Connect with us

Društvo

‘DEMAMIFIKACIJA’ HRVATSKOG NOGOMETA

Published

on

THE FISH ROTS FROM HEAD DOWN    Neka se istraži braću Mamić, neka ih se optuži temeljem čvrstih dokaza i neka ih se primjereno kazni, ali odbijam biti licemjer; odbijam se naslađivati nad ovim slučajem i to iz cijelog niza razloga.

Sljedeća parodija je posebno ilustrativna:

(1) DORH nije niti jednom informacijom opravdao podizanje optužnice baš u ovom trenutku, za razliku od ČETIRI GODINE mandata ove Vlade RH kojoj Mamići toliko smetaju i time je na sebe navukao sumnju. Naime, podizanje optužnice u nekom trenutku može se lako opravdati dokazom o tome kako se u kratkom vremenu prije podizanja optužnice došlo u posjed dokaznog materijala protiv optuženih. Ako se to tako ne opravda onda su moguće sumnje. Sumnja o tome kako se dokazni materijal imao i puno prije, ali iz „drugih“ razloga optužnica nije podignuta, ili sumnja o tome kako se uopće ne posjeduje solidan dokazni materijal čak niti u trenutku podizanja optužnice, ali se ona podiže iz „drugih“ razloga. Ukratko, medijska pompa oko slučaja ne uvjerava kako je pravosuđe RH odjednom postalo djelotvorno. Štoviše, za sad sve govori u prilog tome da je podjednako nedjelotvorno (usporedimo samo slučaj „Mamići“ sa slučajem „Bandić“ ili isti sa slučajem „Sanader“).

(2) DORH dakako ne može tijekom istrage otkrivati ključne dokaze javnosti i to je

Temelji li se ooptužnica samo na indicijama, ili na solidnim dokazima ne znamo. Znamo da je „istraga u tijeku“. Istraga je u tijeku može značiti da tužitelj zaista nema baš nikakve dokazne materijale, nego samo indicije, te da postupa po prijavi, ili pak da ima dokazne materijale, ali ništa od toga ne znamo.

nedvojbeno. Ipak, moguće je otkriti barem dio dokaznog materijala koji nedovjbeno pokazuje da se optužnica ne temelji na indicijama, nego na solidnoj dokaznoj građi. Na žalost to nismo čuli, ali smo čuli sporednu informaciju o tome za što se Mamiće tereti. Optužnica se uglavnom svodi na utaju poreza i gospodarski kriminal. Temelji li se ona samo na indicijama, ili na solidnim dokazima ne znamo. Znamo da je „istraga u tijeku“. Istraga je u tijeku može značiti da tužitelj zaista nema baš nikakve dokazne materijale, nego samo indicije, te da postupa po prijavi, ili pak da ima dokazne materijale, ali ništa od toga ne znamo. To vodi sljedećem razlogu.

(3) Slučaj „Mamići“ temeljem optužnice prikazuje se ne samo kao borba protiv sive ekonomije u nogometu i športu opće,

PRIORITET: Miljuni ili milijarde

Nadalje, među prvih 8 sektora gospodarstva u kojima je najzastupljenija siva ekonomija nije šport, nego građevina, nekretnine, telekomunikacije, veleprodaja, itd. Nogomet i šport su u najmanju ruku manje važni. Koliko je slučajeva u RH otvoreno s obzirom na te sektore u posljednjih 25 godina, 20 godina, 5 godina?

nego i kao borba protiv sive ekonomije uopće u RH. To je činjenično pogrešan podatak. Podaci za 2013. govore kako je prema udjelu sive ekonomije u cjelini ekonomije RH treća u EU, odmah iza Bugarske i Rumunjske. Nadalje, među prvih 8 sektora gospodarstva u kojima je najzastupljenija siva ekonomija nije šport, nego građevina, nekretnine, telekomunikacije, veleprodaja, itd. Nogomet i šport su u najmanju ruku manje važni. Koliko je slučajeva u RH otvoreno s obzirom na te sektore u posljednjih 25 godina, 20 godina, 5 godina? Na koncu, čak i ekonomski analfabet razlikuje slučajeve u kojima se govori o MILIJUNIMA HRK od slučajeva u kojima se govori o MILIJARDAMA HRK.

(4) Slučaj „Mamići“ prezentira se kao borba svjetla protiv mraka u hrvatskom nogometu. Braću se prikazuje kao sukus cjelokupnog zla tuzemnog nogometa. Dakle, kad svjetlo pobijedi tamu, onda će sve ponovno biti bolje, vjerojatno kao u „dobra stara zlatna vremena“. Koja dobra stara vremena? Hrvatski nogomet MAMIFICIRAN je puno prije pojave braće Mamić. Mit o zlatom dobu je samo to što jest mit. Povijesne činjenice o ljudima koji su upravljali Dinamom i hrvatskim nogometom o FishRotstome nedvojbeno svjedoče (stariji se jako dobro sjećaju imena i postupaka). Na koncu, nemamo baš niti jedan razlog za vjerovanje kako će se nakon DEMAMIFIKACIJE hrvatskog nogometa zbiti promjena na bolje. „Mamića“ je bilo i prije „Mamića“, pa će ih biti i nakon „Mamića“, jer dosad nije, a niti se čini izglednim da će uskoro biti povučen ijedan potez na dobrobit hrvatskih klubova i nogometa u cjelini, pa niti športa. Zlo hrvatskog nogometa i športa uopće ukorjenjeno je puno dublje i šire nego što se to čini.

Temeljem navedena 4 razloga držim neprimjerenim naslađivati se nad spomenutim slučajem prije svega zato što neće donijeti ništa neposredno dobro Dinamu, hrvatskom nogometu i športu u cjelini. Nadalje, zato što neće relevatno smanjiti udio sive ekonomije sa zavidne 1/3 kolik je njezin trenutni udio u cjelini ekonomije RH. Na koncu i zato što pravosuđe koje je na udaru kako izvana (EK), tako i iznutra (niz indicija o tome da se radi o protuustavnoj sprezi pravosuđa, izvršne i zakonodavne vlasti i medija u RH u terminima „političke zaštite“ i/ili „političkog progona“) nije iskoristilo ovaj slučaj da paralelno s njime pokaže veću transparentnost i djelotvornost sebe samog i da svoje (neuredne) redove dovede u red.

Naravski da treba istražiti, optužiti, dokazati i kazniti svaki slučaj sive ekonomije u RH, pa tako i braću u ovom slučaju, ali od toga raditi pobjedu SVJETLA protiv MRAKA u Dinamu, hrvatskom nogometu, športu, gospodarstvu i pravosuđu više je nego licemjerno. Čak i ako se sve učini prema pravilima i procedurama, strogo lege artis, još uvijek nam preostaju neugodne činjenice o sivoj ekonomiji RH i pravosudnom sustavu RH koje ovaj slučaj ni na koji način ne može umanjiti i učiniti manje neugodnima.

Paradoksalno, na stup srama trebaju ići svi, prije svega sama braća ako im se dokaže kriminal, ali i pravosuđe RH, pa čak i Vlada RH. Naime, nogomet je poput građevine područje sive ekonomije ex terminis, ali rad Vlade RH, DORH-a, MUP-a i sudova per definitionem ili po naravi stvari je područje pravde. Tako je nepravda institucije kojoj je temeljna zadaća pravda veća sablazan, nego nepravda institucije koja dijelom posluje u sivom i crnom području.

Za kraj, pogledajmo bar dva nastavka parodije Zvjezdanih ratova u kojima spomenuti figurira kao Darth Vader.

izvor: kristijankrkac

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno