Connect with us

Dr. Marko Jukić

Četnički derneci po Hrvatskoj – do kada?

Published

on

Foto Boričevac

 Pitanje za Vladu i Sabor: Do kada će se slaviti zločini nad Hrvatima?      Svjedoci smo mnogobrojnih četničkih derneka po Hrvatskoj na kojima se šire laži, podvale i mržnja (Jasenovac, Jadovno, Ravna Gora, Srb…). Na četničkom derneku u Srbu se slavi zločin u Brotnji, Boričevcu i Kulen Vakufu.

Slavi se etničko čišćenje Pounja, slavi se zatiranje hrvatskih toponima (Zrin, Gvozdansko, Boričevac). Slavi se zabrana povratka prognanim Hrvatima, slavi se otimanje hrvatske zemlje i etničko čišćenje. Povijest se ponovila u srpnju 1991. godine kada je nizom napada na Hrvate izvršeno etičko čišćenje Pounja. Akcijom „Žaoka“ , koja je počela 26. srpnja 1991. godine, je izvršeno etničko čišćenje Pounja te su počinjeni zločini nad Hrvatima. Hrvati su se tek nakon VRO „Oluja“ mogli vratiti u svoje spaljene i razrušene domove.

Andrija Kačić Karlin (preuzeto – Boričevac, ekshumacija)

Nedavno je bio četnički dernek kod takozvane Šaranove jame u kojoj nije nađen niti jedan ljudski ostatak, nađeni su u drugoj jami ali ne u jami kod koje se održava komemoracija. . Unatoč nedostatka materijalnih dokaza, nedostatka dokumenata četnici danas tvrde da je tamo ubijeno 42 000 Srba. Žalosno je da hrvatska država dozvoljava četničke derneke na kojima se iznose laži, na kojima se grade mitovi o genocidnosti hrvatskoga naroda i potiče mržnja prema hrvatskom narodu. Saborski zastupnik koji dobro živi na grbači takozvanog genocidnog hrvatskog naroda tom istom narodu prepisuje genocidnost pa navodi bez dokaza da je u logorima Jadovno izgubilo život čak 42000 ljudi. Sramotno i žalosno. Ove godine je postavljena nova spomen-ploča! Budući da u Šaranovoj jami nisu nađeni posmrtni ostatci krenulo se vrletima Velebita i stvara se novi četnički mit o stradavanju Srba u NDH.

Skandalozno!

Drugu Plenkoviću, drugu Bošnjakoviću, drugu Božinoviću i drugu Jandrokoviću ne smetaju podvale i laži, širenje mržnje prema hrvatskom narodu, njima smeta jedna HOS-ova ploča ali njima ne smeta laž o Jasenovcu, ne smeta im laž o Jadovnom, ne smeta im laž o Šaranovoj jami, ne smetaju im četnički derneci koje organizira njihov koalicijski partner. Plenkovićev koalicijski partner je širitelj laži i mržnje prema Hrvatskoj., on tvrdi da je VRO „Oluja“ zločinačka operacija!?

Da komunističko-četničke laži bude što „vjerodostojnije“ potporu im stalno daju novopečeni antifašist rođen 1957. godine drug Habulin i drug Kraus (stalni podupiratelj i vjerni širitelj mržnje i laži o Hrvatskoj).

Četnički istoričar Đuro Zatezalo (Natezalo) je tvorac novog mita o žrtvama u takozvanom logorskom sustavu Gospić-Jadovno-Pag. Četnik Zatezalo je sanjao i izmišljao žrtve pa je pravio popise koji su netočni, prvo je naveo da je broj žrtava 10.502 a onda je taj broj pomnožio s četiri i dobio više od 42.000 žrtava. Istoričar Zatezalo je bio na čelu muzeja u Karlovcu punih 30 godina i mogao je istražiti, dokazati svoje tvrdnju (laži) ali nije istražio jer nije imao što istražiti. Zatezalov glasnogovornik Pupovac kaže da ne treba istraživati sve je istražio četnički istoričar Zatezalo i svi mu moraju verovati!

Zašto ne bi istražili sve jame na Velebitu? Zašto ne istražimo sve zločine na Velebitu (ustaša, četnika i partizana)? Tko se boji istine?

Zatezalo, rođen 1931. g., zna točan broj, 42.246 muškaraca, žena i djece jer je on stajao na ulazu u logor i brojao! Budući da je bilo više logora (koliko i gdje?) on se klonirao i bio pred ulazom u svaki logor pa ih je mogao pobrojiti.

Budući da nije bio kloniran, da nije bio pred ulazom navodnih mnogobrojnih logora on kaže da je koristio ustašku dokumentaciju ali je ne navodi jer on tu ustašku dokumentaciju nije nikada vidio niti ga je interesirala jer patološkim lažovima kao što je on ne treba nikakva dokumentacija. Oni imaju svoje medije, svoj Agitprop koji će njihove laži objaviti i ponavljati dok ne postanu istina, a pravu istinu će zabraniti! Do kada?

Kada se govori o jamama grobnicama na Velebitu mora se pokušati utvrditi koliko je žrtava partizanskog terora u tim jamama. Partizani su mnoge likvidirali i bacili u Velebitske jame 1945. godine.

Povjesničari (dr. sc. Mario Jareb, dr. sc. Vladimirom Geigerom i dr. sc. Davorom Kovačićem, objavili su knjigu Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije) nam zorno pokazuju da se radi o srpskoj mitomaniji i krivotvorinama, podvalama i lažima ali to drugu Plenkoviću ništa ne znači, to drugu Božinoviću ništa ne znači jer nazivati hrvatski narod genocidnim je njima prihvatljivo i vjerodostojno!

Svjedočanstvo speleologa dr. Srećka Božičevića (Jame (kao) grobnice, 1991.g.)

„Kada sam Zatezala pitao što on misli pod »matematičkim proračunom«, shvatio sam da on nikad nije bio ni u jednoj jami, da nema pojma o izgledu podzemnih prostora, a da je »računica« samo proizvod njegove fikcije koja se mijenjala prema očito osobnoj potrebi. A to je sigurno pogrješan put za dolazak do prave istine…..

Mnoge činjenice o Jadovnu i o Šaranovoj jami »zamrsio« je i sam komunistički političar Jakov Blažević 1990., kada se nakon »otkrića« Jazovke upustio u polemiku s novinarima rugajući se njihovu »planinarenju« po dnu ove jame. On tada poručuje, da »stoji na usluzi«, nudeći »žive ljude koji će ih provesti u Lici do više jama “bezdanki”…« Tada mu jedan od njegovih Ličana odgovara: »…Uzmognite snage i vratite se među nas Ličane novom istinom… Zar istina nema i drukčijih? O tim istinama Vi ste nam uz ličku janjetinu znali pričati i o onim pravim istinama, zašto javno ne progovorite… Za komunizam se više nemate razloga zauzimati, kad je propao svuda u Europi. Zašto Jadovnom opterećujete hrvatski narod… Koliko li je još noćnih kamiona otišlo preko Trnovca na Jadovno tijekom 1945.? Zar vas starost ne podsjeti da je Jadovno grobnica kršćana koje pobiše i ustaše i partizani? Zašto praunuke opterećujete strahom od Jadovnog? Zašto povijesno istinito ne vrednujete zločine svih koji su zločine činili? Zašto hrvatski narod mora biti inferioran samo zbog Vaše izlizane “crvene niti”? Zašto Hrvati ne mogu živjeti svjetla obraza u svojoj suverenoj Hrvatskoj? Ili makar mi koji smo se rađali poslije pluralnih zločina?…« (A. Stilinović, 24. srpnja 1990.)

U Šaranovoj jami je mogući sloj kostiju 1,35 do 1,5 metara prema tvrdnji speleologa Tihomira Pajalića, 1962 godine u »Našim planinama«,. To nije jama kod koje se održava komemoracija, u jami gdje se održava komemoracije nisu nađeni ljudski ostatci!

…“U postojeći nacrt Šaranove jame pokušao sam prema naznačenom mjerilu i veličini te širini prosječnog čovjeka »poredati« ili posložiti ljudska tijela kao što su – neka mi se oprosti na usporedbi – složene sardine i krastavci! Iako je to u surovoj stvarnosti neizvedivo, ali radi približnog odnosa određene mogućnosti i sada znanih činjenica, rezultat je bio sljedeći: posložena po vertikali, u nju bi stalo približno 1.800 – 2.000 ljudskih tijela. Ako bismo ih »naslagali« po horizontali, bacajući od otvora s uvjerenjem da će oni tako ležati i u jami, tada bi »stalo« od 1.300 do 1.500 ubijenih ljudi, sve uz uvažavanje postojećih proširenja i suženja u jami. Oscilacija od ove procjene može biti od 50 do 100 osoba. Moram, na žalost, upozoriti i na postojeći poseban način raspadanja ljudskog tijela kad ono nije zakopano u zemlji, što bi svakako »usporavalo« navodno ubijanje »na tvorničkoj vrpci«.

… Svakako treba misliti na sretniju budućnost. No, u mojim poodmaklim godinama iskustvo mi govori da onaj narod koji ne poznaje niti poštuje svoju prošlost i na nju nije i ponosan, vrlo teško pronalazi siguran i ispravan put u svoju budućnost. A kao znanstvenik uvijek sam se tijekom svog rada i javne djelatnosti pridržavao ove Einsteinove misli: „Ne činite nikada ništa protivno savjesti, čak ako država to od vas traži“ (Dr. Srećko Božičević)

Krajnje je vrijeme da se prekine s četničkim dernecima kojima se šire laži o broju ubijenih, te mržnja prema hrvatskom narodu i državi. Krajnje je vrijeme da se prekine slavljene zločina nad Hrvatima, da se prestane slaviti progon Hrvata i paljenje njihovih sela, oduzimanje imovine i zatiranje zemljopisnih toponima. Ne radi se o antifašističkom ustanku već o četničkim zločinima, u Brotnji, Boričevcu i Kulen Vakufu, nad hrvatskim civilima.

Foto: Dossier – Boričevac

Komunističko-četnički mit o Jasenovcu se pokazuje, temeljem svakome dostupnih dokumenata, kao velika podvala i laž pa je nužno stvoriti nove mitove. Novi četnički mit se stvara na Velebitu, to je mit o „strašnom“ logoru Jadovno. Mitomanija se širi postavljanjem novih križeva, gradnjom kapelice i zahtjevom da se izgradi crkva na mjestu gdje nije pronađen niti jedan ljudski ostatak kao znak zločina!

Komemoracija u Jadovnom je četnički dernek kojim se potiču podvale, laži a time i mržnja. Ove godine (2018. ) je postavljena nova spomen-ploča kod takozvane Šaranove jame koja je istražena i u kojoj nema ljudskih ostataka. Na četničkom derneku u Lici bili su i mladi iz Prijedora, navodno članovi „Centra za mlade“. Tko ih je pozvao na tečaj mržnje protiv Hrvata i hrvatske države? Do kada će se u Hrvatskoj održavati četnički derneci na kojima se plasiraju laži i širi mržnja? Na ovo pitanje moraju odgovoriti drugovi (pardon, gospoda): Plenković, Bošnjaković, Božinović i Jandroković, ako ne mogu neka odstupe s funkcija koje obavljaju.

Nekoliko činjenica:

NDH je proglašena 10. travnja 1941. godine. Srpski (četnički) zločini su započeli prije proglašenja NDH. Nakon proglašenja NDH Srbi su ubili 246 Hrvata do kraja travnja 1941. godine. Zločin su izvršile postrojbe srbijanske vojske i civili (lokalni Srbi). Nakon tih zločina slijedi odgovor vlasti (ustaša) i spominje se prvi zločin nad Srbima kod Bjelovara 27. 4. 1941. godine (uhićenje i umorstvo 176 Srba). Dakle, zločini nad Srbima u NDH su bili odgovor na srpske zločine, prije tih zločina nije pala niti jedna srpska žrtva!

Treba spomenuti zločin Srba u Brotnji, 27. srpnja 1941. godine, ubojstvo 37 članova obitelji Ivezić. Tamo nije bilo zločina nad Srbima, nije bilo ustaša već se radilo o zločinu iz mržnje i etničkom čišćenju. Nažalost, dan počinjenja zločina (27. srpnja) se slavi kao dan ustanka srpskog naroda. Neshvatljivo je da se u Republici Hrvatskoj može slobodno slaviti zločin nad nedužnim Hrvatima!

Sabirni logori u Gospiću i na Velebitu (Jadovno) su otvoreni za zatočenje protivnika države NDH. Logor Jadovno (od lipnja do kolovoza 1941.) je zatvoren u kolovozu (sredinom?) 1941. godine jer su Talijani to područje stavili pod svoju kontrolu. Zatočenici su premješteni u Krapje. U Krapju su napravljene barake za 300 ljudi i tamo su smješteni zatočenici, nisu ubijeni već premješteni iz Jadovnog! U Jasenovcu nije bilo logora do kraja kolovoza 1941. godine, krajem kolovoza se vrše pripreme za otvaranje logora pa će zatočenici iz Krapja i biti premješteni u Jasenovac. Krapje je udaljeno od Jasenovca oko 15 kilometara.

Istraživanja, iskapanja na području Jasenovca (1964., 1976.) i Gradine su rezultirala s nalazom 485 ostataka. Slovima Četri stotine i osamdeset pet ostataka! NIŠTA VIŠE!

Masovni zločini u radnom i sabirnom logoru Jasenovac su komunističko-četnički mit, podvala i laž, prema nizu dokumenata i svjedočanstava! Zločine koji su se tamo dogodili nitko ne negira ali laži o 83.000 ubijenih ili 700.000 su bjedne laži jer za te tvrdnje nema nikakvih dokaza. Neka drugovi, dokumentirano, dokažu svoje bolesne tvrdnje. Za početak neka pročitaju knjigu Igora Vukića Radni logor Jasenovac, napisanu temeljem dokumenata a ne zamisli Zatezala, Pupovca, Krausa i četnika iz Srbije.

Za komunističko-četničke zločine imamo materijalne dokaze (ostatke žrtava), evo nekih primjera: Huda jama, Dabina jama, Jazovka, Macelj-Bukva, Tezno i drugdje. Jame na Velebitu se moglo istražiti ali onda se ne bi mogao stvarati mit o strašnim zločinima i broju od 40.000 ubijenih. Također, danas nije problem istražiti jame, pa istražimo ih! DOSTA JE LAŽI! HOĆEMO ISTINU!

Drug Pupovac govori o okrutnosti zločina iz Drugog svjetskog rata. Kako on zna da su bili okrutni? On o okrutnosti tih zločina ne može znati ništa ali bi mogao znati o okrutnostima u Kninskom zatvoru, Manjači, Sajmištu, Ovčari i drugdje, 1991. godine. Mogao bi znati iz prve ruke, mogao bi pitati svoju braću. Nikada se drug Pupovac nije zgrozio nad srbijanskim, četničkim, zločinima iz Domovinskog rata, nikada ih nije osudio! Ubijanje žicom vezanih zarobljenika je četnička specijalnost. Pupovac zna tko je ubio doktora Šretera, ali ne će reći istinu!?

Samo u Hrvatskoj!

Sramotno je, nedopustivo da se na teritoriju Hrvatske podižu (obnavljaju) spomenici četničkim ubojicama. Ima li koji spomenik agresorima: japanskim pilotima na Havajima, njemačkim pilotima u Londonu, njemačkim vojnicima u Francuskoj i Rusiji?

Jedino se u Hrvatskoj mogu nesmetano podizati spomenici ubojicama nevinih Hrvata! Samo u Hrvatskoj agresori imaju mirovine ili rade u državnoj službi ili su saborski zastupnici.

Samo u Hrvatskoj se iz državnog proračuna daju sredstva (SNV) za širenje laži o Hrvatskoj i za širenje mržnje prema Hrvatima.

Neki Židovski bjednici tvrde da se ne radi o genocidu ako je izvršen (genocid) nad Hrvatima!

Vrijeme je za zabranu četničkih derneka, ali i svih drugih, koji potiču mržnju!

Hoćemo istinu, samo istinu, ništa više ni manje od istine!

Tekst i foto: Dr. Marko Jukić/Croative.net

 

Komentari

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

“Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?” – Tribina GI “Narod odlučuje” u Splitu

Published

on

Na tribini su sudjelovali i izlagali: dr. Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, dr. sc. Sanja Bilač, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, Miljenko Marić, prof., koordinator GI Narod odlučuje za Cetinski kraj.

Cilj tribine bio je upoznati građanstvo o rezultatima prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona te o manipulacijama vladajuće garniture koja ne želi referendum. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« je prikupljala potpise za referendum o izmjenama izbornog zakona jer je postojeći izborni zakon nakaradan. Postojeći izborni zakon omogućuje da narod predstavljaju zastupnici s malim brojem glasova, da manjine imaju 8 zagarantiranih mjesta u Saboru i da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima koja nisu manjinska. Postojeći izborni sustav je omogućio diskriminaciju većine hrvatskih građana, omogućio političku trgovinu i korupciju o čemu postoje mnogobrojni dokazi. Postojeći sustav omogućava političku trgovinu, prelazak iz stranke u stranku, stvaranje nelogičnih antinarodnih koalicija i tako izigravanje volje birača. Postojeći sustav omogućava takozvanim manjinskim predstavnicima zastupnički mandat u Saboru bez obzira na broj glasova. Jedino u Hrvatskoj manjinci imaju 8 predstavnika u parlamentu, samo tri zemlje EU imaju jednog do dva zastupnika manjinaca, a ostale zemlje EU nemaju predstavnike manjina u parlamentu.

Od samog početka inicijative započela su komunističko-četnička podmetanja kojima se blatilo organizatore inicijative. Prikupljanje potpisa je također bilo ometano, u nekim gradovima se plaćalo za postavljanje štandova kao da je to nečije privatno vlasništvo, bilo je fizičkih nasrtaja a cijelo vrijeme su komunističko-četnički mediji napadali inicijativu i davali netočna tumačenja ciljeva inicijative. Trebalo je skupiti 374.740 potpisa. Potpisi su prikupljeni i predani u Sabor 13. 6. 2018. godine. Prebrojavanje i provjera potpisa je napravljena s vremenskom zadrškom od 3 mjeseca!? Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ je onemogućeno da njeni predstavnici budu nazočni kod prebrojavanja i provjere potpisa te je očito da se radi o manipulaciji i krađi. Drug Kuščević se vodio onom komunističkom: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove“

Tvrtka APIS je izvršila prebrojavanje i provjeru potpisa prema nalogu druga Kuščevića. Prije nego su službeni rezultati objavljeni u medijima je bila objava njihovih rezultata što je neprihvatljivo i sramotno. To je bio još jedan pokazatelj koliko je cijeli postupak kompromitiran i kako vladajuća garnitura čini sve da do referenduma ne dođe. Provjera po nalogu druga Kuščevića i njegova šefa ima niz manjkavosti: neuvažavanje nečitkih potpisa unatoč točnog OIB-a, nadopunjavanje ili nepotpuni podatci. Takvi slučajevi se mogu lako provjeriti i potpis se može uvažiti ili odbiti ali drug Kuščević ne dozvoljava ispravljanje dokazane grješke. To je demokracija po Kuščeviću i Plenkoviću.

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” je prikupila dovoljan broj potpisa ali to minister Kuščević ne želi priznati već drug priča o 10% navodno nevažećih potpisa bez mogućnosti stvarne provjere i bez mogućnosti uvažavanja ispravnih potpisa.

Građanskoj inicijativi “Narod odlučuje” ne treba 10% navodno nevažećih potpisa (40.875 navodno nevažećih potpisa) da bi rezultat inicijative bio pozitivan već 0,8%  a to je 2.990 potpisa za jedno pitanje i 2,02% (7.571potpis) za druga pitanje. Dakle treba provjeriti koliko je važećih potpisa od navedenih 30.726 navodno nevažećih potpisa, kako kaže drug Kuščević.

Drug Kuščević pravi cirkus i ne dozvoljava stvarnu provjeru potpisa već pod uvjetima koje je on odredio. A kada se pokaže da je potpis važeći nije ga moguće pribrojiti ostalim važećim potpisima! Logično je da Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije pristala na komunistički igrokaz druga Kuščevića jer ljudi iz Građanske inicijative imaju svoje dostojanstvo.

Još jednom treba istaknuti da Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ ne nedostaje 10% potpisa (cca 40.000) već 0,8% (2.990) za jedno pitanje a za drugo pitanje 2,02% (7.571.) i zato je važno provjeriti cca 30.000 navodno nevažećih potpisa a to drug Kuščević ne dozvoljava već pravi cirkus (propisuje svoje uvjete provjere).

U izvješću o prebrojavanju i provjeri potpisa nema točne specifikacije zašto su potpisi nevažeći pa je to još jedan povod za tvrdnju da se radi o gruboj manipulaciji, krađi. Predstavnicima Građanske inicijative (koji imaju ime i prezime i koji preuzimaju odgovornost za tajnost podataka) nije dozvoljen pristup Registru birača i to je pokazatelj diskriminirajućeg odnosa (jedni mogu a drugi ne mogu!).

Cilj Građanske inicijative “Narod odlučuje” nije ukidanje manjinskih ili drugih prava već je cilj omogućiti svim državljanima Hrvatske da glasuju (elektronsko glasovanje, i dovoljan broj mjesta za glasovanje što sada nije slučaj), preferencijalno glasovanje i poštivanje izbornih rezultata. Pravednijim izbornim sustavom bi se izbjegli slučajevi da osobe s 808 preferencijalnih glasova budu ne čelu Sabora ili s 432 glasa da bude ministar. Sadašnji izborni sustav negira volju naroda pa se postavlja pitanje čemu izbori. Narod ima legalno prvo da traži odgovorno ponašanje druga Kuščevića, druga Plenkovića, druga Jandrokovića i drugih. Stvaranje neprirodnih, antinarodnih postizbornih koalicija a naročito s dokazanim antihrvatskim strankama, dokazanim klijentelističkim strankama je nedopustiv i nije odraz demokracije već diktature političkih  nazovi elita.

Sramotno je da vlast ignorira volju naroda, da ignorira 400.000 građana Hrvatske (13%) (400.000 potpisa prikupljenih u dva tjedna unatoč postavljenim preprekama).

Tko su, danas, koalicijski partneri HDZ-a? To je stranka SDSS koja širi mržnju (pogledaj „Novosti“), koja VRO „Oluju“ proglašava zločinačkom operacijom!? Drugi stranka je HNS, koja na izborima dobiva 1,5% glasova, koja je poznata po dugogodišnjoj protuhrvatskoj aktivnosti, trgovini zastupničkim mandatima, kriminalu (kvadrat stana u Gunji je narod platio 1700 eura), uhljebljenju njihovih članova u nadzorne odbore itd. HNS poziva na eliminaciju (valjda misle fizičku kao i 1945. g.) svih onih koji ne misle kao oni!?

Za navedene koalicije narod nije glasovao pa je jasno da se radi o grubim manipulacijama vladajuće garniture a ne o poštivanju izbornih rezultata. Sadašnji izborni sustav omogućava uhljebljenje, kriminal, korupciju, stvaranje neprirodnih antinarodnih koalicija. Sadašnji izborni sustav diskriminira građane Hrvatske koji se nalaze izvan Hrvatske (nemogućnost glasovanja)!

Zašto se drug Kuščević (kao ministar državne uprave) nije pobrinuo da se pitanje referenduma pravno uredi kao u civiliziranim zemljama s dugogodišnjom demokracijom. Zašto se ne uvede elektronsko glasovanje i ne omogući da državljani Hrvatske mogu glasovati na primjerenom broju mjesta a ne da moraju do birališta ići i po 200 kilometara. Također bi drug Kuščević (kao ministar državne uprave) trebao očistiti Registar birača jer demografi kažu da u Hrvatskoj ima 3,2 do 3,4 milijuna građana s pravom glasa. Ako se sjetimo manipulacije druga Bauka po pitanju broja birača možemo zaključiti da su drug Kuščević i drug Bauk na istoj, antinarodnoj strani.

Građani Hrvatske imaju pravo, građansku dužnost, da kažu dosta (legalnim sredstvima) antinarodnim zastupnicima, uhljebima, koji ne poštuju volju naroda, koji ne poštuju izborne rezultate. Naša je građanska dužnost da tražimo izmjenu izbornog sustava ako želimo prosperitet Hrvatske i ako želimo dobro svojoj djeci i svojim unucima. Zbog nakaradnog izbornog sustava, zbog političke trgovine takozvanih političkih elita Republika Hrvatska je pri vrhu ljestvice najkorumpiranijih zemalja svijeta, na dnu ljestvice po konkurentnosti. To su pokazatelji uspješnosti druga Kuščevića i druga Plenkovića.

Građani Hrvatske, ako želimo naprednu, demokratsku Republika Hrvatska moramo se aktivno uključiti i takozvanim političkim elitama (manipulatorima) uskratiti povjerenje te se izboriti za izmjenu izbornog sustava, ako treba i mirnim prosvjedima koji su legalan oblik borbe za stvarnu demokraciju. Vrijeme je da kažemo dosta, da tražimo odgovornost za sve državne i lokalne dužnosnike, da tražimo da poštuju volju naroda (izborne rezultate)!

Po Ustavu RH vlast pripada narodu a takozvane političke elite (izdajnici nacionalnih interesa) su nam ukrale referendum!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno