Connect with us

Tvrtko Dolić

ALEKSANDAR VUČIĆ OBJAVIO RADOSNU VIJEST Srbi u Hrvatskoj su besmislica

Objavljeno

- datum

Rahmetli Srbih Aleksandar Vučić ima novo pitanje za Region i šire. Što su to Srbi u Hrvatskoj? Pa, drveno željezo! To troje jednostavno ne ide zajedno. Ono “u” ispred Hrvatske jasno ukazuje o kakvoj se konstrukciji radi.

Ako Hrvatska propadne, hoće li nestati Srbi u Hrvatskoj? Svako zlo za neko dobro. Zašto se opcija konačnog rješenja aplicira samo prema Hrvatima? Nezgoda je što je danas hrvatska samosvijest proporcionalna broju Srba u Hrvatskoj. Kako sam po nacionalnosti više Nesrbin nego Hrvat, pitam se što čini to moje labavo nacionalno biće. Vidljiv je suicidan elemenat – ako odstranite Srbe, prestajem postojati!

Nekada smo se u Lijepoj našoj hrvali s germanizacijom, pomađarivanjem i talijaniziranjem. Zar ovo današnje hrvanje sa Srbima u Hrvatskoj nije korak natrag, sve u okvirima odlaska Hrvata sa svjetske scene. Posljednji Srbin u Hrvatskoj živjet će zajedno s posljednjim Hrvatom u Lijepoj našoj. Srbi su izmišljeni protiv Hrvata, ali se Hrvati nisu trebali uloviti na tu udicu, jer su Hrvati velika nacija još od antičkih vremena.   

Iza nas su još jedni dani mrtvih i svetih. Naravno da je među takvima Srba više nego Hrvata, ali živi odlaze na grobove svojima, pa neinformirani turisti steknu dojam da je genocid proveden nad Hrvatima. Ima nekoliko godina kako nisam sreo Srbina, uključujući Srbe u Hrvatskoj. Nije da se izbjegavamo, nego Srba jednostavno više nema. Tko ih može napripraviti za toliko genocida? Prije pet godina, tamo negdje iza Siska, moja široka hrvatska dinarska glavurda uočila je šiljatu pojavu kako se iskrada iz šume Brezovica i odmiče udoljem. Usko lice, uska glava, slika današnje Hrvatske, kao da ga napravio neki Karađorđević. Tko je taj lik sa stisnutim mozgom? Skriveni Srbin u Hrvatskoj, koji se sklonio u šumu? Koliko pamtim, svi su Srbi za Oluje i nakon Oluje protjerani iz Hrvatske. Oluja je za njih konačno rješenje, barem na papiru. Pritrčao sam iznenađen, a nesretnik se uplašio. Reagirao je pozitivno, pregazio Unu, i tako jednostavno prestao biti Srbin u Hrvatskoj. I onda taj novopečeni bosanski Srbin hoće natrag u zemlju iz koje je protjeran! Čovječe, samo sam te htio pozdraviti! I tako ponovno imamo konflikt na ligvističkoj razini. Je li taj lik Srbin u Hrvatskoj, Bosanski Srbin, ili ipak Srbin iz Srbije? Rahmetli Aleksandar Vučić je u pravu. Srbin je samo Srbin, i ništa više od toga. Iza Une, do Drine, i iza Drine. Svi su Srbi zapravo Srbi protjerani iz Hrvatske, koja opet ne postoji. I oni kojima je Kosovo kolijevka Srba i Srbije, protjerani su iz Hrvatske. Srbi su tako najportabilniji narod u povijesti. Nisu se prije Oluje spakirali, nego su stalno spakirani. Malo je teško za shvatiti, ali ako sve gledate kroz prizmu Srpske pravoslavne crkve, sve to ima smisla. Ako su Srbi protjerani iz susjednih zemalja barem na lingvističkoj razini, time generiraju svoje pravo na sve te zemlje. Dovoljno je da se unzipaju.

Iako je uska poput Srbina, još i trula i lako probavljiva, Hrvatska je iz nekog razloga Srbima i/ili Srbijancima kost u grlu. Srbi u Hrvatskoj skrojili su Hrvatsku po svojoj mjeri. Stiskali su je još više, ali je pokrenuta ta nesretna Oluja. Otrpjeli su Srbi i Hitlera i Staljina, ali ih još uvijek žulja naš prvi predsjednik Ante Pavelić. Veliki problem u svakom smislu, pa se to prenosi i na lingvističku razinu, unutar hrvatskog jezika, koji je po Srbima zapravo srpski, što nije daleko od istine, jer je ovakav hrvatski nikakav, kao i današnja Hrvatska do Une. Srbima je i ustaški hrvatski jezik zapravo srpski jezik. Da je hrvatski jezik promašaj, dokazuje njegova sličnost sa srpskim. A da zapravo ne postoji srpski jezik dokazuju Lužički Srbi – polovica njih govori češki, a druga polovica poljski. Jedna polovica te neobične etničke skupine tvrdi da je češki zapravo srpski jezik, a druga polovica tvrdi da je poljski jezik zapravo srpski. Veselim se budućoj tezi da je albanski jezik zapravo srpski. Srbi svi i svuda! Dakle, humanoidi prisutni u Hrvatskoj i duhovno (?) prisutni u Srbiji vode se i kao Srbi u Hrvatskoj, za njihove potrebe obrnute diskriminacije, odnosno lagodnog života bez rada i muke, a dalje od toga Hrvatska za dobar dio njih ne postoji. Oni su poput djece koja ne vole svoje roditelje, ali prihvaćaju nasljedstvo. U novoj reviziji Daytonskog ugovora, Republika Srpska u BiH treba postati Entitet Bosanskih Srba, što vjerojatno iritira oba Milorada, kao i Aleksandra Vučića, koji je podrijetlom Srbih, ali uspješno skriva tu pozitivnu crtu svoje zavičajnosti. Razvojačeni četnik više se niti ne sjeća da je bio ratoborni pobočnik vojvode Vojislava Šešelja.

Daltonska SPC ne prepoznaje Hrvatsku

Još nisam čuo da neki srpski svećenik za “pravoslavni” blagdan uputi čestitke Srbima u Hrvatskoj, ili na bilo koji drugi način spomene ili prizna postojanje Hrvatske, nego šalje dobre želje Srbima u Dalmaciji, Srbima u Slavoniji, i tako redom. Srbima u svim srpskim zemljama, kako ih vide. Ima tu u određenoj mjeri estetske pristojnosti. Zanimljivo je da mnogi Srbi i/ili Srbijanci ne prepoznaju Hrvatsku, ali je za iste postojala Nezavisna Država Hrvatska. Trajala je kratko, ali je utisnuta u sjećanje svih Srba. Bože, kako su četnici bježali pred ustašama! Naša famozna ratna NDH otela se zaboravu jer je na svoj način veličaju Srbi i Srbijanci. Govorimo o godinama kada je Srba u Hrvatskoj bilo više nego Hrvata, a onda je manjina provela genocid nad većinom. A Srba je u NDH bilo toliko, da ih nakon genocida ostalo dovoljno za novi genocid, a neću se iznenaditi ako se među nama skrivaju Srbi za treći genocid nad Srbima u Hrvatskoj. Eto, Milorad Pupovac, predstavnik preostalih, posljednjih Srba u Hrvatskoj, najviše se boji novog pogroma nad Srbima u Hrvatskoj. U terminološkoj zbrci koju Srbi proizvode, današnji pojam Hrvatske prihvaćaju samo uvjetno, koliko je potrebno za konstrukciju da su “iz Hrvatske tijekom Oluje protjerani”. Živjeli su u Republici Srpskoj Krajini, posve izvan Hrvatske, ali su ipak protjerani iz Hrvatske? Time se dovode u kontradikciju da su prognani iz zemlje koja zapravo ne postoji, koju su negirali, pa se može reći da su ih prognali Hrvati, ali ne može niti to, jer ne postoje niti Hrvati, koji su zapravo Srbi, pa su u tome začaranom krugu Ustaški pokret i obrana Hrvatske za Domovinskog rata zapravo nutarnje veleizdaje na razini srpstva. Nikako mi nije jasno zašto Srbi svoje nutarnje probleme Ustaškog pokreta prevaljuju nepostojećim Hrvatima?

Ponovno na najvišoj razini Srbije i Srpske pravoslavne crkve imamo četničku i velikosrpsku tezu da je Srbija tamo gdje žive ili su pokopani Srbi, gdje živi barem jedan Srbin, koji je slučajno preživio genocid, ili je neki Srbin tamo živio, pa i zanoćio, ili je slučajno tamo ukopan. Srbi se u našem susjedstvu pojavljuju kao proizvedeni kolektivitet tek krajem 9. stoljeća, kao odgovor Bizanta na Branimirov prelazak Rimu. Objektivno gledano, na fiziološkoj razini, Srbin ne može negdje provesti niti jedan dan a da ne zapiša teritorij. Cijela Zemlja je zapravo gigantski srpski pisoar. Veselim se izrazu lica posrbljene Angele Merkel kada će srpski gastarbajteri formirati nekakav novi Istočni Berlin, a nije tajna da su Srbi prisutni i u Beču, gdje će uskoro s njima ući u velike probleme kaplar Sebastian Kurz. Nositelji autonomaškog pokreta u Istri, u odnosu na hrvatsko državnopravno naslijeđe, bili su talijanski fašisti i jugoslavenski orjunaši, a danas su to uglavnom Srbi u Istri, koji su za sada podskupina Srba u Hrvatskoj, iako Istra nije hrvatska zemlja. Zanimljivo, Srbi u Istri osjećaju se Istrijanima, a Srbi u Hrvatskoj ne osjećaju se Hrvatima, niti 1 posto. Srpskom “istarskom” autonomaštvu pridodaju se i “Istrijani” podrijetlom Srbi, kao i Talijani priženjeni Srbima ili Srpkinjama. Već po poznatoj matrici, među predstavnicima talijanske manjine u Istri imamo osobe priženjene iz obitelji umirovljenika JNA, pa i KOS-ovaca. Odnosi su toliko isčašeni, da danas Hrvati moraju slijediti tu matricu, tražiti katoličku ravnotežu u Istri kroz tezu da je Istra talijanska, i da zajedno s okupiranim Slobodnim teritorijem Trst treba biti vraćena u državni sastav katoličke Italije, što je naš prvi predsjednik Pavelić svojevremeno mudro proveo. Bitka za Savudrijsku valu samo je slovenska obmana, koja nas treba udaljiti od pomisli da je došlo vrijeme da se katolička Istra i katolička “slovenska” obala priključe matici Italiji. Koga briga što ćemo mi Hrvati nekome pokloniti? Zašto su antifašisti u Hrvatskoj zapeli da Istra ostane u Hrvatskoj, dok istovremeno Hrvatsku ne priznaju? Kao, antifašisti su vratili Istru u sastav Hrvatske, a onda su Hrvatsku poništili. Zašto populacija hrvatske Istre i “slovenskog” primorja (Slobodna zona Trst) treba živjeti u Hrvatskoj ili u Sloveniji, ako bi istoj populaciji u Italiji bilo bolje, i još bi morske granice na sjevernom Jadranu bile značajno pojednostavljene. Kako se dogodilo da Tršćanski zaljev prestane biti talijanski? “Partizanski” pohod na Trst ostavio je svoj trag otimačine tuđeg.

Imamo nepristojnost da vodeći političari Srbije našeg kardinala i blaženika Alojza Stepinca, koji je na svoj način bio Jugoslavenčina, Srbin u Hrvatskoj, nazivaju ustaškim vikarom, u negativnom smislu, kao da se Ustaški pokret u svojoj pobuni protiv “nebeske Srbije” digao protiv samog Boga. Nasuprot primitivizmu čelnika Srbije, vrh Hrvatske treba hladno otvoriti pitanje državnopravnih temelja Srbije, koja se preklapa s teritorijem koji je stoljećima pripadao Turskoj, koji je korijenski Beogradski pašaluk, koji moćnoj Turskoj treba biti vraćen. Neću se iznenaditi ako Srbi pred Turcima ponovno pobjegnu u planine, a Hrvati ponovno izađu na Kosovo polje. Nadam se da su Hrvati danas pametniji, i da ih Izetbegović mlađi i Šešelj mlađi neće uvući u novi rat protiv Turske. Ako Srbi i/ili Srbijanci, i/ili Srpska pravoslavna “crkva”, ne prepoznaju Hrvatsku, zašto Hrvati trebaju prepoznati nekakvu Srbiju, ili Republiku Srpsku? Ako je povratak Sarajeva u Tursku uvjet naše kontrole nad Neumom, zašto bi to nas smetalo? Bilo bi krasno na našim zapadnim i istočnim granicama imati Italiju i Tursku, a kako bi prošle izmišljene slavenske nacije, koga briga za to? Do kada ćemo ginuti za imperije pastirskih skupina? I, kome trebaju Srbi u Hrvatskoj koji ne prepoznaju Hrvatsku? Zar nije bolje da umjesto njih prihvatimo izbjeglice s Bliskog istoka? Kojima ne pada na pamet negirati Hrvatsku, koji svoje prigodne čestitke upućuju na razini Hrvatske, uz poštivanje ove najuže Hrvatske do Une, koju nije uspjela pokoriti niti silna Turska. Vrijeme je da se zapitamo gdje je bio naš interes u potiskivanju Turske, i jesmo li ovako ostali i bez Bosne i bez Hrvatske? Vidite, dok je bilo Turske, Hrvati su kao katolici u njoj bili tiho, ali tada pravoslavnim Srbima nije palo na pamet formirati svoje paradržave u Hrvatskoj, uključujući BiH, niti uz podršku Beča.

Crne rupe hrvatstva i srpstva

Problemu identiteta različite znanstvene discipline prilaze različito. Što je to hrvatstvo, a što je to srpstvo? Hrvatstvo ima svoju evoluciju, od Edena na ovamo, dok je srpstvo ostalo u okvirima njegove početne zadaće s kraja prvog milenija. Jer, kada je riječ o srpstvu, nije to identitet na bazi nekog svojstva ili više njih, nego na osnovu zadaće, koja je od Bizanta postavljena prije tisuću godina. Srpstvo se održalo unutar sveukupne politike protiv Rima i Katoličke crkve, pa se tako rodilo u Bizantu i preživjelo Tursku, i komunizam. Rim je oslabio, Vatikan je postao strašilo za ptice, pa “Srbi antikatolici” trebaju nestati, evoluirati u nešto drugo, ali se to ne događa, nego Srbi i dalje obavljaju danas besmislene bizantske zadaće. Za dvije Jugoslavije i ta dva vala kreiranja besmislene jugoslavenske nacije, te sramotne rasne kategorije, Beograd je bio glavni grad, a Srbi dominantni, pa je jugoslavenstvo ipak ostalo okvir za posrbljivanje. I zato se raspalo. Jugoslavenstvo je bilo toliko “pravoslavno”, srpski pravoslavno, da su u drugoj Jugoslaviji muslimani odstranjeni u zasebnu naciju, da ne remete jugoslavenstvo na razini hristjana, odnosno jugoslavenstvo srpstva i srpskog pravoslavlja. Bizant, Turska, protestantizam, anglikanstvo i komunizam jačali su srpstvo, a nesretno (katoličko) hrvatstvo oslabljivao je i sam Rim, što zbog talijanskih interesa na Jadranu, što na razini nutarnjeg hrvanja s novim, kreiranim identitetima, poput slavenskog iliti slovenskog. Sve to nije oslabilo antihrvatski i antikatolički karakter srpstva. Usprkos tome, dogodilo se da relativno snažna i autonomna hrvatska nacija, katolička brana prema Istoku, postane marginalna u odnosu na sve te kreirane identitete. Srbi su ostali problem za sve zbog slabe kvalitete hrvatske nacije.

Svatko od nas je na svoj način Jason Bourne, koji ostaje normalan zato što zaboravlja i svoje mane, pa ga takva spasonosna slabovidnost može odvesti u ugodnu amneziju. Ludlumov Bourne u amneziji posve zaboravlja svoj identitet ubojice, onaj svoje skupine i svoj osobni, uključujući svoje osobno ime. Umjesto da uživa u toj blagodati, uporno traga za svojim identitetom društvenog smeća. Narod koji se ponašao kao opaki ubojica, i koji je to potisnuo u svome sjećanju, trebao bi postati bolji, u tome “suočavanju sa svojom prošlošću”, ali boljitak u našem susjedstvu ne prepoznajemo. Nitko ništa nije oprostio, nitko ništa nije zaboravio, osim što amnezija zahvaća isključivo Hrvate, kojima se natura definicija da su činili zlo, pa tek nakon što to prihvate, mogu se suočiti sa svojom recenziranom prošlošću. Takav hrvatski identitet zaista je fikcija, podmetanje drugih. Možda se naš hrvatski identitet održao samo na bolesnoj kršćanskoj razini preuzimanja nekakve krivnje, koja se prirodno uklapa uz razapinjanje? Jer, ako smo kao Iliri nekoga nagazili, to se može gledati kao dopušteno uspostavljanje reda u Domaji. Da smo ostali Avari i drugima počinili stostruko veće zlo, to bi se gledalo kao prirodna manifestacija takvog određenja. Teško se oteti dojmu da je hrvatstvo danas nekakav zadani oblik katoličkog defetizma i katoličkog pristanka na vlastito zatiranje. Institut kolektivne krivnje danas je pridržan samo za Hrvate i Poljake. Hrvatski identitet nosi sa sobom svoje istinske grijehe, napose one prema Ilirima i Avarima, ali je nekako proveden redizajn da te grijehe zaboravimo i na toj razini preuzmemo kasnije grijehe drugih.

U svih 8 debelih svezaka Opće enciklopedije JLZ iz 1981. nećete pronaći pojam “Srbi u Hrvatskoj”. Kako se samosvijest Hrvata gasila, posebno u formalno samostalnoj RH, tako su se pojavili Srbi u Hrvatskoj. Malo je neobično da su Srbi s ove strane Une “Srbi u Hrvatskoj”, a oni između Une i Drine samo Srbi. Kao da Bosna i Hercegovina nisu hrvatske zemlje. Obje te prividno različite etničke skupine skupine mogao bi pokriti termin “Srbi u NDH”. Kada malo dulje razgovarate s nekim “Srbinom u Hrvatskoj”, shvatite da je zapravo samo Srbin. Vučić je u pravu. Dobro, a kada će konačno krenuti asimilacija tih Srba koji su različiti od nas? Eto, kažu da govorimo isti jezik, da smo istog podrijetla, a ipak je nemoguće asimilirati Srbina u Hrvatskoj, niti kada se tako predstavlja. U Hrvatskoj su Srbi manjina, i možemo dopustiti njihovo pozitivno nacionalno i vjersko okupljanje, u smislu da u Hrvatskoj Srbi koriste svoja manjinska prava, ali ako idemo protiv Vučića i dalje dopuštamo pojam Srba u Hrvatskoj u nekom zasebnom obliku u odnosu na manjinske Srbe, to može biti opasno, da ne kažemo kako je nekorektno prema Srbijancima. Vidite, u Srbiji nije dopuštena manjina niti nacija “Hrvata u Srbiji”. Pretvaraju ih u zasebnu naciju Bunjevaca, s gušenjem njihovog hrvatskog određenja i hrvatskog podrijetla. Bizant je prošlost, Turska će teško ponovno prijeći Drinu, a srpski i srbijanski rat protiv hrvatske nacije provodi se i dalje, na svim razinama. I još se bosanski Hrvati islamske vjere više osjećaju Turcima nego Hrvatima.

DNEVNIK DIVNE ZEČEVIĆ ZDUNIĆ

Domovina je pjesnički i demagoški rekvizit

Divna Zečević Zdunić, hrvatska pjesnikinja srpske nacionalnosti, autorica je zbirki pjesama Netremice (1976), Pjesme i fragmenti (1990) i Autoportret s dušom (1997), u kojima je izrazila osjećaj osamljenosti, čime je zapravo izražavala svoj osobni otpor kolektivnom identitetu. Novost je njen dnevnik “Život kao voda hlapi” – selekcija njenih dnevničkih zapisa po izboru Marije Ott Franolić i uz filter Zdunića, supruga Divne Zečević i nasljednika autorskih prava, koji je do 2026. zabranio objavu nekih zapisa Divne Zečević o poznatim suvremenicima. “Šešelj je vukodlak, a vukodlaci stvaraju povijest u krvi” – zapisala je Divna 1. kolovoza 1991. “Pričaju neki da se vodi osvetnički rat. Osvete nema. Postoje samo ubojice i žrtve.” Nadnevka 10. listopada zapisala je: “Vukovar je okružen i napadaju ga sa svih strana već 45 dana. Uskoro će 17 sati i vijesti. Poginulo je preko dvije hiljade ili dvije do tri hiljade srpske vojske u osvajanju Vukovara. Ljudi ginu ni za što. Ginu ljudi da bi sve bilo vraćeno zemlji kojoj pripada gradić… Nakon rata – prepolovit će se broj Srba u Hrvatskoj, najmanje je da će se prepoloviti; stradanja će se nastaviti i nakon rata, jer je mržnja protiv osvajača ogromna; stradat će i krivi i nedužni.” Jeli to bilo proročanstvo ili su originalni zapisi prošli neku kasniju recenziju? “U Osijek su došli neki Srbi iz Antunovca, protjerani, samo u papučama; sigurno da ima međunacionalnih lokalnih obračuna” – napisala je 21. studenog 1991. “Pao je Vukovar… U Hrvatskoj se sprema zakon o manjinama, kao da to nisu mogli odmah učiniti, možda ne bi došlo do ovog užasa, tko zna; ali – lako je moguće da bi došlo do osvajačkog rata usprkos svemu. Grupa ljudi – osjetila je silu u svojim rukama, armiju …”  

Bilo da smo preživjeli avanturizam grupe ljudi, bilo da smo pretrpjeli agresiju pomahnitalog srpstva, dnevnički zapisi Divne Zečević predstavljaju najviši izraz razumijevanja sa strane srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Dalje od toga imamo nepremostive razlike u biću nacije, u koncepciji nacije. Divna Zečević pisala je na latinici, ali se dugo mučila s potrebom da svoje pjesme objavljuje na ćirilici, da ih nakon hrvatske prakse i potpune integracije u hrvatski život i hrvatsku znanost, prividno postavi u okvire srpske književnosti u Hrvatskoj. Glede najava da će njen odnos prema Domovini kao pjesničkoj izmišljotini izazvati reakcije, one su na svoj način opravdane. Naime, 3. svibnja 1991. Divna je zapisala: “Ne postoji ideja za koju bih poginula, najmanje za pjesničku izmišljotinu 19. stoljeća – domovinu! Domovina je pjesnički i demagoški rekvizit. Država, međutim, ona pripada Hrvatima; ne bih ni za državu ginula, ni za hrvatsku ni za srpsku državu.” Duga je hrvatska državnopravna povijest, ali na razini duše ipak dominiraju Domovina i Lijepa naša. Mi imamo Domovinu, a Srbi Otadžbinu, i to će tako ostati. U osnovi toga ne leži pjesništvo. Tankoćutna Divna ipak nije prepoznala kulturološki i civilizacijski značaj doma i Domovine u hrvatskom identitetu i u svakodnevnom bitisanju većine Hrvata, pa nas ne treba čuditi nerazumijevanje od strane balvana Aleksandra Vučića, pobočnika Vojislava Šešelja, kao niti sveopća protuhrvatska histerija u Hrvatskoj i šire protiv našeg određenje za dom i Domovinu, određenja koje nije postavio prvi hrvatski predsjednik, nego se takvome određenju priklonio, što je civilizacijska obveza svih nas, svih Hrvata.

 

Tvrtko Dolić

Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno