Connect with us

Vijesti

Banić i Koić: Obljetnica sovjetskog rušenja jasenovačkih laži

Published

on

U nedjelju 27. siječnja 2019. će biti 74. obljetnica kako je sovjetska tzv. Crvena armija oslobodila njemački koncentracijski logor Auschwitz. 

Tamo je između ostalog pronađeno i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvorenike izdali liječnici u logoru i koje su kasnije otpremljene u Sovjetski Savez da bi postale dostupne tek 1989. godine. Zanimljivo da su prema tim osmrtnicama više od polovice žrtava bili katolici. Danas je do tih podataka moguće doći na stranici te na njezinim arhiviranim inačicama. O tim je smrtovnicama već pisano u jednom od prethodnih članaka budući da one spominju mnoge osobe koje se nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Znači time je bilo jasno pokazano da su se žrtve njemačkog logora Auschwitz lažno pripisivale Hrvatima, a zahvaljujući crvenoarmejcima barem neke od tih laži je bilo moguće srušiti – donosi Narod.hr.

Međutim, iako su od objave tog teksta prošle više od dvije godine, ništa se nije dogodilo pa tako JUSP i dalje Hrvatima pripisuje tuđe zločine. Zbog toga, a i radi obilježavanja obljetnice sovjetskog rušenja jasenovačkih laži napravljena je nešto dublja analiza pa su tako pronađene i nove dosad neobjavljene lažne jasenovačke žrtve. Opet su korištene osmrtnice iz Auschwitza, ali se sada računalno koristilo više informacija o razlikama pisanja istih imena i prezimena nego zadnji put. Složenijim kodom se otkrilo još nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava koje ustvari predstavljaju ljude stradale u Auschwitzu.

Na podacima o osmrtnicama iz Auschwitza nema imena oca koje bi se moglo uspoređivati s onim u mrežnom jasenovačkom popisu. Međutim zbog prethodnih iskustava sa lažnim jasenovačkim žrtvama iz Auschwitza temeljenih na drugim izvorima, to ne bi trebao biti nikakav poseban problem jer su podudarni ostali identifikacijski podatci. Osim toga treba spomenuti da i mrežni jasenovački popis u mnogo slučajeva jednostavno ne navodi ime oca. To je primjerice vrlo čest slučaj kad su izvor podataka za mrežni jasenovački popis srbijanske „popisnice istine“ (AOISV).

Prema mrežnom jasenovačkom popisu Henrih Funk rođen ocu Jakobu u Iloku 1900. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Heinrich Funk rođen u Iloku 14. ožujka 1900. godine preminuo u Auschwitzu 9. rujna 1942. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu su 22 navodne žrtve prezimena Funk iz Iloka. Uz gore navedenog Henriha još se kod Davida (1905.) i Fride (1913.) navodi isto ime oca. Po istoj logici ako je Henrih Funk bio deportiran u logor izvan ND Hrvatske, velika je vjerojatnost da je tako bilo i s ostalima, a svakako s njegovim rođacima. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema potvrde rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o ovim navodnim žrtvama iz logora Jasenovac.

Josip Weber rođen ocu Samuelu u Iloku 1922. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Josef Weber rođen 7. siječnja 1922. godine u Iloku također preminuo u Auschwitzu 17. rujna 1942. godine. Potvrda tog podatka nalazi se u digitalnom arhivu Yad Vashema. Osim Josipa u mrežnom jasenovačkom popisu je još šestoro Webera navodnih žrtava iz Iloka kojima se otac zove Samuel. To su Blumi, Ester, Herman, Lea, Marko i Mikša. Uz to na popisu su i Fanika Weber (1899.) i pretpostavljeni pater familias Samuel Weber (1892.).

Po istom principu kao i u slučaju Funk ako je Josip Weber deportiran u Auschwitz logično je pretpostaviti da je to bio slučaj bar s dijelom, ako ne i sa svim članovima iločke obitelji Samuela Webera. Josip Neuschloss rođen u Iloku 1903. godine je prema mrežnom jasenovačkom popisu navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali u osmrtnicama iz Auschwitza se spominje Josef Neuschloss rođen 3. lipnja 1903. godine kojem je prebivalište bilo Ilok i koji je umro 18. rujna 1942. godine u Auschwitzu, znači očito nije ubijen u Jasenovcu. U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se osmero Neuschlossa iz Iloka. Uz Josipa i Margitu još i šestoro djece kojima se otac zove Josip. To su Alica (1929.), Gabriel (1931.), Joakim (1934.*), Johana (1936), Lea (1932.) i Marijana (1941.). U napomenama se prema „popisnicama istine“ (AOISV) u srbijanskom stilu pisanja navodi prezime Majšlos. Istovremeno se na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze i njihovi dvojnici Atica (1929), Gabriel (1931), Joakim (1934), Johana (1936), Lea (1932) i Marijana (1941) Mayschloss. I kod njih se u napomenama navodi „vukovska“ inačica prezimena Majšlos. U nedostatku stvarnih žrtava i ovako se može uvećati popis. O ovom slučaju je već pisano.

Jahiel Montiljo rođen ocu Naftaliju u Sarajevu 1902. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Jakiel Montiljo rođen u Sarajevu 4. lipnja 1902. godine preminuo u Auschwitzu 5. studenog 1942. godine. Rena Papo rođena ocu Davidu u Sarajevu, odnosno Budimpešti prema napomena, 1915. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Renee Papo rođena u Budimpešti 31. prosinca 1915. godine preminula u Auschwitzu 28. listopada 1942. godine. Rudi Polaček rođen 1914. godine (nema ostalih identifikacijskih podataka) navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Rudolf Polacek rođen u Rumi 22. siječnja 1914. godine preminuo u Auschwitzu 2. listopada 1942. godine. Jedini izvor podataka u mrežnom jasenovačkom popisu za Rudija Polačeka su srbijanske „popisnice istine“ (AOISV).

Prema podatcima rodbine u zapisima digitalnog arhiva Yad Vashema Rudi Polaček je iz Rume nedaleko od logora smrti na beogradskom Sajmištu. Od Sajmišta do beogradskog stratišta Jajinci kratak je put, a sudbinski samo malo duži do Auschwitza. Za ovakve stvari ne treba kriviti Srbe. Oni samo rade u korist svoje države ma kakva god ona bila. Nisu preveliki problem ni oni u Hrvatskoj koji nekritički preuzimaju takve podatke i plasiraju ih kao znanstvenu istinu. Problem su oni u Hrvatskoj koji ih za to plaćaju iz državnog proračuna. Marta Stern rođena u Iloku 1915. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Martha Stern rođena 3. veljače 1915. godine u Beču i s prebivalištem u Iloku preminula u Auschwitzu 17. rujna 1942. godine. Eugen Weiss rođen ocu Josipu u Vukovaru 1911. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Eugen Veiss rođen 13. kolovoza 1911. godine u Vukovaru preminuo u Auschwitzu 20. kolovoza 1942. godine. U svim ovdje navedenim primjerima radi se o podudaranju imena, prezimena i godine rođenja, a u slučajevima kad je to navedeno kod mrežnog jasenovačkog popisa radi se i o podudaranju mjesta rođenja odnosno prebivališta.

Međutim, kod nekih od navedenih osoba s mrežnog jasenovačkog popisa je u napomenama moguće pronaći i alternativne godine rođenja pa su u daljnjem pretraživanju u obzir uzeta i takva manja odstupanja godina rođenja. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Savo Mirković rođen ocu Đuri u Subocki 1906. godine navodno je ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Sava Mirković rođen 1900. godine preminuo u Auschwitzu 12. studenog 1943. godine. Jakov Francos rođen u Šidu 1898. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Jakob Francos rođen 3. veljače 1900. godine i s prebivalištem u Šidu preminuo u Auschwitzu 23. rujna 1942. godine.

U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri zapisa prema kojima je Jakov Francos iz Šida tj. iz Erdevika kod Šida stradao u Auschwitzu, a jedino je prema zapisu iz Spiska žrtava rata srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine stradao 1941. godine u Jasenovcu. To ukazuje na dvije stvari. Prvo, da su osim srpskih izvora i postjugoslavenskih “istoričara” svi ostali izgleda revizionisti. Drugo, da na internetu postoje brojni relevantni izvori podataka iz kojih se može saznati istina o Jasenovcu. Živan (prema napomenama Živko) Grejaković rođen ocu Bogoljubu u Novim Karlovcima 1920. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Zivko Grejakovič rođen Novim Karlovcima 13. listopada 1922. godine preminuo u Auschwitzu 15. listopada 1943. godine. Franjo Kardoš rođen u Zagrebu 1891. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Franz Kardos rođen 14. srpnja 1890. godine i s prebivalištem u Zagrebu preminuo u Auschwitzu 2. rujna 1942. godine. Zanimljivo da se u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koju je ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak (L64) nalaze dvojica koji se zovu Franjo Kardoš, „obojici“ se otac zove Adolf i rođeni su iste 1890. godine, živjeli su u Zagrebu, a stradali su u nepoznatome logoru. Dvije su razlike među njima. Mjesto rođenja Zagreb i Opatija te godina smrti 1945. i 1941. godine. Tako su Titovi antifašisti umnažali broj žrtava rata.

Tita više nema, ali čuvari njegovih dogmi su još uvijek aktivni.

Nikica Kirschner rođen 1915. godine u Viljevu navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Nikola Kirsner rođen u Donjem Viljevu 10. travnja 1916. godine preminuo u Auschwitzu 3. siječnja 1943. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema je potvrda podatka da je Nikola Kirshner umro u Auschwitzu 1943. godine. Zanimljiva su dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Prema jednom je Nikola Kirsner iz Osijeka, ali rođen u Viljevu i on je ubijen u Auschwitzu 1943. godine. Drugi zapis je o Nikici Kisner, ženi rođenoj 1915. godine u Viljevu i ubijenoj u Jasenovcu 1942. godine. Prezime Kišner navodi se i u napomenama jasenovačkog popisa kod Nikice Kirschnera. Znači dovoljno je malo izmijeniti prezime i administrativno promijeniti spol da bi se kreirala lažna jasenovačka žrtva jer to se ionako ponovo može promijeniti kao što je i učinjeno na mrežnom jasenovačkom popisu gdje unatoč tome što je u oba izvora navedeno prezime Kišner u popisu piše Kirschner.

Autori popisa ne poštuju ni izvore koje su naveli već mijenjaju podatke neovisno od toga. Žiga Kohn rođen ocu Adolfu u Đakovu 1898. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Sigmund Kohn rođen u Đakovu 12. ožujka 1897. godine preminuo u Auschwitzu 7. listopada 1942. godine. Beno Müller rođen ocu Sigmundu u Bačkoj Palanki 1906. godine navodno je ubijen od ustaša Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Benjamin Müller rođen u Polanki 20. siječnja 1904. godine i s prebivalištem u Rumi preminuo u Auschwitzu 19. listopada 1942. godine. Rene prema napomenama Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 1920. godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 31. prosinca 1919. godine preminula u Auschwitzu 27. rujna 1942. godine.

Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Renka Rosenfeld iz Vukovara, rođena 1917. godine, ime oca nepoznato, stradala je 1942. godine u Auschwitzu. Znači odavno se zna njezina sudbina, ali očito se ne želi priznati istina. Već i ovi primjeri su dovoljni da se opet pokaže kako je mrežni jasenovački popis u mnogim svojim dijelovima masovna prevara koju zbog masovnosti ruše čak i akcije Crvene armije.

Ako i Crvena armija sudjeluje u rušenju mita, može se opet zaključiti da je masovnost jasenovačke prevare toliko velika da je se čak i nesvjesno ruši pa se radi o karikaturalnoj situaciji. Kako je krenulo, još će i pepeo iz njemačkog Auschwitza prebacivati u Jasenovac da se tuđi zločini pripišu Hrvatima.

U prethodnim člancima je pokazano da osim Crvene armije još i mnoge druge ustanove i organizacije na ovaj ili onaj način sudjeluju u rušenju mrežnog jasenovačkog popisa, a u tome sudjeluje i sve više autora s ozbiljnim argumentima koje nitko od zagovaratelja mita još nije niti pokušao osporiti. Znači više nije uopće glavno pitanje je li mrežni jasenovački popis masovna prevara u mnogim svojim dijelovima već koliko će još dugo egzistirati jasenovački mit (Narod.hr.)

Komentari

Vijesti

Predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru

Published

on

By

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nas je počastila tiskovnom konferencijom o svom četvorogodišnjem mandatu pa je normalno osvrnuti se na njen mandat od 4 godine. I mi takozvani marginalci (domoljubi i branitelji), kako nas naziva predsjednica, imamo pravo kazati svoje mišljenje o njenom mandatu.

O predsjednici imam pozitivno mišljenje i mislim da je tri godine mandata odradila korektno, imala je jasan cilj (Inicijativa tri mora), promovirala je Hrvatsku na svjetskoj političkoj sceni (sastala se s kineskim predsjednikom Xijem, predsjednicima Trumpom, Putinom, kancelarkom Merkel i drugima), trudila se zaštititi nacionalne interese koliko joj Ustav RH dozvoljava. Okruženje nije bilo povoljno, naprotiv mediji su je stalno držali na nišanu a politički protivnici su je vrijeđali na najgori način. Budući da je vrijeđanje dolazilo od takozvanih lijevih, mediji su to odobravali i nikada nisu kritički o tome pisali.

Međutim, u zadnjoj godina mandata (4 godina) predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru, pozvala je predsjednika četničke Srbije u posjet Hrvatskoj. Na upućene dobronamjerne kritike odgovorila je da je kritiziraju figure s margine političkoga spektra“ .

Osvrnuo sam se na riječi predsjednice 18. veljače 2018. godine člankom „Što traže hrvatski „Marginalci“ ?“ (https://croative.net/sto-traze-hrvatski-marginalci/) (vidi dolje što tražimo)

Pozivanje predsjednika četničke Srbije u Hrvatsku nakon sramotne izložbe u New Yorku, izložbe o genocidnosti hrvatskog naroda je sramotno. Na toj izložbi je istaknuto da su Hrvati ubili 700.000 Srba, da su ubili više od 20.000 djece u Jasenovcu itd. Do kada ćemo dopuštati te laži?

Danas, godinu dana nakon tog sramotnog posjeta možemo podvući crtu i pitati koji je rezultat posjeta, nakon godinu dana. Rezultat je NULA! Ponavljam rezultat je NULA!

Agresor (Srbija) na Hrvatsku nije dao podatke gdje su masovne grobnice, gdje su nestali, nije vratio dokumentaciju vukovarske bolnice, nije vratio matične knjige, filmove, kulturno blago, nije platio ratnu odštetu itd. Srbija i dalje ima Zakono o univerzalnoj jurisdikciji nad državljanima Hrvatske!? Zar to nije sramota? Srbija i dalje vodi pročetničku imperijalističku politiku a političari govore o napretku Srbije glede ulaska u EU!? Strašno i uvredljivo!

Bio je to strašan promašaj predsjednice na što su branitelji, takozvani marginalci, ukazali. Danas je sasvim jasno da su branitelji bili u pravu.

Predsjednica je podržala reformu školstva druga Jokića što je isto bio promašaj.

Predsjednica se nije jasno odredila prema Istanbulskoj konvenciji koja negira suverenitet RH,  niti Marakeškom sporazumu koji obvezuje.

Predsjednica nije nedvosmisleno podržala pravo naroda da iziđe na referendum, nije osudila manipulacije koje ministar Kuščević izvodi (brojenje potpisa i broj navodno nevažećih potpisa).

Po pitanju pozdrava „Za dom spremni“ ima pravo da to nije u izvornom obliku stari hrvatski pozdrav. Povezivati taj pozdrav s ustaštvom na kraju 20-tog stoljeća i sada u trećem tisućljećju je idiotizam. Kakve veze imaju branitelji u Domovinskom ratu i ustaše? Nemaju nikakve veze pa je nedopustivo dovoditi ih u neku vezu. Ustaše su poražene, pobijene i pomrle pa danas lupetati o ustaštvu je neprimjereno. Očito je da predsjednica nedovoljno zna povijest, da ne zna mnogo o Domovinskom ratu pa sluša svoje savjetnike koji postavljaju pitanje što Hrvatska ima s Dubrovnikom!

Stalno se izvrću činjenice, negiraju dokazi, negiraju dokumenti i naglašava ustaštvo samo zato da bi se prikrio kriminal, da bi se zadržale pozicije i privilegije. Veličanje zločinca Tita je pozitivno, poželjno i napredno bez obzira što je ubio pola milijuna Hrvata, što je devastirao Hrvatsku za vrijeme svoje diktature. Zbog toga se nikoga ne proziva!

Podržavati Hrvate u BiH na hrvatskoj televiziji i u hrvatskim komunističkim medijima je obično lupetanje od kojega nema koristi. Pitanje položaja Hrvata u BiH se ne rješava izjavama u medijima već razgovorima u centrima moći: u Washingtonu, Londonu, Brusselsu, Berlinu i Moskvi! Hrvatska vanjska politika je katastrofalna, izbor Komšića u BiH je strašan poraz hrvatske vanjske politike. Neka predsjednica sama ocjeni koliko je ona kriva za tu katastrofu (nečinjenjem i imenovanjem veleposlanika).

Nije upitno naše članstvo u EU, NATO-u i drugim asocijacijama upitno je što hrvatski predstavnici ne zastupaju interese hrvatskog naroda i države.

Predsjednica je odrasla osoba koja sama (tako kaže) bira svoje savjetnike i donosi odluke pa treba snositi i posljedice. Pozivanje na loše savjetnike je neprimjereno.

Predsjednicu napadaju mnogi kritičari, posebno su zanimljivi poluidioti s fakultetskom diplomom koji sve znaju a nisu do gležnja predsjednici. Slušajući i čitajući mnogobrojne komentara vidljivo je da se radi o mržnji, kod nekih o patološkoj mržnji.

Predsjednica je kazala: “Svaki zločin se treba osuditi, povijesno utvrđivanje istine je pravi korak naprijed. Jedan zločin se ne treba opravdavati drugim. Ne uspoređujem zločine. Zločin je zločin i treba ga promatrati individualno”, slažem se ali se pitam je li predsjednica misli ozbiljno, je li stoji iza svojih riječi? Nažalost, predsjednica ne misli ozbiljno jer ne brani otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu. Otkrivanje istine u Hrvatskoj naziva se fašizmom, pojavom ustaštva, revizijom povijesti i slično.

Predsjednica je komentirala osuđujuću presudu provokatoru Ercegu pa je govorila o slobodi govora, (Pitanje: zašto je komentirala nepravomoćnu presudu?). U slučaju Erceg se ne radi o slobodi govora, radi se o govoru mržnje kojega dotični širi. On ima pravo na svoje mišljenje ali njegovi javni ekscesi i njegov javni govor mržnje su neprihvatljivi. Nije prihvatljivo njegovo veličanje zločinca Tita i blaćenje branitelja bez obzira kako na to gledaju savjetnici predsjednice.

Predsjednica se susretala s našim iseljenicima širom svijeta ali rezultati su izostali!

Treba podsjetiti Predsjednicu da Hrvatska nije mnogo napredovala u zadnje četiri godine, nisu napravljene nužne reforme, situacija u pravosuđu je katastrofalna, zdravstveni sustav puca po šavovima, ne dozvoljava se demokratsko izjašnjavanje naroda (referendumi), nije promijenjen nakaradni izborni zakon, nije rješeno pitanje blokiranih, onemogućava se glasovanje Hrvatima izvan Hrvatske (mali broj mjesta za glasovanje, neuvođenje elektronskog glasovanja), vanjska politika je katastrofalna, u medijima imamo govor mržnje, širenje lažnih vijesti i cenzuru.  

Ponovno podsjećam na napisano 18. 2. 2018. godine:

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Hrvatski Sabor protiv hrvatskog naroda – SRAMOTA

Published

on

By

Dana 15. veljače 2019. godine Sabor je većinom glasova odbio raspisati referendum o promjeni izbornog zakonodavstva i o otkazivanju Istanbulske konvencije.

„Sabor je sa 105 glasova ‘za’, dva suzdržana i 16 protiv, potvrdio zaključak svog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da nisu ispunjene pretpostavke za raspisivanje dvaju državnih referenduma koje su inicirale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj.“

Protiv naroda su glasovali „domoljubni“ HDZ-ovci, „veliki katolici“, vitez, neokomunisti i antihrvatski sateliti Plenkovićeve vlasti.

Odlukom hrvatskog Sabora (koji vodi antihrvatsku politiku) je povrijeđen Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. 

Vlada i Sabor negiraju Ustavno pravo naroda, Članak 1. Ustava RH:

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Jasno je zašto su vladajući protiv referenduma, Članak 87.:

(5) Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

Ustavnopravni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić kaže:

Kako je moguće da dva različita državna tijela (Hrvatski sabor i Ustavni sud) u isto vrijeme mogu biti nadležna odlučiti o istom pitanju (da li je ispunjena jedna od pretpostavki za raspisivanje referenduma)? Kako to da Hrvatski sabor zaključkom koji je donesen prekoračenjem ovlasti može derogirati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu? Znači li takav presedan da će ubuduće Hrvatski sabor moći odlučivati o tome da li je prikupljen dovoljan broj potpisa, a Ustavni sud o ostalim pretpostavkama za raspisivanje referenduma? I kako to da nikada ranije nije proveden takav postupak??”

Njonjo i ostali uhljebi su protiv promjene izbornog zakona jer će izgubiti svoje privilegije. Političkom trgovinom oni (HDZ, SDP, HNS, SDSS i drugi) se uzajamno štite pa nema sankcija za kriminalne radnje, korupciju. Oni ne žele reforme, ne žele izgubiti svoje privilegije (što im sadašnji zakon osigurava) i tako uništavaju državu.

Po Ustavu RH Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru, Članak 115.:

(1) Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

(2) Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Međutim praksa pokazuje da je Sabor postao potrčko Vlade (potrčko Ivice, Ive, Zorana ili Andreja).

To je potvrdio i drug Kuščević, koji je lijepo izjavio: “Vlada je usvojila jednoglasno i Sabor će usvojiti Izvješće, Ustavni sud kaže da je sva napravljeno u skladu s Ustavom i zakonima. Ovo što se danas koristiti u dnevno-političke svrhe da bi se postigla mala politička vidljivost, neka služi na čast onima koji to rade.”

Sramotno je da Sabor ne odlučuje o ničemu već izvršava naređenja trenutnog vladara Plenkovića.

Mediji javljaju:

Ministar uprave Lovro Kuščević odgovorio je na optužbe Mostovih zastupnika da su članovi Povjerenstva koji su provjeravali potpise referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj – uništili kontrolne liste.

“Svi već znamo da su izjave Bulja, Grmoje u javnosti prihvaćene kao apsolutna istina, čudi me da im je promaklo i da ovako manipuliraju. Kompletna lista i popis se nalaze u aplikaciji koja je pohranjena u APIS-u. Svi listići, svaki glas i potpis se čuvaju u Saboru i moguće je u svakom trenu provjeriti je li neki potpis valjan ili nevaljan. Očito gospodi iz Mosta nije stalo od istine, da jest – bili bi se prijavili za uvid i vidjeli valjanost svog potpisa”, kaže ministar Lovro Kučević.

Dakle, može se provjeriti samo svoj potpis i drug Kuščević može raditi i tvrditi što hoće!

Mostovci otišli do Ministarstva uprave:

„Na poziv ministra Kuščevića otišli smo i do Ministarstva uprave, ali ni tamo nismo dobili uvid u dokumentaciju, ali smo dobili odgovor državne tajnice Josipe Rimac da zastupnici nemaju pravo uvida ni u potpise, ni u kontrolne liste bez privole 40-ak tisuća građana čiji su potpisi proglašeni nevažećima, rekao je Petrov.“

Drugarica Rimac im je kazala da moraju imati privolu 40.000 građana, koji su to građani?

Oni nemaju pravo uvida!? OK.

Ako oni nemaju pravo uvida pitanja su: Tko ima pravo uvida osim potpisnika? Je li Ministarstvo uprave pozvalo imenom i prezimenom potpisnike inicijativa da dođu provjeriti zašto su njihovi potpisi nevažeći?

Znaju li građani, koji su dali potpis, da je njihov potpis nevažeći? Zašto ih drug Kuščević nije pozvao da provjere svoj „nevažeći“ potpis kada samo oni mogu provjeriti svoj potpis?

Iz gore navedenog se može zaključiti da Ministarstvo uprave ne dozvoljava provjeru tobože nevažećih potpisa. Radi se o lažima i prevari najgore vrste. Inicijativama ne treba 40.000 potpisa već cca 3.200 potpisa pa je jasno da se radi o sramotnoj prevari.

Protiv volje naroda su, osim uhljeba iz HDZ-a, Plenkovićevi sateliti: pročetnički SDSS, antinarodni HNS, neokomistički SDP i otpadnici iz SDP-a i HNS-a.

Evo bisera vladajuće klike:

Jedan bjednik iz HNS-a govori o krivotvorenju potpisa. Neka pojasni imenom i prezimenom tko je krivotvorio, koliko je krivotvorenih potpisa, je li 40.000 potpisa krivotvoreno?

Sve rasprave bi bile izbjegnute da je drug Kuščević, inače veliki „domoljub“ i „veliki katolik“, dozvolio da predstavnici referendumskih inicijativa budu promatrači, samo promatrači, kod provjere potpisa. Sve bi bilo čisto i pošteno bez bespotrebnih rasprava.

Čemu služi Sabor?

Sabor se sveo na debatni klub gdje se iznose mišljenja, suprostavljeni stavovi, izvode igrokazi (takozvani performansi koji se danima pripremaju), gdje se pojedinci dive svojoj poluidiotskoj izvedbi, a u konačnici bez ikakve veze i potrebe jer je unaprijed odlučeno što će biti izglasano. Kokošari ne glasaju po savjesti već po naputku koje je donije stranka (bez obzira o kojoj se stranci radi).

Da se ukine Sabor narod to ne bi ni primjetio jer tu je Ivica, Ivo, Zoran ili Andrej. Suvišno je imati Sabor kada imaš Ivicu, Ivu, Zorana ili Andreja. Sabor je nepotreban i treba ga ukinuti jer je potrčko premijera i vladajuće klike (principijelne ili neprincipjelne koalicije). Umjesto da dajemo novac za saborske uhljebe dajmo za bolesnu djecu!

Biti protiv svog naroda je zločin!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Vijesti

KVIZ: Sličnosti hrvatskog i ruskog jezika

Published

on

Donosimo kratki youtube video sa zanimljivim kvizom koji ilustrira sličnosti hrvatskog i ruskog jezika, čak neke riječi koriste isključivo ovi narodi, što potkrepljuje tvrdnje o posebnim vezama Hrvata i Rusa.

Naime, prema povijesnim izvorima, upravo Hrvati su utemeljili Kiev, iz kojega je nastala Kii(e)vska Rus, kao temelj buduće ruske, odnosno ukrajinske države…

Pogledajmo zanimljiv video (u obliku simpatične kviz igraonice):

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno