Connect with us

Društvo

BOG U KUTIJI

Published

on

 BOŽIĆ USKORO STIŽE  Svjetla, zvukovi, mirisi blagdana su oko nas. U zraku su. Ma gdje god mi išli ovih dana sve nas upozorava na Božić. U biti mnogi među nama i trebaju ovu blagdansku atmosferu, jer se nadaju pomoću nje, barem na kratko, potisnuti svoju potištenost, zaboraviti svoje probleme.

Mi očekujemo da ljudi, mjesta (prostori) ili događaji stvore ono raspoloženje koje Božić donosi.

Ljudska narav nas tjera osloniti se jedni na druge i to baš onda kada želimo ublažiti težinu života. Mi očekujemo da nas drugi, oni oko nas, naši najbliži, podignu kada padnemo i da nas podrže kada se dignemo.

Ali mi upadamo u istu tu napast i kada je Bog u pitanju. Na isti se način odnosimo i prema Bogu. Bog je za nas Veliki Meštar koji popravlja sve što se je pokvarilo ili što ne funkcionira.

Ali što se događa kada Bog nas, i ono oko nas, ne popravi?

Koliko smo se samo puta razočarali kada se naša očekivanja, u odnosu prema Bogu, nisu ostvarila?

Koliko smo puta pobrkali vjeru s očekivanjima?

Koliko smo samo puta zaboravili da Bog sam sebe određuje?

Ivan Krstitelj je imao svoja očekivanja u svezi onoga koji ima doći.

Je li Isus ispunio njegova očekivanja?

Isus ponekad čini čudne, nama neshvatljive, stvari.

I baš zato Ivan pita i njegovi učenici pitaju, a i mi pitamo:

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”

S ovim pitanjem Ivan iz zatvora šalje svoje učenike Isusu.

Zašto Ivan baš sada postavlja Isusu ovo pitanje?

Pa, zar ga nije baš on krstio u vodi rijeke Jordan?

Zar sam Ivan nije vidio Duha Božjega i zar sam Ivan nije čuo glas s neba:

“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”? (Matej 3,17)

Zašto Ivan baš sada postavlja Isusu ovo pitanje?

Na početku današnjeg čitanja stoji:

„A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova …“

To bismo slobodno mogli izgovoriti i ovim riječima:

„A kad Ivan u tamnici doču što Mesija ne čini …“

Mesija nije ostvario Ivanova očekivanja.

Prisjetimo se što je Ivan govorio ljudima – „već je sjekira položena na korjen stablima“ – dakle sjekira koja će posjeći svako nevrijedno stablo. Obećao im je Ivan da će se pljeva spaliti ognjem neugasivim.

A što Isus radi?

Druži se baš s ljudima koji bi trebali biti “posječeni i spaljeni”, jede za istim stolom s carinicima, dopušta prostitutkama da mu do nogu sjede, oprašta Samarijancima.

U najmanju ruku sve je to čudno, jer to nigdje ne piše u Starom Zavjetu.

Isus je uistinu ponekad činio čudne stvari.

I baš zato Ivan šalje svoje učenike neka ga pitaju:

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”

Svatko od nas ima svoja očekivanja o tome kakvog mi Mesiju želimo.

Neki među nama bi bili najsretniji kada bi On došao u silnoj vatri i buci i kada bi se svi oni koji ne vjeruju smrzli od straha. Neki među nama bi bili najsretniji kada bi On došao kao onaj koji bi ideološki ispunio sve naše želje i stavove, a neki među nama očekuju dolazak Dobrog Pastira, koji od nas ništa ne će zahtijevati, nego će doći i uvjeriti nas kako nas ljubi, baš ovakve kakvi jesmo.

Ali mi se danas, baš kao i Ivan nekad, nalazimo u situaciji da se naše ideje o Isusu baš i ne poklapaju s onim što stoji u Novom Zavjetu ili s onim što se zbiva oko nas, pa se zato i mi ponekad pitamo:

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”

Isus, stvarni Isus, ponekad „razbuca“ naša očekivanja. Mi njega potrpamo u neku svoju škatulu, smjestimo ga u nekakav svoj okvir, a On što On čini?

Isus se jednostavno ne uklopi u taj kalup, u tu škatulu – i razbije i škatulu i okvir.

I pitanje se nametne samo po sebi – želimo li mi kršćani slijediti živog, stvarnog Krista ili želimo slijediti svoju ideju, svoje očekivanje, kakav bi Krist trebao biti?

Vrijeme Došašća je vrijeme kada bi bilo dobro promijeniti pitanje i umjesto pitanja: „Što će Isus učiniti?“ trebali bismo se pitati: „Što to Isus čini?“

Ukoliko ne promijenimo retoriku, odnosno ukoliko se nastavimo čuditi i iščuđavati, onda to znači da mi uporno nastavljamo stvarati Krista sukladno svojim željama i svojim očekivanjima.

Došašće je pravo vrijeme za promjenu paradigme.

Došašće je početak nove crkvene godine.

Svaki novi početak daje nam i novu prigodu.

Krećemo ispočetka bez opterećenja s onim što je bilo prije.

Marija i Josip su napustili svoj stari kraj i krenuli su u nepoznato.

I mi bismo trebali ostaviti za sobom sve svoje pretpostavke o Bogu, kakve smo imali do sada. Trebali bismo zaboraviti na kalupe, na okvire, na škatule u koje smo smještali svoga Boga. Trebali bismo ne razmišljati o ideji Boga nego bismo trebali razmišljati o iskustvu Boga. Trebali bismo oko sebe gledati što to naš Bog čini.

I umjesto da se opterećujemo filozofskim raspravama trebali bismo shvatiti da naš Bog nije ni koncept, ni nekakva teorija koju bismo trebali ili potvrditi ili odbaciti.

Isus je onaj koji donosi život – vječni život – i donosi ga već sada.

Oko Božića je sve zanimljivo.

I Marijino i Josipovo putovanje i opaki kralj Herod i popis stanovništva i tri mudraca, sve je zanimljivo, ali to nije bit Božića. Bit Božića je u našem iskustvu da se Bog ovog Božića rađa u našem životu.

Emanuel – Bog s nama!

Ali ne Bog po našoj ljudskoj mjeri, po našim ljudskim očekivanjima.

Tko od nas nije kroz sve ovo prošao? I to svake godine iznova?

Bog ne djeluje sukladno našim rasporedima i rokovima.

Bog djeluje po svojim zamislima, ali nama se čini ponekad da ne djeluje uopće.

Ali djeluje.

Djeluje.

Naravno da nije djelovao sukladno onom što je Ivan mislio i očekivao, ali je djelovao. Činjenica da mi slavimo život Ivana Krstitelja, 2000 godina kasnije, dokaz je Božjeg djelovanja.

A što je s vama?

Je li i vaš život prepun razočaranja zato što se vaša očekivanja nisu ostvarila?

Tražite li i vi možda na pogrešnim stranama svoju sreću?

Jeste li naučili kako čekati Krista?

Betlehem nas uči što je to iščekivanje, uči nas što su to znakovi, uči nas što je to strpljenje.

Bog započinje sve s malenim djetešcem i sa skromnim i poniznim okruženjem.

I Bog djeluje polako.

Polako ali sigurno.

Ali djeluje.

Ne gubimo nadu.

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno