Connect with us

Društvo

Cjelovito drugo pismo Nadbiskupa Viganò-a

Published

on

APOSTOLSKI NUNCIJ Nadbiskupije Ulpiana    Scio  Cui credidi (Znam kome sam povjerovao) (2 Tim 1:12)

Prije nego što počnem pisati, prije svega želim zahvaliti Bogu Ocu i dati mu slavu zbog svake situacije i kušnje koju je On pripremio i pripremiti će za mene kroz cijeli moj život. Kao svećenik i biskup Svete Crkve, zaručnik Krista, pozvan sam kao i svaki kršteni dati svjedočanstvo istine. Po daru Duha koji me podupire u radosti na putu koji sam pozvan napraviti, imam hoditi istim do kraja mojih dana. Naš Jedini Gospodin također mi je uputio poziv: „Slijedi me!“, i imam nakanu slijediti ga uz pomoć njegove milosti do kraja mojih dana.

„Pjevat ću Gospodu dok sam živ;
Slavit ću svojega Boga dokle god postojim.
Nek mu se svidi moja pjesma!
Ja ću se radovati u Gospodu.“ (Ps. 103: 33-34)

>> O TOME GRMI CIJELI SVIJET: Kompletno pismo ex-nuncija u SAD-u Carla Maria Viganò (prvi dio /7)

Prije mjesec dana ponudio sam moje svjedočanstvo, samo radi dobra Crkve, u vezi onog što se dogodilo u audijenciji s Papom Franjom 23 lipnja 2013 i u vezi izvjesnih stvari koje sam imao priliku upoznati u dužnostima koje mi je povjerio Državni Sekretarijat i u Washingtonu, u vezi onih koji imaju odgovornost prikrivanja počinjenih zlodjela od bivšeg nadbiskupa te prijestolnice.

Moja odluka za objaviti ove teške činjenice bila je za mene najbolnija i najozbiljnija koju sam donio u mom životu. Učinio sam to nakon dugih razmišljanja i molitva, kroz mjesece dubokog trpljenja i tjeskobe, tijekom crescenda kontinuiranih vijesti o groznim događajim, s tisućama uništenih života nevinih žrtava i zvanja i života mladih svećenika i pomućenih redovnika. Šutnja pastira koji su imali lijek kojim su mogli spriječiti nove žrtve postala je neobranjiva, razorni zločin za Crkvu.

Potpuno svjestan posljedica koje će moje svjedočanstvo izazvati, jer je ono što sam imao otkriti uključivalo samog Petrovog nasljednika, odlučio sam progovoriti kako bih zaštitio Crkvu i mirne savjesti pred Bogom tvrdim da je moje svjedočanstvo istinito. Krist je umro za Crkvu, Servus servorum Dei (Sluga slugu Božjih), i osjećam se pozvanim služiti Zaručnici Kristovoj.

Doista, neke od činjenica koje sam htio objaviti bile su zaštićene pontificijskom tajnom koju sam obećao čuvati i koju sam vjerno držao od početka mog služenja Svetoj Stolici. Ali svrha bilo koje tajne, uključujući i pontificijsku, jest zaštiti Crkvu od njenih neprijatelja, ne pokriti je (tajnu) i tako postati suučesnik počinjenih zlodjela počinjenih od nekih od njenih članova. Bio sam svjedok, ne po mom htjenju, impresionantnih djela i, kako tvrdi Katekizam Katoličke Crkve (2491), žig tajne nije obvcezivajući kada se teška opasnost može izbjeći samo pripovjedanjem istine. Samo ispovijedna tajna bi mogla opravdati moju šutnju.

Ni Papa ni kardinali u Rimu nisu negirali činjenice koje sam iznio u svjedočanstvu   Izreka Qui tacet consentit (Tko šuti, pristaje) svakako pristaju ovom slučaju jer da su htjeli negirati moje tvrdnje, trebali su to samo izreći i podastrijeti dokumentaciju koja potvrđuje njihovu verziju. Kako se može izbjeći zaključak da je razlog na osnovu kojeg se ne prinosi dokumentacija upravo taj jer znaju da bi potvrdila moje svjedočanstvo?

Središte mog svjedočanstva bilo da barem od 23 lipnja 2013., Papa znao od mene o perverznom i zlim kakav je bio McCarrick u svojim nakanama i djelima, i umjesto da donese mjere koje bi svaki dobri pastir donio, Papa je učinio McCarricka jednim od svojih glavnih agenata u vladanju Crkvom, s ozbirom na USA, Kuriju i čak Kinu, te proživljavamo ovih dana veliku brigu i tjeskobu zbog te Crkve mučenice.

Na koncu, Papin odgovor na moje svjedočanstvo bio je: „Ne ću reći ni jednu riječ!“

Ali poslije, protivrječivši samog sebe, poredio je svoju šutnju sa šutnom Isusa iz Nazareta i pred Pilatom, i usporedio me sa Velikim Tužiteljem, Sotonom, koji sije skandal i podjelu i Crkvi, makar ne izgovarajući moje ime.

Da je on rekao: „Viganò je lagao“, stavio bi pod probu moju vjerodostojnost nastojeći potvrditi svoju.

Da je to učinio, pojačao bi zahtjevanje naroda Božjeg i svijeta za potrebnom dokumentacijom za ustvrditi tko je rekao istinu.

Umjesto toga, stavio je izoštreno ogovaranje protiv mene: ogovaranje je uvreda koju je često uspoređivao sa težinom ubojstva. Doista, ponovio je to nekoliko puta, u kontekstu slavljenja Presvetog Sakramenta, Euharistije, gdje nije izložen riziku biti stavljen pod upitnik od novinara.

Kada je govorio sa novinarima, molio ih je da izvrše čin svoje profesionalne zrelosti i donesu svoje vlastite zaključke.

Ali, kako mogu novinari otkriti i znati istinu ako oni koji su izravno uključeni u slučaj se negiraju odgovoriti na neko pitanje ili objaviti neki dokument?

Papina nevoljkost da odgovori na moje optužbe i njegova gluhoća na apele za odgovornošću koje su uputili vjernici teško se mogu pomiriti s njegovim konstantnim pozivima na transparentnost i gradnju mostova.

Štoviše, jasno je da prikrivanje McCarricka od Pape nije bilo izolirana greška. Nedavno su se dokumentirali još mnogi slučajevi u tisku, što dokazuje da je Papa Franjo branio homoseksualni kler koji je počinio teška seksualna zlostavljanja protiv maloljetnika ili odraslih.

Ovi (slučajevi) uključuju slučaj Vlč. Julio Grassi iz Buenos Airesa, rehabilitacija Vlč. Mauro Inzoli nakon što mu je Papa Benedikt oduzeo službu (bio je čak i poslan u pritvor, trenutak u kojem ga je Papa Franjo sekularizirao), i zaustavljanje istraživanja tužbi za seksualna zlostavljanja protiv Kardinala Cormack Murphy O’Connor.
U međuvremenu, jedna delegacija USCCB, predvođena svojim predsjednikom, Kardinalom DiNardo, otišla je u

Rim za zamoliti vatikansko istraživanje u vezi McCarricka. Kardinal DiNardo i drugi prelati trebaju reći Crkvi u Americi i u svijetu: da li se negirao Papa provesti vatikansko istraživanje u vezi zločina McCarricka i odgovornih za njihovo prikrivanje?

Vjernici zaslužuju to znati.

Volio bih uputiti posebni poziv Kardinalu Ouellet, jer kao Nuncij uvijek sam radio u velikoj slozi sa njim, i uvijek sam imao velko poštovanje i privrženost prema njemu.
Sjetiti će se kada me je, na koncu moje misije u Washingtonu, primio u svom apartmanu u Rimu po noći radi dugog razgovora.

Na početku pontifikata Pape Franje, on je držao svoje dostojanstvo, kako je to hrabro dokazao dok je bio Nadbiskup Quebeca.

Kasnije, ipak, kada je njegov posao kao Prefekta Kongregacije za Biskupe bio urušavan odustao je od borbe jer su dva prijatelja homoseksualca iz njegovog dikasterija predavali Papi direktno prijedloge za biskupska imenovanja, zaobilazeći Kardinala.

Njegov dugi članak u L’Osservatore Romano, u kojem se izrazio u korist najkontroverznijih aspekta Amoris Laetitia, predstavlja njegovu predaju.

Vaša Uzoritosti, Vi ste bili ti koji ste me, prije nego sam napustio Washington, upoznali s Benediktovim sankcijama protiv McCarricka.

Na raspolaganju imate ključne dokumente koji inkriminiraju McCarricka i mnoge druge u Kuriji zbog zataškavanja. 

Vaša Uzoritosti, molim vas da budete svjedok istini.

Na koncu, želim vas podržati, dragi vjernici, moja braćo i sestre u Kristu: ne predajite se nikad!

Vjerujte čvrsto i u potpunom pouzdanju u Isusa Krista, našeg Spasitelja, po primjeru Sv. Pavla u Drugoj Poslanici Timoteju, Scio cui credidi, koje sam izabrao kao biskupsko geslo.

Ovo je vrijeme kajanja, obraćenja, molitve, milosti, za pripremiti Crkvu, zaručnicu Jaganjca, biti spremnom za boriti se i pobijediti s Marijom u okršaju protiv stare zmije.

“Scio Cui credidi” (2 Tim 1:12)

U tebe, Isuse, moj jedini Gospodine, stavljam sve svoje pouzdanje.
“Diligentibus Deum omnia cooperantur in bonum” (Rom 8:28) (Onima se koji ljube Boga sve okreće na dobro).

Za konmemoraciju mog biskupskog ređenja 26. Travnja 1992, udijeljenog od Svetog Ivana Pavla II, izabrao sam ovu sliku mozaika Bazilike Svetog Marka iz Venecije.

Predstavlja čudo utišavanja vjetra.

Privukla mi je pažnja činjenica da se u Petrovoj lađi, nošena vodom, dva puta prikazivao lik Isusov.

Isus duboko spava na krmi, dok Petar nastoji probuditi ga: „Učitelju, zar te ne brine da izginemo?“

U isto vrijeme, apostoli, prestrašeni, gledaju svaki u drugom pravcu i ne vide da Isus stoji iza njih, blagosloljavajući ih i sigurno upravlja brodom:

„Probudio se i zaprijeti vjetru i reče moru: Utišaj! Umukni!… onda im reče, ‘Zašto se plašite? Još uvijek nemate vjere?’“ (Mk 4, 38-40).

Scena je vrlo pogodna za prikazati strahovitu oluju kroz koju prolazi Crkva u ovom trenutku, ali uz binu razliku: nasljednik Petra ne samo ne vidi Gospodina kontrolirati brod, jer izgleda da nema ni nakanu to učiniti, ni za probuditi Isusa koji spava na krmi.

Zar je Krist postao nevidljiv za njegovog Vikara?

Možda je kušan za nastojati djelovati kao zamjenik našeg jedinog Učitelja i Gospodina?

Gospodin je taj koji ima poptunu kontrolu broda!

Neka Krist, Istina, uvijek bude svjetlo na našem putu!

+Carlo Maria Viganò,
Nadbiskup Ulpiane
Apostolski Nuncij

O dosta toga još i dublje | Croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno