Connect with us

Istaknuto

Čemu to rasipanje?

Published

on

CVJETNICA     Cvjetnica je. Nedjelja palmi. Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Jašući na magaretu. Na posuđenom magaretu.

„Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.“

(Marko 11, 1-3)

To je čin posudbe.

Isus je Mesija. Otkupitelj. Dolazi otkupiti u grijesima ogrezlo čovječanstvo. Masa ga dočekuje i kliče mu: „Baruch haba b’shem Adonai… Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“

A on? On dolazi jašući na magaretu. Na posuđenom magaretu.

Isus je rođen u posuđenom prostoru, položen je u posuđene jaslice. Glavu je naslanjao na posuđenim uzglavljima. („Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ Luka 9, 58) Ujahao je u Jeruzalem na posuđenom magaretu. Razapet je na posuđenom križu, a kad je umro položen je u posuđen grob.

CIJELU EMISIJU POSLUŠAJTE OVDJE

Isus ništa nije prikupljao, ništa nije grabio, ništa uzimao nije. A sve što je imao dijelio je besplatno. Nije se čak držao ni svoje nebeske slave.  („On se nije grčevito držao svoje jednakosti s Bogom.“ Filipljanima 2, 6) Nije se razmetao činjenicom da je Sin Božji. Isus se je u cjelosti ispraznio. Dao je cijelog sebe za dobro drugih.

Od materijalnog Isus je posjedovao izuzetno malo toga. Samo tuniku na svom tijelu i sandale na svojim nogama. I za to malo vojnici pod križem bacali su kocku.

Isti taj princip Isus zapovijeda svojim sljedbenicima. „Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.“ (Matej 10, 9-10)

U biti Riječ Božja ne treba puno pomagala. Sve što treba jesu ljudi koji u nju vjeruju i koji je svjedoče. I to na što je moguće jednostavniji način.

Sve je ovo nevjerojatno kada uzmemo u obzir ovu našu kulturu koja se temelji isključivo na konzumiranju, potrošnji, na logici „nema besplatne kave, a poglavito ne ručka“.

Nažalost mnogi su kršćani podlegli sirenskom zovu „dugovne i potražne strane“. Uvjereni su kako se i Evanđelje može dobro marketinški obraditi i plasirati kao i svaka druga roba. I da to ovisi o – pomagalima, kao što su tehnologija, znanost, novac, mediji…

A Sin Božji posuđuje magarca da bi odjahao do križa i spasio svijet.

Isus je posjedovao izuzetno malo materijalnog, i po standardima svijeta bio je siromah. Ali ono što je posjedovao u neizmjernim količinama, ljubav i milosrđe, bilo je nemjerljivo vrijedno.

U svojoj ljubavi prema čovjeku Isus je sebe ispraznio do kraja. I do kraja se ponizio otišavši zbog tog istog čovjeka na križ. Bog ljubavi i milosrđa, Bog neizmjerne utjehe i nesebične žrtve, posuđuje magare i na njemu ulazi u Jeruzalem. Ulazi u grad koji će ga, već za nekoliko dana, odbaciti i – ubiti.

Ali nakon trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, Isus odlazi u Betaniju.

razbijeno

„I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju. A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromahâ svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«

(Marko 14, 3-9)

Što je bilo u alabastrenoj posudici?

Bilo je sve što je ta žena posjedovala. Mirišljava pomast sačinjena od čistog narda. Ono što je bilo u posudici bilo je – čisto! Ova žena, koju je život skršio, došla je i pred Isusom je otvorila najvrijedniju stvar koju je imala. I dala je njemu.

„A neki negodovahu te će jedan drugomu: „Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.“ I otresahu se na nju.“

Čovjek je uistinu čudan svat. Kada je riječ o rasipanju, odnosno razumnom korištenju onoga što mu je na raspolaganju, ponaša se – suludo. Bog nam je podario ovu zemlju, posudio nam je dom, koji posjeduje sve potrebno za ugodan život višestruko većeg broja ljudi od trenutačnog. Dovoljno je respektirati Božje zakone i obuzdati svoju pohlepu i ovaj svijet bi bio na tragu raja. Ali čovjek rasipa vitalne životne resurse kao što pijani milijunaš rasipa novac.

Pitka voda, čist zrak, plodna zemlja, prirodna ravnoteža, zdrava hrana… sve što postoji u ograničenim količinama, podložno je rasipanju kakvog povijest ne bilježi.

S druge pak strane sve ono što čovjek posjeduje, kao dar Božji, u neograničenim količinama, a to su ljubav, milosrđe, suosjećanje, sve to čovjek drži negdje duboko u sebi. Drži zatvorenim u nekim kutijama.

U svakome od nas postoji nešto čisto. To se mora osloboditi. Bog nas želi otvoriti kako bi to izašlo iz nas. Sotona želi da mi to zadržimo u sebi. Neki od nas su poput farizeja koji rekoše da je postupak one žene – rasipanje.

To je duh Jude Iškariota.

To je duh ovog našeg svijeta.

Sve je podložno kriteriju isplativosti.

Ali Božja logika nije logika ovog svijeta. Ako mi ne oslobodimo ono najbolje u nama onda mi tek uistinu rasipamo. Jedina uludo potrošena stvar jest ona koja je ostala zatvorena u nama.

Cijena pomasti u alabastrenoj kutijici bila je astronomska, ali nije bila ključna. Ključno je bilo srce one žene spremno na žrtvu. Srce koje je gorjelo od ljubavi i koje je razbilo kutijicu i dalo ono najbolje za Krista.

Isus reče: „Učinila je što je mogla…“

I nama je činiti ono što možemo s onim što imamo.

Za Isusa.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno