu tako zašto ne bismo organizirali jedan etnološki simpozij pod naslovom: EGZOTIČNA TRADICIJA POLINEZIJSKIH PLEMENA. Tu će se raspravljati o povijesti tog predmeta – kanibalizma – kao o dijelu današnje znanosti. Kao rezultat takvog simpozija dobit ćemo kao činjenicu autoritativno mišljenje o kanibalizmu.

Eto vidite kako smo došli do toga da možemo raspravljati o kanibalizmu a da ostanemo u granicama ugledne znanosti.

Overtonov prozor se pokrenuo. Već imamo početak novoga stava koji omogučuje prijelaz od nepomirljivo negativnog društvenog stava k pozitivnijem stavu. Istovremeno uz održavanje znanstvenog skupa pokreće se i DRUŠTVO RADIKALNIH KANIBALA. Potpuno je nevažna činjenica da ono može postojati samo na internetu. Važno je da će se ono spominjati i citirati u određenim masovnim medijima.

Najvažnije je da Drušvo radikalnih kanibala stvara presedan. Zatim ovi su ekstremisti potrebni za stvaranje novog društvenog pojma – radikalnog strašila ili „loših kanibala“ a o drugim strašilima kasnije. U početku je dovoljno objaviti priče o tome što britanski znanstvenici i radikalni ekstremisti misle o jedenju ljudskog mesa.

Kao rezultat ovog prvog pokretanja Overtonovog prozora tema koja je donedavno bila tabu postala je predmet rasprave i nije više zastrašujuća, nije više sveta. Monolit je rascjepljen i stvorena „siva sjena“.

STUPANJ br. 2: A ZAŠTO NE?

Kako se prozor kreće kreće se i kanibalizam od radikalne paradigme u prostor MOGUĆEG.Na tom stupnju nastavljamo citirati „znanstvenike“. Ne smijemo se ne obzirati na znanost, zar ne? Radi se o spoznaji, o znanju o kanibalizmu, zar ne? Svatko tko odbija raspravu može se etiketirati kao čistunac, cjepidlaka ili hipokrit. A kako je hipokrizija za osudu kanibalizmu se može elegantno pridati novo ime, naprosto takvo da se nitko se nitko ne usudi etiketirati one koji „misle različito“.

PAŽNJA! Ovdje je vrlo važan trenutak STVARANJE EUFEMIZAMA. Da bi de legalizirala nezamisliva ideja nužno joj je promijeniti ime. Tako se više uopće neće govoriti o kanibalizmu. To se odsada zove antropologija. Ovaj pojam će također biti uskoro potrošen i zamijenjen novim.

Novo ime odvodi od bitnog značenja. Riječ se udaljuje od značenja i smisla koji je oprečan običnom jeziku. Kanibalizam se pretvara u antropologiju, a onda u anthropophila slično načinu kako  kriminalac mijenja svoje ime u putovnici.

ZA LEGALIZACIJU NEZAMISLIVE IDEJE NUŽNA JE PROMJENA IMENA

Usporedno s igrom imena stvaraju se povijesni, mitološki, stvarni ili izmišljeni pojmovi, to je ovdje nevažno. Važno je da je postupak valjan i utvrdit će se ili će se izmisliti „dokazi“ ili činjenice da se anthropophila u principu može legalizirati.

–        „Sjećaš li se legende o majci koja žrtvuje sebe i daje svoju krv piti djetetu koje umire od žeđi?“

–        „Što reći o pričama o antičkim bogovima koji su … – što je rimljanima bilo normalno!“

–        A onda kršćani nama bliski ritualno piju krv i jedu meso svoga boga. Nećete valjda kriviti kršćansku crkvu da čini nešto nedolično? Tko ste vi da to činite?

Glavni cilj svih ovih točaka – bar djelimično – udaljiti jedenje ljudskog mesa izvan granica zločinačkog. Ako se to dogodilo ma i samo jedamput u cijeloj povijesti.

STUPANJ br. 3: PRETPOSTAVLJA SE DA ĆE BITI OVAKO

Jedamput kad je ozakonjen presedan je presedan. Sad se otvara mogućnost da se Overtonov prozor pokrene od PRIHVATLJIVOG prema RAZUMNOM.

To je treći stupanj koji je završni u raspodjeli monolitnog problema koji je bio prije bio TABU.

·      „Pobuda, želja da se jede ljude je genetska crta, to je dio ljudske naravi.“

·      „Ponekad morate jesti ljudsko meso u nekim neizbježnim okolnostima.“

·      „Ima ljudi koji žele biti pojedeni.“

·      „Antrhropophilisti su izazvani.“

·      „Zabranjeno voće je najslađe.“

·      „Slobodna osoba ima slobodu da odlući što će jesti.“

·      „Nemojte pridržavati informacije. Dajte da svi znaju je li jedna osoba anthropophilist ili je antropofob.“

·      „Je li anthropophilia štetna? To zacijelo nije bilo dokazano.“

Bojno polje za vještački stvorenu društvenu svijest je stvoreno. Postavljena su dva strašila na kraju niza: Namjerno stvorene radikalne strane po pitanju kanibalizma. Poduzimaju se napori da se krivo predstavi većina ljudi (onih normalnih koji ne žele ostati ravnodušni po pitanju skidanja tabua s kanibalizma) i povezati ih sa strašilima koji predstavljaju krajnost i prikazati ih kao mrske radikale. Strašila igraju veoma važnu ulogu u podsticanju psihičke ludosti: agresivni fašist mrzi antropofagiju i želi spaliti žive kanibale, židove, komniste i crnce. Prisutnost u masovnim medijima naći će svi gore nabrojeni osim onih normalnih koji se prirodnu suprostavljaju legalizaciji kanibalizma.

Takva okolnost osigurava da tzv. „anthropophilist“ ostane negdje u sredini u sferi zdravog dok su sada oni strastveno suprostavljeni osuđuju kao „radikali“ na obadvije strane.

„Znanstvenici“ i novinari na toj točci su zauzeti dokazivanjem da su jednom u svoje vrijeme ljudi jeli jedni druge otkad postoji čovječanstvo i da je to po prirodi normalno. Sada predmet anthropophilie može biti pokrenut s područja RAZUMNOG u kategoriju POPULARNOG. Overtonov prozor se kreće dalje

ČETVRTI STUPANJ: IDEMO U PRAVOM SMJERU

Predmet kanibalizma je zadobio novu potporu. Podržan je upadom u područje koje povezuje predmet s povjesnim i mitološkim likovima i moguće sa suvremenim medijskim ličnostima.

Anthropophilia postaje naširoko prisutna u novostima i u govornim emisijama talk – show. Ljude jedu na ekranima kazališta, u pjesmama i video iscječcima …. Jedan od načina na koji se postaje u zaletu i popularan zove se „Pogledaj oko sebe“:

·      „Zar niste znali da je onaj slavni kompozitor bio … kako se ono kaže … anthropophil?

·      Onaj dobro poznati poljski scenarist je bio anthropophil čitavog života. Čak je bio diskriminiran zbog toga!“

·      „Ma pogledaj koliko je njih bilo strpano u ludnicu! Koliko je milijuna moralo u progonstvo i kolikim je oduzeto državljenstvo! Usput rečeno, kako Vam se sviđa novi hit Lady Ga-Ga, Pojedi me luče moje?“

Na tom stupnju predmet je doveden do vrha i počinje se ubacivati u masovne medije, show business i politiku.

Druga učinkovita strategija: Bit ideje se snažno uvukla među novinare, goste u govornim emisijama, u lokalnom vodstvu itd. Ovi su ljudi nesposobni  za dubinsku analizu jer imaju pred sobom samo date informacije a specijalisti su izvan rasprave i ostaju izvan krugova javnog mnijenja.

Tek kad dokazivanje postane dosadno i iscrpi sebe dolaze posebno pripremljeni profesionalci i kažu: Dame i gospodo, u stvarnosti su stvari drugačije. Koga je briga što se to i to, treba činiti tako i tako.“ I ova osoba daje raspravi konačni smjer. Taj novi smjer je predodređen od strane glavnog manipulatora PROZORA.

Kanibale se predstavlja kao ljudsku vrstu u brižljivo ojačanoj pozitivnoj slici. Da bi se opravdala leglizacija kanibalizma oni kriminalci koji je provode predstavljeni su tako da to predstavljanje nema nikakve veze s biti stvari:

·      „Oni su kreativne duše. Pa dobro, on je pojeo svoju  ženu, pa šta?!!“

·      „Oni stvarno vole ono što jedu. Jesti znači voljeti!“

·      „Anthropophilisti imaju u prosjeku viši stupanj inteligencije. Nastranu anthropophilia oni se drže visokih moralni vrijednosti.“

·      „Anthropophilisti su sami svoje žrtve. Njihov život je od njih učinio to što jesu.“

·      „Oni su tako odgojeni.“

Ovakvo preskakivanje je začin popularnih govornih emisija.

·      „Ispričat ćemo vam priču o tragičnoj ljubavi! On ju je htio pojesti! A jedino što je ona željela je da bude pojedena! Tko tu može presuditi? Tko ste vi da stanete na put toj ljubavi?!“

PETI STUPANJ: OVDJE SMO MI MOĆ

Peti stupanj Overtonovog prozora postignut je kada je predmet dovoljno zagrijan da se pokrene s točke kategorije POPULARNOG u sferu zakonodavne politike. Tu je na djelu legalna osnova. Lobističke stranke na vlasti konsolidiraju korak po korak u sjeni. Prevarantska „sociološka ispitivanja javnog mnijenja“ se objavljuju I pokazuju visoki postotak onih u korist laegalizacije kanibalizma. Političari počinju govore kojima ispituju izglede za legalizaciju. Novo je pravilo „zabranjuje se zabranjivati jedenje ljudi“  koje se usađuje u društvenu svijest.

To je posebna „poslastica liberalizma“ – tolerancija kao sredstvo zabrane tabua – zabrana je razorna za stremljenja čovječanstva.

Za vrijeme ovog konačnog micanja Prozora iz kategorije POPULARNO u polje ZAKONSKE POLITIKE društvo je već blokirano i razbijeno. Najzdraviji dio društva će se i dalje boriti protiv legalizacije one stvari koja je donedavna bila NEZAMISLIVA. Ali kao cjelina društvo je več potčinjeno i prihvatilo je poraz.

Zakoni su stupili na snagu, norme ljudske egzistencije su promijenjene – razorene, predmet će se širiti u škole i predškolske ustanove što znači da će iduće generacije rasti u svijetu u kojem neće imati mogućnosti preživljavanja.
OVO SE DOGODILO PRI LEGALIZACIJI PEDERASTIJE. ONI SADA TRAŽE DA SE ZOVU „GAYS“. UPRAVO SE SADA PRED NAŠIM OČIMA U EUROPI LEGALIZIRA INCEST I EUTANAZIJA DJECE.

KAKO SE OVA TEHNIKA MOŽE RAZBITI

Overton opisuje kako se prozor MOGUĆNOSTI kreće najbrže i najlakše u tolerantnom društvu. U društvu bez ideala i prema tome bez definiranih granica DOBRA I ZLA.

Biste li o svojoj majci govorili kao o torti? Biste li htjeli o tome napisati jedan članak? Biste li o tome ispjevali jednu pjesmu? Biste li dokazali da je biti torta normalno i čak nužno? To je ono što opisuje gore opisan tehnika. Ona ima svoje korijene u mentalitetu „ZNAM DA NEMA GRANICA.“

TAMO GDJE NEMA TABUA NIŠTA NIJE SVETO.

Nema svetih tema o kojima je zabranjemo raspravljati. Rasprava o važnim stvarima odmah se žestoko prekida. Što vi tu hoćete?

Imamo tzv. „slobodu govora“, koja je izokrenuta u slobodu dehumaniziranja pred našim očima. Pred našim očima miče se jedna granica za drugom a te granice služe za zaštitu našeg društva one su nas je čuvale od samouništenja. Put u konačno uništenje je sad več otvoren.

Mislite li da ne možete ništa sami učiniti?

Sasvim ste u pravu. Pojedinac ne može učiniti ništa. Ali vi osobno možete ostati ljudsko biće. Možete biti ljudsko biče. Kao ljudsko biće možete naći rješenje za svaki problem. Ono što je nemoguće pojedincu  može učiniti mnoštvo ujedinjenih u zajedničku ideju.

Osvrnite se oko sebe. Doveli su nas do toga da vjerujemo da je za svo napredno čovječanstvo gotovo normalno da prihvate homoseksualce i seksualne manjine: da prihvatimo njihovu podkulturu, njihove brakove, njihova prava da usvajaju djecu i da populariziraju svoje seksualne orijentacije u školama i predškolskim ustanovama. Govore nam da je to normalan način života.

Razmislite o sebi mislite li vi koristeći Overtonovu tehniku voditi društvo da postigne slijedeće ciljeve:

·      Smanjiti svjetsko stanovništvo ili usporiti njegov rast da se spase postojeće zalihe sirovina;

·      Iskrvariti određene jake države da ostane na vlasti samo jedna velesila;

·      Učiniti stanovništvo vlastite zemlje bezobličnim i nesposobnim da preuzme odgovornost u upravljanju u privido demokratskoj državi;

·      Stvarati kult potrošnje u kojem su potrebe građana uvijek veće od onoga što si mogu dopustiti;

·      Preseliti se na prirodna bogatstva druge države;

·      Stvoriti uvjete za nepošteno natjecanje, na primjer, nametanjem sankcija drugim državama.

Ako govorimo o cilju ograničenja demografskog rasta svjetskog stanovniđtva sasvim je logično da prisiljavamo ljude da obezvrijede instituciju obitelji i razvijaju homoseksualizam i sebičnost.

Poraz jedne zemlje može se pripremiti razvijanjem kulta neprijateljstvaprikazom nepredvidivosti i neljudskosti njenih stanovnika u očima drugih.

Hoćemo li pomagati udaljavanje građana od upravljanja prividno demokratskom državom promicanjem legalizacije marihuane imajući na pameti prvotni cilj ograničavanje rasta stanovništva.

Hoćemo li u tu svrhu uvlačiti  ljude u dugove namećući im kult potrošnje. Nudeći im da kupuju i kupuju ono što im nije uopće potrebno i to za onaj novac kojeg nemaju. Na taj način oni neće moći preuzeti odgovornost obrane svojih građanskih prava na ulici u strahu da ne ostanu bez ijedne pare i s obitelji na ulici.
Onda, dragi čitatelju, kakva ti je slika svijeta nakon ovog predloška? Razmišljaj o ovome članku, proslijedi ga. Ako sve ovo uzmeš u obzir sve što donose mediji gledajući kroz prizmu ove – Overtonove – tehnike – uskoro ćeš imati mnoga, jasna i nezaboravna otkrića.

Joseph P. Overton (1960 – 2003) bio je dopredsjednik Mackinac Center for Public Policy – Mackinac centra za javnu politiku. Poginuo je u avionskoj nesreći. On je zamislio i razradio teorijski model kako promijeniti društvenu percepciju o jednoj pojavi ili predmetu. Taj se model zove OVERTONOV PROZOR.

Temeljeno na članku Eugena Grzhaltsana

S engl. prevela i pripremila: Kornelija Pejčinović/antiterror.one

Komentari

Continue Reading

Kornelija Pejčinović

ZAŠTO SE UN UGOVOR O MIGRACIJAMA – MARAKEŠKI SPORAZUM – NE SVIĐA TRUMPU I ORBANU

Published

on

Dok je u inozemstvu već dugo u središtu rasprave Marakeški sporazum, u Italiji se vrlo malo govori o njemu. Riječ je o Ugovoru o migracijama UN-a. Njegovo puno ime je „Global Compact for safe, orderly and regular migration“ – kratica GCM ili Globalni ugovor o sigurnim, urednim i redovnim migracijama. Ugovor je još poznat kao New York Declaration – New York Deklaracija koju je jednoglasno potvrdila s 193 glasa Generalne skupština UN-a 19. rujna 2016 godine. Začetnik ideje je bio američki predsjednik Barack Obama.

“U Staklenoj palači  imaju vremena za gubljenje za retoričke vježbe?”

(ili hrvatski: Besposlen pop i jariče krsti…)

Ugovor je usmjeren na 23 područja /djelatnosti/ u 54 točke na 34 stranice i trebao bi stupiti na snagu u prosincu ove godine nakon potpisivanja u marokanskom Marakešu. Sporazum predviđa globalno i usklađeno upravljanje migracijskim smjerovima i ima za cilj jačanje„prava migranata“. Prepun je humanitarne retorike i jamči da potpisivanje dokumenta ni na koji način neće oštetiti suverenitet država članica. Na koji se to način, potpisuje sporazum o namjerama koji ne bi bio obvezatan u smislu međunarodnog prava? U Staklenoj palači vjerojatno imaju vremena za gubljenje za retoričke vježbe?

Međutim nije tako. Ne mali broj je onih koji u ovom Ugovoru UN-a vide Trojanskog konja koji će ograničiti državni suverenitet i najoštrijom kontrolom usporavati neregulirane migracije. Dovoljno je pročitati principe koje sadrži ovaj dokument koji tvrdi da „da su migracije uvijek bile dio ljudskog povijesnog iskustva i „vrjednujemo ih kao izvor prosperiteta, inovacije i održivog razvoja našeg globaliziranog svijeta.“U suštini se govori o istinskom i pravom „pravu na migracije“ koje moraju podržati sve države članice UN-a.

U dokumentu se kaže da „moramo svim našim građanima pružiti pristup objektivnim, jasnim i potkrijepljenim činjenicama o „prednostima i izazovima migracija, da bismo izbjegli priče koje stvaraju negativna mišljenja o migrantima.“ Ustvari iza lijepih riječi borbe protiv rasizma i ksenofobije skrivaju se propagandni ciljevi indoktrinacije s aluzijama na smrtonosne namjere. S druge strane govori se u istoj kampanji UN-a za migracije i o   nevladinim udrugama  (koje su nama Talijanima poslali inspekciju za procjenu stupnja rasizma.)

Nije slučajno da je Trump pregledao Ugovor o imigracijama prošlog prosinca. Američka veleposlanica u UN-u Nikki Haley u svoje vrijeme je rekla da „Deklaracija sadrži namjere koje nisu u skladu s američkom politikom. Zbog toga je predsjednik Trump odlučio da će Sjedinjene države odustati od sudjelovanja u procesu.“ Američku migracijsku politiku odlučuju Amerikanci a ne stranci. Nakon Trumpa isto je učinio i Orban. Ovo su riječi madžarskog ministra, Petera Szijjarta, izgovorene u srpnju:“Ujedinjeni narodi smatraju da je imigracija fundamentalno ljudsko pravo no za Madžarsku ona je svjetska opasnost, posebno za Europu.“ Isto je izjavio i Sebastijan Kurz koji je najavio da Austrija neće potpisati ugovor:“Migracija nije fundamentalno ljudsko pravo,“ rekao je rekao mladi austrijski premijer, dodajući da ovako sročeni Ugovor „Ograničava suverenitet naše države.“

Strahove suverenističkih političara dobro je sročila i Alice Weidel, vodeća političarka Afd – Alternative za Njemačku, koja je ovako komentirala izjavu austrijskog premijera: “Global Compact UN-a– Globalni ugovor – je otvoreni put za milijune afričkih migranata i legalizira neregularnu imigraciju. Ugovor UN-a, ustvari predviđa način za reguliranje – legaliziranje – ilegalnih imigranata i sadrži obvezu da im se osiguraju „dostojanstveni uvjeti rada“.

Sve u svemu svi se moramo potruditi da prihvatimo bilo koga unutar svojih granica i da mu garantiramo dobro plaćeni posao. Iza zavjese ljudskih prava sprema se prava invazija imigranata i kontrolnih službenika. Neophodno je da žuto – zelena – talijanska koalicijska vlada, ako je suverenisitčka kako tvrdi, hitno povuče svoj pristanak.

Autor: Valerio Benedetti Il Primato Nazionale           foto: tv21.tv

S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno