Connect with us

Društvo

(VIDEO) Čudni srpski običaji: pravo prve bračne noći, snohačestvo, incest, oceubistvo…

Objavljeno

- datum

Neki običaji kod Srba – ANTINOMIJE ETOSA I INTERESA    Ličimo li više na svoje očeve ili na Turke, pitao se svojevremeno jedan od rijetkih srpskih intelektualaca kritičkog mišljenja, Petar Džadžić, aludirajući pritom na zakon prve bračne noći, dok izrazita većina njegovih sunarodnika i danas u duhu velikosrpske hobotnice atribuira i pokušava asimilovati sve crnogorsko, a posebno crnogorski etički kodekssmatra Borislav Cimeša, autor teksta kojeg prenosimo u cijelosti…

Paradoks je potpun: Crnu Goru i Crnogorce protiv kojih su vjekovima ratovali priznaju Turci, ali ne i njihovi višestoljetni podložnici Srbi. Turci su na trećem međunarodnom simpozijumu balkanske turkologije u Kotoru (9-12. 9. 2003) priznali crnogorski jezik koji Srbi negiraju. I ne samo to. Srbi prisvajaju i svojataju sve crnogorske vrijednosti iako se ne može negirati i asimilovati nepostojeće. Uz sve ostalo, na njihovom udaru našao se i crnogorski etički kodeks.

Ius primae noctis ili droit du seigneur

Lišeni etičke tradicije i opterećeni hipotekom i komleksom zakona prve bračne noći (Ius Primus Nocti) potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok im se Turčin naslađivao ženama, pod cenzuru. Vodanje konja i opanaka naknadno je praćeno debelim mukom i sakrivanjem autentičnih svjedočanstava u iluziji da sve što je sakriveno nikada neće izaći na svjetlost dana. Turski izum je bio: uzmi Srbinu ženu i imanje! Svetozar Marković je pisao da Turci smatraju Srbe svojim imanjem. U tom smislu podigli su najperverziju građevinu svijeta – Ćele kulu. Ali prije toga potpuno su uništili elementarni ponos srpskog naroda o čemu postoje brojna svjedočanstva.

U “Mađarskoj hronici” opisuju se tatarski odredi turskog askera koji “Djevice i privlačne žene sa ljepote svoje ili sa cvijetne dobi sačuvali su za svoj razvrat, strahovito ih mučili i silovali. Pred muževima su izvodili nasilje nad njihovim ženama, a zatim očeve primoravali da skrnave rođene kćerke”.

crnagorasrbija

U jednoj turskoj hronici iz 15. vijeka stoji zapisano: “Od Srba oduzmi dvoje, jedno je kćerka, drugo je imanje”. Ivo Andrić u prozi “Mustafa i Madžar” rekonstruiše orgije sa najmlađima, dok Lazar Arsenijević Batalaka u svojoj “Istoriji srpskog ustanka” opisuje neobičan običaj, “Igra kraljice”, kojim se upotpunjavao Ius Primus Nocti. Najpoznatiji izvođač erotskih bizarnih igara u stilu Markiza De Sada bio je brat Kučuk Alije Sali-Aga. Tri žene, kralj, kraljica i barjaktar započinjali su orgiju sa njim, hranjenjem, napajanjem i tetošenjem, pa bi se onda kralj i kraljica smjestile pored njega ili u njegovo krilo i ugađali mu na sramotu cijelom sakupljenom narodu. Kraljice bi ga ispraćale iz sela u selo ustupajući svoje mjesto tamošnjim kraljicama, i tako u nedogled. Etnolog, geograf i antropolog Jovan Cvijić pisao je, zato, da konkubinat srpskih žena i Turaka nije zazoran. Konkubinat, incest i haremluk postali su temeljni običaji srpske tradicije ispunjene moralnom hipokrizijom i kozmetikom.

Petar Džadžić: “Homo Balkanikus”

O mnogo čemu od već spomenutog progovorio je Petar Džadžić u “Homo Balkanikusu – Homo Heroikusu” i u svojim radovima (Istok, 13/1995/36-37).

I pored toga, Srbi imaju obraza da svojataju crnogorski etos iako su od njega daleko koliko sloboda od ropstva. Dok je tradicionalni crnogorski etički kodeks sublimiran u pojmu čojstvo, uvažavao načelo “Sve za obraz, a obraz nizašto”, srpska hipokrizija je postulirala interes. Tako su se sučelili etos i interes, sloboda i ropstvo, uzvišena crnogorska istorija i tradicija raščovječenog srpskog čovjeka. Pripadajući turskom etičkom sistemu nasilja i beščašća i uzimajući ga za svoj, jer drugog nijesu ni imali, viđeni ustanici srpski, predvođeni Crnim Đorđem i kodžom Milošem, svi bez izuzetka, liše Petra Dobrnjca, otvorili su hareme. Preuzimajući turske običaje i sami su postajali “Turci” na djelu. Nasuprot njima, stoji crnogorski etički kodeks u kojemu svaki pojedinac zna napamet više pasova svojih predaka sto je za srpskog hipokritu nemoguće, jer, ko je njegov otac? Ličimo li vise na očeve ili na Turke ponavljao je, pitajući se, Džadžić (C.D.).

Kod Crnogoraca, to dolazi otuda, “što on kada stupa u brak dobro pazi od koga uzima svojeg bračnog druga, odnosno udavača da je budući suprug od dobrog i čistog soja” (Milivoje Matović, O rasnoj teoriji Crnogoraca, Zeta 27. 4. 1941. br. 16. str.2.). Obije strane su pazile da je supružnik od dobre kuće, kakvi su mu bili preci, ne samo da li su bili dobri junaci, nego i da li je ko “U famelji bio mučan (bolestan) od franze (sifilisa), jektike (tuberkuloze), je li ko u lance vezan itd. Negativni inače rijetki slučajevi su se izbjegavali”, a incest je bio onemogućen (isto).

Crnogorsko čojstvo i razvratna srbska princeza

Sveta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva svojim kanonima nije dopuštala stupanje u brak rođaka do 7. pasa (isto). Da je rz crnogorski posve suprotan interesu srpskom, najslikovitije dočarava komparacija dvije majke. One srpske o kojoj piše Vuk Karadžić i one crnogorske koju slika Marko Miljanov. Vukova daruje Turcima kćerku da spase život sinu, a Markova od Turaka uzima sinovljevu glavu ostavljajući im zadnjicu. Naime, ona u izuzetnoj priči svjetske literature saznavši od turskog paše za sudbinu jedinca odgovara: “Pašo, daj ti mene njegovu pośečenu glavu, a eto tebe zadnji dio”.

Razvratna srpska princeza i turska sultanija Olivera koja počiva u grobnici srpskih princeza u Bursi, pored Bajazita, nije metafora srpske žene, kao što incestuoznost, haremluk, konkubinatstvo i hipokrizija nijesu srpsko nasljeđe isključivo turske epohe. I prije Turaka interes je bio definicija srpskog etosa. O srpskim princezama i ženama Nemanjića i uopšte ženskom svijetu srednjovjekovne Nemanjićke epohe pisalo je više autora iz Srbije. Pisao je ubjedljivo i S. Živković.

Snohačestvo ili kad svekar nevjestu…

Uostalom, incestuoznu i razvratnu “etičku” prirodu i karakter srpstva ovjekovječila je i beogradska “Politika”, tekstom o snohačestvu. “Snohačestvo (od staroslovenske reči snha, to jest žena bratovljeva i sinovljeva) označava seksualni odnos svekra i snahe u seoskim sredinama u kojima su bili u običaju maloletnicki brakovi. Naime roditelji su maloletnog sina ženili devojkom zrelom za udaju i sposobnom za rad. Selo i porodica su prihvatili snohačestvo do punoletnosti muža.” (Politika, broj 28752, god. hc, 26. 10. 1993. str22). Ovaj običaj, zaključuje Politika, “sačuvao se u nekim našim krajevima do naših dana”. Međutim, ovđe nije u pitanju samo maloljetnicki brak sa socijalnom notom i razlogom. U pitanju je dublja tradicionalna incestuozna etnogenezička običajnost. Snohačestvo se odnosi na punoljetne supružnike o čemu svjedoči i poznata pjesma:

amfilohije_radovic“Brate moj
moje žene sin
trči, reci ocu
da mu ide sin.”

Pjesmu je pjevao mlađi sin, koji je brat po ocu svojem starijem bratu ponavljajući ove izgovorene stihove starijeg brata, kada se ovaj vraćao iz vojske, za koje vrijeme je njegov otac živio sa snahom u bračnim odnosima svojevrsnog konkubinata. Tako je mlađi brat (ponavljač bratove pjesme) svojem starijem bratu (povratniku iz vojske) bio i sin po ženi. Dok su Crnogorci išli u vojsku ili na vojnu, a žene su ih pritom pratile s tainom, dotle u srpskom slučaju, u incestuoznom snohačestvu, svojevrsnom konkubinatu žive snaha i svekar.

Lapot – srbski običaj oceubojstva

Eto i zato, pored ostalog, Crnogorci ne mogu biti Srbi, baš kao i zbog lapota. Lapot je običaj oceubistva ostarjelog roditelja iza ili iznad kuće tvrdim predmetom (najčešće śekirom po vratu) o čemu je ostalo potresno svjedočansvo sublimisano istoimenom pjesmom Radivoja Lole Đukića. I zbog lapota Crnogorci ne mogu biti Srbi, a crnogorsko čojstvo i etički kodeks srpstvo, kako to ovih dana zagovara jedan kvazi-sociolog iz Podgorice. Jer Crnogorski etički kodeks upravo veliča do kulta domaćina kuće, glavu familije, najstariju mušku glavu. Za razliku od ovoga, srpska hipokrizija ne može se opravdati ni komonveltovskim srpstvom kao eventualnim nosiocem običaja lapota, pošto se posrbljavanjem drugih naroda i eventualnim preuzimanjem od njih ovog zločinackog običaja ne opravdavaju se za učinjeno. Samim posrbljavanjem drugih, Srbi su izvršili lapot (krimen čovjekoubistva) nad drugim narodima. Otuda su oni nosioci ovog običaja.

Etos i interes: crnogorsko žaljenje mrtvaca i srbska nekrofilija

Od niza drugih etičkih pravila i običaja po kojima se antipodno razlikuju etos i interes, odnosno Crnogorci i Srbi, pomenimo samo još nekrofiliju i panađure kod Srba. O tome je ponesto zapisao kulturolog i pisac Ivan Čolović baveći se srpskom fenomenologijom u radu o divljoj knjizevnosti (“KNJIŽEVNOST NA GROBLJU”). Naime, srpske posmrtne počasti i parastose dopunjuju luksuzne gozbe na groblju i grobu sahranjenog, čime su svojevrsni panđuri uz cjelokupni jelovnik nacionalne kuhinje u dubokoj opreci sa uzvišenim duhovnim karakterom crnogorskog žaljenja mrtvaca, lelekom, tužbalicom, korotom i dostojanstvom korotnika i saučestvujućih pratilaca. Rađano na nasilju da bi i samo postalo žrtva nasilja, srpsko etičko iskustvo koje se zove interes, sušta je suprotnost realnog i metafizičkog, tradicionalnog crnogorskog etičkog kodeksa-čojstva i njegovog dostojanstva, uzvišenosti pravde i pravice, filantropije i istine. Uprkos brojnim degradacijama, degenerisanju i devastiranju u turbulentnom dvadesetom vijeku, crnogorski etički kodeks je opstao o čemu svjedoči i nedavna burna prošlost kada se on samopotvrdio kroz otvorenost, toleranciju, suživot u razlikama, velikodušni samožrtvujući odnos prema izbjeglicama i nevoljnicima iz drugih zemalja okruženja i u spašavanju od genocida i holokausta 1999. nad Albancima sa Kosova, potomaka epohalnog Kanona Leke Dukađinija. Urušavan spolja i iznutra denacionalizatorskim nasrtajima na etičko i etničko biće i duh crnogorstva, Crnogorski etički kodeks i crnogorski narod i pored svih devijacija i danas pripadaju najužoj porodici nacionalnih entiteta međunarodne zajednice sa najuzvišenijim moralom.

Borislav Cimeša/crnogorskapitanja.wp

Komentari

Komentari

Društvo

Svi “Bannonovi ljudi” u Hrvatskoj – na koga “Trumpov alter-ego” može računati u borbi protiv globalista

Objavljeno

- datum

Bivši bliski suradnik i strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa Steve Bannon pripisao je sebi dio zasluga za najnovija događanja koja potresaju Francusku i Europu, mijenjajući njezinu političku kartu. Bannon je još jednom pozvao suvereniste u europskim državama da se suprotstave “globalistima” koji žele ukinuti nacionalnu i suverenu državu kakvu poznajemo.

Jedan od oblika otpora na koji Bannon računa je i protivljenje Marakeškom sporazumu koji utvrđuje “kako bolje upravljati migrantskim valovima”, a u stvari je, kaže Bannon, “dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, samo trebate doći i potpisati ih”.

Za komentar Bannonovog poticanja “konzervativnog pokreta” u Europi i proglašavanje Marakeškog sporazuma mrtvim pitali smo dio istaknutih hrvatskih predstavnika suverenista i konzervativaca koji dijele Bannonova stajališta o neotuđivom pravu nacionalne države na suverenitet i u njegovom djelovanju vide dobrodošlu potporu u svojoj  političkoj borbi protiv “globalista” u hrvatskoj politici, osobito u pitanju rješavanja migrantske krize i Marakeškog sporazuma.

Saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović, koji je u ponedjeljak prosvjedovao u Marakešu kao aktivist građanske inicijative Hrvatski bedem, u izjavi hrvatskim novinarima osudio je premijera Plenkovića i Vladu jer nisu dopustili raspravu o “spornom dokumentu”. “Ovdje sam da kažem ne Marakeškom sporazumu, ne spornom dokumentu o migracijama i ne liberalizaciji migracija”, rekao je Zekanović. Dodao je i da nije čudno da je jedini prosvjednik jer je u zemljama gdje se razvilo kritičko mišljenje ovaj dokument odbijen. “Zemlje koje su nama uzor uglavnom su odbile  usvojiti ovaj dokument, a u drugim zemljama ne znam zašto nije odbijen. Mislim da će se o ovom dokumentu govoriti i u sljedećem periodu i da će netko primijetiti da je Hrvoje Zekanović bio jedini ovdje u ovo vrijeme i bio protiv”, kazao je Zekanović.

U izjavi za Teleskop.hr, po povratku iz Marakeša Hrvoje Zekanović rekao je da je upoznat s Bannonovim djelovanjem i da bi mu se rado ponudio u okupljanju europskih snaga protiv globalista. “Moram naglasiti da Hrast osim suverenističke ima i kršćansku komponentu”, koju je Bannon također istaknuo kao važan segment borbe protiv globalista.

“Ja sam u Marakešu bio ispred koalicije HKS-Hrast i ispred Građanske inicijative Hrvatski bedem koja nas je i objedinila. “Hrvatski bedem podržava sve što propagira gospodin Bannon, pa i njegovu izjavu da se u ovom stoljeću neće voditi bitke ljevice i desnice nego suverenista protiv globalista. Ljevica i desnica su davno izgubili smisao, danas se vidi da postoje političke snage koje se bore za suvernost naroda, a s druge strane su globalisti koji se bore za interese krupnog kapitala i društvo bez identiteta. Želim biti na strani suverenista koji se bore za nacionalne države i narod”, rekao je Zekanović.

Dodao je da Plenkovića ne brinu Bannonove riječi jer on je globalist i čovjek koji gleda prema Bruxellesu. Na pitanje ima li nakon odlaska u Marakeš još planova za ostale akcije, rekao je kako planova ima, kao i ideja. “Tek smo počeli, Marakeš neće ispasti iz fokusa, obrađivat ćemo suverenističke teme, ali za sada ne bih otkrivao detalje”, rekao je Zekanović. Globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama Zekanović se protivi jer vjeruje da će značajno liberalizirati migracije i prouzročiti ekonomske obveze koje će se morati preuzeti.

Vukovarski dogradonačelnik, predsjednik Hrvatske konzervativne stranke koji je na toj funkciji naslijedio europarlamentarku Ružu Tomašić i jedan od utemeljitelja građanske inicijative Hrvatski bedem Marijan Pavliček ne slaže se u potpunosti s Bannonovm ocjenom da je Marakeški sporazum “mrtav”. “Na žalost, što se tiče hrvatskog društva on nije mrtav jer je Vlada u Marakešu prihvatila Sporazum i bojim se da će provodeći odluke Sporazuma dovesti hrvatsko društvo u nezgodnu situaciju. Izgubit ćemo dio suvereniteta i dodatno izdvajati sredstva za migrante koji danonoćno prolaze hrvatsku granicu. Veseli me činjenica da su velike sile kao Sjedinjene Države odbacile potvrditi sporazum”, rekao je predsjednik HKS-a koji je u srpnju ove godine s predsjednikom Hrasta Ladislavom Ilčićem potpisao Deklaraciju o političkoj suradnji dviju stranaka.

Ilčić i Pavliček vodili su se pri tome primjerima Mađarske, Slovenije, Austrije i Italije, gdje jačaju političke opcije koje se temelje na jakom nacionalnom identitetu i suverenitetu i koje vjeruju da Europa može biti snažna samo uz snažne nacionalne države. Uvjereni su da trend jačanja takvih političkih snaga neće mimoići ni Hrvatsku.

I Pavliček smatra da između ljevice i desnice danas nema razlike. “Ljevica i desnica u Hrvatskoj mogu se staviti pod znak jednakosti, a najbolji primjer bio je njihova zajednička potpora Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu. Danas postoji samo razlika između onih koji štite nacionalni suverenitet i globalista”, ističe predsjednik HKS-a. “Plenković je tipičan primjer globalista koji sluša centre moći u Bruxellesu, a ne interese hrvatskog naroda, što se vidjelo u slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, rekao je za Teleskop.hr Marijan Pavliček, dodajući kako premijer “ideološki pripada globalistima i tzv. Europljanima” i teško će razumjeti poruke koje je ovih dana izgovorio Steve Bannon. Rekao je kako se HKS prepoznao u Bannonovim najavama dolaska snaga koje će se suprotstaviti globalistima. “Vjerujemo da će se to pokazati i na europarlamentarnim izborima sljedeće godine jer su zemlje u kojima su suverenisti na vlasti gospodarski i u svakom smislu napredovale”, zaključio je Pavliček.

Doktor političke filozofije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Stjepo Bartulica uvjeren je da se Marakeški sporazum neće moći provesti ako ga nisu potvrdili SAD i Australija. “Hrvatska je okružena zemljama koje ne pristaju na taj kompakt i pitanje je što to onda znači. Bannon je u pravu, to je mrtvo slovo na papiru”, rekao je za Teleskop.hr. Stjepo Bartulica. Za Bannonovu najavu kako će se u ovom stoljeću voditi bitke između suverenista i globalista Bartulica kaže kako se te bitke već vode u mnogim zemljama, pa i prije dolaska Trumpa na čelo SAD-a, kao u Mađarskoj gdje postoji svjesno odbacivanje agende globalista. Premijer Orban smatra da su nacionalne države suverene i odluke se moraju donositi na nacionalnoj razini, a ne od strane globalista, rekao je prof. Bartulica.

Ilustrirao je to primjerom jednog filozofa koji je razliku između suverenista i globalista opisao riječima ‘anywheres’ i ‘somewheres’, pri čemu su anywheres ljudi koji se mogu zaposliti bilo gdje, ovdje i ondje, kojima je cijeli svijet okruženje. Većina ljudskog roda su ‘somewheres’, ljudi koji žive u određenom geografskom prostoru i brinu se za taj svijet. Taj sukob svjetonazora upravo se događa”, objasnio je dr. Bartulica dodajući kako Orban to izražava eksplicitno, dok drugi to osjećaju, ali ne izražavaju se tako eksplicitno. “Mislim da se s pojavom Donalda Trumpa to više ne može ignorirati”, dodao je.

Gostovanje zastupnika Zekanovića u TV Bujici, nakon njegovog prosvjednog puta u Marakesh

Prema njegovom mišljenju, Plenković svojim djelovanjem spada u “tabor globalista”. To mu je nekako prirodno okruženje vidi se da je dugo boravio vani, da se ugodno osjeća vani, primjerice u Bruxellesu, možda ugodnije nego u Hrvatskoj. Ali, mora voditi računa o našem okruženju, upozorava Bartulica, jer ako susjedi odbacuju Sporazum, pitanje je koliko se on može primijeniti u Hrvatskoj. “Stvarnost je drukčija od onoga što piše u Globalnom kompaktu”, rekao je Bartulica. Prognozira kako će “ovdje kod nas biti vrlo zanimljivo” jer se Hrvatska vani promatra kroz izjave Predsjednice, dok je “pitanje koliko je Plenković razmatran kao neki faktor u krugovima izvan Hrvatske”, smatra Bartulica dodajući da to što je Plenković poslao Božinovića u Marakeš “nitko vani nije primijetio” te previđa da će to “više imati implikacija na domaćoj političkoj sceni”.

Predsjednika udruge Vigilare dr. sc. Vicu Batarela ne čudi Bannonova retorika i borba protiv elite iz Davosa koju smatra opravdanom. “Ljudi koji su za nacionalne države protive se politici elite iz Davosa. Čovjek se najprije mora pobrinuti za vlastitu kuću, a tek onda susjedovu”, rekao je Batarelo dodajući kako “mora priznati da skida kapu” saborskom zastupniku Hrasta Hrvoju Zekanoviću koji je otišao u Maroko prosvjedovati protiv hrvatskog potvrđivanja Marakeškog sporazuma.

“Neka je bar jedan zastupnik dignuo glas protiv toga. Hrvatska to ne bi smjela potvrditi jer mi i ne znamo o čemu se tu zapravo radi. Znamo, a ne znamo. Ako su SAD i Australija protiv, onda bismo se i mi u Hrvatskoj trebali malo zapitati i bolje štititi svoje granice”, rekao je za Teleskop.hr Vice Batarelo dodajući kako se slaže s kolumnistom Ivicom Šolom da na hrvatskim granicama trebaju biti “žica, zid i vojska”.

Voditelj ureda za odnose s javnošću i član predsjedništva Hrvatske stranke prava Drago Marković slaže se s Bannonovim izjavom da je “Marakeš mrtav”. Podsjetio je kako je HSP među prvima u Hrvatskoj upozoravao na štetne posljedice Marakeškog sporazuma, no tada novinarima to pitanje “nije bilo u fokusu političkog interesa”. “HSP i ja osobno apsolutno smo protiv toga da Hrvatska bude dio te priče, ali na žalost, vladajuća koalicija je za to, a ima i potporu oporbenih stranaka u Saboru”, rekao je Marković koji smatra da se Plenković svrstao uz globaliste kada je pristao potvrditi Globalni kompakt.

O Bannonovoj najavi kako se bitka u ovom stoljeću neće voditi između lijevih i desnih nego između suverenista i globalista, Marković je rekao kako se “izgubila ta podjela lijevo – desno. “U Saboru između HDZ-a i SDP-a ne vidim razliku u svjetonazorskim pitanjima koji su do sada definirali ljevicu i desnicu, a to se vidi na slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Oni su isti, vidjela se jedino mala razlika u raspravi oko posvajanja djece”, rekao je Marković istaknuvši kako je HSP čvrsto na suverenističkim pozicijama, te da prva stranka koja se na stranačkoj konvenciji u veljači ove godine definirala kao suverenistička.

Ističe kako će Bannonovo djelovanje u Europi dati “vjetar u leđa svim suverenističkim strankama na prostoru EU-a” kojeg vidi kao “bojno polje za širenje utjecaja u američko-ruskim odnosima”. Marković ne želi spekulirati o tome treba li se premijer Andrej Plenković zabrinuti zbog Bannonovih riječi o ratu suverenista i globalista, ali smatra “simptomatičnom” priču o američkoj blokadi prodaje izraelskih zrakoplova Hrvatskoj. “Možda je pretenciozno reći, ali način na koji je to odrađeno budi mi sumnju da je, u najmanju ruku, naša Vlada dobila po prstima. Je li riječ o LNG terminalu ili nešto drugo, vidjet ćemo”, rekao je HSP-ov Drago Marković.

Ovom krugu simpatizera Bannonove “konzervativnog pokreta” treba pridodati i stranku Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović i udrugu U ime obitelji koja Željke Markić koja je učinila velik posao u organiziranju prikupljanju potpisa za važna referendumska pitanja o braku, Istanbulkoj konvenciji i izmjenama izbornog zakona. U borbi protiv pokušaja vladajućih da ponište rezultate referenduma posljednjih tjedana vrlo su aktivni članovi Građanske inicijative Narod odlučuje koji također predstavljaju suverenističku struju na hrvatskoj političkoj sceni.

Dodajmo još da je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i danas u Marakešu, nakon što je svojom nazočnošću potvrdio Globalni kompakt u ime Hrvatske, dodao kako je to bilo nužno jer “Hrvatska ne može sama” riješiti migrantsku krizu. Na pitanje što će onda Hrvatska usvojiti iz tog dokumenta, ministar je rekao kako je pred međunarodnom zajednicom kazao da će Hrvatska nastaviti štititi svoju granicu, neće dopustiti ilegalne migracije te će se oštro suprotstaviti svakom pokušaju i djelima povezanima s krijumčarenjem ljudi. Izbjegavao je odgovoriti na ponovljeno pitanje zašto se o Sporazumu nije raspravljalo u Saboru ponavljajući kako će “o tome razgovarati gdje god da ga pozovu”.

MARINKO BOBANOVIĆ/Teleskop.hr  foto: screnshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ORBAN: “Tuđman je veliki državnik koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti”

Objavljeno

- datum

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina. (Kamenjar.com Foto: TucsonNewsNow)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Predstavljena knjiga Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

- datum

Foto: Hina

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić predstavio je u srijedu u prepunoj dvorani kina Europa svoju knjigu “Rusija naših snova” u kojoj otkriva pozadinu veličanstvenog pohoda kroz Rusiju i na intrigantan način opisuje put hrvatske reprezentacije do srebra na Svjetskom prvenstvu.

“Ponosan sam na ovu knjigu koja je poklon našim navijačima, ne samo u Hrvatskoj i BiH, nego i onima širom svijeta jer je u njoj dokaz da se zajedništvom i poniznošću mogu napraviti velike stvari”, kazao je Dalić i zahvalio igračima koji su najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske na SP u Rusiji te naglasio kako mu je bila čast biti izbornikom takvim igračima.

“Dalićeva knjiga namijenjena je hrvatskome čovjeku koji je od 16. lipnja do 15. srpnja 2018. uživao kao nikada. Knjiga o događaju koji je na nogama držao cijelu Hrvatsku je odlična jer ona iz dubine izbornikova srca iskreno opisuje brojne ključne događaje i otkriva mnoge tajne pa i o tome je li njemu netko nešto nametao ili pokušavao nametnuti”, kazao je na predstavljanju knjige poznati sportski novinar Anton Samovojska.

Po riječima dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti Dražena Antolića koji je na temelju kazivanja Zlatka Dalića uobličio knjigu, nije bilo teško napisati knjigu.

“Knjiga ima sedam poglavlja i bilo ju je lako pisati jer je Dalić iskreno iznosio kako je pripremao ekipu, donosio odluke i vodio Hrvatsku do povijesnog pothvata. U samo devet mjeseci Dalić je izborio doigravanje za SP u Rusiji, prošao doigravanje s Grčkom, da bi u ludom ruskom ljetu s Hrvatskom izborio čudesno svjetsko srebro”, rekao je Antolić.

Bivši izbornik “Vatrenih” i osvajač bronce na SP-u 1998. Miroslav Blažević kazao je da su igrači i izbornik svakako najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske ali da se nepravedno zanemaruje uloga predsjednika HNS a Davora Šukera u ovom uspjehu.

“Šuker je imao instinkt najboljeg strijelca SP u Francuskoj kada je kormilo hrvatske nogometne reprezentacije dao u ruke Zlatku Daliću, a time je i on postao najuspješniji predsjednik HNS-a u povijesti”.

“Nadam se da će knjiga ‘Rusija naših snova’ pomoći da srebro sa Svjetskog prvenstva za nas živi vječno i to je glavni razlog zbog kojeg sam pristao izdati knjigu za koju sam tražio da u podnaslovu stoji ‘Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu’”, rekao je Dalić koji će svu zaradu od knjige, koja je objavljena u izdanju Sportskih novosti darovati u humanitarne svrhe, odnosno zakladi Vatreno srce za pomoć potrebitoj djeci.

Glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko najavio je da će knjiga uskoro izići na engleskom i arapskom jeziku dok je predsjednik uprave Podravke Marin Pucar najavio da će njegova kompanija u cijelosti sponzorirati knjigu na ruskom kao zahvala ruskom narodu za gostoprimstvo koje su ovog ljeta iskazali našim igračima i navijačima te zahvalu za 50. godina vjernosti proizvodima Podravke na velikom ruskom tržištu .

Predstavljanju knjige nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, ministri Zdravko Marić i Goran Marić, te brojni uglednici iz gospodarstva i sporta posebno nogometa donosto Hina.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno