Connect with us

Istaknuto

(AUDIO) Ivica Ursić: VRIJEME SE JE ISPUNILO

Published

on

Obratite se i vjerujte evanđelju!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Gospodnja.

(Marko 1,14-20)

Čovječji život prepun je trenutaka koji zahtjevaju trenutačnu reakciju. Urgentnost. Sada. Odmah. Od situacija koje su vezane uz čistu fiziku i mehaniku, pa do onih koji su u sferi duhovnog. I kako to već stoljećima biva, čovjek, dobro se snalazeći s polugom, one prve sve brže i učinkovitije apsolvira dok kod ovih drugih, gdje um caruje i gdje se duša pita, neprestano traži nekakvu odgodu.

„Danas mi nije dan… nisam nešto od volje… može li to neki drugi put?“

Sva današnja čitanja odišu žurbom. U njima oklijevanju mjesta nema. Osjeća se pritisak vremena.

U prvom čitanju Jona propovijeda Ninivljanima i njegova poruka glasi: „Još 40 dana i Niniva će biti razorena.“ Pavao u poslanici Korinćanima kaže: „Vrijeme je kratko.“ Isus u Markovom evanđelju govori četvorici ribara: „Ispunilo se je vrijeme.“

Dakle osjeća se taj pritisak, kratkoća vremena. Odmah! Sada!

Evanđelist Matej riječ „odmah“ koristi 7 puta.

Luka u Djelima 2 puta. Ivan 3 puta.

A Marko 42 puta.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE I POGLEDAJTE OVDJE!

Nigdje u Evanđelju tolike želje da se nešto obavi – odmah. Šimun i Andrija „odmah“ slijede Isusa. Isus ugleda Jakova i Ivana i „odmah“ ih pozove. U takvim situacijama mi smo ljudi skloni strahu. Neodlučni smo. Mi ne volimo lomiti stvari preko koljena. Volimo odgađanja. Oklijevanja.

Ali Isusovu žurnost ne motivira strah. Nego ljubav. Isus zna što donose dani koji su pred nama i kako kaže Sveto pismo “I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni.“ (Matej 24,22)

Jedino je Božja ljubav u stanju poraziti strah kojim sotona vlada nad ovim svijetom. „U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah.“ (1 Iv 4,18)

Zanimljiva je činjenica da su Isusove prve riječi, koje Marko bilježi, ista poruka koju je izgovorio Ivan Krstitelj prije njega: „Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko. (Matej 3,2).

Ali Ivan je bio samo uvertira. Predigra. Zagrijavanje.

Markovo evanđelje ima taj jedan skroman početak. Kod Mateja imamo zvijezdu repaticu i mudrace, Luka nam filigranski otkriva sloj po sloj čitave priče koja okružuje Isusovo rođenje, a Ivan nas vodi u samu zoru kreacije gdje susrećemo Riječ koja je s Bogom od početka.

Ali ne i Marko.

povratGalilee

Kod Marka se Isus pojavljuje skoro ni od kuda. Susrećemo ga u vrelini pustinje, na obalama rijeke Jordana. I onda očekujući da se zavjesa podigne i da se drama očituje u svoj svojoj veličini, mi završavamo u – Galileji?! U Galileji gdje Isus okuplja prvu četvoricu svojih učenika. I to kakvih učenika? Ribara! I to u Galileji.

Ne u Jeruzalemu. Ne u Rimu. U Galileji.

Kažu neki da je Galileja mjesto gdje u biti većina nas živi. Većina nas ne živi u centrima moći, u luksuznim četvrtima, u čuvanim vilama. Ne, većina nas živi baš u „galilejama“ ovoga svijeta. Većina nas živi na marginama, na mjestima gdje moćnici i silnici ovoga svijeta ne zalaze.

Marko počinje priču o Isusu jako suvremeno. U Galileji, jer „galileje“ našega života, i obični ribari koji u njima žive, jesu mjesta i ljudi koje je Isus došao spasiti.

A kada dođemo do samog klimaksa Markovog evanđelja čuti ćemo anđeoske riječi ženama pokraj praznog groba u kojeg su položili Isusa: „On ide pred vama u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti kao što vam reče.“ (Marko 16,7) i u biti ćemo se vratiti na početak: Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. (Marko 1,14)

Da, mi se trebamo vratiti u Galileju. Trebamo se vratiti na onaj skroman i ponizan početak, trebamo se vratiti do onih svakodnevnih, običnih, skromnih likova koji Galileju nastanjuju, a sve kako bismo baš njima donijeli radosnu vijest kao „ribari ljudi“.

Isus dolazi u Galileju, dolazi svima onima koji žive u različitim „galilejama“ ovoga svijeta. To je radosna vijest i pobjeda za sve one na rubu, ostavljene, prezrene, odbačene, to je pobjeda „ribara“, to je pobjeda svakoga od nas osobno.

Nas „ribara ljudi“.

Nas „galilejaca“.

Zato krenimo brzo, žurno u nama najbližu „galileju“ kako bismo se susreli s Isusom u našoj braći u nevolji.

Dan Pearce, na svom blogu „Single Dad Laughing“ („Samohrani otac se smije“) piše: „Svaki put kad pogledamo na sat, moramo se naučiti osjetiti žurnost. Moramo naučiti shvaćati da se „sada“ događa i da će jako brzo otići. Moramo gledati brojčanik na satu i treba u nama prevladati poriv da učinimo nešto prije nego se te brojke promjene. Prije nego što „sad“ isklizne kroz naše prste. Moramo promatrati trag crnila na kalendaru i vidjeti neposrednu prigodu da učinimo nešto divno, nevjerojatno ili lijepo. To je tako jednostavno. Trebamo promijeniti svoje promišljanje od onog „kada se brojevi promijene“ prema onom „prije nego se brojevi promijene“.

Vrijeme se je ispunilo.

Oklijevamo li? Premišljamo li se?

Već sutra bi moglo biti prekasno.

Zato krenimo – odmah.

U „galileju“.

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno