Connect with us

Vijesti

SRETAN IMENDAN: Ante je učestalo i drago ime u Hrvatskom narodu

Objavljeno

- datum

Osnovice i izvedenice    Ime Ante, Antun, Anton, Antić, Antina, Antonija, Antica, Tonka, Tončica, Tonko, Tonči, Tonček, Tuna i drugim izvedenicama je vrlo drago, omiljeno i rašireno u Hrvatskome narodu.

{loadposition fb}Narodno ime je starije od crkvenog po Svetom Antunu Padovanskom, kojeg se slavi na spomendan 13. lipnja.

U okviru članka, koji slijedi nevest će se abecednim redom po prezimenu samo nekoliko istaknutijih hrvatskih osoba pod imenom Ante, s ili bez pobližih podataka, a za sve bi trebalo napraviti jedan lexicon. Neka ovaj članak posluži kao poticaj za lexicon Ante.

Ante Abramović, šumarski stručnjak, Požega, 20. lipnja 1889. – Zagreb, 16. studenoga 1967.
Antun Akšamović, biskup u Đakovu, Garčin, 27. svibnja 1875. – Đakovo, 7. listopada 1959.
Ante Alfirović, teološki pisac, Kaštel Sućurac, 26. siječnja 1875. – Zagreb, 17. siječnja 1945.
Antun Augustinčić, kipar, Klanjec, 4. svibnja 1900. – Zagreb, 10. svibnja 1979.
Antun Barac, književni povjesničar i kritičar, Crikvenica, 20. kolovoza 1894. – Zagreb, 1. studenoga 1955.
Ante Barać, književnik, Split, 4. svibnja 1868. – Dubrovnik, 23. ožujka 1903.
Ante Barić, državni dužnostnik, Knin, 17. studenoga 1911. – Zagreb, 9. studenoga 1945. strijeljan u Zagrebu od komunističke Jugoslavije.
Antun Bogdanović, teolog, rođen Lastovo, umro Rim, 16. stoljeće.
Antonija Bauer, umjetnica, supruga Antuna Bauera, rođena u Zagrebu 1913.
Antun Bauer, povjesničar umjetnosti i muzeolog, Vukovar, 18. kolovoza 1911. umro 9. travnja 2000. u Zagrebu.
Antun Bauer, nadbiskup zagrebački (1914-1937), rođen 11. veljače1856.
Antun Becić, biskup skradinski, 1754.- 1759.
Ante Benešić, odvjetnik i književnik, Ilok, 12. lipnja 1864. – Ilok, 12. travnja 1916.
Antun Bogdanić, Risanski biskup,15. stoljeće,
Antun Bonifačić, književnik i političar, Krk, 8. listopada 1901. – Chicago, 24. travnja 1986.
Ante Buć, veliki župan, Dubrovnik, 28. veljače 1890. – 1945? strijeljan u Zagrebu od komunista.
Ante Ciliga, političar i publicist, rođen u Šegotiću kraj Vodnjana, 20. veljače 1898. – umro u Zagrebu, 21. listopada 1992.
Antun Dabinović, pravnik i povjesničar, Trst, 15. studenoga 1882. – Trst, 31. listopada 1964.
Antun Dalmatin, svećenik u Istri, 16. stoljeće, prešao na protestantizam, sudionik u prijevodu i tisku Svetog pisma glagoljicom u hrvatskoj tiskari u Tübingenu.
Marko Antun de Dominis, primas Dalmacije, senjski biskup i učenjak europskih razmjera i vrhunskih dostignuća, Rab, 1560. – Rim, 8. rujna 1624. Posmrtno spaljen na Cvjetnom trgu.
Anton de Caspo, 16. stoljeće, biskup osorski
Ante Gotovina, najbolji hrvatski general, rođen 12. listopada1955 u Tkona na otoku Pašmanu.
Antun Inocet, biskup šibenski, 1876-1894.
Ante Jelavić, državni dužnostnik u NDH, rođen u Kominu kraj Makarske, 3. ožujka 1908. emigrirao u Argentinu.
Antun Maurović, biskup senjski, 1885-1908.
Antun Kanižlić, isusovac, pjesnik, Požega, 1700.-1777.
Sv. Antun Kažotić, biskup zagrebački, 1303.-1322.
Ante Kovačić, pravnik i književnik. 1854.- 1889.
Antun Kuzmanić, pisac “Zora dalmatinska”, Split, 1807.- Zadar, 1856?
Ante Lipošćak, hrvatski vojskovođa, Bjelovar, 9. travnja 1863.- Zagreb, 24. srpnja 1924.
Antun Lobmayer, liječnik, Ruma, 12. kolovoza 1854.- Zagreb, 21. ožujka 1905.
Ante Luetić, veliki župan, Imitski, 1. lipnja 1907. Split, u veljači 1944. ubili ga komunisti.
Antun Mandić, biskup đakovačko-srijemski, 1740.- 1805.
Antun Marković, graditelj. 18. stoljeće, Venacija
Ante Matasić, hrvatski general, Kompolje kraj Otočca, 9. lipnja 1862. – Zagreb, 24. lipnja 1942.
Antun Matić, profesor na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, Brod, 1859, – Zagreb,1928?
Antun Gustav Matoš, književnik i pjesnik, Tovarnik, 13. lipnja 1873.- Zagreb, 17.ožujka 1914.
Antun Mažuranić, profesor, Novi Vinodolski, 13. lipnja 1805. – Zagreb, 18. prosinca, 1888.
Antun pl. Mihanović, pjesnik Lijepe naše, Zagreb, 10. lipnja 1796. – Klanjec 11. studenoga 1861.
Ante Moškov, ustaški pukovnik, Špiljari Kotor, 7.srpnja 1911. Strijeljali ga komunisti 1948. u Zagrebu.
Antun Nemčić, pjesnik, Edde (Mađarska) 14 siječnja 1813. – Križevci 5. rujna 1849.
Antun Nizeteo, književnik, Zadar, 5. veljače 1913. Emigrirao u SAD.
Ante Oršanić, novinar, Vukovar, 28. travnja 1909.- Argentina, 2. listopada 1959.
Antun Ostojić, pisac, Brač (?) – Zagreb, 1920.
Ante Pavelić, pravnik, političar i državnik, Bradina kraj Konjica, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca. 1959.
Ante Petravić, književnik, Starigrad na Hvaru, 29. lipnja 1874.
Ante Petrić, Dr.filozofije, Komiža na Visu, 2. rujna 1829. – Komiža, 1. ožujka 1908.
Antun Prohaska, general. Osijek, 12. lipnja 1888. – umro Srijemska Mitrovica, 1. listopada 1951. u zatvoru.
Ante Radić, profesor, književnik i političar, Trebarjevo Desno, 11. lipnja 1868.- Zagreb, 10. veljače 1919.
Antun Matija Reljković, pisac i ratnik, Davor, 6.siječnja 1762. –
Antun Rosignoli, biskup rabski, 18. stoljeće
Antun Rožic, profesor u varaždinu i pisac, rođen 1787.
Antun Rudičić, Split, 15. stoljeće
Antun Schwarz, liječnik, Požega, 25. prosinca 1833.- Zagreb, 1880.
Antun Sasin, pjesnik, Dubrovnik, oko 1524.
Ante Starčević, političar i vođa Hrvatskog naroda, Žitnik kod Gospića, 23. svibnja 1823. – umro u Zagrebu, 28. veljače 1896.
Ante Štitić, dužnostnik u NDH, Ruzzla 1915. – strijeljali ga komunisti 1946.
Antun Tentor, pravnik i pisac, Cres, 12. siječnja 1860.- umro u Puli 1910.
Ante Pavičić-Tresić – pjesnik, Dr. filozofije, Vrbanja na Hvaru, 1867.
Antun pl. Vukanović, preporoditelj, Kostajnica, 21. siječnja 1808. – umro u Zagrebu, 23. ožujka 1894.
Ante (Antonio) Vatauk, veliki župan, Šibenik, 6. lipnja 1896. – 1945. pogubljen od komunista.
Antun Velcek, nakladnik i prevoditelj, Imotski, 16. stupenoga, 1902. – Zagreb, 29. ožujka1955.
Antun Marko Vidović, prevoditelj i pjesnik, rođen u Šibeniku god. ? – , umro u Zadru 1829.
Ante Vokić, političar i ustaški krilnik, Mostar, 23. kolovoza.1909. Lepoglava, krajem travnja 1945.
Antun Vramec, kanonik, pisac, rodio se u Vrbovcu prije 9. lipnja 1538. Smatra ga se pokojnikom 4. veljače 1588.
Antun Vrančić, prepošt starobudimski i erdeljski. Rođen u Šibeniku 29. svibnja, 1504. Umro je 15. lipnja, 1573. u Prešovi.
Antun Vrban, ustaški častnik, Pejakuša kraj Karlobaga. 15. siječnja 1908. – Zagreb, 31. kolovoza 1984. strijeljali ga Titovi komunisti.
Ante Vrgoč, farmakognostičar, , Gunja, 30. kolovoza1881. – Zagreb, 8. kolovoza 1949.
Ante Vugrin, književnik i tiskar, rođen 10. prosinca 1868. u Zagrebu. Umro u Kostajnici 1907.
Anton Wurster, diplomatski dužnostnik i kulturni djelatnik, Rijeka, 14. siječnja 1913. – Pamplona, 20. studenoga 1961.
Antun Ivan grof Zrinski, biskup senjski, rođen u Ozlju 1659. – umro, 11. studenoga 1703. i sahranjen nu Grazu.

Ovaj neznatan broj hrvatskih Antuna naveden je iz dva razloga:

1. Da bi se pokazalo kako je ime Antun zastupljeno u imeniku Hrvata kroz davnu povijest do sada i ubuduće.
2. Da taj, nepodpuni popis imena, bez njihove obrade posluži kao poticaj studij o tim ljudima i o njihovim djelima i za planirani Lexicon, kojeg planira izdati Hazud u Baselu.

Mr.sci. Dragan Hazler

Komentari

Komentari

Vijesti

I dok ju je Peternel spustio na zemlju, komentar svekra Slavena Letice ju je doslovno zakopao…

Objavljeno

- datum

Dva su kratka facebook komentara koja su doslovno sasjekla gospođu Orešković, koja se ponaša po onoj narodnoj ‘vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu’…

I dok ju je argumentirani komentar Igora Peternela doslovno spustio na zemlju, poseban bolan je bio komentar je bio njenog svekra prof Slavena Letice, koji ju je doslovno zakopao…

Gošća jučerašnje HRT-ove emisije Nedjeljom u 2 bila je Dalija Orešković, a u nastupu je s visoka napala predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Izjave Dalije Orešković o Predsjednici kao potkapacitiranoj osobi, komentirao je Igor Peternel, čiji ju je post tvrdo prizemljio.

“Dakle … jedna s umjetnim trepavicama i potkapacitirana bila je ministrica integracija, vanjskih poslova, veleposlanica u SAD-u, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i izabrana predsjednica RH, a druga je odvjetnica koja je iz anonimnosti izašla dobivši preko utjecajnog svekra priliku po izboru Milanovića glumiti neovisnu moralnu sutkinju.

Spoznaju o vlastitom kapacitetu doživjet će na dan izbornih rezultata! Tada će bajka bolno završiti!”, napisao je Peternel.

Komentar dr. Slavena Letice, koji je, napomenimo, svekar gospođe Orešković, bio je posebno razoran, očito joj je diskretno poručio da se bavi onim što zna, da bude više posvećena obitelji, a da se ostavi stvari koje ne razumije…

“Mnoštvo je poveznica, komentara, rasprava, odobravanja i osporavanja, pa i hejtanja i trolanja, nastalo na tragu današnjeg nastupa Dalije Orešković u gostima kod Aleksandra Stankovića u divanu “Nedjeljom u 2”.

Svi zanima kakva će Dalija biti, ako bude, političarka. Mene, pak, zanima i brine samo jedno: da joj bavljenje politikom ne oduzme dragocijeno majčinsko vrijeme koje trebaju moje unuke Meri i Leonora“, napisao je gospodin Letica, očito u nadi da će njegova snaha pokazati više roditeljske odgovornosti…

Megal Skitić /Foto:pxll/hrt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Djelo Stjepana Loze o velikosrpskom genocidu nad Hrvatima: ‘Ovakvu knjigu nije zdravo napisati, a bilo je i vrlo opasno’

Objavljeno

- datum

U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, predstavljena je knjiga Stjepana Loze ‘Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima’. Lozo je u predgovoru knjige napisao da je velikosrpski genocid nad Hrvatima započeo već 1941. godine, da su ga izvodili  i četnici i partizani i da je genocid bio planiran i vojno-politički vođen kao strateški projekt.

Istodobno s početkom toga genocida, naveo je, Hrvati su snažnom propagandom oklevetani za izvršenje genocida nad Srbima, koji nisu počinili.

– Ovakvu knjigu nije zdravo napisati, a bilo je i vrlo opasno. Koliko stotina noći nisam spavao tražeći istinu u logoru velikosrpske laži. To nije bilo lako, ali to nitko nije napravio. Srušeni su stupovi hrama velikosrpske propagande i to sam platio svojim zdravljem – rekao je Stjepan Lozo.

Tvrdi da se i danas nastavlja velikosrpska agresija, da Hrvati odlaze iz Hrvatske, a Srbi se vraćaju – donosi Dalmatinski portal.

– Izloženi smo perfidnom genocidu, oni oduvijek žele naš teritorij. Dva su važna dokumenta, jedan koji govori o Šešeljevim granicama Karlobag-Karlovac-Virovitica, a drugi je Valerijanov memorandum, dokument srpske pravoslavne crkve u kojem oni optužuju Hrvate za genocid nad Srbima. Ja ne mogu vjerovati kakve se laži tu iznose i Katolička crkva nije reagirala. Ništa nije slučajno, njihova je srpska pravoslavna crkva, naša je samo katolička. Biskupi neće reagirati zbog toga, ali narod bi trebao i mogao uputiti predstavku Papi zbog laži iznesenih u memorandumu. Mi smo doživjeli genocid, a optuženi smo za genocid nad našim krvnicima – dodao je Lozo.

Zlatko Begonja, pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, poručio je da će Lozina knjiga čitateljima pokazati na koji se način može srušiti oholo zdanje laži.

– Tada smo vidjeli samo jednu stranu, nasilje se prikrivalo. Bili smo prisiljeni biti mirni. Knjiga će biti vrijedna za one koji žele otkriti činjenice. Lozo je sistematizirao ogromnu količinu građe u 12 poglavlja, a posebno vrijedno je prikazan karakter cijelog projekta. Na Hrvate se oduvijek gledalo kao na glavnu prepreku stvaranju homogene Srbije. Autor utemeljeno problematizira spregu političkih i crkvenih elita u Srbiji, razgranatost srpskih promidžbenih aktivnosti i skreće pozornost na zločine u Dalmatinskoj zagori koji su poprimili obilježja genocida. Projekt stvaranja homogenizirane Srbije nikada nije zamro, on se samo prilagođavao – kazao je Begonja.

O knjizi je govorio i don Josip Dukić, pročelnik Katedre Crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Splitu, koji kaže da ova knjiga dokazuje da u našoj povijesti ništa nije slučajno.

– Sve je išlo k tome da se uništi hrvatski narod. Razlog je što žele ovaj teritorij. Zaljubili su se u njega i sad im narod smeta. Bavim se istraživanjem broja žrtava s komunističke strane do partizanskog odreda i velikosrpske strane, ali istražujem i broj žrtava hrvatske strane. Moramo razlikovati komunistički pokret od radničkog i partizanskog pokreta, a iza svih stoji komunistička partija. Prateći dokumente iz Ozninih arhiva došao sam do zastrašujućih brojki likvidacije civila u manjim mjestima i gradovima nakon što su prestale borbene operacije – kazao je don Dukić.

Stipo Pilić, dopredsjednik Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’ nada se da će oni koji pročitaju knjigu shvatiti na čijoj je strani autor.

– Put kojim kroči Lozo je trnovit i pun korijenja, ali to je put kojim su išli jedni od najznačajnijih hrvatskih povjesničara. u slobodi ti nitko ne može zabraniti da napišeš svoju povijest onako kako je bilo. Lozo na kraju svoje knjige daje jasan odgovor – neće moći i neće proći! On ne ide sigurnim putem jalovih tema i siguran sam da ne očekuje nagrade, ali najveća nagrada bit će mu narod koji će ga čitati, razumjeti i slijediti – zaključio je Pilić (Izvor: Dalmatinski portal).

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Operacija „Vlaštica“ (22. – 26. listopada 1992. godine)

Objavljeno

- datum

Autor

Vlaštica je 915 metara visoka i dominantna kota u dubrovačkom zaleđu koju su zauzeli četnici i s koje su navodili topničku vatru po odabranim ciljevima u Dubrovniku i okolici. Osvajanjem kota i odbacivanje neprijatelja što dalje od Dubrovnika je bila vrlo važna operacija na Južnom bojištu. Zbog konfiguracije terena pristup kotama je bio jako težak. Položaji četnika su bili dobro utvrđeni pa je to bio veliki izazov za pripadnike Četvrte gardijske brigade i 163 brigade HV-a.

 

Osvajanje kote je bilo jako zahtjevno zbog teško prohodnog terena i grubog kamenjara . Izvidnici Četvrte gardijske brigade i 163 dubrovačke brigade su tri mjeseca izviđali teren i tražili najbolje pravce djelovanja. Napad na kotu iz tri pravca su izvršile tri postrojbe: treća bojna Četvrte gardijske brigade i 2 pješačke bojne 163 brigade (dubrovačke). Topništvo Hrvatske vojske je pružilo potporu pješaštvu. Akcija je počela 22. listopada 1992. rano ujutro a završila 26. listopada 1992. u poslijepodnevnim satima. Hrvatske postrojbe su ovladale Vlašticom, Ilijinim vrhom i Buvavcem. Zbog snažnog otpora hrvatska strana imala je mnogo ranjenih, a četvorica pripadnika splitske brigade su poginula.

Daljnji tijek operacije Vlaštica je bio izbijanje na potez Srnjak – Orah – Bobovište – kota Gradina.

Operacijom Vlaštica je završeno oslobađanje hrvatskoga juga. U oslobađanju hrvatskoga juga tijekom više mjeseci su sudjelovale gardijske brigade (prva i četvrta), postrojbe Hrvatske ratne mornarice, postrojbe Hrvatske policije, pričuvne postrojbe i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Najveći teret pri oslobađanju podnijele su Prva i Četvrta gardijska brigada. ,

Cavtate su oslobodili pripadnici Prve gardijske brigade – Tigrovi, koji su izvršili pomorski desant 21. listopada 1992. godine. Bila je to vrlo rizična operacija koja je uspješno završila.

Nakon završnih oslobodilačkih operacija na jugu Hrvatske 20.000 prognanih je moglo doći vidjeti svoje opljačkane, razorene i zapaljene domove.

  1. listopada 1992. godine cijeli državni vrh na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom je došao u Dubrovnik i u gruškoj luci odao počast braniteljima. Održana je veličanstvena smotra postrojbi koje su oslobađale Južno bojište. DULIST piše 20. 9. 2012. “Kad zazvone dubrovačka zvona (II)”:

“Po dolasku u Gruž bojnik Eduard Butijer je Vrhovnom zapovjedniku dr. Tuđmanu podnio prijavak o spremnosti postrojbi Južnog bojišta za smotru. Nakon izvršenog obilaska postrojbi, uz zvuke „Lijepe naše“ hrvatsku zastavu je na stijeg podigao bojnik Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG koji je u borbama na Južnom bojištu bio teško ranjen.

Zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko, podnio je prijavak Predsjedniku Republike Hrvatske o izvršenju povjerene mu zadaće, kojom su „jedinice Južnog vojišta očistile od okupatora južni dio hrvatskog teritorija, a time osigurale i granice suverene Republike Hrvatske.“ Opisujući tijek borbenih operacija general Bobetko je naglasio: “Na ostvarivanju ovih zadataka borila se i pobijedila cijela Hrvatska. Borili su se sinovi Hrvatskog Zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine.

Pobjeda pripada svima, a nju su svojim rodoljubljem, hrabrošću, svjesni da brane budućnost svoje domovine, ostvarili i doveli do kraja vojnici i časnici Južnog vojišta. Ta pobjeda nije izmišljena, ona je stvarna, i s njom se mogu ponositi vojnici i časnici ovog vojišta, a uvjeren sam i naš hrvatski narod. Zaključno s 26. listopadom oslobodili smo i očistili 1.210 km² površine, te 1. 080 km² morske površine što ukupno iznosi 2.300 km².

U još nedovoljno analiziranim podacima uništili smo do polovine srpnja: 17 aviona, 2 helikoptera, 24 tenka, 8 oklopnih transportera, a iz stroja je izbačeno oko 1.700 neprijateljskih vojnika. Krajnji rezultat naših operacija završio je čišćenjem konavoskih prostora, što vremenski znači da su jedinice Južnog vojišta od 27. travnja bile neprekidno u napadnim djelovanjima. U svim tim borbama osjećao sam podršku cijele Hrvatske, Predsjednika Republike i Ministra obrane, što je značilo još veće samopouzdanje i veću odlučnost u poduzimanju novih operacija.

Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati… Piše se gospodo, nova povijest Hrvatske, pišu je novi heroji, ljudi čistih ruku, ljudi na koje će biti ponosan hrvatski narod u budućnosti, koji su ugled slavu i poštovanje zaslužili za vječita vremena. Ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni, jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske.“(29. Listopada 1992. godine u gruškoj luci)

Foto wikipedija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno