Connect with us

Društvo

CIA: EVO ZAŠTO KOSOVO VRIJEDI DVAPUT VIŠE OD SRBIJE

Published

on

Evo zašto je Kosovo toliko važno Amerima, Englezima i Francuzima     Od 14. kolovoza 2000. godine Unmik je preuzeo upravljanje “Trepča” na Kosovu i Metohiji i ona od tada djeluje u dva pravna okruženja, kao dva pravne osobe, što samo po sebi, tvrdi Kočanović, podrazumijeva težak status.

U organizacijskom smislu, tvrtka je etnički podijeljena na Trepču sjever i Trepču jug. Sjever čine rudnici i flotacija Leposavić, rudnici Crnac i Belo brdo, površinski kop Koporiš, Metalurgija olova Zvečan (topionica olova, rafinerija olova, prerada aku-otpada, transport robe …). U okviru “Trepče jug”, gdje rukovode i rade Albanci, nalaze se rudnici Stari trg, Ajvalija, Kišnica, Novo brdo, flotacije Prvi tunel i Kišnica, zatim, u Kosovskoj Mitrovici, Metalurgija cinka, Kemijska industrija i Tvornica akumulatora.

Od 1995. godine izvan “Trepče” su Tvornica industrijskih baterija Peć, “Famipa” Prizren i “Fapol” Podujevo.

Dok u užoj Srbiji preostaje ugljena tek za slijedećih 35 godina, na Kosovu ga ima za još punih 16 stoljeća. Ako se zna da američki stručnjaci procjenjuju da zalihe ugljena na Kosovu vrijede petsto milijardi dolara ne treba čuditi zašto je ovo područje vrlo zanimljivo multinacionalnim kompanijama koje se bore za što bolju poziciju na tom prostoru.

“Magična bogatstva” Kosova od $500 milijardi 

Tema kosovskih “magičnih bogatstava”, prvi put pokrenuta je prije desetak godina. Tada je objavljen podatak o prirodnim bogatstvima koja Kosovo posjeduje: ogromne

Kosovo: $500 milijardi, Srbija s Vojvodinom: $200 milijardi

Tu procjenu, je potvrdila CIA u jednom od svojih izvješća, u kojem je navedeno da, prema međunarodnim standardima Kosovo vrijedi dva puta više od Srbije, odnosno da ta južna pokrajina vrijedi petsto milijardi dolara, dok Srbija sa Vojvodinom, bez Kosova vrijedi tek oko dvjesto milijardi dolara.

količine kroma (20 posto od ukupne količine kroma u svijetu), nikla, cinka, magnezija, bakra, žive, srebra, zlata, bizmuta i drugih rijetkih metala. Procijenjeno je da kosovske rezerve ugljena, prirodnog plina i metala vrijede ukupno petsto milijardi dolara.

Tu procjenu, nešto kasnije, potvrdila je CIA u jednom od svojih izvješća, u kojem je navedeno da, prema međunarodnim standardima Kosovo vrijedi dva puta više od Srbije, odnosno da ta južna pokrajina vrijedi petsto milijardi dolara, dok Srbija sa Vojvodinom, bez Kosova vrijedi tek oko dvjesto milijardi dolara. Prema procjenama UNMIK-a, koji je svojevremeno sastavio i objavio što kosovski rudnici mogu ponuditi svjetskim rudarskim kompanijama, na prvo mjesto, kao najznačajniji resurs, strani stručnjaci su, pored lignita, stavili rude cinka i olova.

Prema tim procjenama, na lokacijama Belo brdo, Crnac, Stari trg, Ajvalija i Novo brdo ima ukupno oko 21,5 milijuna tona rude koja sadrži olovo, cink i srebro u količinama ekonomski isplativim za eksploataciju. Osim toga, nudi se još i oko 1,7 milijuna tona boksita (uz potencijalnih još četiri-pet milijuna), kompleks “Feronikl” s oko 14 milijuna tona rude u kojoj ima oko 1,3 posto nikla i 0,07 posto kobalta, zatim magnezit iz Strezovce (2,8 milijuna tona) i Goleša (1,7 milijuna tona).

Supertajni “aduti”: Rijetki minerali za visoke tehnologije

Rezerve lignita procijenjene su na 8,3 milijarde tona uz još deset milijardi potencijalnih rezervi, koje je potrebno dodatno ispitati. U supertajni “adut” kosovskih rudnika ubrajani su rijetki minerali, prije svega indij, kadmij, germanij, talij i galij. Ti rijetki minerali koriste se u industriji visokih tehnologija, zbog čega mnogi smatraju da su ovi potencijali glavna meta “bjelosvjetskih” tvrtki.

Eksploatacija olovno-cinkanih ruda obavljala se u više rudnika. Sa jamskim načinom eksploatacije aktivni su rudnici Belo brdo, Stari trg, Ajvalija, Kišnica, Novo brdo, Badovac i Žuta prla, a površinski su Koporica i Kišnica II.

Posebne letjelice traže zlato, nikal i krom

Neovisno povjerenstvo Kosova za rudnike i minerale (ICMM) predstavila je prve trepcarezultate zračnog geofizičkog istraživanja Kosova. Naser Peci, zamjenik ravnatelja ICMM-a, istaknuo je da je istraživanje pokazalo da Kosovo ima neočekivano veliki stupanj potencijala u području metala i minerala. Posebno velike rezerve zlata, nikla i kroma, nalaze se ispod površine Kosova. Veće nego što se to mislilo. Ali, također i aluminija, bakra, željezne rude i rezervi olovo-cinka. Istraživanje je počelo u rujnu 2006. godine.

Specijalno dizajnirana letjelica za niske letove sakupljala je geofizičke podatke diljem Kosova uključujući i magnetska polja, elektromagnetike i radiometriju gama zrakama. Istraživanje je provela zajednička Zračna geoznanstvena grupa (Joint Airborne Geoscience Capability) sastavljena od stručnjaka iz Finske institucije za geofizička istraživanja (GGeological Survey of Finland) i Britanske institucije za geološka istraživanja (British Geological Survey).

Borba Njemaca i Amerikanaca za Trepču…

Mada im sjever Kosova nije sektor, ovamo su (s jakim snagama KFOR) došli i Amerikanci i Nijemci, u ime Amerike, za Trepču se bori veleposlanik ove zemlje u BONDST_3Prištini Christopher Dell, a za Njemačku lobira osobno kancelarka Merkel, koja od Srbije traži da odreći pokrajine i prizna neovisno Kosovo. Tko će pobijediti u ovoj igri još se ne zna: ako je suditi po najavama da će se Amerikanci povući s Kosova, Trepča bi trebalo da pripadne njemačko-francuskim tvrtkama, međutim, postoje i najave da će Amerikanci otići samo iz Bondstila, koji će postupno popuniti Turci, ali da će pojačati svoju prisutnost u bazi Noting hill kod Leposavića odakle će na oku držati i rudna bogatstva u ovom kraju.

Spekulacije je odbacio zapovjednik snaga SAD u okviru Kfora, pukovnik Jeffrey Leyten koji je rekao da se američki vojnici neće tako brzo povući s Kosova. Trenutno je na Kosovu 1.477 američkih vojnika koji u sastavu Kfora, imaju za cilj prije svega da zaštite tvrtke i vojne interese Washingtona u regionu. Službeno, Trepča i danas radi, ali nitko točno ne zna kako i koliko. Tek kada su nedavno u Vučitrnu zarobljeni kamioni Euro-kopa iz Raške, koji su prevozili Olovo- cinkana koncentrat iz Leposavića u Švicarsku, saznalo se da dio Trepča koji je pod srpskom kontrolom: kopa, djelomično prerađuje, a ponešto i izvozi. Prema neslužbenim informacijama, isti koncentrat izvožen je u Bugarsku i Crnu Goru (luka Bar), a odatle u još nekoliko zemalja.

Smanjeni kapaciteti rudnika, dok se ne stabilizira stanje

U Leposaviću rade rudnici Crnac i Belo brdo smanjenim kapacitetima, posebno od ljetos kada su zatvoreni Brnjak i Jarinje, radi i flotacija Kopaonik u ovom gradu. Direktor Trepče Jovan Dimkić nikada nije objasnio kako djeluje ovo poduzeće i pod čijom je kontrolom, a ovim pitanjima mnogo se, bar javno, nisu bavili ni KFOR, ni Euleks, a ni Hashim Thaci nije pokazivao pretjerano zanimanje za preuzimanje Trepče jer zna da je rudno bogatstvo plijen onih koji su ga bombama doveli na vlast i ne dira u njihove interese. Stranci prvo žele stabilizirat situaciju na sjeveru Kosova, uspostavit čvrste granice sa Srbijom i osigurati funkcioniranje graničnih prijelaza.

Zamjenik kosovskog premijera Behgjet Pacolli pokušava Trepču proda princu od Kenta Michaelu. Vjeruje se da je Pacoli na Kosovo došao upravo iz razloga da bi trgovao bogatstvom u koje je Srbija ulagala milijarde dolara. Prije Drugog svjetskog rata Britanci su dugo gazdovali Trepćom i iz nje izvlačili ogroman profit. Iz Prištine ne kriju da su im najinteresantniji: Trepča i njezini rudnici (Stari trg, Belo brdo, Crnac, Koporica), brana, jezero i hidrocentrala Gazivode kod Zubinog Potoka, trafostanica Valac kod Zvečana … Svu ovu imovinu u Prištini smatraju vlasništvom države Kosovo i žele prodajom napune praznu kasu, ali i “vrate dug” Madeleine Albright, Wesley Clark, Christopheru Dellu, Williamu Walkeru i drugima koji se sada pojavljuju kao vlasnici ili predstavnici velikih tvrtki koje žele kupiti najveće energetske objekte u pokrajini.

E sad o granici …

Okupacijskom postavkom graničnih prijelaza današnjim potpisima na autonomiju Srba unutar kosovske autonomnosti, stavljen je pečat na službeno “vlasništvo” Trepce kao kombinata nad svim objektima … formaliziran je objekt gore spomenutog rudnika koji je službeno samo dobio međunarodno opravdanje zato je već 13 godinu čuvan u srcu Srbije, maltene od strane bivših am.marinaca-pardon pripadnika američkog kontigenta KFOR-a. Koliko su građani Srbije dugo držani u neznanju od strane svojih vlastodržaca i njihovih medija, dovoljno govori i podatak da je šiptrasko Kosovo, mnogo ranije (neposredno nakon proglašenja neovisnosti) postavilo svoje granice, uz pomoć NATO pakta i Amerike, na južnim obroncima Kopaonika, na nadmorskoj visini od 1300 metara, kod rudnika Koporica, koji je u vrijeme socijalizma (i prije njega) pripadao širem dijelu koncerna “Trepča” u Kosovskoj Mitrovici, ali nije nikada u svojoj prošlosti nije pripadao Kosovu, ni geografski ni etnički ni administrativno.

Jer, ako je albanska granica planirana da bude postavljena na petnaest minuta vožnje od Raške, i na sat vremena vožnje od Kraljeva, onda niti jedan Srbin više nije imao pravo da započinje pregovore sa okupatorima, po cijenu mnogo ranijeg suspendiranja pregovora s Europskom unijom o neizvjesnom i besmislenom pridruživanju glomaznoj zajednici koja tone u vlastitom blatu.

S. Jovanović/intermagazin.rs

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno