Connect with us

Sci/Tech

ČITANJE MISLI, PSIHOMETRIJA, TELEPATIJA: Umijeće prijenosa misli stotinama kilometara

Published

on

 KNJIGE – FENOMENI NADNARAVNOG IZMEĐU ZNANOSTI I TEOLOGIJE    Doslovno prevedena, riječ psihometrija, značila bi mjerenje duševnih sposobnosti, ali zapravo znači nešto drugo: sposobnost malog broja osoba da mogu, kad su neki predmet – prsten, naušnica, nož i sl. – opipale i vidjele, dati točne podatke, ne samo o prošlosti toga predmeta, nego i o značaju, pa i o budućnosti onoga kome je taj predmet pripadao – prenosimo nastavak s tjednika 7Dnevno. 

Osjećaj da nam je voljena osoba, daleko od nas, u opasnosti, zagonetno poznavanje prošlosti stečeno dodirom predmeta živih ili pokojnih vlasnika, utjecaj kretanja planeta na živčani sustav čovjeka, prijenos misli tisućama kilometara daleko – samo su neke pojave koje je u svojoj izvanrednoj knjizi, “Parapsihologija i spirtizam – između opsjene i znanosti s mnogo neobičnih priča”, istraživao splitski svećenik, dr. Miroslav Matijaca (1885.-1963.).

Nadopunjena mnogo godina kasnije znanstvenim opservacijama nećaka dr. Miroslava Matijace – poznatog zagrebačkog psihijatra dr. Bartula Matijace – nastala je neobična knjiga u kojoj teolog i znanstvenik nastoje racionalo pojasniti slavne primjere pojedinaca koji su mogli komunicirati na daljinu, imali su moći proroštva, telepatije, vidovitosti, itd., a čije su sposobnosti zabilježene tijekom tisuća godina, od prastarih kronika najstarijih civilizacija do danas.

Jedna od pojava koju je istraživao dr. Matijaca na primjerima slavnih znanstvenika, pisaca i liječnika bila je – psihometrija.

Psihometrija

Riječ psihometrija potječe od nekadašnjeg profesora medicinske škole u Cincinnatiju (SAD), dr. I. R. Buchanana. Svojim đacima neobični doktor dao bi u ruke bilo koju ljekariju ili kemikaliju zamotanu u papir, s nalogom da se koncentriraju na osjećaje koje će takav zamotuljak proizvesti na njih. Deset do dvadeset đaka, s povezom preko očiju i ni sa čim ometani, sjedili bi držeći u ruci predmet koji običnim osjetilima nisu mogli raspoznati.

Joseph Rhodes Buchanan – ipredlagatelj kovanice Psihometrija

U smotuljcima su se nalazili, primjerice, sol, papar, opijum, stipsa, bakar, olovo, kinin i slično. Onaj koji bi za nekoliko minuta osjetio specifično djelovanje odnosne ljekarije, na primjer pospanost kod opijuma, toga je dr. Buchanan držao sposobnim za liječničko zvanje, dok bi one koji niti nakon jednog sata ne bi ništa osjetili, upućivao da potraže druge životne staze. Ovakvim, zaista originalnim mjerenjem duševnih sposobnosti kandidata za liječničko zvanje, utvrdio je dr. Buchanan da je broj sposobnih učenika bio znatan!

Doslovno prevedena, riječ psihometrija značila bi mjerenje duševnih sposobnosti, ali zapravo znači nešto drugo: sposobnost malog broja osoba da mogu, kad su neki predmet – prsten, naušnica, nož i sl. – opipale i vidjele, dati točne podatke, ne samo o prošlosti toga predmeta, nego i o značaju, pa i o budućnosti onoga kome je taj predmet pripadao. Riječ je, dakle, o najrazličnijem znanju što ga metagnom stječe dodirom. Neke nadarene osobe takve podatke daju u budnom stanju, dok druge to mogu tek u transu. Budući da u takvim slučajevima nema nikakva duševnog mjerenja, Richet je predložio da se izraz psihometrija zamijeni nazivom – pragmatična kriptestezija (grč. kryptos = skriven, aistanomai = gledati, pragma = nešto stvarno). Tim bi izrazom jasnije došao do izražaja pravi smisao neobične pojave: gledati ono što je skriveno s pomoću neke tvari (Richet, Notre sixieme sens).

Dva primjera pojašnjavaju bit te neobične pojave. U londonskom stanu škotskog liječnika i pisca, tvorca detektiva Sherlocka Holmesa, sir Arthura Conana Doylea (1859.-1930.), koji se od 1926. posvetio spiritizmu, okupilo se nekoliko uglednih učenjaka i gospođa koja je bila dobar psihometrični metagnom. Trojica od prisutnih znanstvenika otišli su u sporednu sobu i napisali pismo. Pismo su stavili u debelu, neprozirnu oklopnicu i zapečatili. U nazočnosti svjedoka predali su tu oklopnicu dami koja ju je, prvo, opipala prstima, a zatim pritisla na čelo, da bi ubrzo počela riječ po riječ diktirati sadržaj pisma. Štoviše, kazala je da na stanovitom mjestu nije stavljen zarez i da time odnosna rečenica dobiva dvosmisleno značenje. Osim toga je dala i zapanjujuće točne podatke o piscu pisma, kojeg je toga dana prvi put u životu vidjela i nije čak ni po imenu znala za njega. Dapače, dotični je učenjak dami bio predstavljen pod izmišljenim imenom, kako bi se mogli točnije kontrolirati rezultati njezinih psihometričnih sposobnosti.

U već spomenutoj knjizi, Richet navodi slučaj kojemu je sam bio svjedokom. “Bilo je to neke večeri kod mene”, piše. “Moj sin Georges, u prisustvu Myersa, dao je u ruke poznatom mediju, gospođi Thompson, svoj sat i zapitao ju, hoće li joj taj sat dati podsticaj da nešto podrobnijeg kaže. Gospođa Thompson uzela je sat i poslije kraćeg oklijevanja, reče na francuskom jeziku: ‘Ima krvi na ovom satu’. Zatim nastavi engleskim: ‘Pomiješana su tri pokoljenja’. Bilo je teško bolje reći.

Jer, taj sat bio je darovao Felix Aubry, djed moga Georgesa, svom sinu Georgesu Aubryju. Poslije smrti Georgesa Aubryja, koji je poginuo u bitci kod Vendome 1870., Felix Aubry uzeo je natrag ovaj sat i darovao ga svom unuku, mom sinu Georgesu Richetu.” Kako protumačiti ovu, zaista, iznimnu pojavu?

Kao kod svake nerazjašnjene ili nerazjašnjive činjenice, tako i kod psihometrije, ima mnogih tumačenja. Prema jednoj teoriji, psihometrija se tumači tako da je predmet koji ispitivana osoba drži u ruci, impregniran nekim emanacijama čovjeka koje ostaju na predmetu, omogućujući metagnomu da ih percipira i da ih izrazi kao svoju spoznaju o osobi kojoj je predmet pripadao. Svoje podrijetlo, ova teorija, vjerojatno, vuče od teorije univezalnog fluida Franza Mesmera, a povezana je i s Reichenbachovom teorijom o bioluminiscenciji.

Magnetska snaga planeta

Protiv ove teorije govorila bi, međutim, činjenica da šesto čulo nije potrebno da metagnom drži predmet dulje. Franz Mesmer (1734.-1815.), njemački liječnik, na sebe je privukao pozornost raspravom De planetarum influxu in corpus humanum, kojom je nastojao dokazati da nebeska tijela svojim privlačnim silama utječu na čovječji živčani sustav. Kasnije je nadošao na misao da u svakoj životinji, pa i u čovjeku, postoji neki fluid, sila slična magnetskoj, koju je nazvao – životinjski magnetizam.Smatrao je da on sam posjeduje iznimno veliku magnetsku snagu, te da dodirima ruku može liječiti mnoge bolesti.

Imao je uspjeha u Beču i Parizu, gdje mu je javnom supskripcijom skupljena golema svota novca da oda tajnu svoje metode. Kad to nije učinio, komisija sastavljena od najuglednijih francuskih liječnika i prirodoznalaca dala je po njega negativan sud, pa se vratio u Njemačku.
Ljudi, podvrgnuti njegovom načinu liječenja, zapadali su u somnanbulno stanje, zbog čega se Mesmera smatra pretečom hipnotizma. Druga je teorija, teorija telepatske spoznaje, bila da je ta spoznaja stečena od osobe koja je prilikom psihometrijskog pokusa prisutna ili se, pak, nalazi daleko. Ali, u prvom slučaju ova teorija nailazi na teškoću u činjenici da mnogo puta znanje metagnoma nadmašuje znanje prisutne osobe, pa je prisiljena dugotrajno i mukotrpno istraživati da bi se navodi provjerili. U drugom, pak, slučaju teškoća je još veća, jer se znanje stečeno od metagnoma može u nekim slučajevima provjeriti tek ispitivanjem niza osoba koje ne žive zajedno, nego u raznim krajevima zemlje, pa bi se moralo predmnijevati da je metagnom to znanje stekao daljinskom telepatijom od više osoba.

K tome, tako sabrani materijal morao bi metagnom ispitati i pronaći iz njega baš ono što mu treba, nekoliko puta najmanje i najbeznačajnije podatke, što je ne samo malo vjerojatno, nego i gotovo nemoguće. Vjerojatnija je treća teorija, prema kojoj bi psihometrijski predmet bio samo poticaj metagnomu da dođe u stanje preko kojega se ta paranormalna spoznaja o nekom predmetu ili osobi očituje, drugim riječima, samo pomoćno sredstvo da metagnom zapadne u autosugestivno stanje transa.

Telepatija

Druga neobična sposobnost jest telepatija, nastala od grčke riječi (tele = u daljini, pathos = patnja, primljivost). Riječ telepatija predložio je 1882. Myers, da bi označio utjecaj jedne duše na drugu, bez posredovanja poznatih osjetilnih čimbenika, odnosno, danas se definira kao “razmjena informacija od osobe do osobe bez pomoći normalnih osjetila” ili naprosto – čitanje misli, kako ističe dr. Bartul Matijaca. Može biti spontana ili eksperimentalno izazvana. U XV. stoljeću, opat Ivan Tritheim iz Triera piše da svoje misli može stotinu milja daleko drugome saopćiti. Tu svoju sposobnost trierski opat pripisuje simpatičkim silama. Njegov suvremenik u Kölnu, Henrik Kornelije Agrippa od Nettesheima, čovjek koji je prvi upotrijebio riječ okultizam za pojave koje se ne mogu shvatiti prirodnim zakonima, smatra da su simpatičke sile o kojima govori Tritheim – nešto prirodno.

Godine 1876. čitava je Sjeverna Amerika govorila o Johnu R. Brownu, koji je sposobnost čitanja tuđih misli demonstrirao pred tisućama gledatelja. Predstavnici školske mudrosti napadali su ga kao varalicu, bivajući sve žešći, kad se Brown, kao neuk čovjek, nije uspijevao umješno braniti. U kulturnim krugovima toga doba nije se Brownovo ime smjelo ni spominjati, no 1881. se u Engleskoj pojavio još jedan priprost čovjek, Irwing Bishop, koji je u čitanju misli postizao tako začudne rezultate, da je uskoro – 1882. – u Londonu osnovano već spominjano Društvo za istraživanje (para)psihičkih pojava (Society for Psychical Research), s osnovnim ciljem da se sposobnost prenošenja misli i slične neobične pojave, ispitaju sa znanstvenog stajališta.
Zabilježeni su primjeri eksperimenata učinjenih pod vodstvom fizičara i parapsihologa, rektora sveučilišta u Birminghamu, sir Olivera Lodgea. Jednoj posve zdravoj djevojci začepili su pamukom uši i svezali oči. U sobi, u kojoj se nije čulo nikakva šuma i nije bilo nikakva pokućstva, osim stolca, djevojka je sjedila ne znajući što će se s njom događati. Dr. Lodge je došao u djevojčinu blizinu ne dodirujući ju, te oko dvije minute koncentrirao svoje misli isključivo na karakteristične linije engleske zastave. Tada upita djevojku: “Vidite li nešto?”. Uslijedio je odgovor: “Da, ali ne posve jasno, vidim jedan duguljast četverokut s crtama”. Tada Lodge naredi djevojci, sveudilj vezanih očiju, da nacrta na komadiću papira ono što jevidjela. Pokusna osoba nacrta pačetvorinu s dvije ukrštene dijagonalne crte (dakle, izostale su ukrštene okomite crte engleske zastave). Pokus je, znači, djelomično ipak uspio.

Članovi londonskog Društva eksperimentirali su s brojnim (nehipnotiziranim) osobama. Pokusi su ponekad bili vrlo zahtjevni.Neki su posve uspijevali, drugi samo djelomice, a treći – nikako. Eksperimentirati se može, dakako, i u svrhe koje nisu znanstvene. Tako je dr. I. K. u Zagrebu pripovijedao isusovcu Anti Alfireviću kako je u sebi znao zaželjeti da se njegova supruga pridigne i otvori balkonska vrata. Ona bi to ubrzo oćutjela, kao neku sugestiju – odmah bi ustala i otvorila vrata.

Eksperimentalna telepatija

Kod eksperimentalne telepatije može biti da samo onaj koji šalje misli, svjesno zna da on namjerno hoće sadržaj svoje svijesti neposredno priopćiti drugome, a također može biti slučaj da druga osoba (primatelj, percepijent) izričito zna i čeka da primi poruku od druge osobe koja svjesno šalje taj sadržaj. Iz ovoga je jasno, kao što je već kazano, da telepatija nije isto što i vidovitost. Kod telepatije je, naime, važno to da se stječe znanje o sadržaju duše druge osobe, dok se vidovitost odnosi samo na ono što se događa i nije ovisno o sudjelovanju tuđe svijesti, odnosno tuđeg duševnog stanja.

Prije dvadeset i pet godina učinjeni su pokusi telepatskog prijenosa između Atene s jedne strane, i Beča i Berlina s druge, te između Mletaka i Bostona. Pokusi su dali pozitivne rezultate. Uspjelo je, dakle, prenijeti misao (informaciju) na udaljenost od 15.000 kilometara (Schröder, “Gedankensenden und Gedankenempfangen zwichen Berlin-Wien-Athen”, Zeitschrift fur metapsychiche Forschung, 1930./31.). Onaj koji želi primiti ovakve vijesti iz daleka, mora biti u pogodnim duševnim i tjelesnim kondicijama, jer, zaista, ne može se tražiti da netko osjeti nešto ovako suptilno ako je pijan ili, se, primjerice, nalazi u vrtlogu plesa. Samotnički život, život svetaca i isposnika, pogodniji je za primanje telepatski odaslanih podražaja. Na telepatske sposobnosti djeluju i atmosferske prilike. Vjetar, oluja, vrućina i zima djeluju nepovoljno, za razliku od magle, kiše, lijepa i blaga vremena, čiji je utjecaj povoljan. Prvi su jutarnji sati i predvečerje za ove radnje najpovoljniji.
Da bi se pokusi usavršili do naučne točnosti, potrebna je redovita duža vježba emitenta i onog koji emitirane poruke čita. Isprva je glavno da emitent nauči svoje misli i volju usredotočiti nekoliko sekunda, pa čak i minuta, dok se primatelj treba držati slobodno i pasivno. Ni jedan ni drugi ne smiju biti ometani okolinom ili, uopće, ne smiju biti ni sa čime zaokupljeni. Zbog toga se događa da eksperimenti što ih dvojica sami uspješno izvedu, ne uspijevaju kad ih se izvodi pred trećim licima. Preporučljivo je, također, da se pokusi izvode u poznatim prostorijama. S obzirom na činjenicu da neuspjeli pokus djeluje obeshrabrujuće, valja izbjegavati pokuse pod navedenim, nepovoljnim, okolnostima.

Onaj tko prima, odnosno čita misli, mora se čuvati razmišljanja i naprezanja volje; najbolje je da ni o čemu ne misli, već treba bezbrižno izraziti onu misao koja mu se upravo pruža.

Uspjeh eksperimenta u mnogome ovisi i o emitentu. Pri završnim eksperimentima, emitent i primatelj ne smiju se tjelesno dodirivati, dok je u početku takvo međusobno doticanje gotovo neophodno, da bi se među njima uspostavila simpatična veza. Kad je to postignuto, dobiva se sposobnost prenošenja i čitanja misli sve više i u prostornom smislu. Isprva je prenošenje misli bez tjelesnog kontakta moguće samo na udaljenosti od jednog ili dva metra, zatim kroz zatvorena vrata, a konačno i na kilometarske udaljenosti.

Za prijenos predodžaba, najlakši su predmeti koje gledamo, primjerice, igraće karte koje se za ovakve pokuse najčešće primjenjuju. Nakon dužeg vježbanja bit će, ponekad, moguće prenositi u mislima i zamršene slike, cijele scene. Moguće je mislima prenositi i crteže, počevši od jednostavnih geometrijskih figura koje čitanje misli treba nazvati imenom, opisati ili narisati. Većini čitača misli najteže se prenose apstraktni pojmovi, a teško je primati pjesme i stihove, poznate i nepoznate.

Lažna ‘čitanja misli’

Postoje i zabavljačke predstave i takozvana čitanja misli putem posrednika, kojima se oduvijek lako varala publika. A riječ je naprosto o ljudima sposobnim čitati nesvjesne kretnje. Jenski profesor William Thierry Preyer konstruirao je osobit, vrlo osjetljiv aparat, tzv. palmograf, koji nesvjesne kretnje grafički prikazuje. Vježbom, zapažalačkim darom i poznavanjem ljudi, mogu se postići i znatni uspjesi. Englez Stuart L. Cumberland mogao je na taj način pronaći predmete skrivene i kilometar daleko. Po tom se Englezu opisana pojava ponekad naziva i – kumberlandizam. Sam Cumberland tvrdio je i koga god je stigao uvjeravao, da može čitati misli, a u stvari nije radio drugo do vješto slijedio stezanje i popuštanje mišićja, punjenje i učestalost otkucaja pulsa osobe na kojoj je činio pokuse. Drugim riječima, vještak ne čita misli posrednika, nego ih posrednik sam očituje nesvjesnim mišićnim kretnjama i uzbuđenjem svoga bila, te je on prilikom takvih predstava, zapravo, vodeća osoba.

Na tom principu funkcionira i tzv. detektor laži koji se koristi u kriminalistici. Ali, fenomen koriste i estradnjaci. Donedavno smo, napominje, dr. Bartul Matijaca, u ranim večernjim satima imali priliku na jednoj od komercijalnih televizija gledati emisiju “Trenutak istine”, u kojem su na aparate priključeni pojedinci odgovarali na delikatna pitanja šarmantne voditeljice. Pitanja su zadirala u skrivenu intimu ispitivanih osoba, a ako su sprave pokazivale da je odgovor točan, slijedila je novčana nagrada. Niskost takva projekta bila je potencirana i time što su upublici mogli biti nazočni roditelji, braća, sestre i supružnici egzaminiranih ekshibicionista.

Spontana telepatija

Ovako bi izgledao tipičan primjer spontane telepatije: na oceanu tone brod, jedan od stradalnika tuguje za svojima koje ostavlja, a u isto vrijeme njegova žena kod kuće osjeća da se mužu nešto strašno dogodilo.

Brojne primjere donosi francuski astronom i pučki pisac, Camille Flammarion (1842.-1925.) u poznatoj svojoj knjizi “L’inconnu et les problèmes psychiques” (Pariz, 1899.), a još više i bolje obrađenih slučajeva čitamo u klasičnom dvotomnom djelu Myersa, Gurneya i Podmorea “Phantasm of the Living” (London,1886.). Frank Podmore, 1894. godine, na početku rasprave “An Examination of the Evidence of Telepathy”, doslovno kaže: “Teza koju iduće stranice trebaju ilustrirati i dokazati, kratko govoreći, glasi: ‘Moguće je komuniciranje između pameti i pameti bez upotrebe poznatog puta naših osjetila’”.
Američki psiholog i filozof, William James, talijanski psihijatar i antropolog, Cesare Lombroso, pa Francuzi, Pierre Janet (jedan od Freudovih učitelja), Charles Richet i Henry Bergson – tvrde isto. Utvrđen je toliko velik broj slučajeva telepatije kada je emitent bio u smrtnoj pogibelji, da je razboritu čovjeku nemoguće njezino postojanje dovoditi u sumnju…

(Nastavlja se)

Autor: K.R. / 7Dnevno

Komentari

Sci/Tech

10 zanimljivih činjenica o ljudskoj psihi koje nećete pročitati u udžbenicima

Published

on

Ljudski je um prepun iznenađenja i dubok je kao ocean.

Znanstvenici stalno proučavaju mozak i uče o ljudskom ponašanju, a broj iznenađenja raste iz dana u dan. Na primjer, jeste li znali što je osoba pametnija da ima manje prijatelja? Sada lako možete prepoznati genija među prijateljima.

Portal Brightside donosi 10 zanimljivih činjenica koje je znanost otkrila o ljudskoj psihi. Ove informacije mogu vam pomoći da se bolje osjećate, i da uspješnije prolazite kroz životne prepreke.

10. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije nemaju puno prijatelja

Jedno je istraživanje pokazalo da ljudi s visokom inteligencijom ne trebaju puno prijatelja. To je zato što su njihovi mozgovi okupirani rješavanjem ozbiljnih problema, a komunikaciju percipiraju kao gubitak vremena.

Međutim, istraživanje je pokazalo da prijateljevanje s drugima pozitivno utječe na psihu i na zdravlje općenito. Zbog toga je ponekad bolje odlijepiti se od knjige i razgovarati sa zanimljivim ljudima.

9. Depresija mijenja viđenje boja

Ljudi koji pate od depresije svijet doslovno vide kao da je izgubio boje – barem donekle. Tijekom depresivnog stanja rožnica postaje manje osjetljiva na boje i posljedica toga je slabija percepcija boja. Situacija može biti i obrnuta. Ako ste okruženi sivim i blijedim bojama, skloniji ste melankoliji i depresiji.

8. Nemojte se hvaliti oko svojih planova, ili se neće ostvariti

Ako se odlučite za nešto novo (npr. da nećete večerati poslije 18 sati, da ćete trčati u jutro, ili da ćete naučiti novi jezik) nikada nemojte ikome reći svoje planove, inače se neće ostvariti. Kada drugima govorite svoje planove, mozak ih vidi kao „odrađene“ i teško ga je uvjeriti u suprotno. Možda zvuči kao praznovjerje, ali ozbiljna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju.

7. Poznavanje stranog jezika pomaže u donošenju odluka

Kako biste donosili bolje odluke ne morate biti hladno kalkulativni, samo morate razmišljati na stranom jeziku. Znanstvenici vjeruju da ljudi pri odlučivanju često djeluju emotivno. Međutim, ako situaciju analizirate na stranom jeziku uključuje se i racionalni dio mozga što smanjuje rizik od naglih i emocionalnih odluka.

6. Mladi ljudi češće pate od depresije

Jedno je istraživanje pokazalo da su najnesretniji ljudi uglavnom ispod 30 godina starosti. Muškarci i žene od 18. do 30. godine života skloniji su tjeskobi i stresu, što mnoge iznenađuje.

5. Umor vas može učiniti kreativnijima

Ako želite doći do kreativne ideje bolje je da ste umorni. Kreativne misli često dolaze iscrpljenim ljudima jer im mozak radi manje učinkovito, tj. ne odbacuje ideje koje se možda čine lude i kojima biste inače rekli „ne“.

Lude ideje mogu biti početak velikog projekta. Zato je tuš na kraju radnog dana prilika za promišljanje. Ako ste jutarnja osoba, kreativni proces može vam započeti u jutro. Ako ste noćna ptica, inspiracija će vam možda doći u drugom dijelu dana.

4. 80% svakog razgovora je, nažalost, tračanje

Najveći dio svakog razgovora je trač, a činjenica ne ovisi o rodu. Muškarci tračaju jednako kao i žene. Znanstvenici su otkrili šokantnu činjenicu da je 80% sadržaja naših razgovora tračanje o prijateljima i kolegama. Međutim, tračevi nisu samo negativni, oni imaju važan socijalan aspekt. Razgovor o drugim ljudima održava društvenu povezanost. Istraživanja su pokazala da i čimpanze vole tračati o svojim rođacima.

3. Možete kupiti sreću

Poslovica kaže da se sreća ne može kupiti. Međutim, psiholozi su pokazali da to nije baš tako. Osjećaj sreće možete kupiti, ali ne ako novac trošite na sebe, nego ako darujete rođake, prijatelje, ili kakvu humanitarnu udrugu. Kada drugima donosite radost, to vam poboljšava samopvjerenje, čovjek se percipira kao da je važniji u društvu, a posljedica je veće zadovoljstvo u vezi sebe.

2. Za osjećaj povjerenja dovoljno je 20 sekundi kontakta

Da bi netko prema vama osjećao povjerenje, trebate tu osobu grliti otprilike 20 sekundi. Naravno, za grljenje je potreban pristanak. To se događa zbog otpuštanja oksitocina, hormona koji uzrokuje osjećaj sigurnosti (koji se javlja i kada smo s ljudima koje volimo). Oksitocin nas umiruje i opušta. To je još jedan razlog za grljenje tijekom dugih zimskih noći!

1. 80% vaših misli su negativne

Svakog dana kroz glavu nam prođe 12 000 do 60 000 misli. Naši su mozgovi moćniji od bilo kojeg računala, ali tu snagu trošimo uglavnom na negativno. Čak 80% misli koje nam prođu kroz glavu negativne su, a većina se njih ponavlja svakog dana. Ta je negativnost stoga normalna, događa se svima.

Izvori: Brightside | Novi život | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

Darwinova teorija:  LAŽ KOJA TRAJE – PRADIDA MAJMUN I NOSITELJI LAŽNIH ZASTAVA

Published

on

Kako je čovjek nastao? Kada datiraju sami počeci?

Postoje mnogo teorija koje na različite načine objašnjavaju evoluciju. Jedna od njih je i Darvinova teorija evolucije.

– Ma­ma, ka­ko su na­sta­li lju­di?

– Bog nas je stvo­rio.

– Ali, ta­ta mi je re­kao da po­ti­če­mo od maj­mu­na.

– Si­ne, ja ti pri­čam o mo­ji­ma, a ta­ta o svo­ji­ma.

Medjutim, danas u svijetu mnogi znanstvenici  osporavaju Darwinovu teoriju. Smatraju da je potpuno netočna, i da je zaista apsurdno vjerovati u nju. Prema Darwinovoj teoriji, ‘čovjek je nastao od majmuna’.

Mislite li i vi da je to zaista točno? Iskreno, po mom mišljenju, vjerujem da je ovo potpuno pogrešna teorija, a i nisam jedini koji tako misli.

Kenneth Hsu u magazinu ‘Sedimentary petrology’: ’’Darvinizam sadrži opake  laži;  on nije prirodan zakon formuliran na temelju činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava agresivnu društvenu filozofiju 19. stoljeća.’’ – Apsolutno se slažem.

Zaista mislite da je čovjek nastao od majmuna? Zašto neki od znanstvenika i danas vjeruju da je ova teorija točna?

Mnogi od tih znanstvenika su danas vrlo bogati. Oni dopunjuju Darwinovu teoriju, pronalaze karike koje nedostaju da bi ova teorija bila potpuna. Postoje ’brdo’ knjiga i zapisa koji su oni napisali, a zatim naravno i prodali. Je li Darwinova teorija danas pretvorena u marketinški trik? – Moguće.

Švedski biolog Soren Levtrup je napisao: ’’Vjerujem da će jednog dana Darwinov mit biti tretiran kao najveća obmana u povijesti znanosti.’’

Kako to da postoje silna osporavanja ove teorije, a ne postoje nove teorije koje mogu biti potencijalno točne? -Postoje, ali su apsurdne.

A postoji i potpuno druga strana svega kao naprimjer,  filozof Tom Bethell koji je naveo:’ Evolucija je najrevnosnije sačuvana dogma američke javne filozofije. Ogroman broj zlatnih standarda je napušten, ali darvinizam će biti branjen do poslijednjeg daha’

Znanstvenik Dewey Whatson izjavio je: ’’Evolucija je jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi nevjerojatno.’’

Poznati britanski evolucionist Sir Wilfrid Edward Le Gros Clark danas vrlo sumnjičavo: kaže: ‘Da se evolucija stvarno dogodila, moglo bi se znantveno dokazati jedino otkrićem fosiliziranih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prijelaznih tipova. Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao proučavanje fosilnih ostataka. Međutim, da bi evolucijom nastalo milijarde postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, potrebno je bilo oko desetak milijuna paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milijune zamišljenih stepenica tj. prijelaznih faza. Svaka od tih faza bi morala da ima tisuće ili čak milijune svojih predstavnika – logično je, svaka vrsta je morala da ima milijune predstavnika na svakom stupnju ‘evolucije’ , kao što je to slučaj i danas, na primjer, postoje milijuni miševa, a ne samo nekoliko njih. Na taj način bi potpuno formirane biljke ili životinje bile izuzetno mali prostotak ukupne populacije koju je imala svaka zasebna mala “evolucija”. Međutim, do dana današnjeg su pronađeni milijuni fosila, od oko 250.000 vrsta, a apsolutno su svi formirane biljke i životinje.  To je upravo ono što predviđa model nastajanja po kojem su sva živa bića nastala sasvim razvijena.’

Jesu li po vama, naši počeci, naše stvaranje, zapravo zasluga Boga? Ovo otvara mnoga intrigantna pitanja. Prema istraživanjima, danas je u svijetu pronađeno 250.000 različitih vrsta fosila, ali svi su već formirane biljke i životinje.  To nam stavlja do znanja da su sva živa bića nastala već formirana.

Biolog Edward Conklin je objasnio izuzetno slikovito takvu nevjerojatnost ovom usporedbom: ‘Vjerojatnost da je život nastao slučajem može se usporediti sa vjerojatnostšću da će rezultat eksplozije u tiskarnici biti uredno i po redoslijedu složeno prošireno izdanje rječnika koji se u njoj štampa’.

Potpuno sramoćenje evolucionista i komedija nastaje kada se pronađe zdrav i živ primjerak zablude evolucionista. Gušter Tuatara ‘je izumro prije više od 135 milijuna godina’, bar su tako tvrdili evolucionisti s obzirom nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak. Ali prava bruka je nastala kada je nedavno na otocima u blizini Novog Zelanda, Tuatara, ovaj gušter pronađen živ i zdrav! Gdje su onda ti fosilni ostaci ovog guštera u poslijednjih 135 milijuna godina?

Dokle ćemo trpjeti torturu i iracionalnost ‘znanstvenika’ i onih moćnih gremija koji stoje iza njih, i tako u nedogled tajeći prijevaru?

Zašto je teško povjerovati da nas je Bog stvorio? Mnogo ljudi na planeti vjeruje u Boga. Zašto je teško povjerovati da nas je on stvorio? Znanost ovakva kako je postavljena,  je u ovom bespomoćna.

’’Znanost je jedinstvo otkrića i dokaza, metoda i sustava, istraživanja i (iz)laganja. ’’

Ono što je najstrašnije, jeste da cio svijet živi u laži. Mnogi paleontolozi, znanstvenici, arheolozi, antropolozi se danas  susreću s raznim teorijama.

Dolazi do sukoba mišljenja. Mi od toga nemamo ništa. Vrijeme je da se preispita istinitost svih teorija. Vrijeme je da saznamo kako smo stvoreni.

Došli smo do faze u kojoj mnogi počinju sumnjati i da se pitaju o počecima i stvaralaštvu ljudskog roda.

Vrijeme je da priznamo da nismo majmunskog podrijetla.

Izvori: Teorije | Svettajni | wikipedia Photo

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

(VIDEO) Najveća tajna vlade SAD svih vremena: Izvanzemaljska baza za divove otkrivena u planinama Bucegi

Published

on

Sjedinjene američke države su postavile strahovit diplomatski pritisak na rumunjsku vladu kako bi ta otkrića ostala zataškana.   Tri člana prvog specijalnog tima su pokušala dotaknut vrata i odmah su umrla od prestanka rada srca. (više…)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno