Connect with us

Kultura i vjera

Crkva nikoga ne tjera!

Objavljeno

- datum

Ovih dana bilo je nekih rasprava o tome kako neki svećenici tjeraju ljude iz Crkve, a rasprava se ticala trakavice o Istanbulskoj. Međutim, Crkva nikoga ne tjera, nego svatko onaj tko pristaje na

ideologije protivne Kristovim zapovijedima tjera sebe iz Crkve…

Važnost nasljedovanja Isusova primjera

Današnje čitanje iz Evanđelja po Ivanu je dio iz Isusova govora na Posljednjoj večeri. Poznato nam je da je Ivanovo izvješće o Posljednjoj večeri drugačije u odnosu na ostale evanđeliste, a započinje Isusovim pranjem nogu učenicima (vidi Iv 13), te završava njegovom velikosvećeničkom molitvom za učenike (vidi Iv 17).

Na neki način ovdje je u pitanju Isusova duboka poruka i oporuka učenicima o služenju i žrtvi na koju su pozvani iz njegova primjera… Da bi mogli nasljedovati taj primjer služenja i žrtve, i donijeti traženi plod, učenici moraju posve ostati na Isusu, jer on je trs a oni loze (vidi Iv 15), što je čitanje današnje nedjelje.

Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

To posve isključuje bilo kakvo prilagođavanje strujanjima svijeta ili priklanjanje nekim interesnim skupinama. Samo posve ostati na Isusu znači izvršiti zadano poslanje, a u suprotnom je izdaja toga poslanja i neminovno gubitak života. Tu Isus daje usporedbu sa lozom koja ako nije na trsu sahne, te biva izbačena van u oganj.

Pravi Isusovi učenici, vjerni poslanju, su oni koji nastavljaju širiti Isusovu riječ, njegov nauk, onako kako su ga primili apostoli u početku. To je znak da oni ostaju u Isusu i on u njima, i samo takvi se mogu zvati Isusovim učenicima (vidi Iv 15, 7).

Kroz sakramente, kroz euharistiju, Isus nas hrani svojim životom. Kakav ćemo dakle plod donijeti ovisi upravo o tome koliko smo blizu sakramentalnom životu, odnosno koliko se damo korigirati Isusovim životom. A rečeno je kako samo ona loza (kršćanin) koja ostane na trsu, tj. Isusu, ne sahne.

Jasno je iz svega kako nema nekih međuzona po kojima bismo mogli primati Isusov život u sebe i istovremeno zastupati nešto što se protivi njegovoj riječi, njegovu nauku.

U tome je jasno i današnje drugo čitanje: I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. (1 Iv 3, 24)

CRKVA NIKOGA NE TJERA!

Ovih dana bilo je nekih rasprava o tome kako neki svećenici tjeraju ljude iz Crkve, a rasprava se ticala trakavice o Istanbulskoj. Međutim, Crkva nikoga ne tjera, nego svatko onaj tko pristaje na ideologije protivne Kristovim zapovijedima tjera sebe iz Crkve.

Logično je dakle da ne može pristupiti sakramentima, odnosno biti dionik Isusova života, a istovremeno zastupati nešto što je protiv života, protiv čovjeka.

DA BI NETKO BIO ČLAN CRKVE mora povjerovati u Poruku i prihvatiti istine spasenja. Za takvu osobu onda kažemo da se obratila.

Najbolji nam je primjer obraćene osobe sv. Pavao koji je od progonitelja postao gorljivi navjestitelj evanđelja Kristova među poganima, a zbog toga onda i sam izložen progonima…

Da se htio dodvoriti i ostati hvaljen i čašćen mogao je izabrati drugi način komunikacije i ublažiti oštricu navještaja. Međutim, Pavao je bio dosljedan čovjek, pa nakon što je i sam spoznao svoje zablude želio je da i drugi budu upoznati sa zabludama i da ih napuste.

I sam je iskusio kako su mu morale prethodno spasti ljuske s očiju, a to je ono što je bilo zasnovano na njegovoj „slobodnoj“ pameti i mišljenju (njegovu gledanju), te kako je trebao primiti nove oči, sada prosvjetljene Isusovom istinom.

Tako postaje navjestitelj onoga što je stvar Božje objave i koja kao takva nije podložna „slobodoumnim, naprednim“ ljudskim tumačenjima koja su uvijek podložna okruženju, tj. prostoru, vremenu, ideologiji ili trenutnom raspoloženju, stanju, mnijenju i sl.

Novost je dakle kršćanske teologije i u tome da ona nikad nije stara ili zastarjela nego je uvijek svježa, nova i istinita, i nije joj zadaća da se nekome svidi, ili da je hvale kao „naprednu i liberalnu“. Događa se da neki upadnu u tu zamku, upravo zbog trenutnog vlastitog stanja ili nekakvog kompleksa i potrebe da bi bili viđeni i hvaljeni.

Međutim, Isusova riječ nije ni „liberalna“ ni „konzervativna“, jer to su termini ljudske nestalnosti i ograničenosti, nego je vječna, nepromjenjiva, spasonosna i životna za one koji se dadu njome poučiti…

ŠUTNJA NA ZLO ZNAČILA BI ZAPRAVO SLAGANJE SA ZLOM!

Mi zato, koji želimo ostati na trsu, moramo znati kako nam se zbog držanja Kristove objavljene istine i radi Evanđelja valja i zamjeriti.

Tako, kad tumačimo određena strujanja i vjetrove koji pušu, mi ih uvijek trebamo prethodno podvrgnuti Božjem rendgenu koji registrira svaku zloćudnost, ma kako se ona vješto skrivala iza vanjskog zdravlja.

Dakle, ako se trenutna gibanja na pozornici podvrgnu tom rendgenu onda nam ona otkrivaju kako manipulacija terminima rod/spol dugoročno nosi istu strahotu kao i abortus/eutanazija, jer je zapravo riječ o abortusu/eutanaziji čovjeka kao Božje slike…

Ako ćemo dakle biti Kristovi, kao oni koji donosimo urod samo na njemu, onda moramo biti spremni i zamjeriti se radi Evanđelja, pa u tendenciji koja smjera prema općoj zbunjenosti ustati kao čuvari Kristovih zapovijedi (vidi 1 Iv 3, 24).

Ostati na Isusu-trsu, bez kojeg nam nema ploda ni života, zahtijeva od nas dakle iznošenje Isusove istine. Kako napisa sv. Ivan: „Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.“ (1 Iv 3, 18)

Sa stranice dominikanci.hr | Quo Vadis Croatia

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Blagdan sv. Klare i hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Objavljeno

- datum

Na blagdan sv. Klare Asiške u subotu, 11. kolovoza splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodit će misno slavlje u 18 sati u samostanskoj crkvi sv. Klare u Splitu.

Hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Uz blagdan Velike Gospe Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije priređuje tradicionalno hodočašće mladih Gospi Sinjskoj, u subotu, 11. kolovoza. Okupljanje započinje u Solinu u 19.30 sati sakramentom pomirenja te euharistijskim slavljem koje u 21 sat predvodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Potom mladi kreću na put za Sinj.

U svetištu Gospe Sinjske u osvit nedjeljnoga dana 12. kolovoza za mlade hodočasnike svečano liturgijsko slavlje u 6 sati predvodi generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Silvana Burilović Crnov

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Molitvom za Hrvatsku domovinu i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede

Objavljeno

- datum

Jučer na misi u Crkvi sv. Frane na obali u Splitu – posebno, ugodno iznenađenje: i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede, Molitvom za Domovinu i Hrvatskom himnom na kraju mise.

Molitva za Hrvatsku domovinu

Svemogući Bože, dobri naš nebeski Oče,
stvorio si nas na svoju sliku i uresio svojim dostojanstvom,
da živimo s Tobom na zemlji i u vječnosti.
Povjerio si nam predivnu domovinu Hrvatsku
da u njoj budemo Tvoji suradnici u djelu spasenja
u nesebičnoj brizi za ljude i za obilje prirodnih ljepota.

U svome Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu,
objavio si nam milosrdnu ljubav i darovao Evanđelje života,
da bismo prepoznali Tvoje lice u sebi i u bližnjima.
Po njemu, svojim Duhom, trajno ostaješ s nama,
i daješ nam svjetlo i snagu da vršimo Tvoju volju,
u svemu tražeći najprije Tvoje kraljevstvo.

Zahvalni za očitovanje dobrote i milosti
kojima si tijekom povijesti pratio hrvatski narod
upućujemo Ti molbe suočeni s potrebama naše Domovine.
Ti vidiš naše strepnje, tjeskobe i čežnje.
Ne napusti nas i ne uskrati nam svoja nadahnuća,
da ne odustanemo od zalaganja za slobodu i istinu.

Nama, vjernicima svojim, budi bliz u građenju saveza u dobru,
u osjetljivosti za siromašne, obespravljene i odbačene.
Udijeli nam mudrost za iskrenost suočenja s prošlošću,
u kojemu smo pozvani pročistiti spomen, otkloniti neistine,
poštovati sve žrtve i, po primjeru svetosti naših mučenika,
sebe ugrađivati u snagu evanđeoske ljubavi koja obnavlja život.

Pogledaj nas, Gospodine! Pred Tobom smo, kao narod
posebno privržen Blaženoj Djevici Mariji,
često okupljeni oko Nje, znajući da majčinski nad nama bdije.
Hrvatsku povjeravamo Tebi i Presvetoj Bogorodici Mariji, Kraljici Hrvata.
Ne dopusti da se udaljimo od svoga doma i Domovine;
pomozi nam da ne gubimo nadu,
da ne prezremo otajstvo života i dar obitelji.

Ti vidiš naša dobra djela, kao i naše slabosti i grijehe.
Ponizno Te molimo za milost kajanja i obraćenje,
za povratak k Tebi i za čuvanje čistoće srca
u kojemu se prepoznaje glas savjesti i glas Tvoga poziva.

Povjeravamo ti: naše obitelji, roditelje i djecu,
djevojke i mladiće, djedove i bake,
svećenike, redovnike i redovnice, navjestitelje i širitelje Evanđelja;
sve ljude dobre volje i svekolike građane naše Domovine;
povjeravamo Ti: odgojitelje i učitelje, znanstvenike i umjetnike,
sve koji se brinu za zdravlje ljudi, koji ublažavaju boli i umanjuju samoću;
povjeravamo Ti: predstavnike građanskih vlasti,
donositelje zakona, promicatelje pravednosti i čuvare mira.

Po zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti,
učvršćuj našu vjernost, obnavljaj nam nadu,
da bismo promicali kršćanske vrijednosti i civilizaciju ljubavi.
Dobri Bože, čuvaj nas, čuvaj našu braću i sestre širom svijeta,
čuvaj dragu nam domovinu Hrvatsku!

Amen.

M.S./Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Uspomeni Viktora Vide* – pjesnika, slavi Domagoja Vide – nogometaša

Objavljeno

- datum

Pjesma na spomen Viktora Vide, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika u emigraciji i u slavu Domagoja Vide, nogometaša koji je skupa s hrvatskom nogometnom momčadi, globalno proslavio hrvatsko ime.

U Argentini zemlji srebra morao sam tražiti dom.                                                                                          

Državu, pa i nacionalnu, možeš zamijeniti državom, bilo kojom.  

Dom je samo jedan i jedinstven, on je domovina, 

Kuća u kojoj smo se rodili, dom u kome smo se odgojili.,

Društvo u kome smo se socijalizirali,

Kultura u kojoj smo se nacionalno identificirali.

Domovina je počelo, jezik, kultura, kuća bitka, smisao života.

Argentina je velika zemlja, kultura; narod gostoljubiv, čuvstven, topao,

Ako u njoj tražiš i dom, sva je presvučena ledom poput Patagonije.

Dom je samo jedan, zavičaj samo jedan, domovina samo jedna.

Dom u tuđoj zemlji nije moguće naći, tamo te čeka samo – smrt!

                                                                                              Blaženko Strižić/Croative.net

 

*Viktor Vida, hrvatski pjesnik; Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960., hrvatski književnik.

Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli u Argentinu. Prve pjesme objavio je u nikšićkoj Slobodnoj misli, a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su je u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem. 

Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. (Wikipedia)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno