Connect with us

Milenko Bernadić

Bit španjolskog građanskog rata u jednoj slici: točno prije 82 godine Narodni Front (ujedinjena ljevica) strijeljaju Spomenik Srca Isusova

Objavljeno

- datum

Strijeljanje spomenika Srca Isusova

Španjolska je trebala postati produženi ključni suradnik SSSR u komunističkoj revoluciji Evrope. Staljin šalje svog izaslanika Aleksandra Orlova u Barcelonu za koordinirati revoluciju Narodnog Fronta. Već 1931., između 10 i 13 svibnja, povodom dokinuća monarhije novim ustavom, spaljuju se 110 samostana i crkava u cijeloj državi.

Desnica se ujedinjuje i uspijeva dobiti izbore 1934., na što socijalisti potiču oružani ustanak na sjeveru Španjolske uz pomoć sovjetskog nauružanja. Ustanak ugušuje upravo general Francisco Franco. Socijalisti i komunisti, koji prihvaćaju demokraciju jedino kad oni dobivaju, započinju agitatorske i anarhijske aktivnosti narednih mjeseci. Štrajk za štrajkom uspijevaju prisiliti na novu izbore u veljači 1936. čiji rezultati nikad nisu objavljeni. Na prve glasine o mogućoj pobjedi ujedinjene ljevice, rulja izlazi na ulice i dolazi na snagu nova vlada.

[Paljenje crkava u Madridu 11. svibnja 1931]

Narednih mjeseci počinje kaos u cijeloj državi, paljenje crkvava i ubijanje klera i desničara. Ubojstva su se brojala na stotine, sve dok jedna kap nije prelila čašu: 13. srpnja 1936. vladina policija ulazi u kuću jednog od glavnih vođa desnice, Jose Calvo Sotelo, vadi ga van i ubija na putu u kamionu.

Francisco Franco, general kojeg je vlada Narodnog Fronta poslala na Kanarske Otoke radi izolacije, diže ustanak 18. srpnja organizirajući prvi zračni most izmežu Sjeverne Afrike i Španjolske. Prebacuje kojih 20.000 svojih vojnika na Poluotok i započinje Ustanak Narodnog Oslobođenja, čiji su ideali bili: “odbrana kršćanske civilizacije i domovine; uspostava reda i zakona; poboljšanje situacije radnika i nižih klasa; širenje nacionalne kulture i odbacivanje marksističkih i komunističkih doktrina. Vratila je Španjolskoj njen tradicionalni religiozni smisao, poništavajući sektarsko i masonsko djelovanje Republike”.

Ali komunisti nisu htjeli tako lako predati vlast. Upravo na današnji dan događaju se scene koje ih najviše karakteriziraju: da se zna što je bit komunizma: strijeljaju (!) Spomenik Srcu Isusovu u blizini Madrida koje se nalazilo na “Brdu Anđela” kojem mjenjaju ime u “Crveno Brdo”. Kraj spomenika je bila kapelica Vječnog Klanjanja Presvetom Sakramentu, u kojem je bilo petero klanjatelja. Prethodno su bili strijeljani iz mržnje prema vjeri njihovih progonitelja:

U samostanu kraj Spomenika instalirali su pritvor u kojem su strijeljali na desetine sumnjivih.

To je bio španjolski “građanski rat”, kako ga zove ljevica, i Ustanak Narodnog Oslobođenja kako su ga zvali pobjednici. Nešto što ljevica u Španjolskoj i cijeloj Evropi nikad nije zaboravila.

Ne zaboravi ni ti, i ne nasjedaj na bajke koje pričaju o povijesti.

Milenko Bernadić/Croative.net

Komentari

Komentari

Milenko Bernadić

(VIDEO) Planirana migrantska invazija USA. Nužni politički odgovor u analognim situacijama

Objavljeno

- datum

Tako se dijeli lova, nije bitno ime… od koga, važne su (zle!?) namjere …

Kad su početkom “izbjegličke krize” u Hrvatskoj prije tri godine izvjesne osobe i skupine pozivale na prihvaćanje “nesretnih izbjeglica” i sl., novinarka Zrinka Kasapić za dnevno.hr napravila je interesantno istraživanje na licu mjesta.

Ukratko, susrela se sa “izbjeglicama” koji nisu htjeli novac – naivna Zrinka im je pružala 10 eura za pomoć, a oni im vadili iz džepa 500 eura da pokažu da novac njima nije problem – već produžetak puta na Zapad u određene zemlje. Netko u Švedsku, netko u Finsku, Njemačku… Očito i dokazano se radilo o pripremljenom dolasku u Europu sampozvanih “izbjeglica”. I očito sa nečijim novcem i iz određenog plana.

Novinarka je donijela tada ispravan zaključak: “poslani su da urušavaju Europu, njezine zakone, njezin smisao”. Za sada Zapadnu Evropu, sutra će doći i Hrvatska na red.

Tri godine nakon onih događaja prognoze su se pokazale točnima: neki od tih istih izbjeglica su silovali žene, djevojke pa čak i djecu u europskim zemljama; učestvovali su u mnogim neredima i arogantnim nastupima, u najblažim slučajevima. Neki od tih istih izbjeglica koji su prešli Balkanom učestvovali su u terorističkim napadima diljem Evrope. Mnogi od njih dan danas ne rade (u Nizozemskoj ne radi 90% izbjeglica nakon tri godine), dok dobivaju izdašnu pomoć na račun evropljana koji ih moraju izdržavati svojim radom i porezima. Tko pametan može ne vidjeti ovo i slegnuti ramenima? Ovo je tema koja nas se tiče svih nas; nešto na što svi moramo dati odgovor.

Danas u USA se događa nešto slično: iz Centralne Amerike polaze mahom rijeke emigranata upućeni u USA. Upućeni i plaćeni, kao što možemo vidjeti na ovim snimcima:

Tko plaća ovo, čiji je novac iza svega ovog? Opet Soros? Nije bitno toliko o kojoj se konkretnoj osobi radi, već o jasnoj nakani koja se nazire iza ovog procesa.

Na jednom drugom snimku vidimo nešto drugo: pomoć emigrantima stiže iz jednog vozila sa Židovskim grbom.

Interesantno. Sv. Pavao u Djelima Apostolskim i svojim poslanicama, tuži se često zbog židovske nasrtljivosti i neprijateljstva. Oni, koji su bili obećani narod, nisu prihvatili Isusa Krista kao Sina Božjega i usprotivili su mu se, kao i Kristovim sljedbenicima, tj. kršćanima i općenito Crkvi.

Oni su podržali arijevske heretike trećeg i četvrtog stoljeća jer su ovi negirali Božansku narav Isusovu. Surađivali su muslimanskim osvajačima iberijskog poluotoka 711. Također sa Turcima u Mađarskoj u XVI st. Bili su veliki trgovci robovima, dok je krivica za tu sramotnu rabotu padala isključivo na kršćane.

Ne radi se o nekom “genetskom defektu” židovskog naroda, što bi bio rasizam tvrditi, već o njihovim izvjesnim predstavnicima koji, vođeni netrpeljivošću kad ne neprijateljstvom prema onima koji nose ime Isusovu i u društvu odražavaju njegov utjecaj i nauk, provode planove i operacije upravljene rušenju kršćanskog identiteta i utjecaja.

Danas, od kad je Trump došao na vlast, nisu prestali (i još prije nego što je stigao) napadi svim silama protiv njega nastojeći svaku moguću destabilizaciju predsjedničkog mandata. Očito Trump u svemu ne ide na ruku globalistima. I očito netko želi destabilizirati također Ameriku.

Koji odgovor se mora pružiti na sve ove pokušaje?

Borbom istine protiv laži. Također, moramo zaboraviti komplekse ako ih tko još ima, i hrabro i organizirano oprijeti se planskom uništavanju naše baštine. Ne vrijedi ništa razotkriti zle nakane i moguće konspiracije, a ne pružiti odgovarajući, organizirani i efektivni otpor.

Ako globalizacija znači gubljenje identiteta, nismo globalisti već branimo svoju naciju i kulturu.

Nismo ksenofobi, već ne želimo da strane sile upravljaju našom baštinom.

Nismo rasisti, ali želimo da djeca liče na nas, i da im prenesemo naše vrijednosti. Ako sam rasist zbog toga, neka me zovu rasistom.

Voljni pobačaj nije “prekid trudnoće”, jer taj “prekid” više se ne može nastaviti. Taj “prekid” je ubojstvo. Branimo život i to otvoreno kažemo.

Nismo “islamofobi” ako branimo kršćansku kulturu i civilizaciju, i smatramo da nije pravo dozvoliti u nacijama islamske običaje prema kojima žena vrijedi polovicu muškarca i da muškarac može imati četiri žene.

Nismo supremacisti ako tvrdimo da u islamskim zemljama život nije dobar, i da želimo zadržati zakone nadahnute kršćanskim običajima.

Ako smo zbog svega ovog “ekstremna desnica”, nije nas stid biti ekstremist.

Ovakav “ekstremni” projekt traži nečije ruke. Pruži svoje…

Milenko Bernadić

* -Mišljenja navedena u tekstu ne moraju, nužno biti i stavovi Redakcije Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Milenko Bernadić

Franjo obezvrijeđuje žrtvu Stepinca? Dopušta kineskim komunistima imenovati biskupe!

Objavljeno

- datum

Da je Nadbiskup Stepinac htio prihvatiti Titov prijedlog “nacionalne Crkve” odvojene od Rima, bio bi slobodan i veličan kao heroj. No, Stepinac je ostao vjeran Bogu i Crkvi i umro je sporim mučeništvom.

Ali Kardinal Stepinac je dao primjer svim katolicima kako postupiti: Crkva ne može biti podređena ateistima; katolici ne mogu imati nekakvu “nacionalnu Crkvu”, jer Isus Krist je osnovao Jednu Crkvu, i takva mora ostati.

Danas je nesretan i katastrofalan dan za Katoličku Crkvu. Vatikan upravo priopćuje da je sklopnjen “Provizionalni Dogovor između “Svete Stolice i Narodne Republike Kine”.

Centralno pitanje istog je imenovanje biskupa. Nešto što je prije samo par dana progonjeni kineski Kardinal Zen nazvao “nevjerojatnom izdajom”, tražeći zbog istog ostavku Kardinala Parolina.

Ostavku Kardinala Parolina? Visoko cijenjeni Kardinale Zen, taj isti Kardinal bio je ove godine na susretu u Bilderbergu, kao što je značajno imenovan u dugom pismu-svjedočanstvu-optužnici exnuncija Viganò, prema kojem ga je bivši nuncij u USA teško optuživao za prikrivanje smjenjenog Kardinala McCarricka.

[Antonio Spadaro, direktor isusovačke La Civiltà Cattolica, cinično poredi ovaj ugovor sa konkordatom koji je Sveta Stolica imala sa Španjolskom u vrijeme Franka; naime, Franco je imao pravo imenovati biskupe, koje je Papa trebao potvrditi. Slično je bilo i u Austrougarskoj Monarhiji. Jednako u vrijeme kršćasnkih imperija i poznate borbe za imenovanje biskupa u ranom srednjem vijeku. No, razlika je više nego dimenzionalna; rekao bih beskonačna: oni vladaoci bili su katolici, dok su kineski komunisti-ateisti. Zbog toga Spadarova tvrdnja nije ni ignorancija, ni oportunizam, već cinizam.]

Ali Parolin ne može ništa učiniti bez Franjine dozvole. Zar je netko poput Tite sada na Svetoj Stolici, pitamo se s gorkim gnjevom?

Poveznice: VaticanNews

Kardinal Zen traži ostavku od Kardenala Parolina

Autor: Miljenko Bernadić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Milenko Bernadić

“Misa LGBTIQ u Madridu”. Nitko suspendiran. Do kada trpjeti lobby gay u Crkvi?

Objavljeno

- datum

Ovako ide kronika spomenutog događaja opisanog od jednog po ideji bliskog novinara: “… bili su prisutni više od 600 teologa i najkompromitiranijih vjernika iz Španjolske i dalje… ono što je učinilo specijalnom Euharistiju pri Klauzuri 38 Kongresa Udruženja bile su njihovi osjećajni i ganutljivi zahtjevi u korist LGBTIQ kršćana, najdiskriminiranijeg kolektiva u Crkvi.”

Na stotine jedrih i zdravih stabala rastu mirno i tiho u šumi, “rade” svoj posao i ne privlače pažnju. Dok jedno trulo više nego suvo drvo, bez srži i zdravog soka, kad padne pravi ogromni štropot i privlači pažnju svih. Donekle je i logično da tako bude.

Ali kad iznenada padne jedno trulo drvo, i pri padu napravi veliku štetu u svojoj okolici, ispravno je pitati se zašto to štetno stablo nije bilo uklonjeno na vrijeme? Tako njegov pad ne će praviti štetu drugima.

Nešto slično mogli bi se pitati s obzirom na održavanje “mise LGBTIQ” – kada ćemo imati još jedno novo slovo? – u Madridu. Mario Picazo je svećenik Granadske nadbiskupije, župnik Župe Naše Gospe od Mira i Presvete Obitelji, te Opći Dušobrižnik Mladih Kršćanskih Radnika. Prošlog vikenda učestvovao je u susretu homoseksualaca u sjedištu “Comisiones Obreras”, jednog od glavnih španjolskih sindikata, tijesno vezan za krajnju ljevicu. Dao je svoj doprinos svetogrdnom “misom”, jer imajući u vidu onako kako misli i vjeruje ovaj svećenik, pitanje je da li je to uopće bila valjana misa. Susret je organiziran od Udruženja Ivan XXIII, čiji su članovi “napredni” svećenici.

Prva gesta prema braći i sestrama koji su toliko trpjeli od ruke institucionalne Crkve: uključujući način govora. Tako, slavili smo i molili Misu svi u ženskom rodu, i to sve iz početka, od prve izgovorene riječi – “Dobrodošle” – do posljednje. Drugi uključujući zagrljaj u Misi bilo je prihvaćanje vjernika iz drugih konfesija koji su se pridružili slavlju. Uzimajući primjer misli vodilje Kongresa ove godine, “Mistika i Oslobođenje”, baština nijedne konkretne religije nego svih općenito.

Onda, emotivni trenutak u kojem je grupa mladih išlo u procesiji prema oltaru na početku Mise za upaliti nekoliko svijeća duginih boja. I doista, boje gay ponosa toliko su preuzele su protagonizam čak i od presjedavajućih u slavlju, koje je bilo sačinjeno ništa manje od desetak osoba, kleriga i laika, i među njima granadski svećenik Mario Picazo.”

Taj Mario Picazo nije neki “pobunjeni” svećenik stavljen po strani u svojoj biskupiji, bez službe i zaduženja koji bi priređivao nekakve spektakle i poslije ih objavljivao u medijima. Ne, imenovan je Općim Dušebrižnikom Katoličke Akcije Organizacije Mladih Katolika 2015. od biskupa permanentne komisije Biskupske Konferencije.

Slike su sa tog događaja, nakon njih, postavljamo nekoliko pitanja.

Kako je moguće da ovi svećenici služe ovakve “mise” i da ne budu kažnjeni? Znači da njihovi biskupi prave preteške propuste, ili još gore: idu istom linijom. Pretpostavimo da je ono prvo, tj. da se ne usuđuju ukoriti ih ili kazniti. Komu onda oni služe? Odgovor je jasan: služe, prikriveno, zbog kukavičluka ili otvoreno, LGBTI lobiju. Služe onome što se danas nameće tolikim državama iz političkih vrhova. Možda još i više: iz vrhova koji su iznad političkih, koje i sami političari slušaju.

>> Je li i Papa odgovoran za bujanje Gay lobby-a u Crkvi: Otvoreno pismo nadbiskupa Vigano-a, ex-nuncija u SAD-u (u 7 nastavaka)

Još samo jedna opaska: “predsjedavajući” ove “mise” istakao je kako su “LBTIQ kršćani najdiskriminiraniji kolektiv u Crkvi”. Odvratna i kukavna laž. Upravo ti LBTIQ militanti su postali neka vrsta prijašnjih političkih komesara. Idu naokolo i gledaju koga će optužiti. U USA njihovi članovi su u stanju putovati preko stotinu km da bi došli do slastičarne za čijeg vlasnika znaju ili sumnjaju da ne želi prodavati tortu za “istospolne brakove”. Ako im vlasnik ne želi prodati tortu, oni ga tuže. Na Zapadu je već veliki broj dobrih profesionalaca koji su izgubili svoj posao, ili pretrpjeli veliku ekonomsku štetu jer su se usudili suprostaviti se ovom lobiju. Ima ih koji su poslani u pritvor jer su javno izjavili da ne misle kao oni. Tolika je danas kontrola ovog lobija nad svime što se piše ili javno izjavi, da se njihova aktivnost može porediti sa djelovanjem nekog totalitarnog režima. Reći da su krvnici žrtve, cinizam je iznad svakog cinizma.

Na kraju, još jedna stvar. Što treba činiti jedan vjernik pred svime ovim? Upravo ovih dana Franjo je naveo u jednoj propovjedi da “izgleda kao da je ustao Veliki Optužitelj naše braće, koji optužuje biskupe za izazvati skandal”. Aluzija je jasna: odnosi se na Viganovo svjedočanstvo o prisutnosti gay lobija u Crkvi, koji je došao do samog vrha Crkve. Ali je poređenje još žešće: koristi se termin “Velikog Optužitelja” koji se navodi u Apokalipsi, i odnosi se na đavola.

Budimo konkretni: zar sam ja đavao što tražim od biskupa zabraniti ovakve “mise”? Zar ne smijemo tražiti da biskupi budu upravo to, biskupi koji vjerno trebaju navještati katoličku vjeru?

[Prvi s lijeva poznati španjolski pro gay svećenik “Padre Angel”, poznat po svojim pozivima Crkvi da prizna i “istospolne” obitelji. Padre Angel je vrlo cijenjen od krajnje ljevičarskih partija zbog svojih “socijalnih aktivnosti” za koje dobiva velike donacije od državnih institucija. Do njega, Nadbiskup Madrida i Kardinal Osoro, i krajnje desno Kardinal Maradiaga. Da, granadski svećenik bit će vrlo brzo ukoren, i ne postoji lobi gay u Crkvi. To je izmišljotina ljudi sklonih negativnom načinu razmišljanja i koji se ne pouzdaju u “Božju providnost”. A ako se usude nešto reći, znate, oni to rade u ime “Velikog Tužitelja”.]

“Ako sol obljutavi, ne služi ni zašto više nego da se izbaci van, da je ljudi pogaze”, govori Gospodin.

Žao mi je, ali ne ću vam dati primirja.

Poveznice:

Pro lgbti Izjave Padre Angela:

LGBTIQ “misa” u Madridu:

Miljenko Bernadić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno