Connect with us

Kultura i vjera

GOVOR U JEZICIMA NA NACIONALNOJ TELEVIZIJI: Znanstvenici dokazali nadnaravno, to je osnova kršćanstva!

Objavljeno

- datum

 GLOSSOLALIA – MOLITVA U JEZICIMA   Darom jezika mole milijuni ljudi, a ipak postoje oni koji nikad nisu čuli za taj dar…

Kada se prepuste molitvi, potpuno spontano progovore jezicima koje ne poznaju i koje nikada nisu učili. Smatraju kako kroz njih u tim trenucima progovara Duh Sveti.  Provjereno je istražilo glosolaliju – fenomen molitve na drugim jezicima i enigmu koja pobuđuje interes ne samo vjernika nego i znanstvenika.

Dr. Andrew Newberg, američki neuroznanstvenik pri Sveučilišnoj bolnici T. Jefferson, proveo je znanstveno istraživanje posvećeno upravo molitvi na drugim jezicima i dokazao kako za taj jezik, kojim vjernici progovaraju, nije odgovoran mozak.

“Rezultati su bili zapanjujući. Jedna od glavnih stvari je povećanje aktivnosti u prednjem dijelu mozga, iza čela. Taj dio mozga se koristi kad smo koncentrirani, kad radimo. Kad govorimo, povećavamo aktivnost u tom prednjem dijelu”, rekao je dr. Newberg.

“Kad su ljudi tijekom molitve govorili, aktivnosti toga dijela mozga su se smanjile. Mi mislimo da je to dio iskustva, odnosno da to molitelji ne rade svjesno, nego da oni osjećaju kao da se nešto događa u njima”, objasnio je.
“Počeli smo sa studijom i preporučen mi je jedan isusovac. On je vrstan teolog koji je godina predavao na Sveučilištu i koji je, u crkvi u Ljubljani, čuo kako neke žene mole na glas. Kada se približio shvatio je da one mole na savršenom hebrejskom”, rekao je dr. Petar Kuzmič, rektor ETF-a u Osijeku i profesor na postdiplomskom studiju u Bostonu.

Profesor Kuzmič istraživanje je proveo na ženi koja je, kada joj je puštena kršćanska glazba, počela moliti na različitim jezicima. U tom je trenutku uspio spojiti nespojivo. znanost i vjeru. Pretraga je pokazala kako tada dio mozga koji je zadužen za govor nije bio aktivan.

“Molitva u drugim jezicima ili glasolalija bila je najnormalnija pojava u prvom stoljeću kršćanstva. Zatim je kroz cijeli srednji vijek, pa možemo reći čak i do početka 20 st., takva molitva bila stavljena pod tepih. Nekim utjecajnim figurama u ranijoj crkvenoj povijesti taj se tip molitve nije uklapao u njihovu ideju o prihvatljivom imidžu crkve jer im je on bio iracionalan”, rekao je za Novu TV obavezno pogledat)  mr. sc. Tomislav Vidaković, teolog i povjesničar.

>> IZMJERENA SNAGA SVETE MISE: Evo koliko vrijedi jedna!

Izjavu za Provjereno dao je i katolički karizmatik, teolog, Dražen Bušić koji je napomenuo da je dar jezika sama osnova kršćanstva te dar koji nam je Isus ostavio prije nego je otišao u nebo. Na tu temu (dar jezika) Dražen Bušić nedavno je objavio tekst koji prenosimo u cijelosti:

DAR JEZIKA: Karizma koju je Isus ostavio za kraj

Isus je među posljednjim riječima koje je rekao na Zemlji između ostaloga rekao i ovo: „Oni koji budu vjerovali… novim će jezicima zboriti…” (Mk 16,17). Ono što je ostavio za kraj očito je želio posebno naglasiti. Kao da je želio reći: „Ovo je super važno.“

Sv. Pavao je razumio koliko je važan dar jezika pa je rekao: „Želio bih da svi govorite tuđim jezicima…” (1 Kor 14,5). Na dan kad je nastala Crkva, na Pedesetnicu, svi okupljeni u Gornjoj sobi dobili su ovaj dar: apostoli, učenici i Isusova majka Marija. Isto iskustvo redovno bi se ponavljalo kad bi apostoli i učenici naviještali Evanđelje.

Tijekom stoljeća ovaj je dar bio rijedak, naročito nakon Milanskog edikta ali se povremeno javljao. Mnogi vjeruju da su ovaj dar imali sv. Franjo i sv. Ignacije Loyolski. Sv. Ignacije je zapisao u svom dnevniku da je ponekad govorio neke nerazumljive riječi. U 19. st. na raznim stranama svijeta u različitim crkvenim tradicijama dogodila se obnova ovoga dara koje je primilo mnoštvo vjernika najčešće na temelju jednostavne molitve, sa ili bez polaganja ruku. Prema nekim izračunima danas više od 120 milijuna katolika ima ovu karizmu a razumijevanje važnosti dara jezika u Katoličkoj crkvi krenulo je nakon II vatikanskog koncila posredstvom Karizmatske obnove.

Čemu služi ovaj dar?
1. Dar jezika (glosolaija) prije svega treba promatrati kao način komuniciranja s Bogom, kao jezik molitve, hvale i slavljenja. Dar jezika nam pomaže doći u Božju prisutnost na način kako su doživjeli apostoli, učenici i Marija.
2. Kad molimo u jezicima, posvješćuje nam se prisutnost Duha Svetoga, jača nam vjera, primamo duhovnu okrepu i osvježenje.
3. Ovaj dar nam pomaže moliti u situacijama kada razumom ne možemo otkriti što i kako treba moliti za sebe i druge. (Vidi: Rim 8, 26-27).
4. Ponekad se govoreći u jezicima dobije dar ksenoglosije. Osoba govori, najčešće propovijeda i naviješta Evanđelje na jeziku kojega nikada nije učila. To se dogodilo sv. Petru kad je propovijedao na Pedesetnicu na ulicama Jeruzalema. Slično iskustvo imao je misionar H. B. Garlock 1922. kad je upao u ljudoždersko pleme Pahna u Africi. Trebao je biti pojeden kada je odjednom, na svoje iznenađenje i onih koji su ga slušali, progovorio nekim nepoznatim jezikom. To je, vrlo vjerojatno bio jezik tih plemenskih ljudi. Govorio je 20 minuta i bio je oslobođen.

Isus je rekao: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!” (Mt 18,3). S psihološkog gledišta govorenje u jezicima je djetinji govor koji karakterizira spontanost. Pomaže u oslobađanju od ljudskih obzira i strahova te u popuštanju različitih vrsta zakočenosti u društvenoj komunikaciji. Općenito rečeno, dar jezika podržava i produbljuje zdravo duševno ponašanje. Za dar jezika se kaže da je najmanji dar ali da je „vrata” za druge darove. To je zaista točno. Mnogi svjedoče da su nakon molitve u jezicima dobili dar ozdravljanja i druge darove koje do tada nisu imali.

Zaključak

Za razliku od npr. karizmi ozdravljanja i čudesa koje su u Crkvi bile neprekidno prisutne, dar jezika je neobjašnjivo nestao na duže vremensko razdoblje i nije ga bilo ponekad stoljećima. Teško bi bilo reći zašto je tome tako ali jedan od razloga je svakako zanemarivenje učenja o važnosti ovoga dara. Stoga, učimo o darovima Duha koji nam po sv. Pavlu poručuje: “O darovima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju” (1 Kor 12,1).

 

Autor: Vjera/ izvor: OVDJE
 

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

(VIDEO) Velečasni Zlatko Sudac: Molitva i blagoslov za Vatrene – kad bi se političari ugledali na njih

Objavljeno

- datum

Velečasni Zlatko Sudac ekskluzivno je u emisiji Bujica izgovorio je molitvu za Vatrene, zahvalio im na svemu što su napravili na Svjetskom prvenstvu u Rusiji  i pozvao političare da se ugledaju na njih.

“Ljubljeni Isuse, blagoslovi ovaj narod i sve sportaše, posebno sada našu reprezentaciju. Ma što god bilo oni su već sada vratili naš hrvatski ponos. Neka idu dalje i nek’ ih tvoja ruka vodi. Blagoslovi svaki korak njihov korak, njihove obitelji, njihovo junačko srce.

Bože dragi, hvala ti za sve uspjehe dosad i za ono što će dogoditi.  Tebi predajem njih, Dalića, sve njih, junačka srca njihova.

Isuse,  hvala ti na radosti  koja si ovome narodu dao. Moja dragi Bože, gospo moja Međugorska, Fatimska, Lurdska, Guadalupska, tebi zagovaram

O kad bi se političari malo ugledali na njihov trud, o kad bilo malo poštenja više među saborskim zastupnicima.

Isuse moj, tebi sada predajem sve. Ti nas sada vodi i  ti nam povrati dostojanstvo i nacionalni ponos koji nam toliko treba. O tako nam treba.

I tako su lijepi u tom crnom dresu. Za dom, Za dom, dečki moji., a mi vas tako radosno očekujemo, spremni dođite nam s medaljom. Volimo vas dečki moji, nek’ mi vas Bog, nebo i anđeli čuvaju

Sretni s blagoslovom, blagoslovio vas nebo – U ime Oca i sina i duha svetoga. Amen!

 

TV Z1 Gordan Matković/foto. Screenshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Svećenici: ratnici za hrvatsku grudu i katoličku vjeru

Objavljeno

- datum

Osim svećeničkog poziva ovi su hrabri ljudi poveli hrvatski katolički puk u borbu protiv višestruko  brojnije i jače turske vojske, ali danas se o njima relativno malo zna, uči i govori.

Zanimljivo je koji su svećenici i biskupi u hrvatskoj povijesti bili narodne vođe i „ratnici“. Istaknuto mjesto među takvima pripada Petru Berislaviću rođenom 1475. godine u Trogiru. Bio je hrvatski ban i biskup iz roda Berislavića Trogirskih. Istakao se po tome što je nakon poraza na Krbavskom polju uspio okupiti ostatke vojski hrvatskih velikaša i ponovno napasti Turke unatoč brojčanoj slabosti. U zapisima stoji da je zemlja tada bila opustošena a narod u zbjegu pred turskim osvajačima. On je 1514. godine postao hrvatski ban, preuzimajući tada ulogu čuvara naših granica od Jajačke banovine pa sve do južnih granica zaleđa Dalmacije. Budući je to bio veliki zadatak, trebao je podosta novčanih sredstava koje nije uspio dobiti od Venecije, niti od Karla Petog, te je rasprodao svoju imovinu kako bi namaknuo sredstva za obranu od turske najezde. Ipak je bio poštovan i cijenjen od pape Lava X koji mu šalje pomoć u opremi i zlatu te isti Lav X Hrvatsko kraljevstvo proglašava kao „Antemurale Christianitatis“. Ban Berislavić je porazio Turke u više borbi, kod Dubice i tri puta prilikom opsade Jajca kada je uspio razbiti tursku opsadu natjeravši osvajače u bijeg. Poznat je govor bana i biskupa Petra berislavića koji je održao ratnicima uoči bitke protiv Turaka.

„Plemeniti ljudi, neka vas nimalo ne plaši brojnost ili ime Turaka, jer oni su lopovi i razbojnici, dolaze u velikom broju i izjeda ih pohlepa, ne da se bore za čast, već da dopune svoj jad, otmu ponešto i pobjegnu. Mi se borimo kao plemeniti i slobodni ljudi za domovinu, za čast i za spasenje vas. Naš je, dakle, cilj viši od njihovog“.

U ovom nizu hrabrih i časnih svećenika neizostavno je ime franjevca sv. Ivana Kapistrana koji je u svojem vojnom pohodu 22. srpnja 1456. godine oslobodio Beograd od turskog jarma. Za njega je zapisano da je bio jedan od najvećih propovjednika u katoličkoj crkvi. Rođeni je Talijan, ali je dugo boravio na našim prostorima, te je i umro i pokopan u Iloku iste godine nakon bitke za Beograd. Kao glasoviti propovjednik putovao je diljem srednje Europe propovijedajući, te su zabilježena i neka čudesna ozdravljenja kod polaganja križa na bolesnike. Danas se u Iloku nalazi crkva sv. Ivana Kapistrana.

Za svećenika Marka Mesića nema dovoljno podataka, ali se zna da je poveo ustanak protiv Turaka, te je u borbama s svojom vojskom oslobodio Liku i Krbavu. Rođen je u Karlobagu 1640. godine a umro 1713, ali porijeklom je bio iz brinjskog kraja i po nekim zapisima plemićkoga roda. Zašto o ovome časnome svećeniku nema dovoljno podataka nije jasno.

Svećenik koji je vodio borbu sa Turcima je bio i korčulanski arhiđakon Antun Rozanović. On je godine 1571. pred blagdan Velike Gospe, bio upozoren od južno dalmatinskih uskoka da je Ulcinj pod turskom opsadom sa kopna i mora, te su ugroženi i ostali gradovi do Boke Kotorske. Tada je Korčula bila pod Venecijom, a u gradu je vladao tek dva mjeseca mladi i neiskusni knez namjesnik. Po približavanju turske flote od dvadesetak brodova, korčulanski knez je pobjegao noću prema Zadru i ostavio grad i puk na milost i nemilost alžirskom potkralju „Uluz Aliju“. Točno na dan „Vele Gospe“ tursko se brodovlje obrušilo na grad u kojem su Antun Rozanović i brat mu Vicko organizirali obranu uz pomoć Korčulana i brojnih mještana iz okolnih sela. U gradu je zavladala panika i plač, a hrabri branitelji su boreći se iz sve snage odolijevali brojnijem i jačem neprijatelju. Ubrzo se tog jutra iz pravca Pelješca digla olujna bura koja je turskim gusarima zadala velike probleme, te su morali odustati od opsade. Bura je tog dana bila toliko snažna da je potopila i nekoliko turskih galija, nakon čega se Uluz Ali sa preostalim brodovljem sklonio prema zapadnome dijelu grada u uvalu Svetoga Nikole. Tamo se nalazio dominikanski samostan koji su Turci opljačkali i spalili, ali obranu Korčule nisu uspjeli probiti ni sa te strane. Nakon toga neuspjeha gusari su odustali od opsade i nastavili pljačkaške pohode prema Hvaru i srednjo dalmatinskim otocima. I danas se u Korčuli ovaj dan na Veliku Gospu osobito slavi, te je u spomen na govor Antuna Rozanovića kojim je ohrabrio Korčulane sagrađena zavjetna kapelica na samom ulazu u grad.

Danas smo svjedoci da se ovi hrabri svećenici i ratnici za hrvatsku grudu ne bilježe niti opisuju dovoljno u udžbenicima niti bivše, a ni ove države Hrvatske što je doista nedopustivo i tendenciozno. Naime nekoliko je razloga zašto se od vremena prije nametanja prve Jugoslavije prikriveno provodi pretjerana politička korektnost prema islamskoj manjini na ovim prostorima. To svojevrsno pretjerivanje proizlazi iz temeljne slobodno zidarske doktrine koja naglašava jedinstvo svih nacija i okupljanje u zajedničkim ložama ma koje vjere bili. Stoga nije teško zaključiti da se taj duh pretakao i na društveno političke i etničke odnose na prostorima tadašnje Srbije. Budući znamo da su ta tajna društva stoljećima inscenirali i nametali ratove, revolucije i osvajanja, njima je bilo i prihvatljivo da se narodi zatečeni u mirnodopskom stanju unutar neke države tako u masonskom duhu i ponašaju. Ti „nametljivci“ to rade uvijek i svugdje, pa smo mi u Hrvatskoj to doživjeli devedesetih u vidu „Mirne reintegracije“. Početak takvog ponašanja unutar srpskog naroda dogodio se 1790.  godine još za vladavine turskog sultana Selima III kada je u Beogradu djelovala tursko-srpska loža u kojoj su bili i Židovi. Malo je podataka iz toga vremena, ali srpski arhivi bilježe da je tada član te lože bio i mitropolit beogradski Petar Ičko. Razumljivo je da se  takav duh „tolerancije“ prema osvajačima poticao i crpio svoju snagu iz velike masonske lože u Istanbulu koja je stoljećima na neki način preko židovskih trgovaca i masona financirala turske pohode na ovome dijelu Balkana. Glavni čin te „politike“ tzv. meke islamizacije dogodio se osnivanjem SHS i kasnije Kraljevinom SHS kada je 1919. godine osnovana loža „Jugoslavija“. Tada je navedena doktrina bila cementirana kao neprekinuta nit kod višestoljetnih srpskih i drugih loža diljem ovih prostora. Naravno da se u novije doba ni Tito koji je bio masoniziran nastavio tako ponašati pa je Jugoslavija potencirala i gajila posebnu politiku prema nacionalnim manjinama, a Tuđmanu je kao čelniku najratobornijeg naroda protiv Turaka i inih osvajača nametnuta bila kao uvjet priznanju još jača politika tzv. poštivanja i politiziranja manjina. To je Hrvatskoj po ulasku u EU uvjetovano u još većem obimu pa danas imamo ono što je svima poznato kao „pozitivna diskriminacija“, mada niti jedna veća država nema tako ispolitizirane manjine unutar svog političkog sustava. Danas se ta svojevrsna „meka Islamizacija“ događa potaknuta putem istih masonskih struktura, a na vrijeme i godinama prije su snimljene i turske sapunice koje se moraju kupovati i prikazivati kako bi se omekšala snošljivost prema izbjeglicama koje ozbiljno prijete europskom tlu već dugi niz godina. Znano je da ta slobodno zidarska bratija ne odustaje nikada i plan se provodi pojačano čemu smo najbolje svjedoci i danas kada Hrvatska opet nema svoju politiku zaštite svojih teritorija. Zato smo prisiljeni oslanjati se na suradnju s europskim državama koje niti u povijesti nisu željele pomoći gore navedenim hrvatskim svećenicima i biskupima u obrani protiv Turaka.

Tekst: Smiljan Strihić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

TRIDESETODNEVNICA ZA HRVATSKI NAROD i za našu domovinu Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Pozivamo vas da se pridružite u molitvi i sudjelovanju na 30 sv. misa za hrvatski narod i za našu domovinu Hrvatsku uoči Dana domovinske zahvalnosti. Tridesetodnevnica počine u petak, 6. 7. i završava 4. 8. 2018. – javljaju iz Inicijative/MZ Obnova u Duhu Svetom ZG nadbiskupije.

Dragi prijatelji,

Obnova u Duhu Svetom pokrenula je 2015. godine tridesetodnevnicu za hrvatski narod i za našu domovinu Hrvatsku uoči Dana domovinske zahvalnosti. Pozivamo vas da nam se ponovno pridružite u sudjelovanju na trideset sv. misa na tu nakanu. Tridesetodnevnica počinje u petak, 6. srpnja 2018. i završava u subotu, 4. kolovoza 2018.

U ovoj godini molit ćemo za novu Pedesetnicu, za novo izlijevanje Duha Svetoga u našem narodu i našoj domovini Hrvatskoj, da se obnovi lice naše zemlje.

Potičemo vas da sudjelujete najviše što možete i na način na koji možete. Oni koji nisu u mogućnosti sudjelovati na misi, mogu tih 30 dana moliti krunicu ili neku drugu pobožnost, ili izmoliti Slava Ocu ili Očenaš, ili prikazati post ili neko drugo odricanje na tu nakanu. Svaka, i najmanja molitva iznimno je važna i predragocjen prinos Bogu za sve nas.
Želja nam je da se zajedno, kao narod, u sili i snazi Duha Svetoga združimo u molitvi i zajedno prinesemo sve sv. mise, molitve, post, žrtve, hodočašća i zavjete na zajedničku nakanu za hrvatski narod u Hrvatskoj i u cijelom svijetu i za našu domovinu Hrvatsku.

S pouzdanjem da će Bog „učiniti puno izobilnije negoli mi možemo moliti ili zamisliti” (Ef 3, 20), neka se po ovoj tridesetodnevnici otvore nebeske brane i izliju slapovi milosti Duha Svetoga na naš narod i našu domovinu Hrvatsku! Obnova u Duhu Svetom, Molitvene zajednice

Nakana za misu (izmoliti prije početka mise):

Oče, prikazujemo Ti ovu misnu žrtvu (ili ovu molitvu) za naš hrvatski narod u domovini i u svijetu i za našu domovinu Hrvatsku.

Oče, molimo Te za novu Pedesetnicu u našem narodu, za novo izlijevanje Tvojega Svetoga Duha na sve nas, da se obnovi naša zemlja i naš narod u sili i snazi Tvojega Duha.

Oče, neka nas ljubav Tvojega Svetoga Duha ujedini, da nestanu sve podijeljenosti među nama i da budemo narod jedne misli, jednoga srca, u zajedništvu s Tobom; da svima bude znano da smo mi Tvoj narod, a Ti naš Bog, i da ni jedno oružje skovano protiv Tvojega naroda ne će uspjeti, jer Ti si s nama i Ti nas vodiš.

Duše Sveti, od Oca poslan, dođi s vatrom i sažeži sva utemeljenja zla koja se dižu protiv našega naroda i naše domovine Hrvatske, da procvjeta ova naša zemlja i naš hrvatski narod.

Oče, podigni vođe po svojem srcu u našem narodu, da nas vode i zastupaju u sili i snazi Tvojega Duha, na dobro našega naroda i naše domovine Hrvatske.

Oče, u sili i snazi svojega Duha, daj nam sa svom smjelošću navješćivati Tvoju riječ! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu Tvojega Sina Isusa Krista.

Oče, molimo Te, izlij svojega Svetoga Duha i na sve Hrvate koji ne žive na svojoj djedovini, koji su rasuti po svijetu, kojima je Hrvatska duboko u srcu; preobrazi njihove živote i obitelji, a sve one koji se trebaju vratiti, Duše Sveti, potakni da se vrate.

Oče, molimo Te i za sve one koji su otišli ispred nas – za sve pokojne branitelje i duše u čistilištu hrvatskoga roda, uvedi ih u Svoje kraljevstvo.

Oče, molimo Te i za sve one kojima je Hrvatska druga domovina, da žive u miru i blagoslovu s hrvatskim narodom.
Marijo, Majko naša i Kraljice Hrvata, Zaručnice Duha Svetoga, moli zajedno s nama za sve ove nakane i trajno budi naša zagovornica pred Prijestoljem Nebeskim. Tako neka bude.
Amen.

(Ovu molitvu nakane također možete moliti i prije bilo koje druge pobožnosti ili posta.)

Sve informacije i obavijesti o tridesetodnevnici možete dobiti na: www.obnovauduhu.hr
e-mail: [email protected]
Damir Zukan – mob. 098/773329, e-mail:[email protected]
Kata Čulo – mob. 098/9213497; e-mail: [email protected]

Pozdrav i Božji blagoslov svima

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno