Connect with us

Društvo

‘Čija je zadnja’ u nabavci borbenih zrakoplova?!

Objavljeno

- datum

Odgoda donošenja konačne odluke o isporučitelji borbenih zrakoplova ma koliko izgleda čudna i neočekivana zapravo je očekivana. Rasplet i produljenje roka odnosno još jedno razmatranje ponuda svih četiri ponuditelja, standardna je procedura kod strateških nabavci pogotovo u vojnoj industriji ali često zna biti i plod izvanrednih geopolitičkih događanja.

Nekako je od samog početka raspisivanja natječaja za odabir borbenih zrakoplova bila iznenađujuća ponuda SAD u vidu F-16 Block 70/72 Viper.  Postavljalo se pitanje zašto SAD nude Hrvatskoj najnoviji model zrakoplova, vjerojatno najboljeg na svijetu u svojoj klasi. Zašto se jednoj Hrvatskoj nudi zrakoplov 4+++ generacije i to kao jedinoj zemlji u Europi. Zašto se Hrvatskoj nudi zrakoplov čija  cijena koštanja može biti 50 milijuna ali i 130 milijuna dolara i to na rate u trajanju od tridesetak godina.  U čemu je kvaka 22.

Koliko je kupovina borbenih zrakoplova povezana s glasanjem u Generalnoj skupštini o Jeruzalemu kao glavnom gradu države Izrael, koliko s posjetom pomoćnika Državnog tajnika SAD.

>> Što možemo doznati iz intervjua u Grčkoj, američkog diplomata?

Sam dolazak Briana Hoyta Leea u Zagreb ne bi ništa neobično da nije dao par izjava koje eto mediji nisu ni registrirali u kojima priča o strateškom partnerstvu SAD i Hrvatske, o zanimanju američkih investitora za izgradnju LNG terminala i gle čuda spominje i kupnju INE. Koliko je u odlaganje odluke utjecala činjenica da novi veleposlanik SAD tek ovih dana treba predati vjerodajnicu predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Po svoj prilici u odabiru zrakoplova postoje samo dvije dvojbe. Ona SAD kao primarna i Izraelska kao rezervna varijanta. Bez obzira koliko se sada i trudili korigirati cijenu Gripena, Švedska jednostavno ne ispunjava onaj primarni dio koji se odnosi na strateške investicije jer otvaranje par stotina radnih mjesta nije nikakva strateška investicija, a  Grčka ponuda je i onako u startu odbačena kao nepovoljna.

Daljnje odgađanje odluke koji borbeni zrakoplov odabrati zapravo je neizravni poziv na dodatne pregovore, što je, kad se kupuju tako bitni strateški proizvodi, prilika za ostvarivanje dugoročnog strateškog partnerstva, kao što smo ranije pisali.

Hrvatska je dobila konkretnu ponudu SAD-a, a to su letjelice F-16 s jačim motorima i najbolje opremljene od Baltika do Jadrana, jer Poljaci su kupili slične, F-16 Block 52+, koje zovu Jastreb. 

Time SAD nudi Hrvatskoj stratešku prednost u sljedećih nekoliko desetaka godina u Srednjoj i JI Europi, riječ je o zrakoplovima kojima se može poletjeti s Plesa i neutralizirati ciljeve udaljene više od 200 km, dakle, kratkim letom iznad hrvatskog teritorija u dosegu su i Banjaluka i Beograd, primjerice. Takve karakteristike uglavnom služe kao metoda odvraćanja, a nikako kao potencijalna prijetnja susjedima.

Zašto su Hrvatskoj ponuđeni novi F-16 Block 70/72

SAD je mogao ponuditi i nekoliko polovnih strojeva, takvih bar imaju kao u priči, no nisu – evidentno su procijenili da bi ovakvi zrakoplovi bili taman za mlađeg partnera u NATO-u.

Ako hrvatska politika ne može dekodirati takve poruke, a to ne bi bilo čudno s obzirom na sastav diplomacije i odsudstva bilo kakvog vojnog predznanja kod vodećih političara, jedna osoba u državnom vrhu – upravo zbog vojnostrateškog predznanja – razumije što poručuje veliki brat.

Cijena? Cijena je prava sitnica, jer se kod takvih poslova radi prava cost-benefit analiza.

Vratimo se malo na Amerikanca, glavnog čovjeka State Departmenta za Srednju i JI Europu, Briana Hoyta Leea, koji je dao opsežni intervju za, pravoga li čuda, američku ekspozituru na Balkanu, N1 televiziju:

„U jednom od posljednjih intervjua, bivša američka veleposlanica u RH Julieta Valls Noyes izjavila je da postoji američki interes za INA-u. Znate li što o tome?“

“Jedna od prednosti napretka Hrvatske u zadnjih 10 godina je to da su tvrtke diljem svijeta sve zainteresiranije za investiranje u Hrvatsku. Hrvatska postaje sve primamljivija destinacija za ulaganje, situacija se poboljšala. Naravno da ima prostora za daljnji razvoj, u cijeloj regiji, ne samo u RH, postoji velika birokracija i nedostaje predvidljivost koja je potrebna tvrtkama. Trend je pozitivan, ali mislim da Vlada mora učiniti više kako bi se postigla klima da se tvrtke osjećaju sigurno. Osobno nemam nikakve podatke o konkretnim investitorima, no postoji niz investitora koji su zainteresirani za LNG terminal na Krku i za transport plina prema ostatku Europe. SAD je zainteresiran za komercijalni aspekt ovoga. Mislim da je to nešto što je strateški bitno i za Europu kako ona ne bi bila ovisna o jednom, ruskom, plinu.”

-„Kada govorimo strateški, na razini cijele Europe, Hrvatska je zemlja koja se približava Višegradskoj skupini. Prema nekim analitičarima te se zemlje smatraju većim saveznikom SAD-a nego Bruxellesa. Mislite li da su predanije američkoj agendi?“

“Mi na proces integracije u Europi gledamo kao na nešto pozitivno, zmlje bliže surađuju kao članice EU-a ili unutar pojedinih skupina. Nije sve crno-bijelo, ne vidimo to kao nekakvu konkurenciju. Naravno, ako se time upravlja na loš način, može doći do nekih konflikata, ali rezultat ovoga, ta spona sjever-jug je za SAD nešto pozitivno, dakle zemlje koje imaju zajedničke vrijednosti, zajedničke ciljeve se povezuju kroz komunikaciju, kroz energetiku i druge stvari. To će pomoći da se razviju. Mislim da je to zapravo prilika za RH, unutar Višegradske skupine, Inicijative tri mora, da ojača suradnju i pomogne u ostvarivanju nekih projekata. Mi se nadamo da će Inicijativa tri mora krenuti od konceptulne faze prema fazi kada zapravo ostvaruje rezultate, energetske projekte. To je pravi izazov, bilo da je riječ o velikoj ili maloj skupini, važno je da zemlje nađu načine da bi ostvarile projekte koji beneficiraju samom narodu.”

>> SRBIJA I R. SRBSKA SE SPREMAJU za „novi regionalni rat za promjenu granica“ – tvrdi ugledni srbijanski znanstvenik dr. Dušan Janjić?

Dakle, poruke su posve jasne: Dajte se malo pokrenite, mi imamo tu neki interes, nudimo vam stratešku vojnu prednost, sređujemo stratešku energetsku prednost (plin i nafta ako hoćete), pomažemo da se snažnije povežete sa Srednjom Europom, recite što još hoćete pa da se to već jednom pokrene. Te se poruke vide u ovom pitanju i odgovoru:

-„Kada je riječ o LNG-u, postoje li neka očekivanja, neki rokovi?“

“Da, mogli bismo reći da sat otkucava i prostora je sve manje, no to ne znači da je ovaj projekt u nevolji, to znači da sve strane uključene u cijelu ovu priču moraju odraditi svoj dio kako bi se ovaj projekt ostvario. Naravno, postoji raspored koji je donesen, očekujemo da će se investitori obvezati, pomoći projektu, sama Vlada isto mora ostvariti neke korake, no mislimo da je trenutačno taj projekt na pravom putu, ali nema puno prostora za pogrešku ili odgodu. Kako bi svi investitori ostali uključeni, moramo se nastaviti držati rasporeda, a to zahtjeva da privatni sektor obavi svoj posao, da ostvari svoje obveze i da Vlada poduzme određene korake.”

Ante Rašić/Kamenjar.com

Komentari

Društvo

KAKO JE UHLJEB MACAN SPRIJEČIO „USTAŠKI DRŽAVNI UDAR“ i – DOBIO PEDALU!

Objavljeno

- datum

 SMIJENJEN KREŠIMIR MACAN!    Narode, nismo ni znali što se sve u Zagrebu odigravalo neki dan iza one „dimne zavjese“ od tobožnje proslave (nakon dolaska naših Vatrenih iz Rusije)!

Da nam to naknadno nije pojasnio Plenkovićev uhljeb i trgovac maglom Krešo Macan i obavijestio nas o propalom „državnom udaru“, ni danas ne bi bili svjesni u čemu smo sudjelovali – nas 600 tisuća izmanipuliranih naivaca!?

I sad mi tek radi kliker. Post festum. Da mi Macko (kako ga od milja zovem – drag mi je, ne krijem), nije otvorio oči, veliko je pitanje bih li ja to skužio ikad, a kamo li ovako brzo.

Nastojim, dakle, dokučiti od kuda je krenulo. I kako je sve izvedeno…

Sjećam se onog otvorenog autobusa, igrača, izbornika Dalića, raje koja je cijelim putem (od zračne luke do Jelačić placa) dočekivala autobus, pozdravljala, zaustavljala ga…tobože su tražili autograme, a tko zna kakve su šifre izmjenjivali – preko šalova, dresova, lopti i drugih rekvizita.

Aha, autobus nije bio slučajno otvorenog tipa i nije se slučajno kretao brzinom puža, usput se očito dogovarala akcija koju treba izvesti u Zagrebu… Je li Vama normalno da se od Plesa do središta Zagreba putuje 7 sati!? Tko normalan to može opravdati, osim nekim skrivenim namjerama koje stoje iza svega!?

I taj Dalić, krio se među igračima, a bio je glava zavjereničke hobotnice, garant!

Vidjelo se po njemu, sve onako nešto glumi, kao, skroman, ponizan, šutljiv, a kad se dočepao mikrofona…ideeeeš, spominje narod, ej, hrvatski narod spominje, i to ne samo ovaj u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, pa dijasporu, eeeeeej… Kao, „mi smo u Rusiji igrali za Vas“ i te fore, a zvao ih je ustvari na ustanak! Koja perfidija! I onda je valjda trebalo zadržati raju na Trgu, dok ne stigne pojačanje iz Herceg Bosne i dijaspore, pa da se krene na Gornji grad sa 2-3 milijuna revolucionara („ustaških“) – a za to zadržavanje raje na okupu i potpaljivanje atmosfere bio je zadužen upravo M.P.T.

M.P.T. je, dakle, po svemu sudeći trebao odigrati ključnu ulogu, ali je Dalić, taj prepredeni Livnjak (kako bi prikrio svoje podle namjere – pazi ti to!) u vatru bacio Luku, kapetana momčadi i već ranije dogovorio s njime da upravo on glavnog operativca „državnog udara“ (spomenutog M.P.T.) pozove na pozornicu…

I sad vrtim film unatrag, sve do zračne luke i samoga početka…

Je li on (Dalić) naveo Luku da traži, zove i na kraju u bus uvuče glavnog operativca „državnog udara“ M.P.T. (ne smijem napisati ništa više od inicijala – službe ne miruju!), ili je to ovaj učinio sam, na svoju ruku? Otkud da se M.P.T. baš u to vrijeme nađe na mjestu u blizini busa i kako da su ga igrači u onoj gužvi pronašli? Neslužbene informacije (moj povjerljivi izvori iz jedne službe) kažu da je čak (možda) Luka imao i broj mobilnog od M.P.T..-a – i to od ranije, prije nego je zrakoplov uopće sletio u zračnu luku dr Franjo Tuđman, što je krajnje sumnjivo i znakovito!

U daljnjem scenariju, nakon „omekšavanja“ raje pjesmom „Lijepa li si“ ( i stvaranja emocionalnog naboja) trebali su uslijediti „Geni kameni“ (gdje bi se probudila ona iskonska – rušilačka energija naših brđana), pa potom završnica, „U boj, u boj“ – i eto tih par milijuna „ustaša“ u staroj gradskoj jezgri, čime bi stvar bila riješena.

Dakle, nije to bilo ni malo naivno. Dapače.

Postavlja se i pitanje je li zavjernička hobotnica imala jednu, dvije ili 24 glave (22 igrača, plus Dalić, plus M.P.T.), a možda i više – ako su u sve bili uvučeni neki od članova stručnog stožera repke (osobno su mi Olić, Ladić i gospođa Olivari najsumnjiviji – em znaju riječi pjesama koje pjeva M.P.T., em su dobri s Lukom i Dalićem!).

No, ne brinite, Macko će to sve ispitati!

Naš uhljeb Macko, zadužen za peglanje imidža mr Plenkija sposoban je za sve – od ispitivanja javnog mnijenja i namještanja predizbornih anketa i rezultata do (kako je sad dokazao) sprječavanja „državnih udara“.

Nije šala.

Da mu je gazda Plenki bio tamo i naslikavao se s Modrićem i ostalima na pozornici, sve bi bilo ok, ne bi se oni usudili ništa, kakav Luka, kakav M.P.T. – taj ni blizu ne bi smio, ali u tomu i jest kvaka. Zato su oni Plenkija i ostalu svitu otpilili i nisu im dali ni blizu.

No, nisu računali na Macka, Krešu Dolenčića i operativca koji je radio na razglasu. Ova je trojka u sinergiji odradila svoj posao, u kritičnom momentu isključila glazbu i mikrofon i spasila hrvatsku od „državnog udara“ i to „USTAŠKOG“ – ne zaboravimo.

Očekujemo skoru dodjelu državnih odličja Macku, Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku na razglasu.

Zaslužili su. Spasiti državu od „državnog udara“, PA JOŠ „USTAŠKOG“ nije šala (mala).

Ne smijem ni zamisliti što bi se sve dogodilo da su onako razjareni i krvoločni Vatreni (predvođeni agresivnim Lukom Modrićem i Zlatkom Dalićem) uletjeli u Banske dvore – pa uz njih još Rakitić, Vida, Perišić, Subašić, Brozović, Kramarić, Kovačić, Badelj, Mandža i ostali…

A za njima 2-3 milijuna razularenih „ustaša“!

Al’ bi letjelo perje!

Hvala Macku, hvala Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku s razglasa, do neba hvala!

P.S. Ćorak! Ništa od odličja! Upravo čujem da je Macko smijenjen s mjesta posebnog savjetnika premijera Plenkovića! UPS! Nije uspio dokazati kako je podvojena ličnost – i da ono što putem društvenih mreža trabunja „nema veze s njegovom funkcijom“. Plenki tu vrstu bipolarnog poremećaja nije uvažio. Tako ti je to Macko, revolucija ipak jede svoju djecu, zar ne? Ali, ništa zato, naći ćeš ti drugog poslodavca. Za trgovcima maglom kod nas je uvijek potražnja.

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PROGLAS HRVATSKOMU NARODU

Objavljeno

- datum

Polazeći

– od slobode i odgovornosti svih državljana Republike Hrvatske za stanje i budućnost hrvatskoga naroda, društva i države;

– od činjenice da je hrvatski narod u svojoj državi suvèren i da je njegovo pravo u pluralnome društvu biti vjerodostojno zastupljen u svim tijelima javne vlasti;

– od ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države;

– od svijesti o potrebi za novim oblikom reprezentativnosti hrvatskih državljana, od kojih mnogi u postojećim strankama nemaju svoje vjerodostojne predstavnike i zastupnike;

– od potrebe da se na svim razinama vlasti te u javnosti u prvi plan stave problemska čvorišta i utvrde osnove na kojima će Hrvatska u 21. stoljeću napredovati, a ne nazadovati;

 

Poticajna skupina za osnivanje

„Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB)

poziva i ohrabruje hrvatske državljane i skupine građana kao zametke budućih podružnica da se u stvaranje PHB-a uključe ako prihvaćaju ova načela i okvirne ciljeve:

  • mobilizirati hrvatske državljane na programu izlaska iz negativne spirale, radi stvaranja pravednijeg društva koje se tako razvija da svi, a osobito mladi, nalaze perspektivu života i razloge za ostanak;
  • zauzimati se za odbacivanje prakse opstruiranja i izigravanja većinske volje građana te inzistirati na reformi izbornog i političkog sustava u duhu jačanja demokratske zastupljenosti, odgovornosti biračima i funkcionalnosti tijela vlasti;
  • učvršćivati hrvatski identitet, dostojanstvo, čast i ponos, koji počivaju na tisućljetnoj nacionalnoj povijesti, ideji hrvatskoga državnoga prava, osobito na oslobodilačkome Domovinskome ratu – sintezi najplemenitijih etičkih, političkih, vojnih i diplomatskih stremljenja domovinske i iseljene Hrvatske;
  • nasuprot svim oblicima totalitarizama i njihovih recidiva inzistirati na osvjetljivanju zamračene prošlosti (na „lustraciji“) te promicati objektivna i kritička znanstvena istraživanja radi utvrđivanja nepobitnih činjenica i oblikovanja povijesnog pamćenja;
  • potvrđivati tradicijske vrjednote hrvatskoga naroda, koji kao cjelina u prostoru i vremenu zajedno s ostalim europskim i inim narodima dijeli univerzalna načela dostojanstva čovjeka, slobode savjesti te zaštite ljudskih i manjinskih prava;
  • polaziti od činjenica da se europska kultura, duhovnost i pravni red temelje na kršćanskoj slici čovjeka i svijeta, na znanostima i iskustvima, te da Europa počiva na povijesno oblikovanim narodima koji kao takvi grade i čuvaju europsku uljudbu;
  • afirmirati potvrđene katoličke vrijednosti te u zajednička nastojanja uključiti druge sastavnice hrvatskoga identiteta, sadržane u pozitivnim prinosima pravoslavlja, islama, protestantizma, židovstva i sekularnih pokreta i strujanja;
  • utvrditi značaj obitelji i odlučno se zauzimati za kulturu života kao polazišta demografske obnove, zaustavljanja iseljavanja i napučivanja opustjelih područja;
  • jačati odgoj i obrazovanje koji će razvijati sposobnost stjecanja potrebnih znanja, kritičkog rasuđivanja, lučenja dobra od zla, razvitak svijesti o općeljudskim vrjednotama i nacionalnoj baštini otvorenoj za nove spoznaje i domete;
  • razvijati svijest o važnosti struka, znanosti, kulture i umijeća, o dosezima digitalnoga društva i treće tehnološke revolucije s perspektivom robotizacije i umjetne inteligencije, te spoznaje o isplativosti, privlačnosti i nužnosti učenja, discipline, studiozna rada, inovativnosti i poduzetnosti;
  • razbijati monopole postkomunističkih gospodarsko-političkih sprega koje izigravaju demokraciju i vladavinu prava, sprječavajući uistinu slobodno poduzetništvo i strana ulaganja, reindustrijalizaciju te revitalizaciju sela i poljoprivrede;
  • zahtijevati reformu pravosuđa i uprave s ciljem jačanja zakonitosti i učinkovitosti pravosudnih i upravnih tijela;
  • izboriti se za nultu stopu financiranja paradržavnoga sektora, za ukidanje sustava parazitiranja na proračunskim sredstvima, podobnosti, korupcije i klijentelizma kako u državnoj upravi i diplomaciji, tako i u javnim poduzećima, te za znatno porezno rasterećenje realnoga gospodarstva;
  • uključivati u politiku, poslove i procese mlađe naraštaje, sposobne, kvalificirane i čestite ljude – jamstvo opstanka i perspektive;
  • zauzimati se za optimalno iskorištavanje nacionalnih bogatstava, uravnoteženje razvoja, povezivanje gradova i ruralnih područja, turizma i poljoprivrede; za stavljanje financijsko-monetarnoga sektora u službu realnoga gospodarstva; za korelaciju znanosti i obrazovanja s tržištem rada; za prihvaćanje dosad zaobiđenih članaka Europske socijalne povelje kojima se štite prava zaposlenika i druga socijalna prava;
  • zauzimati se za reformu socijalnog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, za minimalnu mirovinu dostojnu čovjeka, za veće izdvajanje za zdravstvo, zajamčenu žurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu; za zaštitu žena i drugih ranjivih skupina; protiv dezintegracije i „zombizacije“ osoba i društva; protiv ovisnosti, rasula i destrukcije svih vrsta, osobito u sferi odgoja, kulture, javnoga morala i medija;
  • inzistirati na vanjskoj politici, koja, usred dinamičnih i neizvjesnih međunarodnih odnosa, samosvojno i kvalitetno definira te odlučno zastupa nacionalne interese;
  • zauzimati se za suradnju sa susjednim državama, posebice s Bosnom i Hercegovinom, vođeni načelima obostranoga interesa i punopravnosti hrvatskoga kao konstitutivnoga naroda s drugim dvama narodima, sukladno konsocijacijskom načelu;
  • pokrenuti na novim osnovama povezivanje s hrvatskim iseljeništvom i hrvatskim manjinama radi jačanja zajedništva, čuvanja kulturnoga identiteta i stvaranja uvjeta za povratak onih koji to žele, te istodobno izraditi strategiju useljavanja pripadnika hrvatskoga i drugih naroda koji su voljni doći i integrirati se u hrvatsko društvo.

 

Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ obavlja predradnje za formiranje Inicijativnog odbora od zainteresiranih. Inicijativni odbor preuzet će sve u svoje ruke te će obaviti priprave za održavanje osnivačke skupštine istoimene stranke, koja će se registrirati sukladno hrvatskim propisima. O daljnjim koracima javnost će biti izviještena nakon ljetnog odmora. Svi zainteresirani mogu s Poticajnom skupinom komunicirati putem e-pošte Poticajne skupine ([email protected]).

 

U ime Poticajne skupine:

Dr. sc. Ante Birin, povjesničar, Zagreb

Zdravko Gavran, diplomat i publicist, Zagreb

Nenad Piskač, književnik i novinar, Vukovo Selo

Mate Šimić (tajnik), pravnik, Zagreb

Sadržaj i ciljeve Proglasa podupiru te uključivanje u planirane aktivnosti svima koji u iznesenomu prepoznaju i svoja htijenja preporučuju:[1]

 
Redni broj Ime, prezime, odrednica Mjesto
1)        Anja Šovagović-Despot, dramska umjetnica Zagreb
2)        Dragan Despot, nacionalni dramski prvak Zagreb
3)        Nikola Đuretić, književnik Zagreb
4)        Tomas Frković, prof. tjelovježbe i biologije, magistar sociologije Buenos Aires
5)        Dr. med. Luca Ivanda, spec. školske medicine Makarska
6)        David Ivić, grafički dizajner Pazin
7)        Ivanka Klarić, nezaposlena struč. spec. oec. projektni menadžer Zagreb
8)        Prof. dr. Stipe Kutleša Zagreb
9)        Mili Lozančić, um. časnik HV-a Zagreb
10)    Vesna Maletić, SSS, službenica u mirovini Zagreb
11)    Ivan Martinović, dipl. inž. strojarstva, umirovljenik Slavonski Brod
12)    Stipe Mlinarić, vukovarski branitelj Vukovar
13)    Dr. med. Vide Popović Split
14)    Nikola Sutarić, student Zagreb
15)    Prim. dr. sc. Ružica Šmalcelj Zagreb
16)    Ivan Veljača, dipl. inž. Kaštela
17)    Živko Zrilić, dipl. iur., brigadni general u m. Koprivnica

 

 

[1] Davanje suglasnosti za uvrštenje u ovaj popis zaključeno je 17. srpnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Boje li se Amerikanci više rata ili mira?

Objavljeno

- datum

Za sve godine postojanja Sjedinjenih Država nije bilo niti jednog desetljeća koje je prošlo bez ratova ili sudjelovanja američke vojske u oružanim sukobima, piše austrijski Contra Magazin. Od osnutka 1776. godine, Sjedinjene Države su od 242 kalendarske godine samo 17 godinu provele bez rata.

Posljedica odluka svih uprava, vlada i predsjednika ove miroljubive nacije jeste da je vojno-industrijski kompleks postala najvažnija industrija zemlje, kao i značajan izvor sredstava i radnih mjesta. Stoga se Amerikanci više boje mira nego rata, iako će mnogi tvrditi suprotno. Između ostalog, svi veliki ratovi, osim Američkog građanskog rata, vođeni su izvan granica Sjedinjenih Država, što je razlog više da američko stanovništvo u najvećoj mjeri nema pojma o tome što rat uopće znači.

Sjedinjene Države su najratobornija država na svijetu. Od osnutka 1776. godine gotovo uvijek ratuju, uglavnom s drugim zemljama.

Za 242 godina postojanja Sjedinjenih Država nije postojalo ni jedno desetljeće kada ova zemlja nije negdje sudjelovala u vojnim sukobima. Do sada je svaki američki predsjednik donosio ratne odluke. Stoga je prilično neobično da se američko ministarstvo koje upravlja aktivnostima vojske zove “Ministarstvo obrane” – pita se logicno.com.

Tijekom cijelog razdoblja postojanja Sjedinjenih Država se samo 17 godina mogu nazvati mirnima, tvrdi austrijski novinar Marco Maier, što je samo 7% od ukupnog broja godina postojanja. Najduže razdoblje mira je trajalo između 1935. i 1940. godine, tijekom globalne ekonomske krize.

Vojni kompleks uvijek je bio važan čimbenik američkog ‘blagostanja’…

Ova “praksa”, koja je temelj američke vanjske politike, dovela je do toga da je nakon završetka Drugog svjetskog rata država podigla veliki vojno-industrijski kompleks, a američka je vojska, ako uzmemo u obzir profesionalne vojnike i državne službenike, postala najveći poslodavac na svijetu. I to je također povezano s visoko razvijenom “obrambenom” industrijom, koja je stvorila mnoga radna mjesta, a nakon recesije i u drugim sektorima ekonomije. Američki vojno-industrijski kompleks je, bez sumnje, postala najvažnija industrija Sjedinjenih Država, ističe austrijski časopis.

Prema autoru članka, vojno-industrijski kompleks, kao i sve popratne industrije vezane za njega, igra vrlo važnu ulogu u američkom gospodarstvu, stoga ne treba čuditi što se Washington njime služi kako bi zadovoljio svoje potrebe i očuvao  “globalno carstvo”.

Da bi to uspio, ima više od tisuću vojnih institucija širom svijeta. Samo u Njemačkoj postoji njih više od 220. Sve to zahtijeva mnogo novca, čak i kada saveznici preuzmu dio troškova. Ali takav sustav Amerikancima daje poslove i zadržava nezaposlenost na relativno niskoj razini. Barem prema službenim statistikama, ali smo tu temu već razradili.

“Rat – to je posao, a stalni rat, koji u pravilu nikada ne bi trebao završiti, krvavi je poslovni model na kojem zarađuje elita zemlje”, piše Contra Magazin.

Veliki američki patriotizam pomaže svemu tome, jer se politički krugovi i mediji koristite patriotizmom kako bi manipulirali ljudima.

Osim toga, većini nacija u svijetu nikako nije jasno kako može postojati američki nacionalizam? Država čije je stanovništvo mješavina svih nacija, rasa, vjerskih i svakih drugih zajednica promovira nacionalizam u njegovom klasičnom obliku, kakvog poznajemo u Europi, te na njemu gradi patriotske osjećaje u stanovništvu.

To je potrebno kako građani ne bi mislili  da u stvarnom ratu ubijaju i ginu za interese milijardera s Wall Streeta.

Upravo zato što se ratovi prema Sjedinjenim Državama danas vode u ekonomskoj sferu, ispostavilo se da se Amerikanci boje mira, kaže Marco Maier.

Što će se dogoditi ako iznenada ne bude ratova na dalekim kontinentima i ako Amerikanci ne uspiju stvoriti neprijatelje? Stotine tisuća dobro plaćenih poslova više nikome neće trebati. Zbog toga, ali i zbog tehnološke i vojne moći, mnogi Amerikanci se ne boje rata. Mir je za njih puno gora opcija.

Možda je to jedan od razloga zašto je sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina bio izložen bjesomučnim napadima, kako iz tabora republikanaca tako i demokrata, iako bi suradnja vođa Sjedinjenih Država i Rusije svijet sigurno učila sigurnijim mjestom za život.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno