Connect with us

Dr. Marko Jukić

Arbitražni sud – Sramota za EU i međunarodno pravo

Published

on

Odluke Arbitražnog suda o granici između Republike Hrvatske  i Republike Slovenije su međunarodna sramota jer postoje dokazi o kompromitiranosti i korumpiranosti suda iz 2015. godine jer je Hrvatska zbog teških povreda dogovora izišla iz postupka arbitraže (srpanj 2015. g.) i nitko nije zastupao njene interese pa sud nije mogao nastaviti rad.

Ne radi se o međunarodnom sudu već sudu formiranom ad hoc i njegove pristrane odluke se ne moraju primjenjivati. Ovaj slučaj arbitraže će ostati kao primjer nasilja nad jednom članicom EU. Kako je postupak arbitraže bio grubo izigran i kako je jedna od dvije strane izišla iz postupka arbitraže jer je prekršen dogovor (članak 6.2 i članak 10.) onda se postupak arbitraže ne može nastaviti.  Nastavak arbitraže se može nazvati diktaturom EU, fašističkim ili staljinističkim ponašanjem i nema nikakve veze s pravnim i civilizacijskim stečevinama na koje se EU poziva.

Nakon raspada Jugoslavije i priznanja novih država Republike Hrvatske i Republike Slovenije formirana je radna skupina koja je trebala dogovorno rješiti sporna pitanja granice između dvije države. Nažalost, dogovor nije postignut pa je Hrvatska morala pristala na ucjenu Slovenije, u pristupnim pregovorima za EU, 4. studeni 2009. g,, da se granični spor riješi na bilateralnom arbitražnom sudu.  Treba spomenuti da se ne radi o međunarodnom sudu pravde i da ne postoji mehanizam kojim se neku državu može prisiliti da poštuje odluke takvog suda. Napisana su i pravila arbitraže koja su sa slovenske strane grubo izigrala 2015. godine (članak 6.2.; i članak 10.) pa se Hrvatska povukla iz postupka, nije bilo člana arbitražnog suda sa strane Hrvatske jer je hrvatski predstavnik prof. Budislav Vukas dao ostavku a novog predstavnika Hrvatska nije imenovala. Hrvatska je obavijestila sve mjerodavne institucije da je postupak arbitraže grubo kompromitiran i da ne može prihvatiti takvo ponašanje bez obzira kakva bude odluka. Sud je nastavio rad kao da se nije ništa dogodilo što je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Unatoč pritiscima RH nije popustila a sud je nastavio rad ignorirajući jednu od dvije strane u postupku. Premijer hrvatske vlade Milanović  je 2015. godine tražio razgovor sa slovenskim kolegom Cerarom ali je premijer Slovenije odbio razgovarati o kompromitaciji arbitraže. Danas isti taj Cerar traži da se poštuje odluka korumpiranog i kompromitiranog suda u čijem radu Hrvatska od srpnja 2015. godine nije sudjelovala!  Nadalje slovenska strana je donijela odluku u svom parlamentu (4. veljače 2013. godine) da neće poštivati odluku suda ako joj ne bude išla u prilog!? Dakle, prije nego  je otkriveno kako Slovenija direktno utječe na proces arbitraže.

 

Zašto je Slovenija išla na arbitražu? Išla je jer je jedino na taj način (zakulisnim igrama) mogla ostvariti neke ciljeve, stalno je izbjegavala Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud o pravu mora! Zaista civilizacijsko ponašanje članice EU. Mimo međunarodnog prava, mimo poštivanja strana u postupku sud je nastavio rad (bez predstavnika RH) i nakon četiri godine i četiri mjeseca donio odluku o granici između Hrvatske i Slovenije.

Europska komisija je podržala nastavak rada arbitražnog suda mimo svih pravnih normi koje proklamira. Bez obzira na propuste hrvatske diplomacije sud nije mogao nastaviti s radom jer je RH kao stranka u postupku izišla iz postupka temeljem dokaza o kompromitaciji postupka. Euro birokrati su opet silovali pravo i Hrvatsku!

Prema pravnim stručnjacima nema mehanizma kojim se može prisiliti Republiku Hrvatsku da poštuje sramotne odluke kompromitiranog i korumpiranog suda.

Slovenija je okupirala dio teritorija na Svetoj Geri 1991. godine i još ga drži. Zašto? Hrvatska je postala punopravna članica EU 1. srpnja 2013. godine pa se postavlja pitanje zašto tada Slovenija nije oslobodila hrvatski teritorij već ga i danas drži okupiranim!? Sud je objavio odluku da je Sveta Gera na hrvatskom teritoriju, ali i priopćio da nema jurisdikciju odlučiti o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju. Ovdje sve prestaje. Ovo pokazuje da su sve odluke toga sude mrtvo slovo na papiru.

Susret Plenković – Cerar (12. srpnja 2017.) ?

Najavljen je susret dva premijera ali nije jasno s kojim ciljem budući da Republika Hrvatska ne priznaje odluku arbitražnog suda a  Miro Cerar izjavljuje: “Novi pregovori o rješenju graničnog spora s Hrvatskom su isključeni”.  Dalje, Slovenija će poslati Hrvatskoj notu o provedbi arbitražne odluke. Premijer Cerar je već održao sastanak s predstavnicima pograničnih općina i dao instrukcije kako se ponašati. Razrađen je način postupanja i provokacija na granici pa nisu isključeni ni incidenti.

Iz prošlosti se mogu navesti incidenti na granici sa Slovenijom u lipnju 1991. godine, zauzimanje vojarne na Svetoj Geri (hrvatski teritorij). „Na svim problematičnim točkama u pograničnom području bilo je incidenata. Dirigirane provokacije slovenskih ribara u pratnji slovenske policije u Piranskom zaljevu najočitiji su primjer postojećih problema.

Već 1993. godine slovenski drvosječe uzeli su sebi pravo sjekirama širiti Deželu na Milanovu vrhu. Vjerojatno najskandalozniji incident jest ipak onaj iz siječnja 1998. godine, kada su hrvatski granični policajci kod Zavrča uhitili Antona Slatinšeka i Branka Brezovšeka, pripadnike Obavještajne službe Republike Slovenije, u špijunskom kombiju opremljenom opremom vrijednom više milijuna eura. To kao da nije bilo dosta slovenskim tajnim službama, pa su gotovo točno nakon dvije godine ponovno poslale svoje ljude, i to nedaleko od mjesta prvog uhićenja. U ovom slučaju uhićena su trojica slovenskih državljana, od kojih je jedan bio djelatni vojnik. Kod njih su pronađeni uređaj za noćno izviđanje, neprobojan prsluk i vreća za spavanje.

Međimurski granični policajci na vlastitoj su koži osjetili granični incident. Kada su pokušali spriječiti kod Sv. Martina na Muri skupinu slovenskih državljana iz obližnje Hotize u krađi šljunka, umjesto da ih uhite, sami su bili uhićeni. Koliko je bilo neprijavljenih incidenata, može se samo pretpostaviti…“ Prijateljska zemlja, zar ne?

 

Jasno je da su odluke arbitražnog suda suprotne međunarodnom pravu, da je sud kompromitiran i korumpiran, da je Hrvatska legalno izišla iz arbitraže nakon grubog kršenja dogovora. Budući da je slovenska strana kazala da nikakvih novih razgovora o granici neće biti već da se može razgovarati samo o implementaciji odluka korumpiranog arbitražnog suda onda nije jasno zašto premijer Plenković ide u Ljubljanu (možda će s kolegom razgovarati o   crvenoj haljini gospođe Kosor)? Zbog spomenute haljine ne treba ići u Ljubljanu!

Prihvaćanje razgovora o odluci suda znači da mi prihvaćamo odluku suda ili…?

Uporište Republike Hrvatske je u međunarodnom pravu pa na tome treba inzistirati a ne voditi igru gluhih telefona. Umjesto diplomatske ofenzive, umjesto pojašnjenja o čemu se tu radi naša diplomacija se nada da neće biti incidenata i ne poduzima ništa? Odluka suda za nas ne postoji jer je proces kompromitiran ali mnogi birokrati u EU i u svijetu ne znaju zašto i kako je kompromitiran pa im to treba pojasniti, pružiti dokaze koji postoje.

S druge strane Slovenija kreće u ofenzivu i želi dobiti ono što joj je taj sramni sud dao mimo međunarodnog prava.

U naše teritorijalno more treba trajno postaviti kontrolu na moru i na kopnu i pokazati Sloveniji i svijetu da naš teritorij ne damo i da ne mislimo odstupiti od našeg teritorija. Diplomatskim kanalima pružiti dokaze o ponašanju Slovenije. Slovenija je ušla u EU bez regulacije granice prema Hrvatskoj, a Hrvatsku je ucjenjivala godinama, pravila incidente, Slovenija je opljačkala hrvatske i jugoslavenske štediše, Slovenija je izbrisala sa spiskova građane koji su živjeli godinama u Sloveniji itd. Zašto se to necivilizacijsko ponašanje tolerira?

Što sada?

Sada je vrijeme za formiranje tima pravnih stručnjaka za međunarodno pravo, vanjskih savjetnika i stručnjaka za lobiranje. Hrvatska ima sve argumente za obranu svog teritorija ali to treba prezentirati EU birokratima i svijetu.

Premijer Plenković nema što razgovarati o odluci arbitražnog suda jer RH nije sudjelovala u donošenju odluka kompromitiranog i korumpiranog suda koji mimo međunarodnih normi donosi odluke. Jedino se može razgovarati o budućim odnosima. O tome kako rješavati sporna granična pitanja. Ako Slovenija ne želi onda EU i svijet moraju znati da oni ne žele razgovarati a da Hrvatska neće pristati na ucjene jer je dosta slovenskih jednostranih postupaka i ucjena.

Slovenija nema uporišta za svoja traženja jer da ima išla bi na Međunarodni sud za pravo mora. Slovenija je naš susjed ali nažalost neprijatelj što je pokazala u nizu slučajeva (blokada pristupnih pregovora za ulazak u EU, upad na teritorij Hrvatske i špijuniranje, okupacija teritorija na Svetoj Geri, postavljanje žilet žice, pljačka štediša Ljubljanske banke, blokade u cestovnom prometu itd. Sve to Slovenija radi jer Hrvatska mirno gleda i ništa ne poduzima!

Sudci su spominjali  katastarske karte iz 19 stoljeća pa se postavlja pitanje hoće li se Boka Kotorska i Zemun vratiti Hrvatskoj temeljem katastarskih karata?

Ulazak Hrvatske u EU je trajao 10 godina, najvećim dijelom zbog blokade Slovenije. Slovenija je blokirala 14 poglavlja! Slovenija je mogla ući u EU bez rješene granice ali Hrvatska ne pa je morala pristati na slovenske ucjene. To pokazuje nepoštivanje prava, nedosljednost i selektivni pristup EU. Zašto EU nije kazala slučaj ide na Međunarodni sud i tamo ćete rješiti pitanje granice već je prisiljavala RH na arbitražu? Sramota!

Hrvatsku diplomaciju čine ljudi koji rade protiv interesa Hrvatske, ljudi koji su neznalice i neradnici pa nije čudo da imamo ovu situaciju. Nepoštivanje mišljenja pravnih stručnjaka, eksperata je neprihvatljivo a to je obrazac ponašanja u hrvatskoj diplomaciji koju je ministarka Vesna srozala na najniže grane.

Izvor: slobodna dalmacija/priznajem.hr Uredio: Hrvoje Macan

Stručnjaci za međunarodno pravo  tvrde da linija razgraničenja u Savudrijskoj vali mora ići crtom sredine između Hrvatske i Slovenije kao što se može vidjeti na kartama Hidrografskog ureda Ujedinjenog Kraljevstva. Te karte se smatraju najpreciznijima na svijetu.  Konstruirana granica nadzora između dviju država u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu je crta jednake udaljenosti, crta ekvidistancije na kojoj je svaka točka jednako udaljena od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora dviju susjednih država. Konstruirana crta je potpuno u skladu s međunarodnim pravom i načelom sadržanim u čl. 15. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., pa obvezuje i Hrvatsku i Sloveniju, te propisuje da kada su obale dviju država sučelice ili se dodiruju, ni jedna od njih nije ovlaštena – ako među njima nema drukčijeg sporazuma – proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine.

Tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji Slovenija je poslala dokument u Bruxelles, sastavljen 18. prosinca 1998. godine: “Republika Slovenija ima 45 kilometara dugu obalu uz Jadransko more, a morsko ribarstvo Republike Slovenije uglavnom je ograničeno na slovenske teritorijalne vode – 12 nautičkih milja od obale – što čini 180 kilometara kvadratnih”, glasi rečenica kojom je Slovenija tada priznala kako u Jadranu raspolaže sa 180 kilometara kvadratnih teritorijalnog mora, što je polovina Piranskog zaljeva, a što bi danas, eto, rado zaboravili.

Slovenija je najavila primjenu odluke arbitražnog suda i incidente (izjava slovenske policije). Nasilna provedba ili nametanje odluke suda jedne strane suprotna je međunarodnom pravu pa se to ne bi trebalo dogoditi ali iskustvo sa Slovenijom nas uči da će biti provokacija i incidenata jer ih je bilo  i prije.

Hrvatska Vlada i Sabor moraju ostati dosljedni u zaštiti državnog teritorija.

Današnja Hrvatska je mlada država koja ima komunističko naslijeđe iz kojega proizlaze mnogobrojni nesporazumi. U EU imamo države koje postoje više od 100 godina, koje nisu imale komunističku diktaturu i još nisu razriješile granične sporove pa se Hrvatskoj ne može ništa prebacivati.!

Arbitraža je kompromitirana 2015. godine, 20. srpnja je otkriven skandal koji se ne može zanemariti. Pritisak EU na Hrvatsku nije prihvatljiv jer nije utemeljeni ni na pravu, niti na demokratskim načelima niti na ravnopravnosti država i naroda! Zauzimanje strane na tako grub način se ne može prihvatiti! Predsjednik Arbitražnog suda Gilbert Guillaume je bio umješan u skandal pa je pitanje kako je on mogao nastaviti voditi postupak?

 

Pišem kao građanin RH, kao domoljub koji nema pojma o međunarodnom pravu ali tražim da pravni stručnjaci za međunarodno pravo kažu što i kako bez upliva pokvarenih političara, izdajnika nacionalnih interesa. Nama ne treba slovenski teritorij ali nitko nema pravo posezati za našim teritorijem i isti nekome davati!

Tražimo da se Republika Hrvatska poštuje kao ravnopravna članica EU!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

“Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?” – Tribina GI “Narod odlučuje” u Splitu

Published

on

Na tribini su sudjelovali i izlagali: dr. Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, dr. sc. Sanja Bilač, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, Miljenko Marić, prof., koordinator GI Narod odlučuje za Cetinski kraj.

Cilj tribine bio je upoznati građanstvo o rezultatima prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona te o manipulacijama vladajuće garniture koja ne želi referendum. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« je prikupljala potpise za referendum o izmjenama izbornog zakona jer je postojeći izborni zakon nakaradan. Postojeći izborni zakon omogućuje da narod predstavljaju zastupnici s malim brojem glasova, da manjine imaju 8 zagarantiranih mjesta u Saboru i da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima koja nisu manjinska. Postojeći izborni sustav je omogućio diskriminaciju većine hrvatskih građana, omogućio političku trgovinu i korupciju o čemu postoje mnogobrojni dokazi. Postojeći sustav omogućava političku trgovinu, prelazak iz stranke u stranku, stvaranje nelogičnih antinarodnih koalicija i tako izigravanje volje birača. Postojeći sustav omogućava takozvanim manjinskim predstavnicima zastupnički mandat u Saboru bez obzira na broj glasova. Jedino u Hrvatskoj manjinci imaju 8 predstavnika u parlamentu, samo tri zemlje EU imaju jednog do dva zastupnika manjinaca, a ostale zemlje EU nemaju predstavnike manjina u parlamentu.

Od samog početka inicijative započela su komunističko-četnička podmetanja kojima se blatilo organizatore inicijative. Prikupljanje potpisa je također bilo ometano, u nekim gradovima se plaćalo za postavljanje štandova kao da je to nečije privatno vlasništvo, bilo je fizičkih nasrtaja a cijelo vrijeme su komunističko-četnički mediji napadali inicijativu i davali netočna tumačenja ciljeva inicijative. Trebalo je skupiti 374.740 potpisa. Potpisi su prikupljeni i predani u Sabor 13. 6. 2018. godine. Prebrojavanje i provjera potpisa je napravljena s vremenskom zadrškom od 3 mjeseca!? Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ je onemogućeno da njeni predstavnici budu nazočni kod prebrojavanja i provjere potpisa te je očito da se radi o manipulaciji i krađi. Drug Kuščević se vodio onom komunističkom: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove“

Tvrtka APIS je izvršila prebrojavanje i provjeru potpisa prema nalogu druga Kuščevića. Prije nego su službeni rezultati objavljeni u medijima je bila objava njihovih rezultata što je neprihvatljivo i sramotno. To je bio još jedan pokazatelj koliko je cijeli postupak kompromitiran i kako vladajuća garnitura čini sve da do referenduma ne dođe. Provjera po nalogu druga Kuščevića i njegova šefa ima niz manjkavosti: neuvažavanje nečitkih potpisa unatoč točnog OIB-a, nadopunjavanje ili nepotpuni podatci. Takvi slučajevi se mogu lako provjeriti i potpis se može uvažiti ili odbiti ali drug Kuščević ne dozvoljava ispravljanje dokazane grješke. To je demokracija po Kuščeviću i Plenkoviću.

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” je prikupila dovoljan broj potpisa ali to minister Kuščević ne želi priznati već drug priča o 10% navodno nevažećih potpisa bez mogućnosti stvarne provjere i bez mogućnosti uvažavanja ispravnih potpisa.

Građanskoj inicijativi “Narod odlučuje” ne treba 10% navodno nevažećih potpisa (40.875 navodno nevažećih potpisa) da bi rezultat inicijative bio pozitivan već 0,8%  a to je 2.990 potpisa za jedno pitanje i 2,02% (7.571potpis) za druga pitanje. Dakle treba provjeriti koliko je važećih potpisa od navedenih 30.726 navodno nevažećih potpisa, kako kaže drug Kuščević.

Drug Kuščević pravi cirkus i ne dozvoljava stvarnu provjeru potpisa već pod uvjetima koje je on odredio. A kada se pokaže da je potpis važeći nije ga moguće pribrojiti ostalim važećim potpisima! Logično je da Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije pristala na komunistički igrokaz druga Kuščevića jer ljudi iz Građanske inicijative imaju svoje dostojanstvo.

Još jednom treba istaknuti da Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ ne nedostaje 10% potpisa (cca 40.000) već 0,8% (2.990) za jedno pitanje a za drugo pitanje 2,02% (7.571.) i zato je važno provjeriti cca 30.000 navodno nevažećih potpisa a to drug Kuščević ne dozvoljava već pravi cirkus (propisuje svoje uvjete provjere).

U izvješću o prebrojavanju i provjeri potpisa nema točne specifikacije zašto su potpisi nevažeći pa je to još jedan povod za tvrdnju da se radi o gruboj manipulaciji, krađi. Predstavnicima Građanske inicijative (koji imaju ime i prezime i koji preuzimaju odgovornost za tajnost podataka) nije dozvoljen pristup Registru birača i to je pokazatelj diskriminirajućeg odnosa (jedni mogu a drugi ne mogu!).

Cilj Građanske inicijative “Narod odlučuje” nije ukidanje manjinskih ili drugih prava već je cilj omogućiti svim državljanima Hrvatske da glasuju (elektronsko glasovanje, i dovoljan broj mjesta za glasovanje što sada nije slučaj), preferencijalno glasovanje i poštivanje izbornih rezultata. Pravednijim izbornim sustavom bi se izbjegli slučajevi da osobe s 808 preferencijalnih glasova budu ne čelu Sabora ili s 432 glasa da bude ministar. Sadašnji izborni sustav negira volju naroda pa se postavlja pitanje čemu izbori. Narod ima legalno prvo da traži odgovorno ponašanje druga Kuščevića, druga Plenkovića, druga Jandrokovića i drugih. Stvaranje neprirodnih, antinarodnih postizbornih koalicija a naročito s dokazanim antihrvatskim strankama, dokazanim klijentelističkim strankama je nedopustiv i nije odraz demokracije već diktature političkih  nazovi elita.

Sramotno je da vlast ignorira volju naroda, da ignorira 400.000 građana Hrvatske (13%) (400.000 potpisa prikupljenih u dva tjedna unatoč postavljenim preprekama).

Tko su, danas, koalicijski partneri HDZ-a? To je stranka SDSS koja širi mržnju (pogledaj „Novosti“), koja VRO „Oluju“ proglašava zločinačkom operacijom!? Drugi stranka je HNS, koja na izborima dobiva 1,5% glasova, koja je poznata po dugogodišnjoj protuhrvatskoj aktivnosti, trgovini zastupničkim mandatima, kriminalu (kvadrat stana u Gunji je narod platio 1700 eura), uhljebljenju njihovih članova u nadzorne odbore itd. HNS poziva na eliminaciju (valjda misle fizičku kao i 1945. g.) svih onih koji ne misle kao oni!?

Za navedene koalicije narod nije glasovao pa je jasno da se radi o grubim manipulacijama vladajuće garniture a ne o poštivanju izbornih rezultata. Sadašnji izborni sustav omogućava uhljebljenje, kriminal, korupciju, stvaranje neprirodnih antinarodnih koalicija. Sadašnji izborni sustav diskriminira građane Hrvatske koji se nalaze izvan Hrvatske (nemogućnost glasovanja)!

Zašto se drug Kuščević (kao ministar državne uprave) nije pobrinuo da se pitanje referenduma pravno uredi kao u civiliziranim zemljama s dugogodišnjom demokracijom. Zašto se ne uvede elektronsko glasovanje i ne omogući da državljani Hrvatske mogu glasovati na primjerenom broju mjesta a ne da moraju do birališta ići i po 200 kilometara. Također bi drug Kuščević (kao ministar državne uprave) trebao očistiti Registar birača jer demografi kažu da u Hrvatskoj ima 3,2 do 3,4 milijuna građana s pravom glasa. Ako se sjetimo manipulacije druga Bauka po pitanju broja birača možemo zaključiti da su drug Kuščević i drug Bauk na istoj, antinarodnoj strani.

Građani Hrvatske imaju pravo, građansku dužnost, da kažu dosta (legalnim sredstvima) antinarodnim zastupnicima, uhljebima, koji ne poštuju volju naroda, koji ne poštuju izborne rezultate. Naša je građanska dužnost da tražimo izmjenu izbornog sustava ako želimo prosperitet Hrvatske i ako želimo dobro svojoj djeci i svojim unucima. Zbog nakaradnog izbornog sustava, zbog političke trgovine takozvanih političkih elita Republika Hrvatska je pri vrhu ljestvice najkorumpiranijih zemalja svijeta, na dnu ljestvice po konkurentnosti. To su pokazatelji uspješnosti druga Kuščevića i druga Plenkovića.

Građani Hrvatske, ako želimo naprednu, demokratsku Republika Hrvatska moramo se aktivno uključiti i takozvanim političkim elitama (manipulatorima) uskratiti povjerenje te se izboriti za izmjenu izbornog sustava, ako treba i mirnim prosvjedima koji su legalan oblik borbe za stvarnu demokraciju. Vrijeme je da kažemo dosta, da tražimo odgovornost za sve državne i lokalne dužnosnike, da tražimo da poštuju volju naroda (izborne rezultate)!

Po Ustavu RH vlast pripada narodu a takozvane političke elite (izdajnici nacionalnih interesa) su nam ukrale referendum!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno