Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Strani dragovoljci u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu 1991. – 1995. godine

Published

on

U Hrvatskoj se tijekom Domovinskog rata borilo od 550 do 1000 stranih dragovoljaca. Neki strani državljani su bili hrvatskoga podrijetlo. Stranci su se borili u redovima gardijskih brigada, postrojbama HOS-a na svim bojišnicama.

Stranci su se borili u postrojbama svih zaraćenih strana: na hrvatskoj strani su bili borci iz 37 zemalja, na srpskoj strani su uglavnom bili Rusi, Ukrajinci, Grci, Rumunji i Kozaci, a na bošnjačkoj strani uglavnom mudžahedini. Ljudi koji su došli na ratište su imali različite motive, neki su bili profesionalni vojnici, neki avanturisti, neki plaćenici a neki su se osjetili pozvanim da pruže pomoć napadnutom narodu. Avanturisti i plaćenici su bili kraće vrijeme na bojišnici Hrvatske, do kraja su ostali oni pravi istinski borci, velikog srca, za slobodu.

Voditelj Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata, Steve Gaunt – Britanac koji se borio u Hrvatskoj, tvrdi da se u našoj zemlji borilo oko 650 stranaca (ne računajući BiH državljane). Nažalost Ministarstvo obrane nema potpune podatke o stranim dragovoljcima koji su branili Republiku Hrvatsku.

Strani dragovoljci (iz 37-40 država) koji su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu:
• iz Engleske 139 do 160, (15 poginulih, 21 ranjen)
• iz Njemačke 55 do 76, (15 poginulih, 10 ranjenih)
• Iz Francuske 73 do 79, (8 poginulih, 21 ranjen),
• iz Nizozemske 27 (2 poginula, 2 ranjena ),
• iz Mađarske 33 (2 poginula, 5 ranjenih),
• iz Austrije 10 (2 poginula, 1 ranjen),
• iz Kanade 7 (3 poginula),
• iz SAD-a 17(3 poginula, 1 ranjen),
• iz Švicarske 4 (2 poginula),
• iz Belgije 4 (1 poginuo, 2 ranjena),
• iz Australije 15 (1 poginuo, 2 ranjena),
• iz Italije 7 ( 2 poginula, 1 ranjen),
• iz Ukrajine 1 (1 poginuo),
• iz Slovačke 4 (1 poginuo, 1 ranjen),
• iz Irske 10 (1 poginuo, 2 ranjena),
• iz Škotske 5 (1 poginuo, 3 ranjena ),
• iz Bugarske 2 (1 poginuo),
• iz Danske 5 (1 poginuo, 2 ranjena),
• iz Finske 3 (2 ranjena),
• Iz Čilea 1 (1 ranjen),
• iz Španjolske 4 (2 ranjena),
• iz Poljske 8 (1 ranjen),
• iz Walesa 4 (1 ranjen),
• iz Švedske 3 (1 ranjen),
• iz Gambije 1 (1 poginuo)
• iz Zimbabvea 1 (1 poginuo).
• iz Argentine ? (3 poginula)

Nisu navedeni dragovoljci iz bivše države SFRJ kojih je također bilo (Slovenci, Makedonci, Kosovari…). Iz više razloga neki strani dragovoljci nisu htjeli da budu registrirani u hrvatskim postrojbama pa i to onemogućava točan popis stranih branitelja. Dio stranih dragovoljaca se nakon Sarajevskog primirja vratio kući a drugi dio je otišao braniti Bosnu i Hercegovinu.

U ratu u Hrvatskoj poginuo je svaki četvrti (peti) strani dragovoljac. Popis poginulih objavila je Udruga stranih dragovoljaca, a krajem prošle godine su skupili podatke o 90 ranjenih i 79 poginulih u akcijama diljem Hrvatske. Povjesničar Tomislav Šulj navodi podatak o 150 ranjenih i više od 90 poginulih.

Strani dragovoljci su iz raznih motiva došli braniti Hrvatsku, ako se izuzmu avanturisti koji su bili kraće vrijeme većina je došla srcem sa željom da pomogne hrvatskom narodu. Dio njih nije imao nikakva vojnog iskustva a dio je imao znanje i iskustvo i oni su jako mnogo pomogli hrvatskim braniteljima jer su ih podučili kako će se ponašati na prvoj crti bojišnice, kako će uporabiti oružje i kako se ratuje u gradskim četvrtima. Oni su svojim radom spasili mnoge branitelje koji nisu imali nikakva iskustva. Tako su pojedini strani dragovoljci bili zapovjednici obrane, voditelji borbenih skupina i voditelji vojnih akcija: Rodolfo Barrio Saavedra-Argetinac, Thomas Crowley-Irac, Thomas Otto Reimund Linder -Njemac, Johan Tilder-Nizozemac, Gaston Besson-Francuz, Ibrahim Abushaala »Gadafi«-Libijac – bio je jedan od zapovjednika obrane Lipika, Eduardo Rózsa Flores – Čiko- Bolivijac, John ‘Olly’ Scarrott-Englez, Alexandre Fernandes – Portugalac, Rodney Morgan-Englez, Jacques Nicolaï (Jack Nico) – dragovoljac sa Korzike i drugi.

Strani dragovoljci su se također, borili u postrojbama HVO-a, u Bosanskoj Posavini, Mostaru, srednjoj Bosni i drugdje.

Dragovoljac Johan Tilder, pripadnik HOS-a, potom 9. GBR je bio instruktor iz nizozemske vojske, oformio je u Gospiću vod Nizozemskih dragovoljaca (Dutch volunteer unit) koja je djelovala u sklopu 19. bojne HOS-a a pod zapovjedništvom 118 brigade HV-a. Nakon demobilizacije nizozemskog voda 15. ožujka 1992. godine Johan Tidler je obučavao naše vojnike u Gardijskoj brigadi. Uhvaćen u zasjedi (1994. godine), mučen na grozne načine i ubijen.

U sklopu 106. brigade ZNG-a iz Osijeka ustrojen je Prvi internacionalni vod (od Hrvata, Mađara, Engleza, Iraca, Bosanaca, Srba, Slovenaca, Španjopri zapovjedništvu obrane Laslova, kojom je zapovijedao Eduardo Rózsa Flores – Chico. Osim na području Osijeka i okolice, dosta stranaca bilo je uključeno u redove vinkovačke 109. brigade HV-a i domicilnoga HOS-a, jasno zbog blizine Vukovara.

Jedan od boraca je i Steve Gaunt, koji se borio u Slavoniji, a tijekom jedne akcije staje na nagaznu minu i izgubio stopalo. Organizirao je Udrugu stranih dragovoljaca Domovinskog rata u Vinkovcima.
Francuz Jean Michel Nicolier je bio branitelj Vukovara, on je simbol ljubavi prema ljudima koji se bore za opstanak, ljubavi prema drugoj domovini – Hrvatskoj. Ubijen je na Ovčari kao i Ivan Herman iz Austrije te Harnold von Bessinger iz Njemačke.

U Hrvatskoj je ostalo oko 20-ak stranih dragovoljaca koji su dobili državljanstvo, zasnovali obitelji…
Svoja sjećanja na Domovinski rat opisali su u knjigama Steve Gaunt u knjizi „Rat i pivo”, i Gaston Besson „Život na meti”.

Neki od stranih dragovoljaca, koji su ratovali u Hrvatskoj, su nakon rata napravili uspješnu karijeru:

„Britanac Lars Newbould, koji se u vrijeme rata isticao vrlo teškim optužbama na račun britanske vlade zbog pasivnosti glede oružanoga sukoba u Hrvatskoj i BiH, radi kao profesor u školi. Francuz Damien Lamothe završio je dva fakulteta i ima svoje poduzeće. Finca Marca Casagrandea struka tretira kao jednoga od najboljih europskih, pa i svjetskih modernističkih arhitekata i dobitnik je brojnih svjetskih priznanja za svoje projekte. Britanac Nigel Balchin skrasio se u Hrvatskom zagorju i posvetio svećeničkomu pozivu. Drugi Britanac Steve Gaunt nastanio se u Vinkovcima. Svojim istraživačkim radom neposredno je obogatio hrvatsku arheologiju, poklonivši svoju zbirku od nekoliko tisuća arheoloških predmeta Gradskomu muzeju Vinkovci, koja po njemu nosi ime zbirka »Steve Gaunt«. Poljak Trezbor Piekutowski također je ostao živjeti u Hrvatskoj, posvetio se humanitarnomu radu te je među ostalim nekoliko godina kao volonter radio na projektu spašavanja ugrožene vrste bjeloglavih supova. I nemali broj drugih stranih dragovoljaca ostvario je u civilnom životu značajne karijere i od velike su koristi društvu u kojem žive.“

Pri obilježavanju stradanja Vukovara (Kolona sjećanja) strani veterani hrvatskog Domovinskog rata koračaju rame uz rame sa svojim suborcima Hrvatima. Nažalost Republika Hrvatska im se nije odužila postavljanjem spomen obilježja niti na drugi način.

O stranim dragovoljcima koji su branili Republiku Hrvatsku najviše zna povjesničar Tomislav Šulj koji je prikupio dokumentaciju o njima i tako nisu prepušteni zaboravu. Hvala povjesničaru Tomislavu Šulju na učinjenom.
Hvala našim prijateljima na svemu što su uradili za našu opstojnost i slobodu!

Dr. Marko Jukić/Croative.net
Foto: slobodnadalmacija.hr, Tomislav Šulj, dnevno, hrvatski-vojnik.hr

Komentari

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Pripremljeni ali neizvršeni državni udar, siječanj 1991.

Published

on

By

Krajem siječnja 1991. godine Hrvatske se suočila s realnom prijetnjom državnoga udara i okupacije od strane jugovojske. Jugoslavenske tajne službe se montirale film „Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj“, o naoružavanju Hrvatske i prikazale ga na televiziji (2 puta, 25. 01. 1991.) s optužbom rukovodstva Hrvatske da ruši Jugoslaviju. Na televiziji je prikazana emisija koja je trebala poslužiti kao podloga uvođenju izvanrednoga stanja u Hrvatskoj. Beogradska televizija je prikazala film (također je prikazan širom Jugoslavije) o takozvanoj „aferi Špegelj“ i optužila hrvatsku vlast da sprema pobunu. JNA je tražila da okupira Zagreb, sruši legalno izabranu vlast i nametne svoje poslušnike.
Hrvatska nije imala vojsku, jer je po tadašnjem zakonu nije mogla imati, mogla je imati samo policijske snage. Oružje hrvatske teritorijalne obrane je Ivica Račan dao jugovojsci 1990. godine pa je Hrvatska bila razoružana. S druge strane pobunjeni Srbi su naoružani oružjem Teritorijalne obrane Hrvatske i oružjem iz skladišta JNA.
U Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, je vladala silna zabrinutost, građanstvo se pitalo što će se dogoditi. Svi javni objekti su bili čuvani, čuvala ih je policija i hrvatski građani. Čuvani su mostovi i prilazi vojarnama.
Srpsko vodstvo Slobodan Milošević i Borisav Jović su tražili od Veljka Kadijevića da JNA zaposjedne Zagreb i sruši legalno izabrano hrvatsko vodstvo. Dr. Franjo Tuđman je sa suradnicima došao u Beograd (iako se postojala opasnost da ga uhite ili pak ubiju) braniti hrvatske nacionalne interese. Sve je bilo dobro isplanirano, kada je dr. Franjo Tuđman došao na razgovore na televizije je počelo emitiranje KOS-ova filma. Vodstvo JNA i Srpsko političko vodstvo su tražili razoružavanje rezervnog sastava hrvatske policije a dr. Tuđman je tražio razoružavanje naoružanih paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Veljko Kadijević je tražio da odluku o uvođenju izvanrednog stanja u Hrvatskoj donese Predsjedništvo SFRJ. Predsjedništvo nije donijelo odluku. U ožujku (12. ožujka) 1991. godine prijedlog za uvođenje izvanrednog stanja na Predsjedništvu nije prošao (nedostajao je jedan glas) jer je bosanski Srbin Bogić Bogićević bio protiv. Poznata je njegova izjava: „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji…“
Dan prije (24. siječnja) razgovora u siječnju 1991. godine je američki ambasador u SFRJ Warren Zimmerman poručio predsjedniku Predsjedništva SFRJ da SAD neće prihvatiti angažiranje vojske protiv demokratski izabranih institucija vlasti. Predsjedništvo SFRJ nije se složilo s prijedlogom Srbije da se dopusti intervencija JNA u Hrvatskoj. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije ali nije bila za vojnu intervenciju (diktaturu) pa je Veljko Kadijević odustao od vojne intervencije bez odluke Predsjedništva SFRJ.
Dr. Franjo Tuđman je otišao u Beograd braniti hrvatske interese (mnogi su mu savjetovali da ne ide, upozoravali ga na ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 1928. godine) unatoč životnoj ugrozi. Da nije otišao možda bi tijek događaja bio drugačiji. Na traženje razoružanja rezervnog sastava policiji dr. Tuđman je tražio razoružanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Srbi, vojno rukovodstvo i političari nisu mogli negirati da postoje paravojne srpske postrojbe u Hrvatskoj.
Film je legalno izabranu hrvatsku vlast prikazao kao ustašku vlast. Film je istovremeno prikazivan u svim domovima armije, na svim republičkim televizijama i drugdje da bi se javnost uvjerilo u opravdanost uvođenja izvanrednog stanja u Hrvatskoj. KOS-ov uradak je pripreman (sniman) puna dva mjeseca. Tajna služba JNA je nadzirala i snimala hrvatskog ministra obrane Martina Špegelja, snimila je 19,5 sati tajnih video i 121 sat audio snimaka sastanaka i iz tog materijala je montirala film „Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj“.
Admiral Davor Domazet Lošo i Mate Laušić daju svoje viđenje događaja i svjedoče:
Hrvatska delegacija na čelu s Tuđmanom, nesvjesna trilera koji će se odigrati, zaputila se u Palaču Federacije. “To je tako bilo tempirano da onog trenutka kad smo u taj veliki hol Palate Federacije ulazili, gdje je bilo razmješteno nekoliko klub garnitura i TV prijemnika, u tom trenutku je započinjao poznati film o Špegelju” prisjeća se Laušić. “Predsjednik skida kaput, ja mu ga pridržavam, a pratioc od Nenada Bućine zavaljen u fotelju kaže glasno: “Evo ustašije, evo ustašije”. Ali gledajući nas, ne TV prijemnik. U tom trenutku ulazi jedan milicioner koji je bio na vanjskom osiguranju i drži u ruci automatsku pušku. I ovaj kaže: “Ej, brale, brale daj automat da malo ga isprobam po ovoj ustašiji”. Tog trenutka, u toj atmosferi koja je bila tako naelektrizirana, da ste povukli nožem po zraku čulo bi se kao da po kamenu taj nož siječe.”
Tuđman je, po protokolu, ostavio pratnju i popeo se na prvi kat gdje je već trajao sastanak. Okupljeni su, na unaprijed pripremljenim televizorima, već gledali prijenos specijalne emisije ‘Šta je istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ-a u Hrvatskoj’. “Sve je planirano! Znači svi sjedimo ispred ekrana, upucava se medijski prostor ex Jugoslavije, evo ga, kolju se djeca, ubijaju, rafal. I to bilo gdje drugdje nego u glavnome gradu države Hrvatske i to iz usta tek ustoličenoga ministra obrane. To je trebalo izazvati šok” objašnjava admiral i analitičar Davor Domazet Lošo.
Upravo je uloga ministra obrane, objašnjava Lošo, u najmanju ruku dvojbena: “Nitko ni do dana današnjega neće vidjeti taj Špegeljev plan, nitko ga nije vidio. A sastojao se od toga da Hrvatska bez oružja, bez vojne organizacije, bez ustroja, bez ičega napadne takvu oružanu silu koja se upravo pripremila i čeka da se napadne. I to ne predlaže bilo tko, nego predlaže ministar obrane. I sam Kadijević u svojoj knjizi “Moje viđenje raspada” kaže da bi, citiramo “za JNA bilo bolje da je predsjednik Tuđman tada donio odluku o napadu na JNA”. A da se to dogodilo, tvrdi admiral Lošo, Hrvatska bi praktično već na samom početku rata bila poražena. Podsjetimo da je ‘Špegeljev plan’ odbačen glasanjem u kojem su za njegovu provedbu bili samo Špegelj i Mesić.
„Postoje dakle ozbiljne optužbe da su Špegelj, Mesić, Kučan… najuži suradnici i saveznici predsjednika Tuđmana zapravo radili protiv njega. A tog 25. siječnja na prvom katu Palače Federcije vuku se odlučujući potezi za budućnost Hrvatske. Vještim Tuđmanovim manevrima za dlaku je izbjegnut državni udar. Istovremeno se na hodniku iste Palače odvijao se pravi triler. Nitko od sigurnosti nije mogao ići na prvi kat, samo čovjek protokola. To je bio nedavno preminuli Ivan Čičmak. On je služio kao čovjek za vezu. Tuđmanovo se osiguranje, prisjeća se Laušić, grupiralo na jednom mjestu: ” Vidio sam kakva je atmosfera i rekao sam da se ne razilazimo. Ni sjedati, ni skidati kapute. Ja velim ako krenu na nas neće krenut oružjem, već će nas pokušat počistiti jednog po jednog.”
Napetost se mogla osjetiti u zraku, posvjedočio nam je Mate Laušić: “To je trajalo satima, dugo je sjednica trajala. A u tom foajeu je podno grijanje, bilo je vruće, mi smo bili u zimskim kaputima. Bili smo dobro naoružani, svi smo imali kratke Hecklere MPK5, imali smo streljiva, nosili smo i bombe, normalno kratko oružje, pištolje. I u jednom trenutku, Heckler ima jednu manu da ako je spremnik do kraja napunjen i ako ga trkneš, zna ispasti, Mili Ćuku padne spremnik iz Hecklera. I Mile mrtav-hladan se sagne, uzme spremnik i nabije ga u Hecklera. To je bilo jako dobro jer od tog trenutka je zašutila ekipa i više puno nije bilo graktanja i nekih komentara.”
“Negdje prije ponoći ulazi uniformirani major Veselin Šljivančanin u maskirnoj odori i mi smo mislili da priča tu započinje. Grupirali smo se leđa uz leđa. Međutim bacio sam pogled i vidim gdje general Kadijević silazi niz stepenice i Šljivančanin koji je bio njegov šef osiguranja je došao po njega. Pokupili su Kadijevića, izišli van, nedugo nakon toga je i Predsjednik sišao, mi smo ga prihvatili u vozila i na aerodrom” nastavlja Laušić.
Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu, koji je otišao u Beograd braniti hrvatske nacionalne interese, nije uvedeno izvanredno stanje krajem siječnja 1991. godine.
Foto: HKV

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Euronews: Uvođenje eura u Hrvatskoj Putinovoj će Rusiji pružiti najjače oružje u Europi

Published

on

FORSIRANJEM EURA, GURA LI NJEMAČKA HRVATSKU U ZAGRLJAJ RUSIJI

Dobro obaviješteni Euronews objavio je u utorak kako će uvođenje eura u Hrvatskoj Vladimiru Putinu pružiti najjače oružje u Europi.

U tekstu se također navodi i kako je utjecaj Rusije u hrvatskoj “korumpiranoj” ekonomiji vidljiv u Agrokoru te energetskom sektoru.

-Hrvatsko usvajanje eura bilo bi neizbježna katastrofa, zemlja je to čije pravosuđe pati od ukorijenjene korupcije koja se iskorištava za proširenje ruskog utjecaja – navodi Euronews.

Međutim, Euronews previđa jedan detalj…

Ističe se primjer utjecaja na pravosuđe od strane Rusije u slučaju INA-MOL i raspisivanjem potjernice za Hernádijem a USKOK-ova tjeralica i progon šefa mađarskog MOL-a navodi se kao pokušaj preuzimanja INA od strane ruskih naftnih giganata.

Međutim, autor previđa situaciju da je istog Hernádija, Njemačka zaštitila od hrvatske, inicirane potjernice Interpola… te igra li Njemačka u cijeloj priči, dvostruku igru, držeći stranu Rusiji u ovom ‘zaokruživanju ruskih utjecaja’.

Naime, pitanje je, je li u ovom guranju EURO-a u Hrvatsku, dio njemačke strategijske igre, u ekvilibriju političkog patuljka (koji se skriva iza ‘velike’ EU) između neupitnih sila Amerike i Rusije…

-Endemska korupcija ne igra samo ključnu ulogu u hrvatskim financijskim nevoljama, već je omogućila ruske napore da se infiltrira na Balkan – navodi se u članku.

Hrvatski gambit kao dio Putinove velike strategije …

Autor članka dr.sc. Theodore Karasik, viši asistent u Institutu Lexington i stručnjak za nacionalnu sigurnost, primjećuje kako je samo godinu dana nakon potjernice za Hernádijem Gazprom iskazao interes za INA-u, jednako kao i ubrzo nakon presude UNCITRAL-a, kada je sličnu ponudu iskazao Rosneft.

Na kraju autor članka zaključuje kako se “čini da je hrvatski gambit dio Putinove velike strategije da se energija upotrijebi kao oružje za zaokruživanje Europe”.

-Putinova strategija ostvaruje se u Hrvatskoj, gdje je korupcija u pravosuđu utrla put ruskoj financijskoj i energetskoj dominaciji. Međutim, EU je ostala iznenađujuće optimistična u pogledu opasnosti da će se ulaskom Hrvatske u eurozonu samo ojačati tempirna eksplozija  Putinove puzeće subverzije EU-a – stoji u članku.

Hrsvijet | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Vijesti

DANSKI SUCI PRIZNALI: ‘Sudili smo na štetu Hrvatske, ne spavam zbog toga’

Published

on

Nakon utakmice između Hrvatske i Njemačke (22:21 ) u drugom krugu SP-a u Njemačkoj i Danskoj više se pričalo o suđenju nego rezultatu utakmice – prenosi maxportal.hr.

Nakon tijesnog poraza koji je izbacio Hrvatsku iz borbe za medalje i plasmana u polufinale Lino Červar je vrlo žestoko kritizirao sudački par iz danske Martina Gjedinga i Madsa Hansena

“Ovo je jedna pljačka koju je vidio cijeli rukometni svijet! Ovo nije prvi puta. Mi smo zaslužili pobjedu, ovo treba jasno reći, ne mogu suci amateri suditi ovakvu utakmicu…”, grmio je Červar.

Kratko su za danske medije sporne odluke komentirali i suci. Jedna od najspornijih situacija dogodila se pri vodstvu Njemačke 21:20 kada je Karačiću svirano probijanje i lopta za Njemačku.

“Bila je to dvojbena situacija. Vidio sam situaciju 15 puta, dvojica igrača su išli jedan u drugoga. Dosuditi prekršaj u napadu bila je pogreška”, rekao je za dansku televiziju Gjeding, koji je dodao kako se noć nakon susreta između Njemačke i Hrvatske baš i nije naspavao.

“Dobro smo, kada donesete lošu odluku to utječe na vas, ali morate se znati nositi s pritiskom”, dodao je Gjedingov partner Hansen.

Hrvatski rukometni savez objavio je video s deset kardinalih grešaka na štetu Hrvatske

Megy Matičić/ Maxportal Foto:screenshot

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno