Connect with us

Društvo

(VIDEO) Čudni srpski običaji: pravo prve bračne noći, snohačestvo, incest, oceubistvo…

Published

on

Neki običaji kod Srba – ANTINOMIJE ETOSA I INTERESA    Ličimo li više na svoje očeve ili na Turke, pitao se svojevremeno jedan od rijetkih srpskih intelektualaca kritičkog mišljenja, Petar Džadžić, aludirajući pritom na zakon prve bračne noći, dok izrazita većina njegovih sunarodnika i danas u duhu velikosrpske hobotnice atribuira i pokušava asimilovati sve crnogorsko, a posebno crnogorski etički kodekssmatra Borislav Cimeša, autor teksta kojeg prenosimo u cijelosti…

Paradoks je potpun: Crnu Goru i Crnogorce protiv kojih su vjekovima ratovali priznaju Turci, ali ne i njihovi višestoljetni podložnici Srbi. Turci su na trećem međunarodnom simpozijumu balkanske turkologije u Kotoru (9-12. 9. 2003) priznali crnogorski jezik koji Srbi negiraju. I ne samo to. Srbi prisvajaju i svojataju sve crnogorske vrijednosti iako se ne može negirati i asimilovati nepostojeće. Uz sve ostalo, na njihovom udaru našao se i crnogorski etički kodeks.

Ius primae noctis ili droit du seigneur

Lišeni etičke tradicije i opterećeni hipotekom i komleksom zakona prve bračne noći (Ius Primus Nocti) potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok im se Turčin naslađivao ženama, pod cenzuru. Vodanje konja i opanaka naknadno je praćeno debelim mukom i sakrivanjem autentičnih svjedočanstava u iluziji da sve što je sakriveno nikada neće izaći na svjetlost dana. Turski izum je bio: uzmi Srbinu ženu i imanje! Svetozar Marković je pisao da Turci smatraju Srbe svojim imanjem. U tom smislu podigli su najperverziju građevinu svijeta – Ćele kulu. Ali prije toga potpuno su uništili elementarni ponos srpskog naroda o čemu postoje brojna svjedočanstva.

U “Mađarskoj hronici” opisuju se tatarski odredi turskog askera koji “Djevice i privlačne žene sa ljepote svoje ili sa cvijetne dobi sačuvali su za svoj razvrat, strahovito ih mučili i silovali. Pred muževima su izvodili nasilje nad njihovim ženama, a zatim očeve primoravali da skrnave rođene kćerke”.

crnagorasrbija

U jednoj turskoj hronici iz 15. vijeka stoji zapisano: “Od Srba oduzmi dvoje, jedno je kćerka, drugo je imanje”. Ivo Andrić u prozi “Mustafa i Madžar” rekonstruiše orgije sa najmlađima, dok Lazar Arsenijević Batalaka u svojoj “Istoriji srpskog ustanka” opisuje neobičan običaj, “Igra kraljice”, kojim se upotpunjavao Ius Primus Nocti. Najpoznatiji izvođač erotskih bizarnih igara u stilu Markiza De Sada bio je brat Kučuk Alije Sali-Aga. Tri žene, kralj, kraljica i barjaktar započinjali su orgiju sa njim, hranjenjem, napajanjem i tetošenjem, pa bi se onda kralj i kraljica smjestile pored njega ili u njegovo krilo i ugađali mu na sramotu cijelom sakupljenom narodu. Kraljice bi ga ispraćale iz sela u selo ustupajući svoje mjesto tamošnjim kraljicama, i tako u nedogled. Etnolog, geograf i antropolog Jovan Cvijić pisao je, zato, da konkubinat srpskih žena i Turaka nije zazoran. Konkubinat, incest i haremluk postali su temeljni običaji srpske tradicije ispunjene moralnom hipokrizijom i kozmetikom.

Petar Džadžić: “Homo Balkanikus”

O mnogo čemu od već spomenutog progovorio je Petar Džadžić u “Homo Balkanikusu – Homo Heroikusu” i u svojim radovima (Istok, 13/1995/36-37).

I pored toga, Srbi imaju obraza da svojataju crnogorski etos iako su od njega daleko koliko sloboda od ropstva. Dok je tradicionalni crnogorski etički kodeks sublimiran u pojmu čojstvo, uvažavao načelo “Sve za obraz, a obraz nizašto”, srpska hipokrizija je postulirala interes. Tako su se sučelili etos i interes, sloboda i ropstvo, uzvišena crnogorska istorija i tradicija raščovječenog srpskog čovjeka. Pripadajući turskom etičkom sistemu nasilja i beščašća i uzimajući ga za svoj, jer drugog nijesu ni imali, viđeni ustanici srpski, predvođeni Crnim Đorđem i kodžom Milošem, svi bez izuzetka, liše Petra Dobrnjca, otvorili su hareme. Preuzimajući turske običaje i sami su postajali “Turci” na djelu. Nasuprot njima, stoji crnogorski etički kodeks u kojemu svaki pojedinac zna napamet više pasova svojih predaka sto je za srpskog hipokritu nemoguće, jer, ko je njegov otac? Ličimo li vise na očeve ili na Turke ponavljao je, pitajući se, Džadžić (C.D.).

Kod Crnogoraca, to dolazi otuda, “što on kada stupa u brak dobro pazi od koga uzima svojeg bračnog druga, odnosno udavača da je budući suprug od dobrog i čistog soja” (Milivoje Matović, O rasnoj teoriji Crnogoraca, Zeta 27. 4. 1941. br. 16. str.2.). Obije strane su pazile da je supružnik od dobre kuće, kakvi su mu bili preci, ne samo da li su bili dobri junaci, nego i da li je ko “U famelji bio mučan (bolestan) od franze (sifilisa), jektike (tuberkuloze), je li ko u lance vezan itd. Negativni inače rijetki slučajevi su se izbjegavali”, a incest je bio onemogućen (isto).

Crnogorsko čojstvo i razvratna srbska princeza

Sveta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva svojim kanonima nije dopuštala stupanje u brak rođaka do 7. pasa (isto). Da je rz crnogorski posve suprotan interesu srpskom, najslikovitije dočarava komparacija dvije majke. One srpske o kojoj piše Vuk Karadžić i one crnogorske koju slika Marko Miljanov. Vukova daruje Turcima kćerku da spase život sinu, a Markova od Turaka uzima sinovljevu glavu ostavljajući im zadnjicu. Naime, ona u izuzetnoj priči svjetske literature saznavši od turskog paše za sudbinu jedinca odgovara: “Pašo, daj ti mene njegovu pośečenu glavu, a eto tebe zadnji dio”.

Razvratna srpska princeza i turska sultanija Olivera koja počiva u grobnici srpskih princeza u Bursi, pored Bajazita, nije metafora srpske žene, kao što incestuoznost, haremluk, konkubinatstvo i hipokrizija nijesu srpsko nasljeđe isključivo turske epohe. I prije Turaka interes je bio definicija srpskog etosa. O srpskim princezama i ženama Nemanjića i uopšte ženskom svijetu srednjovjekovne Nemanjićke epohe pisalo je više autora iz Srbije. Pisao je ubjedljivo i S. Živković.

Snohačestvo ili kad svekar nevjestu…

Uostalom, incestuoznu i razvratnu “etičku” prirodu i karakter srpstva ovjekovječila je i beogradska “Politika”, tekstom o snohačestvu. “Snohačestvo (od staroslovenske reči snha, to jest žena bratovljeva i sinovljeva) označava seksualni odnos svekra i snahe u seoskim sredinama u kojima su bili u običaju maloletnicki brakovi. Naime roditelji su maloletnog sina ženili devojkom zrelom za udaju i sposobnom za rad. Selo i porodica su prihvatili snohačestvo do punoletnosti muža.” (Politika, broj 28752, god. hc, 26. 10. 1993. str22). Ovaj običaj, zaključuje Politika, “sačuvao se u nekim našim krajevima do naših dana”. Međutim, ovđe nije u pitanju samo maloljetnicki brak sa socijalnom notom i razlogom. U pitanju je dublja tradicionalna incestuozna etnogenezička običajnost. Snohačestvo se odnosi na punoljetne supružnike o čemu svjedoči i poznata pjesma:

amfilohije_radovic“Brate moj
moje žene sin
trči, reci ocu
da mu ide sin.”

Pjesmu je pjevao mlađi sin, koji je brat po ocu svojem starijem bratu ponavljajući ove izgovorene stihove starijeg brata, kada se ovaj vraćao iz vojske, za koje vrijeme je njegov otac živio sa snahom u bračnim odnosima svojevrsnog konkubinata. Tako je mlađi brat (ponavljač bratove pjesme) svojem starijem bratu (povratniku iz vojske) bio i sin po ženi. Dok su Crnogorci išli u vojsku ili na vojnu, a žene su ih pritom pratile s tainom, dotle u srpskom slučaju, u incestuoznom snohačestvu, svojevrsnom konkubinatu žive snaha i svekar.

Lapot – srbski običaj oceubojstva

Eto i zato, pored ostalog, Crnogorci ne mogu biti Srbi, baš kao i zbog lapota. Lapot je običaj oceubistva ostarjelog roditelja iza ili iznad kuće tvrdim predmetom (najčešće śekirom po vratu) o čemu je ostalo potresno svjedočansvo sublimisano istoimenom pjesmom Radivoja Lole Đukića. I zbog lapota Crnogorci ne mogu biti Srbi, a crnogorsko čojstvo i etički kodeks srpstvo, kako to ovih dana zagovara jedan kvazi-sociolog iz Podgorice. Jer Crnogorski etički kodeks upravo veliča do kulta domaćina kuće, glavu familije, najstariju mušku glavu. Za razliku od ovoga, srpska hipokrizija ne može se opravdati ni komonveltovskim srpstvom kao eventualnim nosiocem običaja lapota, pošto se posrbljavanjem drugih naroda i eventualnim preuzimanjem od njih ovog zločinackog običaja ne opravdavaju se za učinjeno. Samim posrbljavanjem drugih, Srbi su izvršili lapot (krimen čovjekoubistva) nad drugim narodima. Otuda su oni nosioci ovog običaja.

Etos i interes: crnogorsko žaljenje mrtvaca i srbska nekrofilija

Od niza drugih etičkih pravila i običaja po kojima se antipodno razlikuju etos i interes, odnosno Crnogorci i Srbi, pomenimo samo još nekrofiliju i panađure kod Srba. O tome je ponesto zapisao kulturolog i pisac Ivan Čolović baveći se srpskom fenomenologijom u radu o divljoj knjizevnosti (“KNJIŽEVNOST NA GROBLJU”). Naime, srpske posmrtne počasti i parastose dopunjuju luksuzne gozbe na groblju i grobu sahranjenog, čime su svojevrsni panđuri uz cjelokupni jelovnik nacionalne kuhinje u dubokoj opreci sa uzvišenim duhovnim karakterom crnogorskog žaljenja mrtvaca, lelekom, tužbalicom, korotom i dostojanstvom korotnika i saučestvujućih pratilaca. Rađano na nasilju da bi i samo postalo žrtva nasilja, srpsko etičko iskustvo koje se zove interes, sušta je suprotnost realnog i metafizičkog, tradicionalnog crnogorskog etičkog kodeksa-čojstva i njegovog dostojanstva, uzvišenosti pravde i pravice, filantropije i istine. Uprkos brojnim degradacijama, degenerisanju i devastiranju u turbulentnom dvadesetom vijeku, crnogorski etički kodeks je opstao o čemu svjedoči i nedavna burna prošlost kada se on samopotvrdio kroz otvorenost, toleranciju, suživot u razlikama, velikodušni samožrtvujući odnos prema izbjeglicama i nevoljnicima iz drugih zemalja okruženja i u spašavanju od genocida i holokausta 1999. nad Albancima sa Kosova, potomaka epohalnog Kanona Leke Dukađinija. Urušavan spolja i iznutra denacionalizatorskim nasrtajima na etičko i etničko biće i duh crnogorstva, Crnogorski etički kodeks i crnogorski narod i pored svih devijacija i danas pripadaju najužoj porodici nacionalnih entiteta međunarodne zajednice sa najuzvišenijim moralom.

Borislav Cimeša/crnogorskapitanja.wp

Komentari

Društvo

Predrag Mišić: Milorad je shvatio da je politička prošlost…

Published

on

Na ispade saborskog zastupnika Milorada Pupovca u Saboru u srijedu reagirao je vukovarski branitelj i član HKS-a Predrag Mišić Peđa, postom naslovljenim – BEZ PRESEDANA

Jedini zaključak koji mogu donijeti je da je gospodin Milorad shvatio da je politička prošlost i da više nema kredibilitet predstavljati srpsku nacionalnu manjinu – Piše Mišić.

Vi, gospodine Pupovac, nikada niste htjeli graditi suživot i sad vam je došao kraj.

U Hrvatskom saboru, ne pamtim  takvu drskost, prostačenje i vrijeđanje samo zato što netko misli drugačije.
Nazivati nekoga citiram “pede*činom” i huljom i od tebe je Milorade previše. Što je sljedeći korak? Batinanje

Koristeći sabornicu da bi liječio svoje frustracije, uvidjevši da gubi tlo pod nogama, kao ranjena zvijer obrušio se na sve koji razmišljaju drugačije.
Opet koristiš srpsku manjinu kao živi štit.

Gubiš Milorade, pogledaj koliko si glasova dobio.

Ti si prošlost

A od predsjednika sabora tražim najoštriju osudu i sankcije. Gospodine premijeru Plenkoviću, hoćete li i ovo okarakterizirati kao slobodu govora ili govor mržnje što svakom normalnom je.

A da, umalo da zaboravim, sve što ste nabrojali i vama istom mjerom, napisao je vukovarski branitelj Predrag Peđa Mišić

Komentari

Continue Reading

Društvo

RUŠE LI SRBI RVL!? BUKIĆ IM ODGOVORIO: “Ligi je kraj ako ne želite igrati u Dalmaciji!”

Published

on

Pitanje je, odgovara li srbskom VS-u uopće nastavak igranja u Regionalnoj vaterpolskoj ligi, pa sad ovo koriste da se elegantno izvuku iz nje…

“Smatram da nije u duhu partnerskih i sportskih odnosa donositi ovakve radikalne odluke bez ikakve prethodne konzultacije s ostalim savezima članicama RVL ” – rekao je dopresjednik i direktor HVS-a Perica Bukić.

Na ultimatum iz Beograda u kojem srbijanski klubovi ne žele igraju u Splitu ni 200 kometara od Splita (a to znači praktično, u cijeloj Dalmaciji) priopćenjem se oglasio Hrvatski vaterpolo savez.

“Slijedom sastanka čelništva Vaterpolskog saveza Srbije održanog 13. veljače 2019. sa vodećim ljudima srpskih klubova koji se natječu u Regionalnoj vaterpolskoj ligi (RVL), Hrvatski vaterpolski savez izražava iskreno žaljenje donešenom odlukom svojih sportskih kolega iz Beograda.

Donešen zahtjev i zaključak Vaterpolskog saveza Srbije i tamošnjih klubova nažalost u praksi nije provediv što jedino ukazuje na prekid suradnje i njihovo istupanje iz zajedničke vaterpolske lige. Duboko vjerujemo da se rješavanju situacije moglo drugačije pristupiti, posebice nakon službenog uručenog dopisa Policijske uprave Splitsko-dalmatinske kojim se jamči sigurnost svim budućim sudionicima vaterpolskih nadmetanja, a koje je upućeno Povjerenstvu za natjecanje.

Hrvatskom vaterpolskom savezu, a uvjeren sam i hrvatskim klubovima potpuno je neprihvatljiva predložena solucija da se sve utakmice naših čak 7 klubova (Jadran, Mornar BS, POŠK, Jug CO, Solaris, Zadar 1952 i Galeb MR) igraju u gostima.

Izražavajući još jednom žaljenje i apsolutnu osudu incidenta koji se dogodio u Splitu, moram naglasiti i da je potpuno nemoguće ostvariti zahtjev VS Srbije. 

Kada bih karikirao, da bi udovoljili njihovim zahtjevima morali bi sagraditi olimpijski bazen u Gospiću koji je prvi veći grad udaljen više od 200 kilometara od Splita.

Stoga se odluka VS Srbije o neigranju u Dalmaciji može iščitati nažalost jedino kao njihovo odustajanje od RVL.

Smatram da nije u duhu partnerskih i sportskih odnosa donositi ovakve radikalne odluke bez ikakve prethodne konzultacije s ostalim savezima članicama RVL, a prije svega s HVS-om kao direktno uključenim.

Vezano uz sve navedeno, ako su klubovi iz Srbije spremni odigrati završnicu ovosezonske RVL kako je to propozicijama i predviđeno, mi u Hrvatskoj ćemo takav stav podržati. 

Ako Vaterpolski savez Srbije uistinu ustraje s namjerom da više ne žele igrati u Dalmaciji, očigledno je da liga u dosadašnjem format više neće egzistirati. 

Regionalna vaterpolska liga je podsjećam, stvorena na zajedničku inicijativu i u svjetlu zajedničkih interesa, te kako smo je formirali jednako tako je možemo i prekinuti.

Hrvatski vaterpolski savez će u najkraćem roku poslati svoj stav Vaterpolskom savezu Srbije na koji ćemo čekati službeno očitovanje.

Perica Bukić, dopredsjednik i izvršni direktor HVS-a

Očito Srbi imaju neke druge razloge, pa su ovaj incident iskoristili da možda potiho napuse Ligu – čuje se u kuloarima…

foto: screenshot

Komentari

Continue Reading

Društvo

Žuti prsluci zbog cenzure napuštaju Facebook i odlaze na ruski VK

Published

on

Susret Macron – Zuckerberg – je li dogovorena suradnja (protiv žutih prsluka?) – Izvor: Twitter

KAKO FRANCUSKA VLADA ‘SURAĐUJE’ S FACEBOOKOM Bježeći od cenzure na Facebooku, Žuti prsluci “sele” malo pomalo na rusku društvenu mrežu VKontakte. Sputnik je razgovarao s organizatorom društvenih grupa kako bi razjasnio novonastali fenomen.

Odnedavno na ruskoj društvenoj mreži VKontakte (VK), jedna grupa Žutih prsluka broji više od tisuću članova. Najveća grupa Žutih prsluka koju zovu Info Blokada Žuti prsluci već ima više od 2.500 članova. Baš kao i na Facebooku, ove stranice sadrže informacije o blokadama, kao i video zapise i slike snimljene tijekom prosvjeda u francuskim gradovima. Većina publikacija je na francuskom jeziku.

Nakon što je otkriven ovaj fenomen, na pitanje zašto se sve više žutih prsluka mobilizira na VK, odgovor je bio jasan: “Želimo biti anonimni zbog “ogromne cenzure” na Facebooku. Mnogi prosvjednici preferiraju rusku alternativu”.

“Facebook je služio za komunikaciju na početku pokreta i za mnoge Žute prsluke je i dalje glavni komunikativni kanal. Međutim, postoji velika cenzura čim krenemo komunicirati između grupa kako bismo se okupili“, tvrdi sugovornik Sputnika.

Kaže da se osobno suočio s “velikom cenzurom”. Kontinuirano mu je zabranjen pristup grupama Facebooka i po nekoliko dana. Na kraju je bio potpuno blokiran pod izgovorom da “robot detektira anomalije”.

“Ponovno sam otvorio još jedan račun, još uvijek na Facebooku […] i ponovno oformio grupu s više od 1.500 članova, ali sam iznova bio žrtva cenzure. Slike su izbrisane bez ikakvog razloga, jer nikoga nisu vrijeđale. Na kraju je pristup računu blokiran”, ogorčeno objašnjava sugovornik.

Nakon svega, odlučio ja otvoriti grupu na ruskoj mreži VK, koju uzima za mjesto slobode gdje je moguće organizirati se bez cenzure.

Žuti prsluci na VK mreži

Upitan o tvrdnjama francuske vlade koja optužuje ruske medije, uključujući i Sputnika, za uplitanje u francuske unutarnje poslove, ovaj žuti prsluk napominje da su te izjave “bez osnova”.

“Vlada je toliko očajna da će optužiti mog psa da ohrabruje žute prsluke. Da, oni mogu reći da Rusija stoji iza svega, ali mi znamo da to nije istina”, završava žuti prsluk.

Također je podsjetio da je u svibnju prošle godine Emmanuel Macron upoznao Marka Zuckerberga. Prema Sputnikovom sugovorniku, “vjerojatno je” postignut određeni “sporazum između njih”.

Podsjetimo, nekoliko mjeseci nakon ovog sastanka, francuski predsjednik najavio je nadolazeće partnerstvo između vlade i Facebooka. Društvena mreža pristala je otvoriti svoja vrata za “četiri do pet stručnjaka” koje je imenovala francuska vlada kako bi im pokazali kako se moderiraju komentari.

Kontaktiran od strane BFM TV-a, Facebook je uvjerio da “nije dobio zahtjev od francuske vlade za suzbijanje sadržaja vezanog uz događaje”.

Ipak, mnogi žuti prsluci okrivljuju platformu koju je osnovao Mark Zuckerberg da djeluje protiv njih. Primjerice, nakon izmjena sredinom siječnja na Facebooku, “Službeni žuti brojač članova” smanjio se za gotovo milijun članova. Brojač je umjesto 2,8 milijuna pokazao 1,8 milijuna članova.

Izvor: SputnikNews

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno