Connect with us

Vijesti

DOLAZI TRENUTAK HIPNOTIČKOG PLESA SMRTI

Objavljeno

- datum

 PONEŠTO O RUSKOJ PRAVDI: MIGRANTI NAPALI ŽENE U RUSKOM NOĆNOM KLUBU    Nećemo govoriti o Europi nego o Rusiji: Napasti žene na javnom mjestu je nedopustivo.

Grupa od približno 50 izbjeglica koje su deportirane iz Norveške zbog lošeg ponašanja odlučila se iskušati svoju silu na ženama u noćnom klubu u Murmansku. Rezultat je predvidiv:

Izbjeglice su se grupirale za napad na žene na isti način na koji su to učinili u Koelnu za Novu godinu.

Grupa ruskih muškaraca izvela ih je van da ih preodgoji i nauči da se Koeln nalazi 2500 kilometara dalje.

Izbjeglice su pokušale pobjeći ali su ih Rusi brzo pohvatali, izveli na ulicu i tako ih isprebijali da će to zauvijek upamtiti.

Policija je stigla da prekine tuču ali lokalni mjesne novine dodaju da su dodali još po par udaraca prije nego su njih trideset trojicu uhitili. Osamnaest ih je bilo u takvom stanju da su prevezeni u bolnicu.

Mi ne želimo romantičnu opreznu pravdu. U civiliziranom društvu napad na ženu ili na bilo koga drugog mora imati brze i teške posljedice.

Europo, lopta je na tvom sudu.

 

OGORČENI RUSI REAGIRALI SU NA NASILJE SPRAM ŽENA U KOELNU: GDJE SU BILI NJEMAČKI MUŠKARCI?

KULTURNI TOTALITARIZAM I POSTMODERNA ERA ČINE NEMOGUĆE – MIJENJAJU MUŠKARCA (A ONDA I ŽENE)

 

izvor: Alexander Maistrovoy/worldtribune.com   S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.

U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?

Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…

Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.

Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali što se događa nisu pritekli u pomoć žrtvama. Malobrojni koji su pritekli u pomoć bili su i sami migranti iz istočne Europe ili zemalja Trećega svijeta.

Ali ovo je tek prvo pitanje u dugom nizu jednostavnih pitanja.

Očekivali bismo da će žene koje su saznale za nasilje nad djevojkama bijesno reagirati. Jer postoji i urođeni instinkt kod svake normalne žene da pritekne u pomoć djetetu da ga zaštiti, da zaštiti djevojku u opasnosti silovanja ili nasrtljivosti.

Opet zakazao genetski kod

Čuli smo i to da su žene krivile žrtve i branile silovatelje. Čuli smo Henrietteu Reker, gradonačelnicu Koelna kako izjavljuje: „Uvijek postoji mogućnost da se drži određeni razmak veći od dužine ruke.“ Claudia Roth iz stranke Zelenih optužuje da organizirana rulja preko interneta poziva na lov na obojene. Saznali smo da je desetina novinarki sakrila istinu jer su silovatelji bili „izbjeglice.“ Feministice? Njihov glas nismio čuli. Nismo čuli njihov glas ni u Švedskoj, Norveškoj ni Engleskoj gdje su na tisuće djevojaka bile pretvorene u „bijelo mesto.“

Umjesto protesta čuli smo nejasno ekspertno mrmljanje Irmgard Kopetzky koja izjavila:“da je seksualno nasilje stvar koja se događa kod svih ljudi i svih rasa. Brojke pokazuju da najveći broj seksualnih napada u Njemačkoj nema imigrantsko obilježje.“

Andrea den Boer, sa sveučilišta u Kentu vidi korijene problema u tome što je velika razlika u broju odraslih mladih muškaraca koji je nenormalan – 114 mladića dolazi na 100 djevojaka (Što reći na to?).“ Stvarno?

U Kini, Armeniji, Azerbaijanu ima mnogo više mladića nego djevojaka. Je li ikad itko čuo da se nešto slično dogodilo u Pekingu, Erevanu ili Bakuu? Zašto se za revolucije u Rumuniji, Ukrajini, Gruziji ili Moldavi nije dogodio nijedan slučaj grupnog silovanja djevojaka kao što se dogodio na Trgu Tahriri u Kairu?

Pandorina kutija je otvorena i pitanja se množe. A što je s političarima? Je li ijedan od njih bilo lijevi ili desni izrekao što misli o tome? Nije.

„Seksualni napad se automatski povezuju s migrantima i s masovnom migracijom,“izjavio je švedski premijer Stefan Loefven u Davosu. Sigurno! Prema izvještaju Švedskog nacionalno savjeta za prevenciju zločina – National Council for Crime Prevention 20 godina ranije, u 1996 najveći broj osuda za silovanje bio je izrečen osobama iz sjeverne Afrike i Iraka. Oni su bili osuđenji zbog silovanje u postotku od 17.5% većem od Šveđana.

Govorimo o općim prilikama koje su tipične za patrijarhalni muslimanski svijet Iraka, Avganistana ili Somalije gdje je žena koja nije muslimanka samo seksualni objekt i lagan i prirodan plijen, kurva.

Koptske su žene u Egiptu neprekidno izložene napadima jer us kršćanke. Koliko su još više izložene muškom nasilju europske žene navikle na slobodno odjevanje a koje nisu zaštićene od svoje obitelji.

Da se „izbjeglice“ ikada usude učiniti isto kod kuće u Alžiru, Iraku, Avganistanu ili Somaliji s muslimanskim djevojkama bili bi živi zakopani. Postoje izričiti i vrlo strogi zakoni klanske osvete tako da se nitko iz jednog klana ne usudi uznemiravati ženu iz drugog klana ili plemena a da nakon toga ne bi uslijedila neizbježna okrutna kazna.

Europske žene nemaju zaštite ni od obitelji ni od države. Država čak staje na stranu zločinca. Tako su one napuštene od svih.

Zašto su zapadni političari paralizirani strahom? Zašto se jedino političari iz istočne Europe usude govoriti istinu. Zašto samo Miloš Zeman i Bohuslav Sobotka, premijer Češke republike i slovački premijer Robert Fico, madžarski predsjednik Viktor Orban? Ne radi se samo o desnoj ili lijevoj ideologiji. Zeman, Sobotka, Fico su socijalisti. Radi se od zdravoj normalnoj percepciji svijeta utemeljenoj na istinskim europskim vrijednostima.

Kako se to dogodilo da su oni jedine političke vođe koji daju hrabre i odgovarajuće odgovore na realne situacije kao ove? Ove male zemlje, stisnute između mlinskih točkova velikih carstava preživjele su sovjetski despotizam i sad znaju koja je vrijednost slobode i dostojanstva. One su cijepljene protiv univerzalističkih ideologija. Interesantno je da su Češka i Slovačka jedine zemlje koje u svoju zemlju primaju istinske izbjeglice čija je sudbina strašna – kršćane i jazide iz Iraka i Sirije ali ne i zrele agresivne mlade ljude koji hrle u Europu radi lakog života i „bijelog mesa“.

Što se događa s našim svijetom u kojem su muškarci, žene, političari i elite izdajice svojih kčeri i svoje djece da bi se svidjeli onim novopridošlim s jačim instinktima i kultom muške snage?

Odgovor je tužan. Kultura postmodernizma postiže ono što čak nije uspio postći komunistički propagandni stroj. Degradirala je instinkt samoodržanja, prirodne reakcije urođene ljudima genetskim kodom. Ugasila im je sposobnost da osjete suosjećanje i zaštite žrtvu, ženu, djevojku ili djete. Apstraktna ideologija je ugušila i um i osjećaje.

Napustio sam SSSR kao mrzitelj sovjetskog totalitarizma. Sada shvaćam da su se kulturni totalitarizam i politička korektnost pokazali daleko pogubnijim.

Sovjetski režim je davao stroga pravila i utvrdio cenzuru. Međutim ljudi su ostali normalna ljudska bića. Oni su se ismijavali autoritetima, stvarali viceve o Brežnjevu, pravili satiričke filmove usprkos cenzuri. Naučili su čitati novine između redaka. To se najviše tiče inteligencije.

Kulturni totalitarizam je postigao mnogo više. Utvrdio je nemilosrdnu samocenzuru,pretvorio je ljude u sterilne zombije i iz njih isključio temeljni osječaj odgovornosti i dostojanstva. Izmijenio je istinsku narav čovjekovu. Doista to je bio jedinstven ekperiment nad vlastitim narodom.

Postoji mala životinjica mesožder u Sibiru, hermelin. On lovi zečeve i progoni životinje koje su teže, brže i jače od njega. Ne puzi, ne sjedi u zasjedi nego svoj plijen lovi u trku. Čini hipnotički akrobatski ples smrti ispred žrtve. Hermelin hipnotizira i omamljuje žrtve približavajući im se a onda ih zgrabi za vrat. Zec umire u šoku. Zašto plijen dopušta hermelinu da ga omami i ubije bez opiranja? Biolozi nisu uspjeli riješiti ovu zagonetku hermelinovog hipnotičkog plesa.

Zapadne elite su  su osudile unaprijed svoje narode svojim trikovima i akrobatskim skokovima na istu sudbinu na koju je hermelin osudio nesretnog zeca.

Dolazi trenutak hipnotičkog plesa smrti.

izvor: Rudy Panko/Russia Insider |

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Vijesti

Kći hrvatske predsjednice hitno prevezena u bolnicu

Objavljeno

- datum

Katarina Kitarović, kćer hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, u četvrtak navečer hitno je završila u bolnici zbog upale slijepog crijeva.

17-godišnja Katarina odmah je operirana u jednoj zagrebačkoj bolnici te se oporavlja. Kako doznaje Direktno, sve je prošlo u najboljem redu. 

Katarina Kitarović jedna je od naših najtalentiranijih umjetnica na ledu. 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

SONJA BISERKO O SVOJOJ NACIJI: ‘Cijela srpska povijest je laž! Srbi su rat protiv Hrvata pripremali od Titove smrti!

Objavljeno

- datum

“JNA je čitavo desetljeće prije rata bila podvrgnuta promjenama da bi je Srbi mogli kontrolirati. Zdušno se priključila ratnom projektu protiv Hrvatske. JNA je, također, ta koja je instalirala Slobodana Miloševića”, samo je dio intervjua odvažne Srpkinje, Sonje Biserko.

Sonja Biserko, jedna od najuglednijih, ali i najodvažnijih žena Srbije, u intervjuu zaVijenac izgovorila je činjenice koje su zašokirale Srbiju.

Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije, svom je narodu mrska već dugi niz godina, a svjedočenjem u Haagu protiv Srbije a u korist Hrvatske, postala je gotovo “ucijenjenom glavom”. To je, ipak, nije prestrašilo u iznošenju teza o srpskoj povijesti, kao i o otkrivanjima planova koje je Srbija kovala još unutar bivše Jugoslavije godinama prije početka rata. Jedna od njezinih izjava na sudu u Haagu njene sunarodnjake je ostavila bez riječi. Prema njenim riječima, JNA je čitavo desetljeće prije rata bila podvrgnuta promjenama da bi je Srbi mogli kontrolirati:
– Vlasti Srbije pripremale su scenarij za raspad Jugoslavije – kazala je jasno Biserko čije izjave nikako nisu “legle” pravnom timu Srbije.

No, što je to Sonja Biserko kazala u posljednjem intervjuu?

“Rat protiv Hrvata je planiran. To ne vidi samo onaj tko neće!”

“Nije me strah. Ja sam uvijek otvoreno iznosila svoje stavove. Istina je nužna da bi čovjek živio u pristojnom okruženju, normalan čovjek teži istini. U tom raspadu sudjelovale su sve srpske elite. Za planiranje i pripremu rata, kao i za Titovo nasljeđe, najodgovornija je kulturna elita oko Dobrice Ćosića. Kroz kulturne institucije putem knjiga, raznih publikacija, predavanja, kroz formalne i neformalne aktivnosti, elita oko Ćosića široko se angažirala u svim segmentima društva na rušenju Jugoslavije. Uz Srbiju i savezna vlast snosi povijesnu odgovornost jer nije bila intelektualno ni moralno dorasla izazovu vremena, niti je imala hrabrosti suprotstaviti se velikosrpskoj politici”, kazala je Biserko. Ona je također potvrdila svoju tezu da su Srbi rat protiv Hrvata pripremali od smrti Josipa Broza Tita.

“Te dokaze ne vidi samo onaj tko neće! Krug oko Ćosića stalno je tvrdio da su komunističke granice umjetne i da Srbija mora novom granicom zaokružiti etnička srpska područja. Pravni anali su o tome objavili raspravu. Inače je beogradski Pravni fakultet bio jedan od stupova velikosrpskoga projekta, tu su definirani svi Miloševićevi politički pothvati, odatle se počelo govoriti o pravu Srba na pobunu, negiralo postojeće jugoslavenske republike, njihovi argumenti korišteni su u tekstovima objavljivanima u Književnoj reči i brojnim publikacijama, novinama i knjigama. I Memorandum SANU-a jedan je od tih dokumenata. Svi su oni tvrdili da treba reorganizirati Jugoslaviju, s tim da bi Srbi uzeli i zaokružili svoj etnički teritorij.”

“JNA je instalirala Slobodana Miloševića!”

Sonja Biserko kazala je kako se JNA zdušno priključila projektu ratovanja protiv Hrvatske:

 “Kad je admiral Branko Mamula bio na čelu JNA, počela je srbizacija vojske, razoružavanje teritorijalne obrane i prekrajanje vojnih oblasti. To piše Mamula u knjizi Očuvanje socijalizma i recentralizacija Jugoslavije. On je to pokušao i promjenom Ustava 1980-ih, samo nije dobio suglasnost republika. U knjizi piše da ih nije ni trebao pitati za suglasnost, jer se tako izgubilo na vremenu. Tada Srbija i JNA zauzimaju iste pozicije. Ni u Memorandumu se ne govori protiv socijalizma, nego samo o decentralizaciji Jugoslavije, a tek u drugom dijelu Memoranduma piše i o položaju srpskog naroda. Vojska je instalirala i Miloševića.  General Nikola Ljubičić omogućio je Miloševićev dolazak na čelo partije Srbije. Miloševića je vojska odabrala da projekt realizira pod parolom da nije nacionalist. Uz pomoć srbizirane JNA Milošević se od samog početka brutalno obračunava sa svim protivnicima – čistio je institucije od kadrova koji se nisu slagali s njim i sve što je mislilo drukčije“, rekla je Sonja Biserko čiji intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

STIGLO ALARMANTNO UPOZORENJE ZA GRAĐANE SRBIJE: Evo kako je Vučić DOŠAO DO 70%!

Objavljeno

- datum

Zahtjev Agencije za borbu protiv korupcije za istraživanje nelegalnih donacija u kampanji najvjerovatnije će ostati bez epiloga

Agencija za borbu protiv korupcije zatražila je od Uprave za sprječavanje pranja novca da izvrši kontrolu transakcija Srpske napredne stranke zbog sumnje da novac koji im je kroz donacije uplaćivan uoči predsjedničkih izbora 2017. godine potiče od nelegalnih aktivnosti, između ostalih i pranja novca.

U zahtjevu koji je dostavljen 16. kolovoza 2017. godine stoji da je analizom izvještaja o troškovima izborne kampanje Srpske napredne stranke, čiji je kandidat na izborima bio Aleksandar Vučić, Agencija utvrdila da se određeni broj osoba pojavljuje kao davalac priloga stranke u identičnom iznosu.

Agenciji je bila sumnjiva učestalost transakcija kao i uplata jednakih ili zaokruženih iznosa.

Sumnja se da osobe koje su uplatile novac nisu “njime raspolagale u trenutku davanja priloga” kao i da sredstva “potiču iz nelegalnih aktivnosti imenovanih, u koje između ostalih spada i sumnja na pranje novca”.

Osim Srpske napredne stranke Agencija je tražila i provjeru Narodnog slobodarskog pokreta čiji je kandidat na izborima bio Miroslav Parović.

Oni su, prema izvještaju objavljenom na siteu Agencije, za kampanju ove godine skupili nešto više od dva miliona dinara kroz 63 donacije – 28 ih je bilo u iznosu od po 30.000 dinara, a 18 od po 40.000 dinara.

Dopis Upravi za sprečavanje pranja novca je potpisala direktorica Agencije Majda Kršikapa koja je na to mjesto izabrana 6. septembra 2017. a već 13. novembra je podnjela neopozivu ostavku.

Razlozi za odlazak sa funkcije nakon svega dva mjeseca, ostali su nepoznati do danas.

BIRN je sredinom oktobra 2017. godine objavio istraživanje u kome je otkriveno da je skoro sedam hiljada ljudi doniralo naprednjacima i njihovom predsjedničkom kandidatu Aleksandru Vučiću isti iznos od 40.000 dinara.

U intervjuu za Insajder, predsjednik Vučić je sumnje u vezi sa donacijama SNS-u pokušao da objasni kroz hipotetički primjer: „Sjedimo nas dvoje i bude tu i neki treći čovjek. I ja kažem, ‘evo ja hoću da dam 800 eura, ali ne mogu da dam 800 eura, dozvoljeno je manje. Evo ti, izvoli novac, molim te, plati za našu stranku”.

Ovo bi prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, bilo kazneno djelo, smatraju stručnjaci.

Međutim, zahtjev Agencije mogao bi da ostane bez odgovora pošto iz Uprave za sprečavanje pranja novca objašnjavaju da pranje novca podrazumjeva da je prethodno učinjeno kazneno djelo iz kojeg je proistekla imovina koja je predmet “pranja”.

“Budući da u dopisu Agencije nije bilo opisano o kojim nelegalnim aktivnostima se radi, a Uprava nije iz dostavljenog dopisa mogla da izvede taj zaključak, Uprava nije dalje postupala po navedenom zahtjevu”, navodi se u pisanom odgovoru BIRN-u.

S druge strane, uoči kampanje za izbore 2014. godine Uprava je provjeravala donacije Srpskoj naprednoj stranci iako ni tada nije utvrđeno kazneno djelo o porijeklu novca.

Tada su, kao što je BIRN objavio u svom istraživanju, zaključili da je 135 osoba gotovinski položilo po 40.000 dinara prvo na svoje račune, a odmah zatim ih prebacilo na račune SNS.

Ovi podaci su zatim prosljeđeni Agenciji i postali su sastavni dio izvještaja poslanog Višem javnom tužiteljstvu u ožujku ove godine.

Dalje, u inicijativi za pokretanje postupka kontrole koju je Agencija poslala Upravi u oktobru, ona se upravo poziva na ovo njeno postupanje iz 2014. godine.

Agencija za borbu protiv korupcije je u kolovozu tražila i od Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja da provjeri da li je neko od donatora ujedno i primalac socijalne pomoći.

Tokom izbora 2012. i 2014. godine utvrđeno je da su novac strankama davali i oni koji su od države dobijali socijalnu pomoć, što je budilo sumnje da su oni samo paravan za prave donatore.

Iz Press službe tog Ministarstva su nam samo rekli da su Agenciji dostavili podatke koje im je tražila ali nisu htjeli da odgovore da li su pronašli neke nove slučajeve moguće zloupotrebe.

Pored toga, Agencija za borbu protiv korupcije nije odgovorila na naša pitanja da li je Ministarstvo utvrdilo da su postojale osobe koje su u isto vrijeme bili donatori i korisnici socijalne pomoći.

Izvor: Skandalozno.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno