Connect with us

Ana Herman

Ana Herman: Nogomet i Božja geopolitika (bitka Davida protiv Golijata)

Published

on

Evo jedan tekst, jučer sam ga napisala. Bogu ništa nije nemoguće učiniti za onoga tko se uzda isključivo i jedino u njega. Jesmo li zaslužili da Bog svoj pogled obrati na nas?

Prije početka samog prvenstva govorila sam da ćemo, ako ikada budemo nogometni prvaci, biti to u Rusiji. Jednostavno, Rusija je „naša“ u svakom smislu. Ako itko u Europi ima istinske povijesne veze s Rusijom, imamo ih mi. Ako itko ima “pravo prvokupa”, tj. pravo „pokoriti Rusiju“, imamo to mi. Od svih vojski i ratnika, naši su bili najuspješniji na svakom ruskom frontu, iako nam je to na sramotu koju donosi stoljetna nesreća služenja tuđincima i ratovanja njihovih, a ne naših, ratova. Razliku od naših uspjeha čini častan ruski admiral Senjavin, inače gorljiv neprijatelj Turske i Osmanlija, koji je sačuvao Korčulu od razuzdanih crnogorskih divljaka tijekom rata protiv Napoleona.

I, došla prilika za presložiti karte. Umiješao se sam Svevišnji Bog, Jahve nad vojskama, Svetac Izraelov, i odabrao zemlju za bojno polje (koja napreduje u obraćenju), odabrao vojske za boj (razne izborne vrste) i odabrao svoju baštinu da bije njegove bitke i njemu, samo njemu, slavu daje – da se kroz njega proslavi Ime njegovo – donosi u izvrsnoj rašlambi Ane Herman, Nacija.hr.

Argentina je pala od hrvatske noge kao znak njezinog sveopćeg otpadništva od vjere u Isusa Krista koje predvodi sam “papa” Franjo. Pad Argentine bio je simbol pada Vatikana i njegova “nauka” sinkretizma, ekumenizma, idolatrije, aštartanizma, babilonstva, gušenja Riječi i izvrtanja Istine.

Rusija nije pala (Ivan 20,4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob), već nas je pustila Božjom intervencijom, onim promašenim jedanaestercom, otvorili su nam vrata. Pokazala je time tko ima prvenstvo, primat od slavenskih naroda, tko je vođa i izvor u borbi većoj od nogometa.

Rusija već 73 godine zna da nam duguje zbog svoje šutnje još od 2. svjetskog rata. Naoružala nas je i pomagala nam osamostaliti se i vratiti državnost, a sad nam je fantastično dobacila loptu za osvetu genocidnim engleskim politikama za Bleiburg i svu drugu muku još od Venecije i Turaka. Možda se pitate kakve sad veze Bleiburg ima s tim? Ima, i to velike.

Na Bleiburgu su zapovijed za pogubljenje jedne desetine hrvatskog naroda i svih protumasonskih i protuatlatističkih snaga dali Englezi. Baš ne da bi se osvetili za postojanje Nezavisne Države Hrvatske, a još manje da bi se dodvorili srpsko-četničko-partizanskim koljačima, već zato da bi spriječili realnu opasnost da će se naša junačka i prekaljena ustaško-domobranska vojska, ubrzo ili jednog dana u miru, konsolidirati i s Rusima se okrenuti protiv njihove britanske jugo-tvorevine – te najljepše zapadno-balkanske zakrpe na komonveltskom dronjku.

Politički i povijesno svjesni Rusi, isto kao i politički i povijesno potkovani Hrvati, to znaju i zato niti se prvi bune što su izgubili, niti je nama neka pobjeda što smo pobijedili: Rusi su samo ispunili svoju obavezu pomoći nam pustiti nas na ogled s Englezima. Osigurali su nam sve preudvjete: Moskva kao simbol nepokorenog grada, Rusija kao simbol države koja prigrljuje Krista nasuprot gay-parada, domaći navijači, povijesna nesnošljivost prema istim britanskim politikama – simbolu masonerije, eugenike, genocida, fašizma, robovlasništva, logora smrti, relativizma, pedofilije, poganije i ritualnih ubojstava.

Ovo će biti bitka između Davida i Golijata, bitka koja nadilazi granice država i ulazi u srž samog čovjeka: sav će kristocentričan, istinoljubiv, pravedan i miroljubiv svijet navijati za Hrvatsku (1. Samuelova 17,45-47), a sav će pogani i masonizirani svijet navijati za Englesku (1. Samuelova 17,43). Mi nismo mali: kad smo složni pod barjakom Božjeg imena i kad svu slavu i čast dajemo njemu jer on je jedini može nositi, nezaustavljivi smo.

Nakon Engleske postoji još jedna razina, nadrazina koja nad nama levitira kao zlo s drugog neba, a to je Belgija. Belgija je umjetna tvorevina dva naroda koja niti se međusobno poznaju niti se druže niti se vole. To je, uz Jugoslaviju koju smo uspjeli uništiti, djelatni uzorak novog svjetskog poretka. U tri riječi, Belgija je zemlja pedofila, Belgija je zemlja Leopolda II, Belgija je zemlja lažnih integracija i saveza. Još je francuski predsjednik de Gaulle protjerao NATO iz Pariza i s gnjušanjem izveo Francusku iz tog saveza ratnih psina, brutalnih izrabljivača i čuvara narko-dilera, da bi jadna i kukavna Belgija, kao prava babilonska bludnica i majke tame, svo to zlo uselila sebi: red euro/nato žgadije, red afro/azijskih “izbjeglica”. Ne zna se tko je jadniji i podmukliji, tko više vara u tom ljubavnom trokutu.

Hrvati, kao ponizna vojska Boga Pravednog, porazit će i staru zmiju Englesku i ričućeg monstruma Belgiju. I ta pobjeda bit će pobjeda Sluge Božjeg Hrvatske (što naše ime, uz ime Izraela, i znači) nad prijestoljima i vrhovništvima ovog svijeta. Kako je na nebu, tako je i na zemlji.

Velik si i strpljiv Jahve Bože naš, stvoritelju neba i zemlje, stvoritelju svega dobroga! Bog si koji snagu daješ odvažnima i hrabrima, malima i neznatnima kako bi se proslavilo Ime tvoje i mi zadobili spasenje i život vječni po njemu, a sve u vjeri u Otkupitelja našega i Spasitelja, Sina tvoga jedinorođenoga prije svih vjekova Isusa Krista

Tekst: mr.sc. Ana Herman

Komentari

Ana Herman

Tko će protiv nas (Hrvata, ratnika) … kad je Bog s nama!

Published

on

Jedna jako zanimljiva objava na profilu Ane Herman, koju obavezno treba pročitati i sjetiti se, što nas je to posebno držalo ‘na nebu’ sredinom srpnja… Prenosimo.

Ne slavim nove godine, ali s obzirom da mijenjamo broj na kalendaru, osvrnut ću se na dva predivna dogadjaja u 2018. godini: nase veličanstvene utakmice i pobjede na Svjetskom nogometnom prvenstvu i na Izrael.

Ponovo gledam doček naših nogometnih ratnika, junaka i pobjednika u Zagrebu od 16.7. Svako toliko zaplačem od radosti i ponosa na to kakva smo veličanstvena nacija, kakav skroman, velikodušan, srčan i iskren narod – mi koji jesmo narod: mi Hrvati, a ne oni drugi, anacionalni izdajice, krezovi, sitne prodale duše mrtvaca. Taj doček, ni malo ne pretjerujem, zajedno sa svim prethodnim danima velikih isčekivanja i jos veće sreće i zajedništva, zasigurno je jedan od tri najsretnija dana u životu svakoga od nas.

Ti dani bili su dani naših istinskih ja: dani kad smo cvjetali iz svojih najdubljih i najčvršćih korjena, kad smo živjeli onako kako želimo svakodnevno živjeti, kad smo bili ono sto težimo biti, kad smo se jedni prema drugima ponašali kao prema najbližima, kad smo se svi poznavali, kad nam ništa nije bilo teško i kad smo bili nahranjeni hranom koja nas, uz vjeru u pobjednika svih pobjeda Isusa Krista, odrzava do današnjih dana i puni nam srce utjehom i snagom da izdržimo. Ako kleknemo pred Boga i u ime njegova Sina obratimo se od svojih grijeha i zamolimo ga, dat ce nam da nam takvi budu svi dani naseg života, a država da nam bude već sad raj :-). Jer Bog će biti naš zaštitnik, a mi ćemo biti njegov narod, njegov posjed.

Drugi veličanstven dogadjaj je nas odnos s Izraelom. Iz tog se odnosa jako dobro vidi odnos dva Davida sa svjetskim Golijatom – masonerijom i njezinom djecom tame i propasti. Ne daju nam, isto kao sto ne daju ni Izraelu, zbliziti se, postati braca po Bogu Jahvi i njegovu Sinu, koga ce Izraelci spoznati i koga ce proslaviti raskajani od natalozenih grijeha, jer tko ce protiv nas ako je Bog s nama?

Tko ce protiv Hrvata, ratnika, i Izraelaca, boraca, ako naše oružje nije od ovoga svijeta, vec s trećeg neba? Tima, u sumanutom smrtnom strahu od sigurne propasti, smetaju čak i moćni zrakoplovi, a ne znaju da koga Jahve uzvisi do nebeskih visina, toga nitko sa zemlje ne može sniziti ni oboriti. Iako je trenutno stanje nepovoljno jer ne daju nam biti obrambeno snažnima, kao ni energetski suverenima, ponosnim pravovjernim Hrvatima narodjenima, radnom bogatima, duhom velikodušnima, zajedništvom ispunjenima, solidarnošću premreženima i ljubavlju prema bližnjem natopljenima, nije sve izgubljeno: pušu novi vjetrovi istine, kovitla se oluja pravde, milost se širi, ostatak se množi. Nije pobjednik onaj tko dobije bitku, već onaj tko ostane na nogama pravednosti.

Stojmo čvrsto svoj na svome, sjećajmo se i nadahnjujmo onim najljepšim što baštinimo, ljubimo jedni druge da nam svaki dan bude najradosniji, živimo i djelujmo da nam ni jedan dan ne propadne (Ana Herman)

Pogledajte video koji je vidjelo skoro milijun ljudi!

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno