Connect with us

Društvo

ANDRIJA ARTUKOVIĆ: U JASENOVCU POČIVA MOJA VOJSKA I MOJ HRVATSKI NAROD. AKO NE VJERUJETE ISKOPAJTE JER DUGMAD S VOJNIČKIH BLUZA JOŠ NIJE SAGNJILA!

Published

on

Napustio sam dva Lazara i došao na brisani prostor. Bez uzmaka! Spreman sam bit izrugan, ismijan i popljuvan za one, o kojima se desetljećima zlobno pričaju stare priče.

Priče bez pokrića! Zato, neka se zna, isti ja, koji sam teško ranjen smrću svoga oca četrdesetčetvrtoga dana svoje treće te drugoga dana majkine dvadeset pete godine i devetoga dana bratova života, ranjen sam i zlobnim riječima o NDH s njezinim državnim, redarstvenim, sudskim i vojnim aparatom. Jer, moj otac, hrvatski redar, te moj kum, hrvatski vojnik-ustaša, svojom su ranom smrću izgorjeli za tu državu kao žrtve paljenice. Tko želi biti dobronamjeran poštivat će duboke rane mene ranjenoga. Pokušat će ih liječiti istinom, ali istinom, i svojim uljudnim suosjećanjem. Bez sažalijevanja! Osim toga, red bi bio da se kroz moj glas čuje plač naših razoružanih vojnika, nezaštićenih civila te uzdah umorenih, krik izudaranih, smrtni hropac metkom pogođenih, tuga neudanih djevojaka te plač ucviljenih roditelja, udovica i nejake djece-siročadi. Bez oca Želim da dobronamjerni ljudi čuju i te glasove i zauzmu svoja korjenita stajališta. Poruka mene ranjenika je: treba pisati o NDH drukčije negoli se pisalo nakon Drugoga svjetskog rata. Jer, nespojivo mi je bilo ono što sam čuo u kući i od sudionika u ratu na drugim mjestima s onim što sam učio u školi. I, kad bih svojima rekao da se drukčije govori u školi, reklo bi mi se:Ti odgovori nastavniku kako piše u knjizi, a ovo mu ne smiješ reći. Treba vodit računa i o ovom mom dječačkom iskustvu, i ostaviti istinu neokrnjenu, ma kakva ona bila, ali i skinuti s NDH laži, neistine i zablude.

A, mi koji smo znali samo amenovati, moramo tražiti istinu. I, naći je, ako nam se posreći. U tom slučaju gdje istina bude crna, siva, ljubičasta, priznajmo. A, gdje bude svijetla poput sunca podnevnoga i čista poput kristala, ne uzmičimo. Ni uz cijenu novoga Bleiburga!, u skladu s poslovicom: Tko istinu gudi dobit će gudalo po prstima.

Hrvatska povijest

Našu su povijest pretežito pisali drugi. Pisali smo je i mi, ali osluškujući druge. Pretežito što su nam drugi šaptali. Više smo sličili glumcu što na pozornici osluškuje šaptača negoli povjesniku. Zato, bez uzmaka, pitam:

  • Je li NDH bila naša država?
  • Jesu li ustaše i domobrani bili naši vojnici?

Molim jednoznačan i nedvosmislen odgovor! Ili potvrdan ili niječan. Jer, neizbježna je poruka svima što nam stavljaju omču krivnje na vrat: Budući da NDH nije bila naša država, ni ustaše i domobrani naši vojnici, pa nismo ponosni ni na njihova dobra ni odgovorni za njihova loša djela, ne dopuštamo da nas se proziva za tuđu krivnju. U tom slučaju „točka na U“ glasi: Ne povezujte nas Hrvate s ustašama, kao što ni mi ne povezujemo druge narode s njihovim kriminalcima. Govorite o ustašama, ali bez veze s nama. Hrvatima! Nakon potvrdnoga odgovora slijedi stručno, uzročno-posljedično, proučavanje naše povijesti od 1. studenoga 1918. do 10. travnja 1941. te od istoga dana 1941. do 15. svibnja 1945. i od istoga dana 1945. do 5. kolovoza 2005. Bez povećavanja svijetlih i umanjivanja loših djela u našu korist, kao i bez uvećavanja učinjenih nam zala na štetu drugoga. Zato, na putu do Čitanke, objavljujem svoje doprinose sa svojim načelnim gledištem

MOJ KOMENTAR

U utorak, 21. travnja 1996. godine, poslao sam svoj anonimni prilog Press klubu, gdje se trebalo raspravljati o Jasenovcu i suđenju Dinku Šakiću: “Zločin učinjen na dva kontinenta prikazan je kao uzrok današnje ekološke katastrofe. Nitko se ne poziva na kajanje za nj. Svatko prav, nitko kriv, a buduća pokoljenja cijeloga svijeta snose i snosit će za nj posljedice kao kaznu što zaobiđe zločince i njihove potomke. Neka se današnja Hrvatska za taj zločin pokaje. Ona je kriva za sve. Smatraju je krivom za sve. Neka se pokaju Englezi i Amerikanci za holokaust, a Nijemci za pad dviju atomskih bomba na Japan.”Prigovor da nemam pravo to tražiti u ovim okolnostima niječem. Koliko god su dužni Englezi i Amerikanci kajati se za holokaust, toliko je dužna i današnja Hrvatska kajati se za zločine u Jasenovcu od 1941. do 1945. Za zločine u Jasenovcu mogla bi se kajati Hrvatska s kojom su se kao sa zaraćenom državom pomirili saveznici na svršetku Drugoga svjetskog rata ili država nasljednica NDH. Koliko je današnja Hrvatska nasljednica NDH, toliko je dužna kajati se i za zločine u Jasenovcu. Tražiti od Hrvatske da se ogradi od NDH i da se kaje za zločine pripisane samo državi s kojom ona nema nikakve veze, isto je kao tražiti konstruiranje okrugloga četverokuta. I bez Jasenovca ima se današnja Hrvatska za što kajati. Ona bi se morala javno (po)kajati i pružiti primjer kajanja za zločine svoje prethodnice NR Hrvatske: Bleiburg, pokolj hrvatske vojske i civila blizu Jasenovca, dovoženje suhih kostiju iz Austrije i Slovenije na jasenovačko spomen-područje, prebacivanje partizanskih i četničkih zločina na ustaše, okrutni postupci u istrazi, namještena suđenja i ubijanje Hrvata diljem svijeta. To su zločini što terete današnju Hrvatsku. I neka se ona za njih kaje. A Jasenovac i sve vezano za nj neka prepusti Hrvatima koji NDH smatraju svojom državom. Među te Hrvate spadam i ja, spreman pokajati se za njezine stvarne zločine kad sazru uvjeti za to. No, o tom, po tom. Pitanje za gospodina Željka Olujića: Je li Artuković rekao pred sudom: „U Jasenovcu počiva moja vojska. Prekopajte Jasenovac. Naći ćete dugmad s vojničkih bluza. Nisu dugmad sagnjila.“ Pitanja za ostale sudionike:

  • Zašto nije istražen Jasenovac 1945.?
  • Tko je zabranio pretraživanje Jasenovca?
  • Je li to učinio dr. Ante Pavelić?
  • Koliko je stradalo logoraša od angloameričkih zrakoplova?
  • Zašto se Jasenovac prikazuje kao priča bez pokrića?
  • Koliko vrijede nevino stradali u Jasenovcu?
  • Vrijede li jasenovačke žrtve imalo više od (pra)starih jugoslavenskih dinara, milijun gore – milijun dolje?
  • Kad će pisanje o Jasenovcu biti nadahnuto i prožeto dubokim poštovanjem prema nevinim žrtvama?
  • Takvo pisanje očekujem kao suha zemlja kišu, uz pozdrav svima do takva pričanja i pisanja.”

 

“Suđenje Dinku Šakiću trebalo bi Hrvatskoj biti prigoda da zauzme stav prema NDH” rekli su u Press klubu na HRT. ” Kakav stav? Nije kazano. Premda R. Hrvatska treba zauzeti stajalište prema NDH, ona ne smije zauzeti bilo kakvo stajalište. Hrvatska ima pravo reći da nema nikakve veze s NDH. To je čak i istina. Današnja Hrvatska je doista partizanska i protuustaška. Autor bi se stidio stati pred zrcalo, kada bi je proglasio ustaškom. Jer, ona to nije. Neka se ponosi što je antifašistička. To je njezino pravo, ako je časno, po svaku cijenu, pa i uz cijenu proširenja velike Srbije do Karavanki, bit na strani pobjednika, današnji Savez boraca u Hrvatskoj ima se čime ponositi, ali pod navodnicima. Neka se ponosi tim kad nema ničim drugim.

NAČELNO STAJALIŠTE

Treba pisati otvoreno o ustaškom pokretu. Poglavito o zločinu nad razoružanom hrvatskom vojskom. Razoružani vojnici NDH – ustaše i domobrani – i nezaštićeni civili okrutno su poubijani. Neosporne činjenice o tom velikom zločinu prekrivene su velom šutnje. Do jučer se nije smjelo ni spomenuti da su hrvatski vojnici ubijani. Moglo se samo reći da su ih partizani vojno porazili. Zarobljenike kući uputili, a zločince pred sud izveli. Što nije bilo, a moralo je biti, moralo se u prilog partizanima tvrditi i govoriti. Time je, nema dvojbe, učinjen novi zločin. Možda bi se i moglo prijeći preko izrečenih i napisanih tvrdnja bez pokrića u prilog pobjedniku. Svatko o sebi izvrsno misli. Svatko želi i, ako je moćan, traži, da se o njemu lijepo govori, premda to ne zaslužuje. To se nekako da prihvatiti, makar teško i preko volje. Podnošljive su i snošljive laži u prilog pobjedniku. Ali su neprihvatljive i nesnošljive izgovorene, a pogotovo napisane klevete protiv dobra glasa prevarenih, izručenih i okrutno ubijenih. To je ponovno ubijanje ubijenih i novi zločin veći od davno učinjena ubojstva.Tko bi želio lagati na ustaše i domobrane da bi nas, njihovu djecu, ponizio, u pokornosti nas držao i omču nam krivnje na vrat stavljao, neka nam zakaže dan strijeljanja. Manje će nam zlo učiniti tko nas danas, kao nekoć njih, nevino ubijenih, nevine ubije negoli da na nas trajno laže. Jer, postoji višestruko ubijanje. Ne samo mačem, nego i jezikom. Ne samo oružjem, nego i perom i govorom. Čuli smo mnogo puta izreku: O mrtvima samo dobro. Da se bar malo do te poslovice držalo, pazilo bi se što će se govoriti o mrtvim ustašama i domobranima koji se ne mogu braniti. U ime istine, mogli bismo spomenutu izreku zamijeniti načelom: O mrtvima samo istinu. Ne smije se to načelo dovoditi u pitanje, jer na njemu počiva povijest kao znanost. Kad bi se doslovce – bez “zrna soli” – provodilo načelo: O mrtvima samo dobro, nemoguća bi bila povijest. Jer, nekritički bismo izjednačavali sve pokojne. I zle i dobre. Zato je nedopustivo prešutno usvojeno načelo: Ustaša je zao samo zato što je ustaša. I protiv toga i takva zločina treba dignuti glas do Neba pa zatražiti da se već jednom počne ispravno pisati i o njima, bez zlih namjera, imajući pred sobom biblijski navod: “Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika”(Sir 28,17-18). Pogubljeni hrvatski vojnici pali su od mača, a članovi njihovih obitelji, pa i svi njihovi sunarodnjaci padaju od jezika zlih pobjednika. Jer, dok je mač, u širem značenju, završio svoj posao, mač jezika i pera probadao je srce i dušu (Lk 2,35) za njima ožalošćenima. Ožalošćeni su morali skrivati suze, prigušivati jauke i nositi duboke rane. Zato bi trebalo, u ime dostojanstva nevinih žrtava i u ime dostojanstva hrvatskoga naroda napokon reći istinu. A istina oslobađa. I šutnjom se može počiniti veliki grijeh. I praznim, a pogotovo lažnim riječima. Lagalo se bez pomisli na posljedice, unatoč riječi: “Mrzim na laž, grsti mi se ona” (Ps 119,163).Govorilo se o ustašama i domobranima bez provjere i traženja dokaza. Svako njihovo dobro djelo vješto se krilo, premda je učinjeno bilo. Krilo se zbog straha, ali i ne samo zbog straha nego i zbog ljudskoga obzira, unatoč ozbiljnom Isusovu upozorenju: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi” (Mt 12,36-37).

Izvor: fra Martin Planinić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno