Connect with us

Dr. Marko Jukić

Dan državnosti Hrvatske – 25. lipnja

Published

on

Na referendum o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, 19. svibnja 1991. godine, se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela Hrvatske, od toga broja 93,2 posto se izjasnilo za hrvatsku suverenost!

Dan državnosti obilježavamo 25-tog lipnja jer je 25. lipnja 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Put do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bio je jako težak i krvav s mnogo poginulih i ranjenih. Međunarodna zajednica je htjela očuvati Jugoslaviju pa je nametnula embargo na uvoz oružja nenaoružanoj Hrvatskoj a agresor nije trebao uvoziti oružje jer ga je imao u izobilju. Nadalje, međunarodna zajednica je dozvolila razaranje hrvatskih gradova (razaranje gradova koji su pod zaštitom UNESCO-a), dozvolila ubijanje i progon civila. Nažalost, hrvatski političari ne znaju i ne žele znati kolika je bila žrtva hrvatskog naroda i pojedinaca u borbi za očuvanje neovisnosti Republike Hrvatske pa ih treba na izborima podsjetiti da ne zaslužuju biti predstavnici hrvatskog naroda.

Komunisti (SDP) su bili protiv hrvatske samostalnosti!

Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjeli takozvani reformirani komunisti, Stranka demokratskih promjena, te su se izjasnili protiv ustavne odluke i provedbenog ustavnog zakona. I danas SDP i njihovi istomišljenici (SDSS, IDS, HNS i drugi) ne žele RH kao samostalnu državu, i danas sanjaju Jugoslaviju i blate hrvatske domoljube i branitelje. Izmišljaju fašizam, ustaštvo i klerikalizam, pričaju o pljački zaboravljajući da su oni (komunisti) opljačkali Hrvatsku, da su pljačku nastavili i nakon 1990. godine jer su ostali na rukovodećim pozicijama, osnovali svoje tvrtke od poduzeća u kojima su radili itd. Nisu odgovarali za počinjene zločine, nisu odgovarali za pljačku i svekoliko štetu koju su napravili hrvatskom narodu. Danas zastupaju regionalizam, propagiraju da Istra budu izdvojena regija u Europi, negiraju hrvatsku zastavu i grb a „veliki“ Hrvati iz HDZ-a sve to mirno i šuteći gledaju, što se može protumačiti kao odobravanje!? Drugovi iz HDZ-a trebaju znati skupa sa premijerom da je to čin veleizdaje!

Borba za hrvatsku državu

Hrvatska je svoju samostalnost izborila u krvavom ratu i nitko nema pravo da prodaje državni suverenitet, da negira Domovinski rat, da omalovažava branitelje, da sotonizira i etiketira domoljube, da širi laži o hrvatskoj povijesti i borbi za osamostaljenje. Za hrvatsku neovisnost Hrvati su se borili stoljećima, mnogobrojni domoljubi su u toj borbi dali svoje živote ali nisu uspjeli obnoviti hrvatsku državu. Nakon što su srpski žandari ubili tri a ranili dva hrvatska vojnika u Bjelovaru pobunili su se vojnici 108 pukovnije jugoslavenske vojske i uz podršku naroda proglasili državu Hrvatsku 8. travnja 1941. godine. Martin Cinkoš, tajnik HSS-a Bjelovar je proglasio državu Hrvatsku u Starim Plavnicama kraj Bjelovara. To je bio odgovor naroda na velikosrpsku tiraniju u Kraljevini Jugoslaviji. Službeno je Nezavisnu državu Hrvatsku proglasio bivši austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine. Samostalna država Hrvatska je bila višestoljetni san hrvatskog naroda i hrvatski narod je pozdravio proglašenje NDH. Nažalost, u vihoru ratnih zbivanja 1941-1945. godine ustaška vlast je bila pod patronatom fašističke Italije i nacističke Njemačke pa nije djelovala samostalno. Ovdje treba navesti da u porobljenoj Europi niti jedna država nije djelovala samostalno, ili je bila okupirana ili je surađivala s fašistima i nacistima. Vlasti u NDH su provodile nacističke rasne zakone (jer su to tražili nacisti, isto kao i u drugim državama Europe) pa je došlo do zločina, neki zločini su se dogodili iz osvete prema velikosrpskoj politici (srbijanskim i četničkim zločinima) i prema komunistima kao odgovor na komunističke zločine i akcije. Svaki zločin je za osudu i za žaljenje što se dogodio bez obzira koja strana ga je počinila (fašisti, nacisti, komunisti, antifašisti). Kada se govori i piše o NDH treba sagledati vrijeme u kojem je nastala i djelovala vlast NDH, treba sagledati društvenopolitičke okolnosti u Europi, treba voditi računa o ratu koji je bjesnio na području Europe i svijeta. Izvlačenje događaja iz vremena i prostora (a to rade neki „povjesničari“) kada su nastali te njihova izolirana ocjena su za svaku osudu jer se tako iskrivljuje istina. Danas treba trijezno dati ocjenu događaja i ljudi iz toga vremena, postoji dostatan vremenski odmak. Nitko nema pravo negirati zločine (bilo koje strane) koji su se dogodili ali isto tako nitko nema pravo preuveličavati zločine, nitko nema pravo davati ocjene bez sagledavanja svih okolnosti tog vremena i prostora. Činjenica je da nije bilo Nezavisne države Hrvatske danas ne bi bilo samostalne Republike Hrvatske jer su talijanski fašisti i četnička vlada u Londonu napravili plan podijele Hrvatske. Dogovor talijanskih fašista i četnika je rezultirao mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, etničkim čišćenjima područja koji su trebali ući u sastav velike Srbije. Velika Britanija je željela ponovnu uspostavu kraljevine Jugoslavije i potpomagala je četnički pokret sve do pred kraj rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata na održanim izborima u Jugoslaviji komunisti su na prevaru osvojili vlast. Zapadni saveznici su prihvatili i pomogli komunističku vlast jer su u Europi nastali novi odnosi, zapad se suprostavio dojučerašnjem savezniku Staljinu i započeo je takozvani „Hladni rat“ koji je započeo 1945. a završio 1991. godine.

Pobjedom antifašističke koalicije (1945. godine) obnovljena je Jugoslavija. Kada je bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat, Italija je kapitulirala u rujnu 1943. godine , na području bivše Jugoslavije četnici se preoblače u partizane i preuzimaju komandu u partizanskim jedinicama. Ti preobučeni četnici i komunisti će 1945. godine izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, izvršiti svekoliku pljačku i uvesti strahovladu pa će svako neslaganje biti kažnjeno ubojstvom ili progonom. Postoji dovoljno dokumenata, istraženih grobišta, (mnoga grobišta su znana ali nisu istražena jer komunistička vlast to ne želi), koja zorno pokazuju razmjere zločina Titovih partizana. Nova (Titova) Jugoslavija je bila oličenje diktature i kulta ličnosti. Gospodarski se pokazala neodrživom, administrativno nesređenom državom (nesređene katastarske i zemljišne knjige, bespravna izgradnja, komunističko pravosuđe), industrijski i prometno zaostalom itd. Nakon smrti zločinca Tita pokazalo se da višenacionalna zajednica nije održiva jer su Srbi preuzeli sve poluge vlasti. Katastrofalna gospodarska situacija (bankrot Jugoslavije) i nametanje srpske hegemonije dovele su do raspada Jugoslavije čemu su pridonijele okolnosti u Europi (rušenje Berlinskog zida i raspad Sovjetskoga saveza). Pokušaj stvaranja konfederacije u Jugoslaviji nije uspio jer su Srbi pod vodstvom Miloševića računali da će vojskom nametnuti svoju volju svima („Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo“)  i tako je došlo do krvavog rata na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Nažalost, Europa je dozvolila krvavi rat u bivšoj Jugoslaviji.

Temelj Republike Hrvatske je Domovinski rat!

Svi pokušaju hrvatskoga rukovodstva pod vodstvom dr. Franje Tuđmana da se rat izbjegne nisu uspjeli. Izvršena je agresija Srbije na Hrvatsku, izvršena je okupacija trećine hrvatskog teritorija, blokada prometnica, blokada sustava veza, upad u financijski sustav bivše države. Razaranje hrvatskih gradova i sela, ubojstva i progoni Hrvata uz blagonaklonost međunarodne zajednice su prevršili svaku mjeru (razaranje Vukovara i zločini u Vukovaru, razaranje Dubrovnika) pa je slijedio apel nobelovaca, apeli intelektualaca, diplomata da se krvoproliće zaustavi što je rezultiralo sporazumom o prekidu vatre i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Austrijski ministar vanjskih poslova gospodin Alois Mock je prvi tražio da se u Hrvatsku pošalju mirovne snage i da se zaustavi krvoproliće. Bio je veliki zagovornik samostalne Republike Hrvatske kao i njemački ministar vanjskih poslova gospodin Hans-Dietrich Genscher. Papa Ivan Pavao II je bio veliki zagovornik samostalne hrvatske države. Hrvatski narod im se zahvalio podizanjem spomenika, davanjem njihovih imena ulicama i trgovima te državnim odlikovanjima. Neka im je vječna hvala.

Međunarodno priznanje je bio prvi korak za očuvanje samostalnosti Republike Hrvatske. Agresor nije odustajao od svojih nakana i priznanje RH je trebalo potvrditi na terenu, vojnim djelovanjem, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. Da hrvatski branitelji (HV, MUP) nisu izvojevali vojnu pobjedu priznanje bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Domovinski rat je jedini temelj nove hrvatske države!

Nažalost, o Domovinskom ratu komunističko-četnički mediji pišu negativno, o Domovinskom ratu se u udžbenicima povijesti piše na nakaradan način i tako se negira činjenica da je nova Hrvatska utemeljena u Domovinskom ratu. Hrvatski političari koji nikada nisu htjeli samostalnu Hrvatsku negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana i blate hrvatske branitelje. Danas takozvani vjerodostojni Hrvati svoje izdajničke poteze proglašavaju nastavkom Tuđmanove politike što je netočno i sramotno. Oni rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Dr. Franjo Tuđman je pozvao na pomirenje svih Hrvata i provodio politiku pomirenja i zajedništva. Nažalost, komunisti su opet stvorili podjele, izmišljaju ustaše i fašiste u trećem tisućljećju, prozivaju, lijepe etikete i šire govor mržnje. Sve to rade da bi zadržali svoje privilegije (pozicije u društvu, boračke mirovine), da onemoguće istraživanje grobišta i zločina komunističke vlasti čiji su oni potomci. Potomci komunista, takozvani antifašisti, slave zločinca Tita, negiraju zločine komunističke vlasti i stalno smišljaju akcije kojima će remetiti društveni sklad, kočiti napredak i uvođenje reda.

Nacionalna izdaja se više ne sankcionira, hrvatska zastava i grb se blate od strane manjinaca, neokomunista i četnika ali državne institucije ne reagiraju! U javnim medijima, na društvanim mrežama se šire komunističke podvale, laži i govor mržnje što je nedopustivo.

Junaci Domovinskog rata

U obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali su mnogi branitelji, neki su zbog svog izuzetnog doprinosa i hrabrosti imenovani Junacima Domovinskog rata. Nemoguće je nabrojiti sve one koji su u danom trenutku djelovali hrabro i znalački te na taj način spasili mnoge živote, spriječili prodor neprijatelja ili oslobodili dio teritorija. Često se spominju najistaknutiji poginuli Junaci Domovinskog rata: Blago Zadro, Andrija Andabak, Marko Babić, Goran Kliškić, Andrija Matijaš (Pauk), Renato Rudić, Rudolf Perešin, Predrag Matanović, Jure Kapetanović, Nenad Režić, Zdenko Bogdan, Antun Haban, Ivica Drmić, Ivica Tomljenović, Vladimir Stojić, Hamdija Kovač, Andrija Marić, Luka Andrijanić, Kata Šoljić, Siniša Glavašević, Predrag Matanović, Damir Tomljanović (Gavran), Mile Blažević (Čađo), Dragutin Golik (Zmija), Franko Lisica, Ante Đalto, Nedjeljko Milun, Mate Juroš, Marin Jakominić, Thomas Crowly, Žarko Manjkas (Crvenkapa), Ante Pruže, Darko Jukić i mnogi drugi.

Također treba naglasiti da je dio kadra JNA prešao u hrvatsku vojsku, da neki nisu htjeli pucati u narod (ubijati nedužne ljude). Admiral JNA Vladimir Barović je 29. 9. 1991. godine preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na borbeno djelovanje protiv građana Hrvatske. Istog dana je izvršio samoubojstvo jer nije htio pucati po hrvatskom narodu.

Nažalost, naši učenici danas ne uče o herojima Domovinskog rata, ne uče što je uzrok a što posljedica Domovinskog rata što je nedopustivo.

Za Dan državnosti RH političari će položiti vijence i zapaliti cvijeće na više mjesta ali za neke će to biti protokolarna obveza i ništa više. Da su hrvatski političari licemjerni može se vidjeti na svakom koraku: dozvoljavaju blaćenje branitelja, dozvoljavaju negiranje istine o Domovinskom ratu, ne reagiraju na iznošenje komunističkih laži o hrvatskoj povijesti (šuma Brezovica), ne reagiraju na slavljenje zločina nad Hrvatima (npr. događaji u Srbu 27. 7. 1941. godine).

Zar nije krajnje vrijeme da se prestane sa slavljenjem zločina nad Hrvatima!? Zar nije vrijeme da se prestane s veličanjem zločinca Tita?

Vrijeme je da promijenimo izborni zakon, vrijeme je da biramo domoljubne, odgovorne i poštene političare a ne ljudske kreature. Dosta je podjela, vrijeme je za zajedništvo, vrijeme je za odgovorno ponašanje jer samo tako možemo naprijed.

Domoljubi sretan vam dan državnosti!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

“Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?” – Tribina GI “Narod odlučuje” u Splitu

Published

on

Na tribini su sudjelovali i izlagali: dr. Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, dr. sc. Sanja Bilač, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, Miljenko Marić, prof., koordinator GI Narod odlučuje za Cetinski kraj.

Cilj tribine bio je upoznati građanstvo o rezultatima prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona te o manipulacijama vladajuće garniture koja ne želi referendum. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« je prikupljala potpise za referendum o izmjenama izbornog zakona jer je postojeći izborni zakon nakaradan. Postojeći izborni zakon omogućuje da narod predstavljaju zastupnici s malim brojem glasova, da manjine imaju 8 zagarantiranih mjesta u Saboru i da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima koja nisu manjinska. Postojeći izborni sustav je omogućio diskriminaciju većine hrvatskih građana, omogućio političku trgovinu i korupciju o čemu postoje mnogobrojni dokazi. Postojeći sustav omogućava političku trgovinu, prelazak iz stranke u stranku, stvaranje nelogičnih antinarodnih koalicija i tako izigravanje volje birača. Postojeći sustav omogućava takozvanim manjinskim predstavnicima zastupnički mandat u Saboru bez obzira na broj glasova. Jedino u Hrvatskoj manjinci imaju 8 predstavnika u parlamentu, samo tri zemlje EU imaju jednog do dva zastupnika manjinaca, a ostale zemlje EU nemaju predstavnike manjina u parlamentu.

Od samog početka inicijative započela su komunističko-četnička podmetanja kojima se blatilo organizatore inicijative. Prikupljanje potpisa je također bilo ometano, u nekim gradovima se plaćalo za postavljanje štandova kao da je to nečije privatno vlasništvo, bilo je fizičkih nasrtaja a cijelo vrijeme su komunističko-četnički mediji napadali inicijativu i davali netočna tumačenja ciljeva inicijative. Trebalo je skupiti 374.740 potpisa. Potpisi su prikupljeni i predani u Sabor 13. 6. 2018. godine. Prebrojavanje i provjera potpisa je napravljena s vremenskom zadrškom od 3 mjeseca!? Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ je onemogućeno da njeni predstavnici budu nazočni kod prebrojavanja i provjere potpisa te je očito da se radi o manipulaciji i krađi. Drug Kuščević se vodio onom komunističkom: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove“

Tvrtka APIS je izvršila prebrojavanje i provjeru potpisa prema nalogu druga Kuščevića. Prije nego su službeni rezultati objavljeni u medijima je bila objava njihovih rezultata što je neprihvatljivo i sramotno. To je bio još jedan pokazatelj koliko je cijeli postupak kompromitiran i kako vladajuća garnitura čini sve da do referenduma ne dođe. Provjera po nalogu druga Kuščevića i njegova šefa ima niz manjkavosti: neuvažavanje nečitkih potpisa unatoč točnog OIB-a, nadopunjavanje ili nepotpuni podatci. Takvi slučajevi se mogu lako provjeriti i potpis se može uvažiti ili odbiti ali drug Kuščević ne dozvoljava ispravljanje dokazane grješke. To je demokracija po Kuščeviću i Plenkoviću.

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” je prikupila dovoljan broj potpisa ali to minister Kuščević ne želi priznati već drug priča o 10% navodno nevažećih potpisa bez mogućnosti stvarne provjere i bez mogućnosti uvažavanja ispravnih potpisa.

Građanskoj inicijativi “Narod odlučuje” ne treba 10% navodno nevažećih potpisa (40.875 navodno nevažećih potpisa) da bi rezultat inicijative bio pozitivan već 0,8%  a to je 2.990 potpisa za jedno pitanje i 2,02% (7.571potpis) za druga pitanje. Dakle treba provjeriti koliko je važećih potpisa od navedenih 30.726 navodno nevažećih potpisa, kako kaže drug Kuščević.

Drug Kuščević pravi cirkus i ne dozvoljava stvarnu provjeru potpisa već pod uvjetima koje je on odredio. A kada se pokaže da je potpis važeći nije ga moguće pribrojiti ostalim važećim potpisima! Logično je da Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije pristala na komunistički igrokaz druga Kuščevića jer ljudi iz Građanske inicijative imaju svoje dostojanstvo.

Još jednom treba istaknuti da Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ ne nedostaje 10% potpisa (cca 40.000) već 0,8% (2.990) za jedno pitanje a za drugo pitanje 2,02% (7.571.) i zato je važno provjeriti cca 30.000 navodno nevažećih potpisa a to drug Kuščević ne dozvoljava već pravi cirkus (propisuje svoje uvjete provjere).

U izvješću o prebrojavanju i provjeri potpisa nema točne specifikacije zašto su potpisi nevažeći pa je to još jedan povod za tvrdnju da se radi o gruboj manipulaciji, krađi. Predstavnicima Građanske inicijative (koji imaju ime i prezime i koji preuzimaju odgovornost za tajnost podataka) nije dozvoljen pristup Registru birača i to je pokazatelj diskriminirajućeg odnosa (jedni mogu a drugi ne mogu!).

Cilj Građanske inicijative “Narod odlučuje” nije ukidanje manjinskih ili drugih prava već je cilj omogućiti svim državljanima Hrvatske da glasuju (elektronsko glasovanje, i dovoljan broj mjesta za glasovanje što sada nije slučaj), preferencijalno glasovanje i poštivanje izbornih rezultata. Pravednijim izbornim sustavom bi se izbjegli slučajevi da osobe s 808 preferencijalnih glasova budu ne čelu Sabora ili s 432 glasa da bude ministar. Sadašnji izborni sustav negira volju naroda pa se postavlja pitanje čemu izbori. Narod ima legalno prvo da traži odgovorno ponašanje druga Kuščevića, druga Plenkovića, druga Jandrokovića i drugih. Stvaranje neprirodnih, antinarodnih postizbornih koalicija a naročito s dokazanim antihrvatskim strankama, dokazanim klijentelističkim strankama je nedopustiv i nije odraz demokracije već diktature političkih  nazovi elita.

Sramotno je da vlast ignorira volju naroda, da ignorira 400.000 građana Hrvatske (13%) (400.000 potpisa prikupljenih u dva tjedna unatoč postavljenim preprekama).

Tko su, danas, koalicijski partneri HDZ-a? To je stranka SDSS koja širi mržnju (pogledaj „Novosti“), koja VRO „Oluju“ proglašava zločinačkom operacijom!? Drugi stranka je HNS, koja na izborima dobiva 1,5% glasova, koja je poznata po dugogodišnjoj protuhrvatskoj aktivnosti, trgovini zastupničkim mandatima, kriminalu (kvadrat stana u Gunji je narod platio 1700 eura), uhljebljenju njihovih članova u nadzorne odbore itd. HNS poziva na eliminaciju (valjda misle fizičku kao i 1945. g.) svih onih koji ne misle kao oni!?

Za navedene koalicije narod nije glasovao pa je jasno da se radi o grubim manipulacijama vladajuće garniture a ne o poštivanju izbornih rezultata. Sadašnji izborni sustav omogućava uhljebljenje, kriminal, korupciju, stvaranje neprirodnih antinarodnih koalicija. Sadašnji izborni sustav diskriminira građane Hrvatske koji se nalaze izvan Hrvatske (nemogućnost glasovanja)!

Zašto se drug Kuščević (kao ministar državne uprave) nije pobrinuo da se pitanje referenduma pravno uredi kao u civiliziranim zemljama s dugogodišnjom demokracijom. Zašto se ne uvede elektronsko glasovanje i ne omogući da državljani Hrvatske mogu glasovati na primjerenom broju mjesta a ne da moraju do birališta ići i po 200 kilometara. Također bi drug Kuščević (kao ministar državne uprave) trebao očistiti Registar birača jer demografi kažu da u Hrvatskoj ima 3,2 do 3,4 milijuna građana s pravom glasa. Ako se sjetimo manipulacije druga Bauka po pitanju broja birača možemo zaključiti da su drug Kuščević i drug Bauk na istoj, antinarodnoj strani.

Građani Hrvatske imaju pravo, građansku dužnost, da kažu dosta (legalnim sredstvima) antinarodnim zastupnicima, uhljebima, koji ne poštuju volju naroda, koji ne poštuju izborne rezultate. Naša je građanska dužnost da tražimo izmjenu izbornog sustava ako želimo prosperitet Hrvatske i ako želimo dobro svojoj djeci i svojim unucima. Zbog nakaradnog izbornog sustava, zbog političke trgovine takozvanih političkih elita Republika Hrvatska je pri vrhu ljestvice najkorumpiranijih zemalja svijeta, na dnu ljestvice po konkurentnosti. To su pokazatelji uspješnosti druga Kuščevića i druga Plenkovića.

Građani Hrvatske, ako želimo naprednu, demokratsku Republika Hrvatska moramo se aktivno uključiti i takozvanim političkim elitama (manipulatorima) uskratiti povjerenje te se izboriti za izmjenu izbornog sustava, ako treba i mirnim prosvjedima koji su legalan oblik borbe za stvarnu demokraciju. Vrijeme je da kažemo dosta, da tražimo odgovornost za sve državne i lokalne dužnosnike, da tražimo da poštuju volju naroda (izborne rezultate)!

Po Ustavu RH vlast pripada narodu a takozvane političke elite (izdajnici nacionalnih interesa) su nam ukrale referendum!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno