Connect with us

Društvo

Antifašizam je najgore civilizacijsko zlo

Published

on

MAKSIMA “NE BITI FAŠIST”     Antifašistički premijer Tihomir Orešković dao je jamstvo za ministra kulture Zlatka Hasenbegovića da je i on antifašist. A Zlatan se činio fin čovjek. Svi predsjednici RH, svi premijeri i ministri, bili su antifašisti. RH je udruženi zločinački pothvat!

Humanistički je prihvatljivo ne biti fašist. Sve drugo je fašizam, uključujući i antifašizam. Upravo iz zastrašujućeg antifašističkog genocida nad nama Hrvatima izvire naše povijesno poslanje da svijet osudi zločinački antifašizam, i prihvati maksimu “ne biti fašist”. Fašizam i antifašizam jesu dva slična ledena pola istog zla, istog ništavila. Dvije posude krvi i zločina čine krug zla, civilizacijsku cikličku crnu rupu. Civilizacija je pad!

Više ne stoji antifašistička floskula da je revizija povijesti nešto negativno – krajnje je vrijeme da se tome ozbiljnije posvetimo. Moramo posve odbaciti pohod Ništavila, odnosno antifašističku reviziju povijesti. Izvorno Isusovo Evanđelje sadrži samo jednu rečenicu: Oprosti i poštuj Drugoga. Prva Biblija svodila se na antifašističku maksimu: Čim nekoga ugledaš, iskopaj mu oko! Antifašisti polude kada spomenete Dekalog, a posebno ih smeta Božja zapovijed “Ne ubij!”

Moramo pronaći prihvatljiv termin za kvalifikacije “ne biti fašist!” i “ne biti rasist”. U taj prostor davno je ušao pojam humanizma, ali je isti protjeran da bi otvorio prostor obmanama fašista i antifašista. Slično ulasku RH u Uniju, Hrvati su morali Hitleru dokazati da su civilizacijski dorasli uvođenju rasnih zakona. Danas humanitarni rad stoji zasebno, kao skrb snažnijeg društva prema slabijem i siromašnijem, ali strogo kontroliran, u smislu da jači pomažu slabijima da ne umru od gladi a da ipak ostanu u raljama gladomora.

Truli temelji RH 

Izjava da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu direktno je negiranje snažne milenijske hrvatske državnopravne povijesti. Kao da kažete da je Engleska utemeljena na antifašizmu. Zašto Njemačka nije utemeljena na antifašizmu? Gdje su se zagubili antifašisti Njemačke? Svake godine u Dresdenu imamo marš njemačkih neonacista. Berlinski zid službeno se zvao Antifaschistischer Schutzwall. Kuda su se zametnuli antifašizmi Španjolske i Portugala? Kuda su se skrili antifašisti Norveške? Neke skandinavske zemlje sterilizirale su na desetke tisuća žena zbog rasne čistoće, godinama nakon pada Hitlera. Ovih dana takozvana antifašistička Europa otvoreno pokazuje svoje rasističke značajke. Lažna doktrina antifašizma koristi se kao krinka za fašizam Europe i svijeta.

antifa

Isto su tako nevjerojatne izjave povjesničara i antifašista Zlatka Hasanbegovića i Ante Nazora da je Hrvatska utemeljena na Domovinskom ratu, koji se dogodio nakon što je RH proglasila samostalnost na temelju petokolonaške doktrine sovjetskih republika i nekakvih zločinačkih antifašističkih vijeća. Što to konkretno znači? Da Hrvatska nije 1991. napadnuta, ostala bi neutemeljena? Koliko pamtim, za vrijeme Domovinskog rata, takozvana Republika Hrvatska bila je paradržava najgorih jugoslavenskih lopova, koji su pokrali naciju. Možda Domovinski rat možemo situirati unutar povratne sprege srpstva i antisrpstva, ali to je još jedan razlog da se Domovinski rat ne gura u temelje nacionalnog bića, koje se ne smije zasnivati samo na obrani od ugroze i snažnom pravu državnosti, nego na jasnom sustavu civilizacijski i humanistički prihvatljivih vrijednosti, odnosno maksimi “ne biti fašist”. RH je suštinski antifašistička peta kolona, skrivena u mimikriji hrvatskih naziva. Hrvatski rukometaši trebaju posjetiti Auschwitz kao pobjednici natjecanja.

Odbacimo antifašističku reviziju povijesti 

Petokolonaške protuhrvatske skupine u okupiranoj RH prosvjeduju kada u istu fašističku razinu dovodimo Tita, Hitlera, Mussolinija i Staljina. Komunisti i sovjetska agentura najprije su operativno surađivali s fašistima, a onda su se s njima dograbili oko podjele plijena. Nitko danas ne premješta Tita uz Hitlera, nema tu nikakvog revizionizma, jer su Tito i sovjetska agentura blisko surađivali s njemačkim nacistima sve do Hitlerovog pohoda protiv Staljina, kada se svijet nadao da će se dva fašizma ugušiti, ali se to nije dogodilo. Isto tako, sramotna je titozombijiteza antifašista da su oni zapravo bili civilizirani, odnosno humani, i da je Tito jednostavno bio “njihovo govno”. Tito je bez ikakve sumnje bio ljudski izmet, ali ljudski drek bili su i njegovi partizani, komunisti i antifašisti. Bili su konkretne ubojice na brojnim jamama za Hrvate. Posljednje godine rata u NDH, Staljinovi i Titovi antifašisti šparali su na streljivu, zbog planirane komunističke i antifašističke invazije na Trst i Italiju, pa su ubijali noževima i tupim predmetima. Istovremeno su prinosili krvarinu, kao konkretan dokaz odanosti antifašizmu. Bilo je među ubojicama i takvih koji su nakon toga imali psihičke probleme, ako to tako možemo reći, jer su iskazali poremećenost čim su počeli pljačkati, mučiti i ubijati ratne zarobljenike i nevine civile. Imamo brojna svjedočanstva da je Tito i prije genocida nad Hrvatima bio hladni komunistički i sovjetski likvidator.

Fašizam je jednako opak kao i antifašizam, ali je sveukupno gledano bio manje zlo, jer je antifašizam počinio velike zločine naklon što je rat završen, kada je trebao uslijediti oprost. I još je antifašizam trajao deset puta dulje. Fašizam možemo gledati kao najveće zlo samo u smislu da se transformira u antifašizam. Malo se piše o progonima Židova u komunističkim zemljama, pa i o potapanju njemačkih brodova s transportima Židova za Palestinu, sve pod zastrašujućim opravdanje – da se Nijemcima povećaju nutarnji problemi. Bože, kako su glatko američki antifašisti vratili natrag brod sa židovskim izbjeglicama. Sve razjašnjavaju antifašistički genocidi na kraju Drugog svjetskog rata, uz nekoliko jezovitih primjera – (1) genocid nad Hrvatima kod Bleiburga, u Hudoj jami i tisućama drugih jama, (2) antifašističko bacanje atomske bombe na japanske gradove, kao najava antifašističkog ništavila, (3) protjerivanje sovjetskih Židova i drugih “buržoaskih elemenata” u Sibir, (4) antifašističko rastaljivanje Dresdena, nakon što su se u njega sa svih strana slile židovske izbjeglice, (5) antifašistički logori za “potencijalno opasne nacije”, (6) Holodomor u Ukrajini, (7) Gladomor u hrvatskim naseljima i (8) bezbroj antifašističkih ubojstava nevinih osoba “u pokušaju bijega” – invertno pokolju kod Bleiburga i u Hudoj jami.    

Fašizam = antifašizam 

Kod nas je razvijeno zasebno društveno nasilje od strane parazita koji ugodno žive kao deklarirani antifašisti, a ono ispod površine izvire fašistička isključivost i progon drukčijeg i Drugoga. Nedavna tortura u Saboru sa nekakvim “proustaškom vladom RH” sastavljenom od antifašista prevršila je svaku mjeru, pa je nužno da se u svijetu zauzmemo za distanciranje od pojma antifašizma, koji se sve više razotkriva kao gore lice fašizma. Već na drugoj sjednici Sabora, pojedine zastupnice fascisme_communisme(zanimljivo) potvrdile su svoju pripadnost komunističkoj partiji i/ili savezu komunista, a jedna je zastupnica Ništavila izjavila kako je ponosna na to. To je teška destrukcija za civilizacijski i humanistički oporavak RH. Ne slažem se sa izjavom Tomislava Karamarka kako su antifašizam i komunizam nešto posve različito, jer u presjeku te dvije topologije pronalazimo zločine, nasilje i diktaturu . Vojska koja je provela genocid nad Hrvatima kvalificirana je kao istovremeno partizanska, komunistička i antifašistička. To je istina, i nju ne može potisnuti nikakva antifašistička revizija povijesti. Sve tri spomenute grupacije zla zahvaćaju šire jedna u odnosu na druge dvije, ali presjek tih širokih deformacija ulazi u domenu zločina i društvenog nasilja. Slično možemo reći za rasizam i antirasizam.

Prema hrvatsko-slovenskom povjesničaru Ljudmilu Hauptmannu, Hrvati su podrijetlom Anti, kao nekakvi Anti-Slaveni, ali to ne znači da trebamo prihvatiti svako “anti”. Imamo niz “anti” i “kontra” povratnih sprega: fašizam – antifašizam, rasizam – antirasizam, semiti – antisemitizam, revolucija – kontrarevolucija, napredno – nazadno, i slično tome. Svi su takvi prividno bipolarni odnosi na svoj način lingvistički, i svaki pol u sebi nosi skriveni sadržaj onoga prividno suprotnog. I gore od toga – semiti su na svoj način znanstvena konstrukcija, a antisemitizam je konkretna negativna pojava, koja bi se u skladu s definicijom semita trebala odnositi i na Arape. Samo kroz prepoznavanje povratne sprege prema fašizmu, možemo dekriptirati antifašističku reviziju povijesti, u vrijeme kada je jedna fašistička i imperijalistička strana poražena, a druga se prezentirala kao civilizacijski napredna, a tada su zapravo eliminirane cijele nacije, srušene su države i kreirane nove, dok se pogrom Židova nastavio drugim sredstvima, i još je nad Hrvatima proveden užasavajući genocid – u cijeloj povijesti ljudskog roda nije bilo pobijeno toliko nesretnika u tako malom intervalu vremena, čak niti u antifašističkom nuklearnom razaranju japanskih gradova. Atomske bombe bile su blaže od Titovih antifašista – sve žrtve skupe na mjesto masovne likvidacije.

Antifašistički paraziti 

Drugi svjetski rat nije bio samo sukob fašizma i antifašizma, nego više od toga bitka za kolonije i svjetske resurse, kao i prethodni Veliki rat. Nešto slično događa se danas, u nizu ratova za naftne resurse i strateške pozicije. Reket je poprimio nepodnošljive razmjere. Nakon što je Iran najavio investicije u Italiji u visini 16 milijardi dolara, Talijani su svjedoci da Teheran ne razvija atomsko naoružanje. Imamo slučaj da se domaće antifašističke ubojice kriju iza nekakvog europskog i svjetskog antifašizma, a tamo gdje nisu ubijali antifašisti, ubijale su “antifašističke države”. Kod nas smo imali demonsku kombinaciju obje vrste zločina. Imamo na stotine tisuća nametnika koji se šlepaju na sramotnom pozitivnom kvalificiranju Titovih i Staljinovih partizana, komunista, antifašista, kao i komunističkih dužnosnika. Na temelju zločina uredno su uživali partizanske privilegije i partizanske mirovine, da bi se to nastavilo i u formalno samostalnoj Hrvatskoj, koja je trebala proći tranziciju iz komunizma. Žive o trošku nacije koju su doveli na rub istrjebljenja. Ostarjeli predatori ženili su mlađu rodbinu, da se mirovine prenesu na mlađe generacije, i tome hrvatska nacija ne može stati na kraj, iako i taj demonski harač djeluje na deficit proračuna. Zanimljivo, djeca ubojica traže smanjivanje prava hrvatskih branitelja.

>>> OTKRILI ELIKSIR ŽIVOTA: 39.611 partizana i danas prima mirovinu. Kako, ako Hrvatska ima samo 11. 578 živih muškaraca starijih od 85 godina?

U morfologiji kultura, svaka svjetska civilizacija gleda se kao završni stadij neke svjetske kulture. Kultura i civilizacija na neki su način preslika odnosa fašizam – antifašizam. Sve kulture uspinjale su se kroz nasilje prema drugima. Sveti Rim nastao je kao gusarsko gnijezdo. Gledano morfološki, civilizacija je faza u razvoju ili padu kulture koju simboliziraju rimske orgije, krunjenje konja za imperatora, serviranje dječaka za grabežljive pedofile, uništavanje obitelji i obiteljskog života, pošast narkotika i najgorih oblika hedonizma, kao i novi nastrani oblici društvenog nasilja, kuda se uklapa antifašizam. Fantomsko i nepostojeće “ne fašizmu” kod antifašista pojavilo se kao zgodan zaklon za novi povratak u barbarsko doba – opake horde bez obitelji i bilo kakvog organskog kulturnog naslijeđa, fašisti Mad Maxa, predatorski lutaju prostranstvima kao nekakvi teritorijalni strvinari. Napadaju svaki oblik života, a njihova najdraža meta je obitelj, pogotovo hrvatska obitelj, sve hrvatsko. Zbog te sveopće povike na Hrvate, sve više sam uvjeren da nosimo u sebi i svome poslanju nekakvu snažnu civilizacijsku poruku, trajno opredjeljenje za “ne biti fašist”, čak i u slučaju da Hrvatima netko nametne rasne zakone. Antifašisti su na kraju Drugog svjetskog rata bili bijesni na Hrvate jer niti pod Hitlerom nisu postali fašisti i rasisti. Svjetski antifašizam toliko je protuhrvatski obojen da ide i protiv hrvatskih antifašista, gurajući u taj prostor petu kolonu.   

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno