Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: pokolj u Lovasu, listopad 1991. godine

Objavljeno

- datum

Pokolj Hrvata u Lovasu se dogodio između 10. i 18. listopada 1991. godine. Počinitelji su pripadnici JNA, pripadnici paravojnih četničkih postrojbi, domaći Srbi.

JNA je pozvala stanovniku Lovasa da predaju oružje (pregovori u Šidu 27. rujna 1991.). Budući da su okolna hrvatska sela bila uništena, stanovnici ubijeni i prognani stanovnici Lovasa nisu pristali na kompletnu predaju oružja. Naime, predali su dio oružja jer su se željeli braniti od četnika. JNA je prvi put napala Lovas 30. rujna 1991. godine. Samo dva dana kasnije je ponovno izvršen napad u kojemu je oštećen silos i katolička crkva.

10-ti listopada JNA i paravojne postrojbe su ponovno napali Lovas. Tog dana ubijene su 23 osobe. Na hrvatskim kućama su morale stajati bijela plahte a Hrvati su morali nositi bijele vrpce na ruci.

  1. listopada, srpska paravojska je ponovno napala sela i ubili nekoliko mještana. Svi muškarci u dobi od 18 do 55 godina, njih oko 70-ak, su potom pozvani na sastanak gdje su im dodijeljene zadaće za prisilni rad. Dana 18. listopada srpska paravojska je izabrala 15 muškaraca, pretukla ih a potom zaklala noževima. Ostalih 50-ak muškaraca je odvedeno u divljinu gdje im je rečeno da će otići u berbu. Na putu je paravojska ubila dvojicu muškaraca.

Pokolj u minskom polju

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) dodao je zločin u Lovasu na popis optužbe protiv Slobodana Miloševića. Goran Hadžić je također bio optužen zbog uništavanja kuća i kulturnih spomenika, ubojstva civila i zatočeničkih objekata u Lovasu. ICTY je sljedeće naveo o događajima 18. listopada 1991. u Lovasu.

„Dana 18. listopada 1991. godine, pripadnici JNA, TO-a, SAO SBZS, i dobrovoljačke jedinice “Dušan Silni” prisilili su 50 hrvatskih civila, zatočenih radi prisilnog rada u zgradi zadruge u Lovasu, da odu do jednog minskog polja na izlazu iz sela Lovas, oko 20 kilometara jugozapadno od Vukovara. Na putu prema tom minskom polju, pripadnici ovih srpskih snaga ubili su vatrenim oružjem jednog zatočenika. Kada su došli do minskog polja, zatočenici su prisiljeni da uđu u minsko polje i da nogama čiste tlo ispred sebe kako bi polje očistili od mina. Najmanje jedna mina je eksplodirala i srpske snage su otvorile vatru na zatočenike. Poginuo je 21 zatočenik, neki u eksplozijama mina, neki u oružanoj vatri. Imena žrtava navode se u Dodatku I koji se daje u prilogu ove optužnice.“

Kada je jedna mina pokrenula cijelu seriju eksplozija, vojnici su istodobno otvorili vatru na skupinu. Pri toj akciji, 21 osoba je ubijena, a 14 je ozlijeđenih. Leševi su ostali ležati na polju sve do sljedećeg dana, kada su zakopani u masovnu grobnicu.

Međutim, valja napomenuti da se jedan oficir JNA dovezao vozilom do lokacije te zaustavio tu akciju, psujući srpsku paravojsku. Time je spašeno 30-ak života. Na naredbu časnika, 11 ranjenih je odvezeno do Šida na zdravstveni pregled, no osoblje je bilo odbojno te im dalo samo nužnu njegu.

Još 19 Hrvata su srpske postrojbe ubile 18-tog. listopada u samom Lovasu.

Ukupno su srpske postrojbe uništile 260 kuća, i to u potpunosti. Najviše je štete napravljeno prigodom granatiranja sela prije njegova zauzeća. Prema procjenama, sveukupno je ubijeno između 70 i 85 mještana Lovasa.

Srpsko tužiteljstvo je teretilo 14 pripadnika JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne formacije “Dušan Silni” da su lišili života 70 osoba. Prvostupanjskom presudom su izrečene presuda (2012. godine) koje je Prizivni sud (2014. g.) ukinuo i naložio novo suđenje. Bio je to uobičajeni čin srpskog pravnog cirkusa koji nije želio osuditi zločince.  

Godine 2017. dovršeno je snimanje dokumentarnog filma o pokolju u Lovasu, Krvava berba grožđa.

Foto: Spomen soba

 

Komentari

Komentari

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Joševici 16. prosinca 1991. godine

Objavljeno

- datum

Autor

U Joševici, selu kod Gline, su 16. prosinca 1991. godine srpske postrojbe ubile 21-g civila hrvatske narodnosti a jednog teško ranile (uspio je preživjeti). Nakon akcije hrvatske vojske („Vihor“) u kojoj su poginula 22 pripadnika agresorskih snaga su pripadnici paravojnih pobunjeničkih skupina (izviđačko-diverzantska skupina i djelovi paravojne skupine „Šiltovi“) u znak odmazde upali u selo gdje nije bilo vojske niti vojnih djelovanja. Ljude su ubijali gdje su ih zatekli (za stolom, u krevetu, na ulaznim vratima). Ubijeni su iz neposredne blizine iz automatskog vatrenog oružja. Ubijene osobe su bile starije životne dobi te četvoro djece u dobi od 10 do 16 godina. Pripadnici paravojne postrojbe „Šiltovi“ su nakon dva tjedna ubili još troje Hrvata.

Nakon pogibelji srpskih vojnika u borbama na Kupi (12, 13 prosinca) su episkop Nikanora i svećenik Srpske pravoslavne crkve na pogrebu održali huškački govor koji je bio poticaj za osvetu. Ubijeni su civili koji nisu imali nikakve veze s akcijom Hrvatske vojske, koji su bili nenaoružani i u svojim domovima.

O zločinu postoji dokumentacija, uviđaj na mjestu zločina je napravila srpska strana, 17. prosinca 1991. godine. „Uviđaj u Joševici obavili su istražni sudac Nikola Sužnjević, zapisničar Nada Rožić, kriminalistički tehničar Željko Simić, inspektor SJB Glina Dragiša Rebrača, te sudski medicinski vještak dr. Branislav Anđelković“.. Srpske vlasti nisu ništa poduzele iako je bilo jasno da se radi o ratnom zločinu protiv civila. DORH je tek nakon 17 godina podigao optužnicu protiv 6 osoba koje su nedostupne jer žive u Srbiji.

Prije agresije u selu Joševica je živjelo 150 stanovnika, tijekom agresija Srbi su ubili 32 Joševičana. Nakon pokolja Hrvata stanovništvo koje je stanovalo u selima oko grada Gline se iselilo (oko 7.000 stanovnika) i prostor je bio etnički očišćen od Hrvata.

Za ratni zločin u Joševici kod Gline 16. prosinca 1991. godine nitko nije odgovarao. Počinitelji žive u Srbiji ali nitko ništa nije poduzeo iako postoji istraga srpske strane iz koje je evidentno da se radi o ratnom zločinu nad civilima. Hrvatsko pravosuđe je tek nakon 17 godina (lipanj 2008. godine) podiglo optužnicu protiv 6 nedostupnih osoba. Sramotno i žalosno!

 

Foto: os-ikukuljevica-sk.skole.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

PRIJELOMNA VIJEST – AMERIČKI VELEPOSLANIK: Kosovska vojska je formirana, na redu je PRIZNANJE

Objavljeno

- datum

Američki veleposlanik u Prištini Philip Kosnett rekao je da je odluka o preoblikovanju KSS u vojsku povijesna za Kosovo – javlja Tanjug. On je dodao da je sada trenutak da se svi lideri i akteri fokusiraju na energiju u vezi sa dijalogom.

“Glasanje u Skupštini i ceremonija povodom transformacije KSB trebala bi biti prilika za ozbiljno razmišljanje i ponovno posvećivanje miru, stabilnosti i prosperitetu Kosova i njegovih susjeda. Sada je trenutak da se svi lideri i akteri fokusiraju na energiju u vezi sa dijalogom”, napisao je Kosnett na Twitteru.

Kosovski premijer Ramush Haradinaj jučer je ambasadorima Kvinte predstavio prvi nacrt “sveobuhvatnog zakonski obavezujućeg sporazuma između Kosova i Srbije”.

Prema pisanju prištinskog Zëri-a, Haradinaj je u razgovoru s veleposlanicima rekao da je to nacrt dokumenta, zapravo dokument koji pruža podršku za postojeći proces dijaloga, ali i predstavlja određene aspekte koji utječu na ubrzanje tog procesa.

Na svom je postu na Facebooku Haradinaj napisao da je dokument predan svim nositeljima institucija i predstavnicima svih političkih subjekata, kao i da će se u slijedećim danima i tjednima razgovarati o tom nacrtu dokumenta na svim stranama.

Tanjug Foto: US Embassy

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

IAKO POD SANKCIJAMA: RUSIJI OVAKO NEŠTO nije pošlo za rukom još od Oktobarske revolucije

Objavljeno

- datum

Ruski predsjednik Vladimir Putin u obilasku Nacionalnog centra za žitarice Lukjanenko u Krasnodar

Rusija je već dvije godine vodeći svjetski izvoznik pšenice što je posljednji puta bila prije Oktobarske revolucije, prihodi od poljoprivrednog izvoza premašuju one od izvoza oružja, a brojni kratkoročni i dugoročni faktori idu u korist daljnjeg jačanja njenih potencijala i pozicije na svjetskom tržištu – rečeno je na vladinom portalu Kremlin.eu

Izvan uobičajenih tema koje su posljednjih godina najzvučnije kad se priča o Rusiji, poput energetike, naoružanja ili neke nove špijunske trzavice u geopolitici, najveća država na svijetu pomalo u tišini stvara dominaciju na jednom tradicionalnom, pomalo zapostavljenom, ali nužnom i definitivno neizbježnom polju. Onom poljoprivrednom. Podaci američkog ministarstva za poljoprivredu pokazuju, naime, da je Rusija prije dvije godine zauzela poziciju vodećeg svjetskog izvoznika pšenice.

Prema Bloombergu, naime, Putin je postavio cilj da do 2020. Rusija može imati samoodrživu proizvodnju hrane, posebno žita.

A britanski tjednik navodi da se Rusija time vratila na mjesto koje je posljednji puta držala još prije Oktobarske revolucije – prenosi T-portal.

U trenucima kad ruska ekonomija zbog sankcija i svoje uske usmjerenosti na tek nekoliko sektora teško ostvaruje rast, dobre vijesti iz poljoprivrede svakako su razlog za zadovoljstvo. Proizvodnja u poljoprivredi je u posljednjih pet godina porasla za više od 20 posto, a donedavni ruski ministar poljoprivrede Aleksandar Tkačev izjavio je da su “žitarice naša druga nafta”. Zadovoljstvo je izrazio i predsjednik Vladimir Putin koji je u razgovoru s poljoprivrednicima rezultate agrara proglasio “prodornima”.

Mediji navode da su prihodi koje je Rusija prošle godine ostvarila poljoprivrednim izvozom lani premašili 20 milijardi dolara i time preskočili čak i tradicionalni ruski izvor prihoda – izvoz oružja, a u izvozu poljoprivrednih proizvoda glavnu riječ drže žitarice. Prema riječima analitičara za uspjeh na ruskim poljima poklopilo se nekoliko kratkoročnih i dugoročnih faktora.

Još od propasti Sovjetskog Saveza ruska se poljoprivreda mučila sa zastarjelom tehnikom uzgoja i proizvodnje. Daleko od interesa vrha politike koji se koncentrirao na energetiku, dugo je trebalo da se ruski poljoprivrednici riješe okova neefikasnosti koji su se vukli još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je veliki Sovjetski Savez zbog vlastitog neuspjeha u poljoprivrednoj politici bio primoran uvoziti hranu. Nakon niza raznih reformi od početka devedesetih dobar dio ruskih poljoprivrednih dobara našao se u rukama privatnika što je kroz godine potaknulo konkurentnost i donijelo efikasnost.

Ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio je rezultate ruskoga agrara prodornima

Zabrana uvoza poljoprivrednih dobara kao odgovor na sankcije koje su uvedene Rusiji 2014. godine donijela je dodatni poticaj ruskim poljoprivrednicima, a za nešto jaču konkurentnost na izvoznim tržištima kriva je i devalvacija rublja. Rusiji je tako uspjelo da u izvozu pšenice nadmaši i Sjedinjene Američke Države, i Kanadu, i Europsku uniju, te je osvojila tržište čak i usprkos globalnoj zasićenosti. Koristeći svoju zemljopisnu prednost posebno su ojačali na tržištima Bliskog Istoka, ali i Afrike gdje su američke konkurente mogli izbaciti i nižim cijenama.

Iako Rusija i dalje uvozi više hrane nego što je izvozi, plan vlasti da zemlja postane samoodrživa već je donio određene uspjehe. U posljednjih pet godina Rusija je uspjela zadovoljiti vlastite potrebe u proizvodnji svinjetine i peradi, a i budućnost izgleda svijetlo zahvaljujući globalnim trendovima.

Eksplodirala je proizvodnja ruske pšenice i ta je država postala najveći svjetski izvoznik te kjučne žitarice Autor: Russia Insight

Prvi je, naravno, rast stanovništva zbog čega će jačati potražnja i to na nekim posebno važnim tržištima za Rusiju poput Turske. Rast temperature i klima, zajedno s razvojem tehnologije, znače i dulje razdoblje za poljoprivredni uzgoj, više prinose i sve više raspoložive zemlje. Prema izjavama ruskih poljoprivrednika, proizvodnja se sve više pomiče prema sjeveru države iz južnih regija tradicionalno okrenutih agraru.

Čak i u kratkom roku Rusija ima popriličan poljoprivredni potencijal. Uspjesi u razvoju tehnologije koju samo treba primijeniti zajedno smilijunima hektara zemljišta koja su ostala neobrađena nakon propasti Sovjetskog Saveza znači da ruski poljoprivrednici imaju dovoljno prostora za brzi rast. Dapače, rast je posljednjih godina bio tako uspješan da su se ispriječili problemi nedostatne infrastrukture.

Pogledajte kako izgleda poljoprivreda na ruski način Izvor: tportal.hr / Autor: Tectron415

Skladišta i silosi ne uspijevaju ispuniti potrebe ruskih farmera nakon rekordnih berbi, a zastarjela je i transportna mreža kojom se žitarice dostavljaju prema lukama i dalje na izvozna tržišta. Ostvare li se očekivanja o selidbi poljoprivrede na sjever tamo će također trebati izgraditi skladišnu i transportnu infrastrukturu, a ta bi zemljišta bila još i dalje od luka koje se koriste za izvoz. The Economist dodaje da postoje i brige da bi se za poljoprivredu mogli zainteresirati i neki puno veći igrači od sadašnjih poduzetnika što bi otežalo konkurenciju.

U trenucima kad vanjska politika ruskog predsjednika Putina izaziva zaoštravanje odnosa s dobrim dijelom razvijene svjetske ekonomije, zbog čega je pogođena ruska privreda, uz izglede da cijene sirove nafte, glavnog izvora ruskih prihoda sa svjetskih tržišta, u duljem roku neće bitnije rasti, povratak Rusije “zlatnim” carskim vremenima izdašnog izvoza hrane čini se kao barem mala slamčica spasa za posustalu ekonomiju. No, hvatanje isključivo za slamčicu koju lako može slomiti bilo jačanje inozemne konkurencije, bilo vremenske neprilike ili nešto sasvim treće ne ulijeva previše nade čak niti u trenucima kad se pšenica iz ruskih silosa prelijeva u izvoz. Ruska vjera u naftu pokazala je koliko opasno može biti fokusiranje na jednu ekonomsku granu, ma koliko ona u određenom trenutku bila zelena. (Autor: Karlo Vajdić /Tportal)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno