Connect with us

Društvo

CIA I RASPAD EUROPE: CRNI SCENARIJ i strah ili realna mogućnost?

Published

on

 KRAJ EU KAKVU POZNAJEMO    Kada je sredinom ’80-ih godina prošloga stoljeća američka Centralna obavještajna agencija SAD, poznatija pod svojom engleskom skraćenicom CIA (Central Intelligence Agency) najavila raspad tadašnje SFRJ, njezina je analiza naišla na podsmijeh i nevjericu. Bilo je to samo nekoliko godina uoči krvavog rata koji je započela Srbija zajedno s ondašnjom JNA, a što se zatim događalo, dobro je poznato.

Analize CIA-e mogu se, dakako, uzimati s rezervom i skepsom, ali, podcjenjivati ih i ismijavati doista je znak neupućenosti i neozbiljnosti. Podsjetimo, CIA je obavještajna služba američke vlade, u čijoj nadležnosti se nalazi prikupljanje i analiza podataka o inozemnim vladama, korporacijama i pojedincima, odnosno davanje takvih podataka raznim drugim odjelima vlade. Treća funkcija CIA je djelovanje kao “skrivena ruka” SAD-a u rušenju stranih vlada, ubojstvima, sabotažama, stvaranju “gerilskih” pokreta, po naređenju predsjednika. Posljednja dužnost desetljećima je izvor kontroverzi vezanih uz CIA-u.

Sjedište agencije je u općini Langleyu CDP-u McLean u okrugu Fairfax u državi Virginia, nekoliko milja od Rijeke Potomac i središta Washingtona. CIA je dio američke obavještajne zajednice, koje danas vodi direktor nacionalnih obavještajnih službi (DNI). Uloga i funkcije CIA-e su otprilike ekvivalentne MI6 u Velikoj Britaniji i izraelskom Mossadu – donosi analizu direktno.hr.

Do 2020. raspad EU, Hrvatska na zapad, BiH istok

Tako je prije gotovo deset godina, točnije, 2009., u svojoj projekciji svijeta do 2020. CIA predvidjela raspad EU-a na tri bloka (ovdje se pozivam na analizu koju je na našem portalu napisao kolumnist Davor Dijanović):

1. Zapadni, tzv. stara Europa koju bi činile, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Španjolska, Portugal, Italija, Švedska, Norveška, Finska…

2. Drugi blok, tzv. nova, Europa koji bi činile Litva, Estonija, Latvija, zemlje Višegradske skupine i Slovenija, a nalazio bi se pod njemačkim ekonomskim i američkim vojnim patronatom.

3. Treći blok koji bi predstavljao balkansku konfederaciju koju bi činile pravoslavne zemlje Rumunjska, Bugarska, Srbija, Makedonija, Grčka…

Prema navedenoj projekciji Hrvatska bi bila članica tzv. Nove Europe.

CIA, dakle, predviđa podjelu Europe na tri dijela: Zapadnu Europu, Novu Europu, u kojoj je i Hrvatska te Istočnu ili pravoslavnu Europu.

Podjela agencije uzburkala je tada javnost, posebice u BiH, budući da je ta država stavljena u one koje bi trebale biti pravoslavne, zajedno s Rumunjskom, Bugarskom, Srbijom, Makedonijom i Grčkom. No, što je s hrvatskim i većinskim bošnjačkim entitetima? Hoće li Hrvati iz BiH pristati ući u tu ”pravoslavnu zonu”, u kojoj bi se BiH trebala naći zajedno sa svojim daytonskim uređenjem?

Također, prema projekciji u “katoličkoj zoni” zemlje istočne Europe bile bi pod vojnim patronatom SAD-a, a Kosovo i Albanija u ”pravoslavnoj zoni”.

Raspad EU i Hrvatska kao članica katoličke Europe

Ne treba zaboraviti da je ta analiza napravljena u godini kada Hrvatska još nije postala članicom Europske unije, a naši su susjedi (osim Slovenije) iz bivše države, još uvijek u čekaonici EU. No, CIA je tada predvidjela kako bi se EU mogla raspasti uslijed velikih ekonomskih problema u kojima se Europa našla pa bi time ulazak zemalja Balkana u tu organizaciju bio neizvediv. Hrvatska je, međutim, 1. srpnja 2013. godina ušla u punopravno članstvo EU, čime dio te analize nije bio točan.

Slična predviđanja iznijela je i poznata američka nevladina organizacija “Stratfor”. Uz Rusiju kao regionalnu silu (Istok), ”Stratfor” smatra da će se EU uskoro raspasti na dva dijela: bogatiji Zapad i grupu malih zemalja središnje Europe, koje će se vojno prikloniti Washingtonu. Pravoslavna unija, ili, skraćeno, Bizantija (nekadašnji naziv Bizanta), neće nastati zbog pravoslavnog ”bratstva”, već će to biti, nazovimo to, ”plinska unija”, čiji je osnovni motiv formiranja – novac. Uostalom, nije li on pokretač svih svjetskih podjela i geopolitičkih tektonskih poremećaja, kojima svjedočimo posebice posljednje desetljeće?

Može li se ovim prognozama vjerovati?

Geopolitički stručnjaci slažu se da je došlo vrijeme tzv. višeblokovskog sistema, s nekoliko centara moći i da SAD i NATO ubuduće neće voditi glavnu ulogu na svjetskoj sceni.

Uostalom, kada je francuski analitičar, povjesničar, antropolog, sociolog, demograf i političar Emmanuel Todd predvidio raspad ondašnjeg Sovjetskog Saveza 1976. godine, 15 godina prije nego što se to dogodilo, ljudi su ga ismijavali. Već gotovo 30 godina svjedočimo da je tada neshvaćeni Todd bio u pravu.

Danas, kada se govori o mogućem kraj EU, smijeha nema, no, taj bi eventualni raspad, kako su ga Amerikanci prognozirali, mogao ići na ruku brojnim euroskepticima, ne samo u Hrvatskoj. Svakako, takav scenarij najviše bi odgovarao SAD-u, ali i Rusiji.

Primjerice, “inicijativa ‘Tri mora’, koju je na prošlogodišnjem summitu podupro američki predsjednik Donald Trump doista je identična s navedenom projekcijom CIA-e. Nadalje, skorašnji Brexit i dolazak Trumpa na čelo SAD-a mogli bi ubrzati predviđeni raspad EU-a, a nema nikakve sumnje da taj raspad odgovara i Rusiji i SAD-u koji nikada nisu željeli da EU postane autonoman i moćan geopolitički faktor na globalnoj razini. Zašto? Razlog je jednostavan: Rusiji i SAD-u lakše je putem bilateralnih dogovora s pojedinom europskom državom ostvarivati svoje interese, negoli dogovarati i pregovarati s cjelovitom EU”, tvrdi Dijanović i dodaje:

“Tako je predsjednik EU Vijeća, Donald Tusk nedavno upozorio europske vođe neka se pripreme za ‘najgori scenarij’ kad je riječ o transatlantskim odnosima, a prozvao je i Trumpa da narušava ‘jedinstvo” između SAD-a i Europe. Odnosi Europe i SAD-a, nakon uvođenja carina na aluminij i čelnik, različitih stavova oko Sjevernog toka 2 i američkog otkazivanja nuklearnog sporazuma s Iranom nikada nisu bili bilo na ovako niskim granama”.

Uostalom, sam Trump, koji zasigurno odlično brani američke interese, bez obzira na odium i prijezir dobrog dijela svijeta, kao i same Amerike, godinama već tvrdi kako je NATO ‘potrošena organizacija’, a sigurnost EU upravo je počivala na stupovima NATO saveza. Nedavno je najavljena mogućnost formiranju vojske EU, no, čini se da je to i prekasno, a i tehnički sada praktički nemoguće provesti”,

Rusi kontroliraju svjetske energente

Sve je izvjesnije da je Rusija postala apsolutni gospodar energenata. Podsjetimo, projekt gradnje novog plinovoda Nabucco, koji je trebao omogućiti dopremanje plina iz Azerbajdžana u Europu, definitivno je doživio propast prije pet godina. Projekt vrijedan nekoliko milijardi eura, koji je trebao smanjiti ovisnost EU od ruskog plina, skinut je tada sa popisa prioriteta Bruxellesa i to na inzistiranje njemačke kancelarke Angele Merkel.

Zaboravljena upozorenja

A u međuvremenu, od vremena kada je CIA izišla sa svojom projekcijom, 2015. godine započeo je ogroman migrantski val, koji je stubokom promijenio Europu i njezinu strukturu, a nastavlja se kontinuirano i dalje. Još prije tri godine šefica diplomacije EU-a Federica Mogherini, upravo u vrijeme početka migrantskog egzodusa, izjavila je: ”Europskoj uniji prijeti raspad, ako ne odgovori kolektivno i instrumentima EU-a na izbjegličku krizu, najgoru na Starom kontinentu još od Drugog svjetskog rata”.

Kazala je i da će se, ako se EU bude jednostavno oslanjala na odgovore pojedinačnih država na ovo europsko pitanje, “kriza pogoršati, uz lančane reakcije javnog mnijenja i nacionalnih vlada”.

Da bi se to spriječilo, Unija mora biti opremljena “instrumentima koji će biti dorasli izazovu, a bez kojih postoji rizik od raspada EU-a”, upozorila je Mogherini.

Upozorenje Federice Mogherini o mogućem raspadu Unije još je jedan u nizu pokazatelja da je Europska unija tvorevina koja stoji na vrlo klimavim nogama i da bilo koja izvanrednija situacija ozbiljno dovodi u pitanje smisao njezina postojanja.

Prije migrantske krize pokazala je to kriza u Grčkoj, kada se među članicama EU nije mogao postići konsenzus o rješenju te krize, a tada smo stalno slušali međusobne otpužbe o tome tko će snositi koliki dio financijskog kolača o saniranju posljedica krize. Riječ je o nečemu već viđenom u vrijeme Jugoslavije kad su se razvijenije republike Hrvatska i Slovenija bunile zašto moraju sudjelovati u financiranju tzv. ”nerazvijenih republika i pokrajina”. Nisu li baš SFRJ, ako hoćete i bivši SSSR primjeri onoga što bi se danas moglo nazvati multikulturalnim projektima koji su neslavno i krvavo propali?

Krhka ”Europa bez granica”

Sadašnja migrantska kriza još plastičnije svjedoči da europske države nemaju namjeru odustati od zaštite svojih nacionalnih interesa u ime nekakvih apstraktnih maglovitih ideala. Proklamacija o ”Europi bez granica” već odavno ne drži vodu i na prvom velikom ozbiljnom problemu pokazala je da se radi o običnoj floskuli bruxelleske birokracije. K tome, aktualna je kriza najjasnije do sada pokazala da su nacionalne države i dalje najvažniji čimbenici međunarodne politike. Unija koja svoje postojanje temelji isključivo na ekonomskim interesima, a u potpunosti zanemaruje svoje kulturno-povijesno naslijeđe, ne može računati na dugo trajanje.

Analizirajući dalje, čak do krajnosti, moglo bi se zaključiti da je odbacivanjem kršćanstva kao najvažnijeg temelja i kohezivnog čimbenika Europe, EU sama sebe počela rušiti. Strah od migranata i islama posljedica je činjenice da su europski narodi djelomice odbacili svoju kršćansku vjeru, a samim time prihvatili i ”kulturu smrti” koja dovodi do demografskog izumiranja Europe i općenito Zapada. To je, dakako, najpesimističniji scenarij u kojega ni ne želimo vjerovati.

No, za Hrvatsku, geopolitičke su se okolnosti posljednjih godina promijenile na bolje i sve ide prema tome da konačno iziđe iz balkanskog područja utjecaja i uklopi se prirodno zemljopisno i kulturološko okruženje između Jadrana i Baltika. Tamo gdje je oduvijek i pripadala; mentalitetom i zemljopisnim položajem.

Andrea Latinović

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno