Connect with us

Tvrtko Dolić

Bosancu Oliveru Frljiću rekla je ne i češka Komunistička partija

Published

on

  NJEGOVO I NJIHOVO NASILJE     Komunistička partija Češke i Moravske traži zabranu predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” Olivera Frljića, u izvedbi Mladinskog gledališča u Brnu, najavljenu za sutrašnju subotu. Naravno da je Frljić češke komuniste proglasio katoličkim talibanima. A ono, u predstavi Isus silazi s križa i siluje muslimanku.

Oliver Frljić uključen je u projekt prevaljivanja njemačke odgovornosti za Holokaust na katoličke nacije Hrvata, Poljaka, Čeha i Mađara. U Italiji se fašizam valjao 20 godina prije nego što su spomenute zemlje okupirane, ali Frljić sebi dopušta “umjetničku” slobodu. Otpor slobodomislećih stanovnika u tim zemljama prepoznaje kao režiju Katoličke crkve. Imamo pravi antikopernikanski obrat – sve se vrti oko Katoličke crkve. A Katolička crkva nema drugog posla nego da se bavi s primitivcima iz BiH. Frljić se pravda da je njegova “predstava” prikazana u Kolumbiji i da tamo nije bilo prosvjeda. Zar tamo nisu svi na kokainu? Frljić ostavlja dojam predozirane osobe, koja nam prenosi poremećeni svijet iz njegovog apstinencijskog bunila. A da u Kolumbiji proba na neko pleme prebaciti njemačku odgovornost za Holokaust? Za nisu južnoameričke države prihvatile bjegunce iz antifašističke Europe? Koja se nikako ne miri sa svojom fašističkom prošlošću!

Umjetnost kao nasilje nad publikom

U svojoj izgubljenosti glede vlastitog značaja, Frljić tvrdi da nije protjeran iz Poljske nakon sramotnog prozivanja Poljaka za Holokaust. On je odbacio Poljsku i prešao u Češku! Isto tako, tvrdi da se nije u Češkoj pojavila opravdana reakcija na njegove budalaštine i njegov primitivizam, na njegovu “umjetničku” slobodu, nego je po Frljiću u temeljima tog nesporazuma mržnja Katoličke crkve i katoličkih nacija prema kolosu Oliveru Frljiću, svjetski poznatom genijalcu, koja je dobila prirodan odgovor giganta kulture. Kako nam kaže tamošnja legenda o doseljenju iz Hrvatske, bila su tri brata: Čeh, Ljeh i Meh, koji su došli iz Hrvatske i stvorili Češku, Poljsku i Moravsku. A onda je nakon više stoljeća stigao četvrti, adoptirani brat, kojemu nisu dopustili da kreira državu po svojoj mjeri. Zamislite tu Frljićevu umišljenost. Dva milenija stara Katolička crkva digla se protiv primitivca iz Travnika, rođenog prije pet minuta. Tintara bosanski prazna, ali je ipak prepoznat novi paraklit, pa se može očekivati posjeta Sveta tri kralja. Čobani šire vijest o novom glasniku Jehove. Frljić je jedan od onih posve neplodnih “autora” u području kulture, koji nisu u stanju formirati svoj kulturni izraz, ili napisati neko smisleno djelo, pa pribjegavaju neukusnim političkim provokacija mimo zdrav razum, što može djelovati šokantno, ali nikako ne ulazi u područje umjetnosti. Ako želim doći u centar pažnje, mogu u Berlinu organizirati predstavu u kojoj se stevena Angela Merkel pojavljuje s tijelom krave i s vimenom deset, ali se to ne može podvesti pod umjetnost, niti je to umjetnost u bilo kojem pozitivnom smislu. Možete Merkelicu pomusti u nekoj komediji, ali to ipak nije umjetnost. Čim spomenete neke osobe, ulazite u svijet politike. Osobno me smeta što domaći muslimani slave Olivera Frljića, umjesto da se zapitaju zašto isti šuti glede genocida Srba nad muslimanima Srebrenice, gdje je Hristos imao priliku silovati mnoge nesretnice. Koje su sve vjere bile zastupljene u obitelji Olivera Frljića i u njegovoj široj familiji? Bilo bi korektno da Oliver Frljić arbitrira u međunacionalnim pitanjima tek nakon što pospremi kršćanski i međureligijski konflikt u svojoj porodici. Ne možemo svi odbaciti svoj identitet zato što Oliver Frljić ne zna kuda pripada. Ovako sve sliči na njegovu osobnu osvetu ocu katoliku? Za slično djelovanje u “antifašističkim zapadnim demokracijama” bio bi glatko protjeran, do kraja života, a možda i osuđen za zloporabu demokracije, prava na vjeroispovijest, i prava na drukčije mišljenje.

Obavještajni okviri

Po svemu sudeći, Frljić nije autor, nego nečiji projekt, na protuhrvatskoj i antikatoličkoj zadaći. Ta silina iskazane mržnje Olivera Frljića prema svemu hrvatskom i katoličkom, sve više ukazuje na obavještajne okvire. Direktno iz BiH ili preko Slovenije, stigla nam je cijela legija boraca protiv kriminala, fašizma i vjerske nesnošljivosti, kao da za takve nema posla u Sarajevu i Banja Luci. Nevjerojatno je koliko su protuhrvatski naoštreni. Nevjerojatno je i to da se protuhrvatsko djelovanje takvih spodoba financira iz hrvatskog proračuna. Dok ismijavaju sve hrvatsko, vise na našem lisnicama, o trošku svih nas. Oni nam pomažu da se suočimo sa svojom zločinačkom prošlošću! Mogu se gledati i kao aktivisti jednog antikatoličkog projekta na svjetskoj razini: prevaljivanje njemačke odgovornosti za Holokaust na okupirane katoličke nacije Hrvata, Poljaka, Čeha i Mađara. Nema te nacije i nije je moglo biti da je okupirana od Hitlera i da ne dopusti nekom svom sunarodnjaku da potraži zaposlenje i koricu kruha kao stražar u njemačkom logoru. Naravno da će se među protivnicima zatečenog režima naći dovoljno onih za formiranje nekakve vlasti, barem na trećoj servisnoj razini. Najveći problem je u tome što moderna Njemačka i moderno židovstvo snažno potiču takve trendove, jer se lakše odvija ekonomska dominacija Njemačke i Izraela, a Židovi mogu pritiskati skoro sve nacije ovoga svijeta za Holokaust, otvarajući prostor restituciji na sve strane. Poljaci su Frljića glatko potjerali natrag, prema rodnoj BiH, a “umjetnik naj ti je dobrije” iskrcao se ponovno u Hrvatskoj, po tko zna koji put. Kada je Oliver Frljić kao izbjeglica iz Travnika, nepoznate etničke pripadnosti, stigao u Split, pod okrilje Hrvata, dobrohotno je izjavio “da je to nešto nadobrije što mu se dogodilo u životu”. Danas je njegov jezik popeglan, pa je tako posve progledao, pa danas ne kaže da je okrilje hrvatske države nešto najbolje što mu se dogodilo i/ili događa. A glupi katolički talibani u Crkvi u Hrvata uzeli su nepoznatog prognanika na edukaciju, bez ikakve provjere, da budući žestoki borac protiv Katoličke crkve lakše prepozna što smeta katolike i Hrvate, da pronađe najdobriji način za borbu protiv hrvatske nacionalne ideje. Marijan Tupek zna me upitati: “Zašto Bosanci kažu da se nešto čuje kada osjete neugodan miris?” Bosančeros Oliver Frljić uvjeren je da njegove bosanske poruke stižu do publike, da ga čujemo, a on zapravo samo zaudara. U ovoj reokupiranoj zemlji svi oni koji rade njoj na štetu i na štetu katoličkih nacija, mogu računati na državnu blagajnu.

“Naše nasilje i vaše nasilje”

Isus silazi s križa i siluje muslimanku! Lako je ismijavati i vrijeđati katolike. Zašto Frljić takvu predstavu ne prikaže u nekoj pravoslavnoj zemlji? Da vidimo kako će publika reagirati kada to radi Hristos njegove majke. E, Frljo bi bio pod hitno skraćen za maloga. Zašto Frljić ne postavi predstavu u kojoj Muhammed siluje kršćanskog dječaka? Zar nije islam došao nakon kršćanstva? E, bio bi razapet na križu prije završetka predstave. Takvim provociranjem relativno tolerantne katoličke sredine, Frljić zapravo dokazuje da je kukavica. Kako tome primitivcu koji je nešto slušao na teološkom fakultetu objasniti da se crkveni raskol dogodio 1054. godine i da svako civilizacijsko posrnuće Crkve prije te godine jednako pada i na pravoslavlje. Knjižnica u Aleksandriji gorjela je u okvirima više imeprija i više religija. Godine 47. prije Isusa, za Cezara, požar u luci proširio se na knjižnicu. Knjižnicu je obnovio Marko Auerije, prebacivši u nju oko 200 tisuća svitaka iz Pergamske knjižnice. Drugi je put Aleksandrijska knjižnica uništena za vojne kampanje cara Aurelijana na Aleksandriju. Godine 391. car Teodozije I. zapovjedio je zatvaranje poganskih hramova. Prema Socratesu Scholasticusu, koptski papa Teophilus razorio je Serapeum, i tada su uništeni sačuvani tekstovi Aleksandrijske knjižnice. “Geografski pravoslavci” dobili su svojih pet minuta iskonskih grabežljivaca. A katolika nema niti na pomolu! Proći će šest stoljeća prije nego što se pojave. Ako Frljić i takvi žele saznati tko je bio patrijarh Kiril, nakićen kao doktor Crkve, uvršten u korijenje pravoslavlja, morat će se ostaviti googlanja i u knjižnicama pogledati nezavisne kronike tog vremena. Godine 642. bizantska vojska poražena je u bitci kod Heliopolisa, nakon čega je kalif Omer dao zapaliti knjižnicu. “Ako su ove knjige u skladu s Kuranom, ne trebamo ih, a ako su u suprotnosti s Kuranom, uništite ih!” U to smo vrijeme doselili na Jadran, u Lijepu našu. Tek tri stoljeća kasnije, Hrvati su se poriklonili Rimu, ali ni tada Crkva nije bila podijeljena, niti tada nismo bili katolici. Zamislite taj promašaj! Oliver Frljić, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina mrze i/ili osporavaju kralja Tomislava, a on zapravo nije bio katolik! Frljić ništa od toga nije shvatio, niti može shvatiti, pa nas pita: “Zar smo zaboravili što se dogodilo Giordanu Brunu?” Bog te pomogao, Giordano Bruno nije bio bosanski aktivist, nego svećenik, koji je samim zaređenjem pristao na kršćanske dogme, u vrijeme kada je na prisegu išao zalog života. Bruna su smaknuli njegovi. Eto, nakon iskazanog egocentrizma, Frljić priznaje da se Zemlja vrti oko Sunca. Zar zaista Frljić vjeruje da konfesija njegove majke nije progonila i kažnjavala one svoje svećenike i znanstvenike koji su dovodili u pitanje dogme pravoslavlja? Što je za nekog barbarina od Vrbasa i Sclavije prihvatljiva religija? Ona u kojoj “vjernici” umjesto ostije blaguju djecu?

Frljić nabaca svoje želje i svoje zbrkane snove, a onda se javlja sva sila antikatoličkih aktivista, koji u njegovim bljuvotinama pronalaze minerale, vitamine, kiselinu, i umjetnički smisao. Frljić je od onih narcisoida koji će prihvatiti vašu pomoć, a onda će vam okrenuti leđa. To je njemu posve normalno, jer ste imali čast pomoći geniju. Posve je zaboravio da je bio ratni izbjeglica, da je prihvaćen u katoličkoj sredini, i da je morao u svojoj današnjoj “predstavi” imati minimalnu referencu na aktualnu izbjegličku krizu, koja bi najbolje datirala kada je to njegovo najnovije preseravanje nastalo, i na što bi se trebalo odnositi. Za muslimanske izbjeglice iz Sirije i s cijelog Bliskog istoka, Njemačka je bila navlakuša, a izbjeglice su zapravo usmjerene na katoličke zemlje i u njih ih “antifašisti” vraćaju. Silazi li Hristos s križa već u Srbiji ili Makedoniji, ili Isus silazi s križa u Hrvatskoj. Na “predstavi” su mnogi gledatelji imali dojam da “okrunjeni” Matija Gubec siluje sluškinju Franje Tahija. Teško je pronaći pojam u kojemu se Frljić ne gubi. Njegovo povijesno preseljavanje imperijalizma na Hrvate i Poljake pokazuje da je nekako propustio pučkoškolsko obrazovanje. Suprotno Frljićevom (ne)znanju, kolonijalna povijest Europe ne uključuje Hrvate i Poljake kao imperijaliste, nego kao žrtve! Zašto koloniziranim narodima uskratiti pravo na utješni nacionalni narcizam? I zapadnoeuropske nacije imaju svoje pozitivne značajke. Meni su Norvežanke jako zgodne žene, i imaju pravo na nekakav narcizam u tome smislu. Kao i na moje obožavanje! Što je u tome loše? Zašto Frljić izbjegava Hrvatice? Drago mi je da je tako, ali je to ipak bolesno. Hrvatice Lijepe naše najljepše su žene svijeta! Frljićevi odvjetnici na razini kulture ne mogu u njegove predstave ugurati ono što mu je promaklo, što Frljić ne može niti razumjeti i kada mu to nacrtate. Pokolji na Bliskom istoku, postkolonijalna arogancija, kakve to veze ima s Hrvatima, Česima i Poljacima? Zašto Frljić ne proziva svoje poslodavce, koji kreiraju ratove i genocide? Uključujući najmoćnije nacije, koje dizajniraju ovakav svijet, naše i vaše nasilje.

Nedopustivo ismijavanje Hasanbegovića

Travničanin Oliver Frljić ostat će upamćen po režiji “Hamleta”, u kojoj se nije izgubio jer to Shakespearovo djelo nije niti pročitao. Nešto je načuo o “Hamletu” i Hamletu, pa je na temelju toga upriličio predstavu nečega i to nazvao “Hamlet”, a glavnog deliju na bini nazvao je Hamletom. Što se veli, Bosančeros s dna kace, upustio se u neukusnu protuhrvatsku adaptaciju Pirandellovog djela “Šest likova traži autora”. Tu antipredstavu u zagrebačkom Kerempuhu komentirao je Zlatko Hasanbegović, naslovna žrtva: “Zanimalo me kako na sceni izgleda moj lik sa svinjskom glavom, kojeg u stavu muslimanske molitve lopatom kokaina pričesti biskup Mile Bogović. Zanimalo me i kako izgleda moj kazališni lik koji nakon kokainske pričesti sudjeluje s kazališnom Željkom Markić, Velimirom Bujancem, Josipom Klemmom i ostalima u nogometnom udaranju glave mrtvog novorođenčeta. Zanimalo me i kako izgleda prizor kada lik silovane žene polegnute na hrvatsku zastavu simbolički revolveraškim hicem likvidira sve spomenute.” Frljić u toj svojoj lakrdiji poziva na konkretno nasilje prema ideološkim protivnicima.

Frljić je od onih intelektualca koji više napišu nego što pročitaju

Navodno se mladi Oliver Frljić kao izbjeglica iz Travnika u Splitu obrazovao kao sjemeništarac ili tu negdje. Kao što se veli, bio je bistar, a ni škola ga nije iskvarila, pa niti bogoslovija. Ako su se Frljiću katolički svećenici bilo kako zamjerili, onda nije riječ o autoru, nego o žrtvi i osvetniku. Veliko je pitanje što se mladom Frljiću dogodilo u njegovom zavičaju. U Travniku je bilo svega. Tako je Marija Mikac iz Poreča, sestra Ambroza i Adolfa Andrića iz hrvatske diverzantske grupe Feniks, tvrdila da Crkva u Hrvata skriva dokumente koji ukazuju na hrvatsko podrijetlo Travničanina Ive Andrića, zato što je taj hrvatski nobelovac bio svećeničko dijete. A svećenička djeca bili su veliki intelektualci. Dam ruku vatru da je rođeni Travničanin profesor Ivan Lovrinović svećeničko dijete. Dakle, Frljićev otac nije bio svećenik. Prava je istina da smo svi djeca Božja, kako to reče Isus, milenijima prije nego što je tog divljaka kao nasilnika i silovatelja prepoznao civilizirani Bosančeros.

Tvrtko Dolić

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno