Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: 22. rujna 1991. godine pokolj 68 osoba u Tovarniku

Objavljeno

- datum

Na dan 22. rujna JNA, domaći i srbijanski četnici ubili su 68 mještana Tovarnika. Nesrpsko stanovništvo su protjerali. Preostali Hrvati u Tovarniku koji nisu ubijeni, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Istim su znakom obilježene i njihove kuće. Oštetili su više od 75% kuća i gospodarskih zgrada. Pokolj u Tovarniku bio je ratni zločin koji su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata i za taj zločin nitko nije odgovarao.

Velečasni Ivan Burik je ubijen 8. listopada 1991. godine. U podrumu župnog ureda strijeljali su ga pripadnici četničke postrojbe “Dušan Silni”. Ubojica, četnik Kosta Gvozdenov iz Vršca, se po Lovasu hvalio kako je “ubio ustaškoga popa”, nosio je Burikovu kapu, svećenički biret.

Tovarnik se našao na putu srpskih tenkova koji su krenuli prema Vukovaru, nije ih dočekao cvijećem već otporom. Nakon što je agresor ušao u Tovarnik slijedila je osveta zbog lošeg dočeka.

Poslije okupacije sela mnogo je ljudi mučeno i barbarski ubijeno, žene su silovane, veliki broj mještana odveden je u srpske koncentracijske logore, mnoge kuće porušene i spaljene. Porušena je i crkva Sv. Mateja, apostola i evanđelista. Srpske su osvajačke snage protjerale više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata bilo u Tovarniku te srušile ili oštetile više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada.

U kući (logoru) doktora Đorđa Cvejića su vršili mučenja, premlaćivanja i ubijanja. Kroz kuću-logor je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila. Ubijeni su bacani u masovnu grobnicu.

Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

Nakon povratka iz progonstva 1997. godine iz masovne grobnice ekshumirane su 53 tovarničke žrtve, a ostale žrtve su ekshumirane iz sekundarnih grobnica i zajednički ispraćene na posljednje počivalište na groblju u Tovarniku 31. siječnja 1998. godine. U spomen na taj tužni događaj, 31. siječnja u Tovarniku se obilježava kao “Dan kada je Tovarnik plakao”.

U Tovarniku je ubijeno 75 osoba, njihova imena su na spomen obilježju. . Još uvijek se traga za četvero Tovarničana.

Dr. Vojislav Stanimirović i njegova supruga dr. Ljeposava Stanimirović su bili saučesnici zločina u Tovarniku prema svjedočenju Slavice Popović. Dr. Stanimirović je poslao miliciju po njenog ranjenog muža (hrvatskog branitelja) i od tada mu se gubi svaki trag.

„Vojislav Stanimirović je sudjelovao vrlo aktivno kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti „komandata saniteta i organizator zdravstva zapadnog Srema“ 1991. godine zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku i bio je nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj civila u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana i to naknadno, bez pregleda tijela ubijenih.“

„Njih svo troje su u svojstvu svjedoka 2011. godine u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru, za pokolj i ratni zločin počinjen u Tovarniku 91. godine, dali lažne iskaze.“

 

„Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 23. travnja 2012., objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su za počinjenje ratnog zločina 1991. godine u Tovarniku osuđeni ukupno na sramotnih 42 godinu zatvora: na trojicu okrivljenika primijenili Zakon o općem oprostu, četvoricu okrivljenika oslobodili optužbe zbog nedostatka dokaza, a sedmoricu zločinaca su osudili na neprimjereno blage kazne, koje se uobičajeno izriču kradljivcima ili pljačkašima, a ne monstruoznim ratnim zločincima. No, najgore je što se nikome od neprovomoćno osuđeni na teret ne stavlja niti jedno ubojstvo u Tovarniku, a nalogodavci tih zločina i danas šeću slobodni.“

Optužnica za ratni zločin u Tovarniku je namjerno izostavila nalogodavce, zapovjednike JNA i funkcionere srpske paradržave (generala Dušana Lončara , Borislava Bogunovića, Ljubomira Jorgića, Savu Ivanovića, Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.

Oslobađajuće presude suda su sramotne jer se za ratni zločin primjenjuje Zakon o općem oprostu kao i oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza.

Marko Jukić/Croative.net    Foto: 24 sata

Komentari

Komentari

Vijesti

Slijepa Hrvatica gastarbajterica oduševila žiri u njemačkom showu: Poruka njenog oca rasplakala je cijeli studio

Objavljeno

- datum

Hrvatica sa švicarskom adresom, Bernarda Brunović, oduševila je svojim nastupom u njemačkom “The Voice-u”. 

Društvene mreže bruje o talentu ove mlade djevojke. 

Bernarda je slijepa od rođenja, a otkrila je i da iza sebe ima već 30 operacija – nijedna od njih nije pomogla pa danas nosi staklenu protezu na lijevome oku – javlja novi.ba.

“Kad mi je bilo 15 godina rekla sam da mi je dosta bolnica, lijekova i narkoza”, otkrila je na svom prvom nastupu Bernarda žiriju i publici. Tada je otpjevala pjesmu “I Heard It Through The Grapevine” i glatko zaradila četiri “da” za prolaz.

U nedjelju se pak “suprostavila” sunatjecateljici Lauri Neels. Djevojke su zajedno otpjevale Adeleinu pjesmu “Rolling in The Deep”, a iako su obje bile sjajne, nastup Hrvatice ostavio je sve bez teksta.

“Ona je čudo”, komentirali su na društvenim mrežama, a žiri je samo potvrdio da je oduševljenje shvatljivo – i njih je, kao struku, “dotukla” glasom.

Međutim, tek onda je uslijedio najemotivniji trenutak.

Kada je Bernarda sišla s pozornice dočekao ju je njen otac Željko i čvrsto zagrlio uz poruku “Znao sam da si najbolja”.

M.Skit.  foto: screenshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Daytonski sporazum

Objavljeno

- datum

Autor

Daytonski sporazum, naziv je mirovnoga dogovora o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995. godine.

Konferencija je održana od 1. do 21. studenog 1995. godine u bazi zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Bosna i Hercegovina je podijeljena na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dva entiteta, uz tri konstitutivna naroda. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je okončanje rata.

Važno je spomenuti da Daytonski sporazum u Bosni i Hercegovini nikada nije službeno ratificiran, iako on na neki način vrijedi kao Ustav te države, kao nešto što je tabu i čemu međunarodna zajednica ne da ni razgovarati, a kamoli dopustiti promjenu tog sporazuma, koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Dakako, kada međunarodnoj zajednici odgovara oni Daytonski sporazum primjenjuju na specifičan način, kako im odgovara, pa ga, prešutno, samoinicijativno, mijenjaju.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 20 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se i tumači na razne načine.

Daytonskim sporazumom legalizirano je etničko čišćenje u Republici Srpskoj, u kojoj je ubijeno ili protjerano oko 94 posto Hrvata.

Daytonski sporazum potpisan je pod strahovitim pritiskom i bez znanja građana BiH. Po važećem Ustavu države BiH jedino je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine imalo pravo donijeti ”Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma, ali ono to nije nikada učinilo. Daytonski sporazum je čisti politički sporazum bez pravog temelja, donesen je pod pritiskom kakav nije zabilježen u novijoj povijesti Europe.

Ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma je Ured visokog predstavnika što ukazuje da je BiH država pod protektoratom međunarodne zajednice koja je kriva što BiH nije postala pravna država. Međunarodna zajednica je preko Ureda visokog predstavnika mijenjala i tumačila Daytonski sporazum prema trenutnim političkim interesima i uvijek na štetu Hrvata u BiH. Međunarodna zajednica je dopustila da Hrvatima, konstitutivnom narodu u BiH, predstavnike u institucije države biraju pripadnici drugih naroda!

U kolovozu 2014. u Zastupničkom domu američkog Kongresa našla se rezolucija koja po prvi put na izravan način upozorava na gaženje političkih prava Hrvata i traži prevedeno rješenje koje će zaustaviti daljnje ponižavanje najmalobrojnijeg naroda. Rezoluciju je u proceduru uputila kongresnica Janice Hahn koja između ostalog ističe da se izbori u BiH ubuduće moraju odražavati pravo konstitutivnih naroda i ostalih birati svoje legalne predstavnike u institucijama, čime bi “tada predstavljali narode i građane u skladu s temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma za razliku od sadašnje prakse u kojima je omogućeno da jedan konstitutivni narod bira predstavnike drugog konstitutivnog naroda, što vodi daljnjem ometanju političkih prilika u zemlji.”

Prije Daytonskog sporazuma, Srbi su kontrolirali oko 46% BiH, srpski je postotak narastao do 49% nakon Daytona. Hrvati su kontrolirali 26% BiH prije Daytona a nakon sporazuma kontroliraju samo 21% BiH. Bošnjaci su dobili najviše, njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek nekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Daytonski sporazum je izvrstan primjer međunarodne nepravde i kršenja ljudskih prava.

FOTO: Zemljovid podjele BIH po sporazumu, Daytonski sporazum-(wikipedija)

Zemljovid ustupaka u Daytonskom sporazumu/ Bih_dayton_sh

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Svjetski znastvenik, trn u oku ‘novog ateizma’ – dr John Lennox: Dawkins i njegovi nemaju ni dubine ni argumenata

Objavljeno

- datum

Autor

Johna Lennoxa zovu “najvažnijim kršćanskim apologetom suvremenog akademskog svijeta”. Polemizirao je uspješno sa svim značajnijim predstavnicima “Novog ateizma”, pokreta koji je posljednjih desetak godina kritizirao i napadao kršćanstvo sa stranica ili ekrana svih medija, stvarajući klimu u kojem je vrijeđanje vjernika postalo pitanje društvenog prestiža.

(više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno