Connect with us

Vijesti

BITKA KOD LEPANTA A.D. 1571. I KRALJICA SVETE KRUNICE

Objavljeno

- datum

NA DANAŠNJI DAN    Danas slavimo BDM – Kraljicu svete Krunice kao podsjećanje kada je cijela kršćanska Europa molila krunicu i zagovor Blažene djevice Marije za spas od uništenja, od strane Otomanskog carstva koje je tada bilo na vrhuncu moći.

To je vrijeme tek 5 godina nakon što je Sulejman Veličanstveni umro prilikom opsade Sigeta. Na današnji dan 1991. godine u ranim poslijepodnevnim satima zločinačka JNA raketirala je zrakoplovima Banske dvore, želeći ubiti Predsjednika Tuđmana. Ne zaboravimo!

Lepantska bitka odigrala se 7. listopada 1571. u vodama oko grada Lepanta u današnjem Korintskom zaljevu.

Ta bitka je najveći sukob galija pokretanih veslima ali i njihovo zadnje pojavljivanje u velikim pomorskim sukobima. Ova bitka je najkrvavija pomorska bitka u povijesti – 28.000 poginulih sa obje sukobljene strane.

Koliko je žrtava bilo pokazuje i ime koje je dobila u turskoj historiografiji – BITKA UNIŠTENE MORNARICE. Ova bitka je bila najveća do tog doba pa broju brodova koju su u njoj sudjelovali. Taj rekord će držati 17 godina kada će je nadmašiti bitka španjolske Armade i engleske mornarice. Ono što je za nas bitno je da je to najvjerojatnije pomorska bitka u kojoj je sudjelovalo najviše Hrvata nego ikad prije (a i poslije).

Ne postoje službeni podaci ali se nagađa da je u njoj sudjelovalo oko 15.000 Hrvata (uglavnom galijota) a velik broj njih je svoje kosti ostavio na dnu mora.

No, krenimo od početka tj. od izbijanja Ciparskog rata.

Osmanlijsko carstvo je sve do izbijanja na Marmarno more imalo isključivo kopnenu vojsku. Tada su uvidjeli važnost mornarice pa je i počinju ubrzano razvijati gradnjom velikih brodogradilišta u Galipolju i na Suezu. Turska mornarica je odigrala važnu ulogu u osvajanju Carigrada 1453. Od tada Osmanska mornarica stalno raste i napreduje i dobija sve veću prevlast u Istočnom Mediteranu. Njena najveća boljka je nedostatak iskusnog časničkog kadra kao i nedovoljna tehnička opremljenost.

Venecija je iskoristila slabost turske mornarice i 1489. osvajaju Cipar koji je do tada pripadao Egiptu. Do tog vremena, mletačka mornarica je superiorna nad turskom ali dolaskom sultana Sulejmana I. Veličanstvenog, stvari se počinju mijenjati. Turci počinju sve više ulagati u mornaricu za što se osobno brine veliki vezir Mehmed paša Sokolović. Iskusni časnici se pribavljaju na zanimljiv način – otmicom i preobraćenjem. Jedan od važnijih turskih admirala Mehmed paša Piali bio je hrvatskog podrijetla a iz nepoznatih razloga je smijenjen s admiralske dužnosti neposredno pred Lepantsku bitku. Turci su imali sreću što su preobratili iskusnog admirala Hajredina koji je odgojio cijelu generaciju mornaričkih časnika te je sudjelovao u osvajanju sjeverne afričke obale. Njegova najveća zasluga je pobjeda nad flotom 1. Svete Lige 1538. kod Santa Maure kada je pobijedio unatoč brojčanoj nadmoći kršćanske flote.

Sultan Selim II. traži 1569. od Venecije Cipar što Venecija odbija. Počinje Ciparski rat.

Turci odmah pokreću invazijsku flotu od 300 galija i osvajaju cijeli otok osim grada Famaguste. Svjesni da ne mogu sami poraziti tursku mornaricu, Mlećani traže pomoć i nalaze je u papi Piu V. koji organizira 2. svetu ligu. Toj ligi se priključuju (osim Venecije i Papinske države) Španjolska, Malta, Savoja, Parma, Genova i Toskana. U ligu su pozvani i francuski, portugalski, ruski i poljski kralj te austrijski car no oni se nisu priključili Svetoj Ligi. Za vrhovnog admirala Svete Lige izabran je Don Juan d’ Austria, polubrat španjolskog kralja Filipa II.

NAŠE GALIJE U BITCI:

U bitci su sudjelovale galije iz 8 gradova sa istočne obale Jadrana:

  • sv. Nikola iz Cresa,
  • Uskrsli Krist iz Krka,
  • Lav iz Kopra,
  • sv. Jerolim iz Hvara,
  • sv. Ivan iz Raba,
  • Žena iz Trogira,
  • sv. Tripun iz Kotora i
  • sv. Juraj iz Šibenika.

Grad Zadar je poslao svoju galiju ali je ona zarobljena u vodama Krfa prije nego što se uspjela priključiti glavnini flote.

Dubrovački brodovi (koji su za tadašnje pojmove bili generaciju ispred svih) su sudjelovali u sukobu, ali nisu se borili u samoj bitci. To oni zovu dubrovačka diplomacija. Službeno su ti brodovi zaplijenjeni u Španjolskoj a kapetanima je dana nadoknada za propale poslove. Čak su uspjeli uvrstiti članak u ugovor o sv. Ligi po kojem su Dubrovčani neutralni čak i ako sudjeluju u sukobima.

Dubrovačke nave i galijuni su bile jedne od najsuvremenijih brodova na Mediteranu. To su bili jedrenjaci sa izdignutim prednjim i stražnjim dijelom broda. Tijekom bitke ti izdignuti dijelovi služili su kao kule – utvrde. Na vrhu jarbola nalazili su se koševi iz kojih su strijelci pucali po napadačima. Na ovim brodovima se prvi put javljaju vratašca za topove na bokovima tako da su topovi bili smješteni na donjim palubama.

Dubrovčani u samoj bitci nisu sudjelovali (oko 30 brodova je došlo do Lepanta) jer se navodno zbog bonace nisu mogli priključiti borbi. Na kraju su dubrovački brodovi poslužili samo za logistiku i prijevoz trupa i namirnica na bojno polje u blizini Lepanta.

ARMADU SVETE LIGE sačinjavale su 209 galija, 6 galeaca i 28 transportnih brodova iz Dubrovnika). Imali su 80.000 ljudi posade od kojih 30.000 vojnika.

TURSKA MORNARICA se sastojala od 221 galije, 38 galeaca i 18 fusta. Imali su 41.000 veslača, 13.000 mornara i 34.000 odabranih vojnika (uglavnom janjičara). Turci su više išli na kvantitetu nego na kvalitetu. Kao što se vidi iz brojki, imali su više brodova i ljudstva ali su bili slabije opremljeni od kršćanskog brodovlja. Čak je i formacija bila više namijenjena zastrašivanju protivnika. Kršćanske galije bile su bolje opremljene topovima a i vojska na njima je imala ručno vatreno naoružanje. Ovo se pokazalo kao velika prednost jer se bitka nakon sudara brodova svela na iskrcavanje na protivničke brodove i na palubne borbe. Janjičari su bili superiorniji u kopnenoj borbi ali nenavikli na borbu po palubama, kršćanska flota je uspjela potopiti veći broj galija prije samog sudara čemu su osobito pridonijele španjolske galeace – ogromni brodovi tvrđave koji su obasuli tursku mornaricu topovskim salvama na samom početku bitke.

TIJEK BITKE:

Turci su namamili flotu sv. Lige u Korintski zaljev jer su željeli voditi bitku na ”domaćem” terenu. Turci su počeli bitku u srpastoj formaciji s izbočenim krilima a kršćani su krenuli podijeljeni u tri krila sa 6 galeaca (ploveće tvrđave) razmještenim ispred kršćanske flote.

Početak bitke je o tadašnjem nepisanom pravilu označen plotunom sa admiralskih brodova. Sukob je započeo pucnjevima s galeaca koje su odmah potopile nekoliko turskih brodova. Turci su krenuli u bitku s povoljnim vjetrom u krmu i sa suncem u očima. No, prije nego što su se sudarili s protivničkom flotom, vjetar mijenja smjer te im puše u prsa.

Lijevo kršćansko krilo pod vodstvom Augustina Barbarige se sukobljava s turskim lijevim kojim zapovijeda obraćenik Muhamed Široko. Turci isprva imaju prednost jer se borba odvija uz obalu ali kršćanska artiljerija uspijeva potopiti Širokov brod što potpuno demoralizira Turke pa kršćani u potpunosti uništavaju ovo krilo turske flote. U borbi je poginuo i Augustin Barbariga, mletački admiral. Na ovom krilu su se borile galije iz Cresa i Krka. Crešani su se istaknuli u bitci. Imali su jednu od najbržih galija u floti pa su često išli u izviđanja. Prije same bitke, doteglili su jednu galeacu na njen položaj a tijekom borbe su zarobili jednu tursku galiju. Kapetan broda je 3 puta ranjen u bitci ali je ipak uspio preživiti.

U centru su se dogodile odlučujući sukobi. Dolazi do dvoboja reala (admiralskih brodova) u kojem isprva Turci bolje prolaze. Tada na Don Juanovu realu dolazi pojačanje koje uspijeva ne samo odbiti napad nego i prenijeti sukob na Ali pašinu realu kojeg na kraju i ubijaju. Na Don Juanovoj reali nalazilo se 12 Peraštana (mjesto iz Boke Kotorske) koji su bili čuvari glavne zastave na admiralskom brodu, koliko su borbe bile silovite govori podatak da ih je osmero poginulo a ostala četvorica su bili ranjeni.

Na ovom krilu borile su se Koparska i Hvarska galija. Obje galije su zarobile po jedan turski brod, ukras sa pramca tog turskog broda (zvir) se i danas čuva u hvarskom kazalištu. U Kopru je dugo vremena stajala usidrena turska galija kao ratni trofej koja je dosta kasnije potonula zbog neodržavanja.

Na desnom kršćanskom krilu zapovijedao je Ivan Andria Doria čiji djed je bio admiral 1. svete lige koju je turska mornarica porazila 1538. kod Santa Maure. Njemu suprotstavljenom krilu turske mornarice zapovijedao je tuniski gusar Uluč-Ali. On se uspio uvući između desnog krila i centra te je napao centar kršćanske flote. Tom prilikom su potopljene trogirska i kotorska galija. Desnom krilu u pomoć priskače rezerva na čelu sa Santa Cruzom u kojoj se nalazila i šibenska galija. Vidjevši da je bitka izgubljena, Uluč-Ali pravi vješti manevar (nigdje nisam našao što je točno napravio ali se svi slažu da je to bilo vrlo vješto i uspješno) kojim se uspijeva probiti te sa 15 galija uspijeva pobjeći prema Carigradu.

GUBITCI:

Turska mornarica je izgubila sve brodove osim onih 15 koji su uspjeli pobjeći sa Uluč-Alijem. Od toga broja, 175 ih je potopljeno a 12 ih je zarobljeno i sačuvano. Velik broj ih je potopljen nakon bitke. Kršćani su izgubili 15 brodova i to uglavnom na desnom krilu. Turci su imali (grubi i neprovjereni podaci) 20.000 poginulih i 5.000 zarobljenih. Tom prilikom je oslobođeno 10.000 kršćanskih robova-veslača. Kršćani su imali 7.656 poginulih i 7.784 ranjenih. Više od 60% poginulih kršćana dolazili su iz Venecije (ovdje se ubrajaju i Hrvati).

POSLJEDICE BITKE:

Iako je turska mornarica bila potpuno uništena (kršćani su praktički imali otvoren put do Carigrada) zapovjednici flote sv. Lige nisu se mogli dogovoriti oko budućih ciljeva pa se flota ubrzo raspala i vratila u matične luke. Nije osvojen niti grad Lepant koji skoro pa da više nije imao nikakvu obranu. Famagusta na Cipru je pala mjesec dana prije bitke. Turci su nadljudskim naporima uspjeli obnoviti svoju flotu za godinu dana što im je dobro došlo u pregovorima koje su vodili s Mlećanima godinu dana kasnije kada je sklopljen separatni mir između Osmanskog carstva i Mletačke republike. Mlećani su bili prisiljeni na mir zbog enormnih gubitaka u Lepantskoj bitci, demografsko stanje u Dalmaciji je bilo katastrofično a galije su zahtijevale velike posade.

Velik vezir Mehmed paša Sokolović je jednom izjavio kršćanskom poslaniku: ”Osvajanjem Cipra mi smo vama odsjekli ruku a uništenjem flote kod Lepanta vi ste nam samo podsjekli bradu.”

Dominik Bačinić | hu-benedikt.hr

Komentari

Vijesti

I dok ju je Peternel spustio na zemlju, komentar svekra Slavena Letice ju je doslovno zakopao…

Objavljeno

- datum

Dva su kratka facebook komentara koja su doslovno sasjekla gospođu Orešković, koja se ponaša po onoj narodnoj ‘vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu’…

I dok ju je argumentirani komentar Igora Peternela doslovno spustio na zemlju, poseban bolan je bio komentar je bio njenog svekra prof Slavena Letice, koji ju je doslovno zakopao…

Gošća jučerašnje HRT-ove emisije Nedjeljom u 2 bila je Dalija Orešković, a u nastupu je s visoka napala predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Izjave Dalije Orešković o Predsjednici kao potkapacitiranoj osobi, komentirao je Igor Peternel, čiji ju je post tvrdo prizemljio.

“Dakle … jedna s umjetnim trepavicama i potkapacitirana bila je ministrica integracija, vanjskih poslova, veleposlanica u SAD-u, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i izabrana predsjednica RH, a druga je odvjetnica koja je iz anonimnosti izašla dobivši preko utjecajnog svekra priliku po izboru Milanovića glumiti neovisnu moralnu sutkinju.

Spoznaju o vlastitom kapacitetu doživjet će na dan izbornih rezultata! Tada će bajka bolno završiti!”, napisao je Peternel.

Komentar dr. Slavena Letice, koji je, napomenimo, svekar gospođe Orešković, bio je posebno razoran, očito joj je diskretno poručio da se bavi onim što zna, da bude više posvećena obitelji, a da se ostavi stvari koje ne razumije…

“Mnoštvo je poveznica, komentara, rasprava, odobravanja i osporavanja, pa i hejtanja i trolanja, nastalo na tragu današnjeg nastupa Dalije Orešković u gostima kod Aleksandra Stankovića u divanu “Nedjeljom u 2”.

Svi zanima kakva će Dalija biti, ako bude, političarka. Mene, pak, zanima i brine samo jedno: da joj bavljenje politikom ne oduzme dragocijeno majčinsko vrijeme koje trebaju moje unuke Meri i Leonora“, napisao je gospodin Letica, očito u nadi da će njegova snaha pokazati više roditeljske odgovornosti…

Megal Skitić /Foto:pxll/hrt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Djelo Stjepana Loze o velikosrpskom genocidu nad Hrvatima: ‘Ovakvu knjigu nije zdravo napisati, a bilo je i vrlo opasno’

Objavljeno

- datum

U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, predstavljena je knjiga Stjepana Loze ‘Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima’. Lozo je u predgovoru knjige napisao da je velikosrpski genocid nad Hrvatima započeo već 1941. godine, da su ga izvodili  i četnici i partizani i da je genocid bio planiran i vojno-politički vođen kao strateški projekt.

Istodobno s početkom toga genocida, naveo je, Hrvati su snažnom propagandom oklevetani za izvršenje genocida nad Srbima, koji nisu počinili.

– Ovakvu knjigu nije zdravo napisati, a bilo je i vrlo opasno. Koliko stotina noći nisam spavao tražeći istinu u logoru velikosrpske laži. To nije bilo lako, ali to nitko nije napravio. Srušeni su stupovi hrama velikosrpske propagande i to sam platio svojim zdravljem – rekao je Stjepan Lozo.

Tvrdi da se i danas nastavlja velikosrpska agresija, da Hrvati odlaze iz Hrvatske, a Srbi se vraćaju – donosi Dalmatinski portal.

– Izloženi smo perfidnom genocidu, oni oduvijek žele naš teritorij. Dva su važna dokumenta, jedan koji govori o Šešeljevim granicama Karlobag-Karlovac-Virovitica, a drugi je Valerijanov memorandum, dokument srpske pravoslavne crkve u kojem oni optužuju Hrvate za genocid nad Srbima. Ja ne mogu vjerovati kakve se laži tu iznose i Katolička crkva nije reagirala. Ništa nije slučajno, njihova je srpska pravoslavna crkva, naša je samo katolička. Biskupi neće reagirati zbog toga, ali narod bi trebao i mogao uputiti predstavku Papi zbog laži iznesenih u memorandumu. Mi smo doživjeli genocid, a optuženi smo za genocid nad našim krvnicima – dodao je Lozo.

Zlatko Begonja, pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, poručio je da će Lozina knjiga čitateljima pokazati na koji se način može srušiti oholo zdanje laži.

– Tada smo vidjeli samo jednu stranu, nasilje se prikrivalo. Bili smo prisiljeni biti mirni. Knjiga će biti vrijedna za one koji žele otkriti činjenice. Lozo je sistematizirao ogromnu količinu građe u 12 poglavlja, a posebno vrijedno je prikazan karakter cijelog projekta. Na Hrvate se oduvijek gledalo kao na glavnu prepreku stvaranju homogene Srbije. Autor utemeljeno problematizira spregu političkih i crkvenih elita u Srbiji, razgranatost srpskih promidžbenih aktivnosti i skreće pozornost na zločine u Dalmatinskoj zagori koji su poprimili obilježja genocida. Projekt stvaranja homogenizirane Srbije nikada nije zamro, on se samo prilagođavao – kazao je Begonja.

O knjizi je govorio i don Josip Dukić, pročelnik Katedre Crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Splitu, koji kaže da ova knjiga dokazuje da u našoj povijesti ništa nije slučajno.

– Sve je išlo k tome da se uništi hrvatski narod. Razlog je što žele ovaj teritorij. Zaljubili su se u njega i sad im narod smeta. Bavim se istraživanjem broja žrtava s komunističke strane do partizanskog odreda i velikosrpske strane, ali istražujem i broj žrtava hrvatske strane. Moramo razlikovati komunistički pokret od radničkog i partizanskog pokreta, a iza svih stoji komunistička partija. Prateći dokumente iz Ozninih arhiva došao sam do zastrašujućih brojki likvidacije civila u manjim mjestima i gradovima nakon što su prestale borbene operacije – kazao je don Dukić.

Stipo Pilić, dopredsjednik Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’ nada se da će oni koji pročitaju knjigu shvatiti na čijoj je strani autor.

– Put kojim kroči Lozo je trnovit i pun korijenja, ali to je put kojim su išli jedni od najznačajnijih hrvatskih povjesničara. u slobodi ti nitko ne može zabraniti da napišeš svoju povijest onako kako je bilo. Lozo na kraju svoje knjige daje jasan odgovor – neće moći i neće proći! On ne ide sigurnim putem jalovih tema i siguran sam da ne očekuje nagrade, ali najveća nagrada bit će mu narod koji će ga čitati, razumjeti i slijediti – zaključio je Pilić (Izvor: Dalmatinski portal).

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Operacija „Vlaštica“ (22. – 26. listopada 1992. godine)

Objavljeno

- datum

Autor

Vlaštica je 915 metara visoka i dominantna kota u dubrovačkom zaleđu koju su zauzeli četnici i s koje su navodili topničku vatru po odabranim ciljevima u Dubrovniku i okolici. Osvajanjem kota i odbacivanje neprijatelja što dalje od Dubrovnika je bila vrlo važna operacija na Južnom bojištu. Zbog konfiguracije terena pristup kotama je bio jako težak. Položaji četnika su bili dobro utvrđeni pa je to bio veliki izazov za pripadnike Četvrte gardijske brigade i 163 brigade HV-a.

 

Osvajanje kote je bilo jako zahtjevno zbog teško prohodnog terena i grubog kamenjara . Izvidnici Četvrte gardijske brigade i 163 dubrovačke brigade su tri mjeseca izviđali teren i tražili najbolje pravce djelovanja. Napad na kotu iz tri pravca su izvršile tri postrojbe: treća bojna Četvrte gardijske brigade i 2 pješačke bojne 163 brigade (dubrovačke). Topništvo Hrvatske vojske je pružilo potporu pješaštvu. Akcija je počela 22. listopada 1992. rano ujutro a završila 26. listopada 1992. u poslijepodnevnim satima. Hrvatske postrojbe su ovladale Vlašticom, Ilijinim vrhom i Buvavcem. Zbog snažnog otpora hrvatska strana imala je mnogo ranjenih, a četvorica pripadnika splitske brigade su poginula.

Daljnji tijek operacije Vlaštica je bio izbijanje na potez Srnjak – Orah – Bobovište – kota Gradina.

Operacijom Vlaštica je završeno oslobađanje hrvatskoga juga. U oslobađanju hrvatskoga juga tijekom više mjeseci su sudjelovale gardijske brigade (prva i četvrta), postrojbe Hrvatske ratne mornarice, postrojbe Hrvatske policije, pričuvne postrojbe i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Najveći teret pri oslobađanju podnijele su Prva i Četvrta gardijska brigada. ,

Cavtate su oslobodili pripadnici Prve gardijske brigade – Tigrovi, koji su izvršili pomorski desant 21. listopada 1992. godine. Bila je to vrlo rizična operacija koja je uspješno završila.

Nakon završnih oslobodilačkih operacija na jugu Hrvatske 20.000 prognanih je moglo doći vidjeti svoje opljačkane, razorene i zapaljene domove.

  1. listopada 1992. godine cijeli državni vrh na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom je došao u Dubrovnik i u gruškoj luci odao počast braniteljima. Održana je veličanstvena smotra postrojbi koje su oslobađale Južno bojište. DULIST piše 20. 9. 2012. “Kad zazvone dubrovačka zvona (II)”:

“Po dolasku u Gruž bojnik Eduard Butijer je Vrhovnom zapovjedniku dr. Tuđmanu podnio prijavak o spremnosti postrojbi Južnog bojišta za smotru. Nakon izvršenog obilaska postrojbi, uz zvuke „Lijepe naše“ hrvatsku zastavu je na stijeg podigao bojnik Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG koji je u borbama na Južnom bojištu bio teško ranjen.

Zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko, podnio je prijavak Predsjedniku Republike Hrvatske o izvršenju povjerene mu zadaće, kojom su „jedinice Južnog vojišta očistile od okupatora južni dio hrvatskog teritorija, a time osigurale i granice suverene Republike Hrvatske.“ Opisujući tijek borbenih operacija general Bobetko je naglasio: “Na ostvarivanju ovih zadataka borila se i pobijedila cijela Hrvatska. Borili su se sinovi Hrvatskog Zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine.

Pobjeda pripada svima, a nju su svojim rodoljubljem, hrabrošću, svjesni da brane budućnost svoje domovine, ostvarili i doveli do kraja vojnici i časnici Južnog vojišta. Ta pobjeda nije izmišljena, ona je stvarna, i s njom se mogu ponositi vojnici i časnici ovog vojišta, a uvjeren sam i naš hrvatski narod. Zaključno s 26. listopadom oslobodili smo i očistili 1.210 km² površine, te 1. 080 km² morske površine što ukupno iznosi 2.300 km².

U još nedovoljno analiziranim podacima uništili smo do polovine srpnja: 17 aviona, 2 helikoptera, 24 tenka, 8 oklopnih transportera, a iz stroja je izbačeno oko 1.700 neprijateljskih vojnika. Krajnji rezultat naših operacija završio je čišćenjem konavoskih prostora, što vremenski znači da su jedinice Južnog vojišta od 27. travnja bile neprekidno u napadnim djelovanjima. U svim tim borbama osjećao sam podršku cijele Hrvatske, Predsjednika Republike i Ministra obrane, što je značilo još veće samopouzdanje i veću odlučnost u poduzimanju novih operacija.

Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati… Piše se gospodo, nova povijest Hrvatske, pišu je novi heroji, ljudi čistih ruku, ljudi na koje će biti ponosan hrvatski narod u budućnosti, koji su ugled slavu i poštovanje zaslužili za vječita vremena. Ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni, jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske.“(29. Listopada 1992. godine u gruškoj luci)

Foto wikipedija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno