Connect with us

Vijesti

DOLAZI TRENUTAK HIPNOTIČKOG PLESA SMRTI

Objavljeno

- datum

 PONEŠTO O RUSKOJ PRAVDI: MIGRANTI NAPALI ŽENE U RUSKOM NOĆNOM KLUBU    Nećemo govoriti o Europi nego o Rusiji: Napasti žene na javnom mjestu je nedopustivo.

Grupa od približno 50 izbjeglica koje su deportirane iz Norveške zbog lošeg ponašanja odlučila se iskušati svoju silu na ženama u noćnom klubu u Murmansku. Rezultat je predvidiv:

Izbjeglice su se grupirale za napad na žene na isti način na koji su to učinili u Koelnu za Novu godinu.

Grupa ruskih muškaraca izvela ih je van da ih preodgoji i nauči da se Koeln nalazi 2500 kilometara dalje.

Izbjeglice su pokušale pobjeći ali su ih Rusi brzo pohvatali, izveli na ulicu i tako ih isprebijali da će to zauvijek upamtiti.

Policija je stigla da prekine tuču ali lokalni mjesne novine dodaju da su dodali još po par udaraca prije nego su njih trideset trojicu uhitili. Osamnaest ih je bilo u takvom stanju da su prevezeni u bolnicu.

Mi ne želimo romantičnu opreznu pravdu. U civiliziranom društvu napad na ženu ili na bilo koga drugog mora imati brze i teške posljedice.

Europo, lopta je na tvom sudu.

 

OGORČENI RUSI REAGIRALI SU NA NASILJE SPRAM ŽENA U KOELNU: GDJE SU BILI NJEMAČKI MUŠKARCI?

KULTURNI TOTALITARIZAM I POSTMODERNA ERA ČINE NEMOGUĆE – MIJENJAJU MUŠKARCA (A ONDA I ŽENE)

 

izvor: Alexander Maistrovoy/worldtribune.com   S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.

U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?

Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…

Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.

Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali što se događa nisu pritekli u pomoć žrtvama. Malobrojni koji su pritekli u pomoć bili su i sami migranti iz istočne Europe ili zemalja Trećega svijeta.

Ali ovo je tek prvo pitanje u dugom nizu jednostavnih pitanja.

Očekivali bismo da će žene koje su saznale za nasilje nad djevojkama bijesno reagirati. Jer postoji i urođeni instinkt kod svake normalne žene da pritekne u pomoć djetetu da ga zaštiti, da zaštiti djevojku u opasnosti silovanja ili nasrtljivosti.

Opet zakazao genetski kod

Čuli smo i to da su žene krivile žrtve i branile silovatelje. Čuli smo Henrietteu Reker, gradonačelnicu Koelna kako izjavljuje: „Uvijek postoji mogućnost da se drži određeni razmak veći od dužine ruke.“ Claudia Roth iz stranke Zelenih optužuje da organizirana rulja preko interneta poziva na lov na obojene. Saznali smo da je desetina novinarki sakrila istinu jer su silovatelji bili „izbjeglice.“ Feministice? Njihov glas nismio čuli. Nismo čuli njihov glas ni u Švedskoj, Norveškoj ni Engleskoj gdje su na tisuće djevojaka bile pretvorene u „bijelo mesto.“

Umjesto protesta čuli smo nejasno ekspertno mrmljanje Irmgard Kopetzky koja izjavila:“da je seksualno nasilje stvar koja se događa kod svih ljudi i svih rasa. Brojke pokazuju da najveći broj seksualnih napada u Njemačkoj nema imigrantsko obilježje.“

Andrea den Boer, sa sveučilišta u Kentu vidi korijene problema u tome što je velika razlika u broju odraslih mladih muškaraca koji je nenormalan – 114 mladića dolazi na 100 djevojaka (Što reći na to?).“ Stvarno?

U Kini, Armeniji, Azerbaijanu ima mnogo više mladića nego djevojaka. Je li ikad itko čuo da se nešto slično dogodilo u Pekingu, Erevanu ili Bakuu? Zašto se za revolucije u Rumuniji, Ukrajini, Gruziji ili Moldavi nije dogodio nijedan slučaj grupnog silovanja djevojaka kao što se dogodio na Trgu Tahriri u Kairu?

Pandorina kutija je otvorena i pitanja se množe. A što je s političarima? Je li ijedan od njih bilo lijevi ili desni izrekao što misli o tome? Nije.

„Seksualni napad se automatski povezuju s migrantima i s masovnom migracijom,“izjavio je švedski premijer Stefan Loefven u Davosu. Sigurno! Prema izvještaju Švedskog nacionalno savjeta za prevenciju zločina – National Council for Crime Prevention 20 godina ranije, u 1996 najveći broj osuda za silovanje bio je izrečen osobama iz sjeverne Afrike i Iraka. Oni su bili osuđenji zbog silovanje u postotku od 17.5% većem od Šveđana.

Govorimo o općim prilikama koje su tipične za patrijarhalni muslimanski svijet Iraka, Avganistana ili Somalije gdje je žena koja nije muslimanka samo seksualni objekt i lagan i prirodan plijen, kurva.

Koptske su žene u Egiptu neprekidno izložene napadima jer us kršćanke. Koliko su još više izložene muškom nasilju europske žene navikle na slobodno odjevanje a koje nisu zaštićene od svoje obitelji.

Da se „izbjeglice“ ikada usude učiniti isto kod kuće u Alžiru, Iraku, Avganistanu ili Somaliji s muslimanskim djevojkama bili bi živi zakopani. Postoje izričiti i vrlo strogi zakoni klanske osvete tako da se nitko iz jednog klana ne usudi uznemiravati ženu iz drugog klana ili plemena a da nakon toga ne bi uslijedila neizbježna okrutna kazna.

Europske žene nemaju zaštite ni od obitelji ni od države. Država čak staje na stranu zločinca. Tako su one napuštene od svih.

Zašto su zapadni političari paralizirani strahom? Zašto se jedino političari iz istočne Europe usude govoriti istinu. Zašto samo Miloš Zeman i Bohuslav Sobotka, premijer Češke republike i slovački premijer Robert Fico, madžarski predsjednik Viktor Orban? Ne radi se samo o desnoj ili lijevoj ideologiji. Zeman, Sobotka, Fico su socijalisti. Radi se od zdravoj normalnoj percepciji svijeta utemeljenoj na istinskim europskim vrijednostima.

Kako se to dogodilo da su oni jedine političke vođe koji daju hrabre i odgovarajuće odgovore na realne situacije kao ove? Ove male zemlje, stisnute između mlinskih točkova velikih carstava preživjele su sovjetski despotizam i sad znaju koja je vrijednost slobode i dostojanstva. One su cijepljene protiv univerzalističkih ideologija. Interesantno je da su Češka i Slovačka jedine zemlje koje u svoju zemlju primaju istinske izbjeglice čija je sudbina strašna – kršćane i jazide iz Iraka i Sirije ali ne i zrele agresivne mlade ljude koji hrle u Europu radi lakog života i „bijelog mesa“.

Što se događa s našim svijetom u kojem su muškarci, žene, političari i elite izdajice svojih kčeri i svoje djece da bi se svidjeli onim novopridošlim s jačim instinktima i kultom muške snage?

Odgovor je tužan. Kultura postmodernizma postiže ono što čak nije uspio postći komunistički propagandni stroj. Degradirala je instinkt samoodržanja, prirodne reakcije urođene ljudima genetskim kodom. Ugasila im je sposobnost da osjete suosjećanje i zaštite žrtvu, ženu, djevojku ili djete. Apstraktna ideologija je ugušila i um i osjećaje.

Napustio sam SSSR kao mrzitelj sovjetskog totalitarizma. Sada shvaćam da su se kulturni totalitarizam i politička korektnost pokazali daleko pogubnijim.

Sovjetski režim je davao stroga pravila i utvrdio cenzuru. Međutim ljudi su ostali normalna ljudska bića. Oni su se ismijavali autoritetima, stvarali viceve o Brežnjevu, pravili satiričke filmove usprkos cenzuri. Naučili su čitati novine između redaka. To se najviše tiče inteligencije.

Kulturni totalitarizam je postigao mnogo više. Utvrdio je nemilosrdnu samocenzuru,pretvorio je ljude u sterilne zombije i iz njih isključio temeljni osječaj odgovornosti i dostojanstva. Izmijenio je istinsku narav čovjekovu. Doista to je bio jedinstven ekperiment nad vlastitim narodom.

Postoji mala životinjica mesožder u Sibiru, hermelin. On lovi zečeve i progoni životinje koje su teže, brže i jače od njega. Ne puzi, ne sjedi u zasjedi nego svoj plijen lovi u trku. Čini hipnotički akrobatski ples smrti ispred žrtve. Hermelin hipnotizira i omamljuje žrtve približavajući im se a onda ih zgrabi za vrat. Zec umire u šoku. Zašto plijen dopušta hermelinu da ga omami i ubije bez opiranja? Biolozi nisu uspjeli riješiti ovu zagonetku hermelinovog hipnotičkog plesa.

Zapadne elite su  su osudile unaprijed svoje narode svojim trikovima i akrobatskim skokovima na istu sudbinu na koju je hermelin osudio nesretnog zeca.

Dolazi trenutak hipnotičkog plesa smrti.

izvor: Rudy Panko/Russia Insider |

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Vijesti

Informacije o ulaznicama za predstavu “Tko je ubio Zvonka Bušića” u Splitu

Objavljeno

- datum

Pozivamo vas na kazališnu predstavu ”Tko je ubio Zvonka Bušića” u kojoj glume Robert Kurbaša i Ana Vilenica, uz alternaciju Lucije Dujmović čija izvedba je dogovorena u Splitu 25. svibnja 2018. godine, u 18.30 i 20.30 sati, u Domu HV Split – dvorana Lora. Karte se sad već mogu kupiti na www.adriaticket.com te na dan predstave u Domu HV Split. Cijena ulaznice je 80 KN, a na sami dan predstave 90 KN.

Predstava ”Tko je ubio Zvonka Bušića” postigla je veliki uspjeh kako u domovini tako i u inozemstvu. Gostovanje ove domoljubne i ljubavne priče svakom novom izvedbom puni dvorane i oduševljava brojne gledatelje. Publika je nakon svake predstave odlazila prepljavljena emocijama, ali i uplakana.

Predstavu je scenski adaptirao Robert Kurbaša prema tekstu Tihomira Dujmovića iz njegove knjige ”Hrvatska u raljama djece komunizma”.

Svi koji žele ranije nabaviti ulaznicu za jednu od izvedbi predstave u Splitu mogu to učiniti u srijedu i četvrtak, 23. i 24. svibnja, u prostoru Hrvatske udruge Benedikt u Splitu (Dubrovačka ulica 15) u vremenu od 19 do 20 sati.

Umjetnička organizacija „Iza zavjese“

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

ZA OTPOR SPREMNI! INGENIOZNA JE TA NAŠA MLADEŽ …

Objavljeno

- datum

 O pozdravu ZA DΩ SPREMNI   Kako vješto i inteligentno su to mladi ‘provukli’. ZA OTPOR SPREMNI! (Ω- O(h)m – jedinica za el. otpor… :-)))

Maturanti, su u petak proslavili svoj zadnji dan škole, a diljem Hrvatske održavaju se norijade. Kako piše Srednja.hr, grupa učenika Elektrostrojarske obrtničke škole odjenula je crne majice s natpisom “Za dΩ”, gdje im grčko slovo omega koje predstavlja ‘om’, mjernu jedinicu za električni otpor. Na fotkama se može vidjeti i par njih kojima na majici piše “Za dΩ spremni”.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

U Splitu predstavljene knjige „Otkopana istina Širokog Brijega“ i „Od Širokog do Bleiburga i nazad“

Objavljeno

- datum

U organizaciji Povjerenstva za otkrivanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Grada Širokog Brijega i Hrvatske udruge Benedikt, nakon Širokog Brijega, Zagreba i Mostara, i u Splitu je predstavljeno dvoknjižje: „Otkopana istina Širokog Brijega“ (iz II. svjetskog rata i poraća) i „Od Širokog do Bleiburga i nazad“. Knjige su predstavljene 21. svibnja u dvorani Dominikanskog samostana.

U programu predstavljanja dvoknjižja sudjelovali su: dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, Ivan Beljan, umirovljeni brigadir HV-a, predsjednik Udruge „Hrvatski Križni put“, Velimir Mabić, umirovljeni pukovnik HVO-a, autor knjige „Od Širokog do Bleiburga i nazad“dr. sc. Milijan Sesar, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta, Pero Kožul, glavni urednik dvoknjižja i predsjednik Povjerenstva za otkrivanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Grada Širokog Brijega i dr. sc. Drago Martinović, moderator programa predstavljanja dvoknjižja.

Na samom početku programa nazočnima se prigodnim riječima obratio suorganizator predstavljanja dvoknjižja dr. Vide Popović predsjednik Hrvatske udruge Benedikt koji je istaknuo sustavan rad Povjerenstva na otkrivanju istine, te da su članovi udruge kojoj je na čelu po prvi puta boravili u Širokom Brijega na godišnjicu obilježavanja stradanja širokobrijeških fratara i puka.

Ivan Beljan, diplomirani inženjer, umirovljeni brigadir HV-a, predsjednik Udruge „Hrvatski Križni put“ predstavio je knjigu „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ istaknuvši da se u Republici Hrvatskoj početkom devedesetih godina počelo raditi na otkrivanju komunističkih zločina iz II. svjetskog rata i poraća ali se nije pomaklo s mrtve točke, te da kao primjer može poslužiti rad širokobriješkog Povjerenstvo za grobišta.

Velimir Mabić, umirovljeni pukovnik HVO-a, autor knjige „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ se u svom izlaganju osvrnuo rad Povjerenstva s posebnim osvrtom na svjedočenja o događanjima u Širokom Brijegu u II. svjetskom ratu i poraću. „Analogija događanja u Širokom Brijegu sa Splitom i drugim hrvatskim mjestima vjerojatno je ista ili slična, samo što mi o tome ne možemo govoriti, jer smo istraživali konkretni prostor. Nije nikakva tajna da je i Split popio svoju dozu gorkog pelina nakon ulaska ‘osloboditelja’. Sjetimo se samo Vicka i zapovjedi o preoravanju ustaških i domobranskih groblja. Možda se Vicko na kraju i pokajao, ali tek nakon što je i sam ispio čašu pelina, nakon što mu je Udba u Londonu ubila sina jedinca, pakirajući mu suradnju s “ustaškom emigracijom“, rekao je između ostalog Mabić.

O sadržaju knjige „Otkopana istina Širokog Brijega (iz Drugoga svjetskog rata i poraća)“ govorio je dr. sc. Milijan Sesar, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. „Ova knjiga govori o sustavnom radu Povjerenstva, otkopavanju žrtava, te potpori lokalne politike. Otkopali su istinu, ne samo doslovno“, rekao je između ostalog prof. Sesar

„Krajnji cilj našeg rada je da povijesnim projektom izgradnje svehrvatskog memorijalnog ‘Groblja mira’ na Bilima, svakoj hrvatskoj žrtvi II. svjetskog rata i poraća, iz cijele BiH pa tako i Širokog Brijega, neovisno o mjestu stradanja i pokopa, podignemo bijeli kameni križ sa imenom i prezimenom  svake žrtve. Ovim projektom bio bi vraćen barem dio duga i poštovanja prema onima koji su dali svoj život za domovinu Hrvatsku, a javnosti bi se napokon ponudio stvarni uvid u veličinu zločina nad hrvatskim narodom ovog kraja u II. svjetskom ratu  i poraću“, rekao je između ostalog Pero Kožul, glavni urednik dvoknjižja i predsjednik Povjerenstva za otkrivanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Grada Širokog Brijega.

Na predstavljanju dvoknjižja nazočio je i Marko Perković Thompson.

Knjige „Otkopana istina Širokog Brijega“ (iz II. svjetskog rata i poraća) i „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ su plod osmogodišnjega istraživačkog rada na prikupljanju vjerodostojnih informacija o događajima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća u Širokom Brijegu, utemeljenih na autoriziranim iskazima svjedoka (ukupno njih 225).

dr. sc. Drago Martinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno