Connect with us

Društvo

Ako banke na kreditima s klauzulom u švicarcu nisu zarađivale, zašto te kredite nisu konvertirale u pogodnije za sve nas?

Published

on

NE POSTOJE ŠPEKULATIVNI STAMBENI KREDITI     Očajni dužnici banaka tresu se od grčevitog smijeha. Pala je nova izjava Zorana Bohačeka. Za to treba imati želudac. Predstavnik tko zna čega i tko zna koga, reče da banke nisu zarađivale na kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku. A na čemu su onda ostvarile toliku dobit? Eto prilike da naši bankari svojim maticama u inozemstvu prodaju tajnu zanata, da i one zarađuju u svojim zemljama.

U brkanju stručnih pojmova i kategorija socijalne skrbi istakao se i Vedran Šošić, viceguverner HNB-a. Nametanje samo socijalnog aspekta glede stambenih kredita zapravo je pokušaj razbijanja zajedništva u udruzi Franak. Proizvod s greškom imaju pravo vratiti svi, pa i bolji kupci. Norme EU zahtijevaju jednak tretman dužnika prema kreditnom riziku. Lažna briga za socijalno ugrožene rasterećuje odgovarajuće ministarstvo.

Banke su posijale krivu terminologiju

Napad Bohačeka i lažnih stručnjaka na etablirane znanstvenike dio je šire opstrukcije cjeline znanosti, pa se i banke upuštaju u njima stran novogovor. Vjerovali ili ne, banke su veći broj stambenih kredita proglasile špekulacijom dužnika. Naravno da špekulanata na tržištu nekretnina uvijek ima, kao i u svakoj drugoj trgovini, ali su to bili kupci s gotovinom ili kupci na rate bez kamata. To sebi mogu priuštiti i banke. Dužnici ne, jer baš zbog tog defekta prihvaćaju preskupo, pokazalo se lihvarsko financiranje od strane banaka. Kako zaraditi na kupnji stana na kredit, kada u uvjetima male inflacije i deflacije već zbog kamata plaćate stan 50 posto skuplje od njegove tržišne vrijednosti, i još su tržišne cijene pale, i još je porastao tečaj valute iz klauzule. Na stanovima su izgubili i špekulanti, oni koji su kupovali za gotovinu i tako ostvarivali popuste i do 30 posto. Niti jedan stambeni kredit u RH nije bio špekulativan i ne može biti špekulativan. Niti prvi, niti drugi, niti deseti. Iznenadio me moralni pad Borisa Lalovca, koji je počeo pjevati bankarske cajke, pa zbori o špekulativnim stambenim kreditima. U jednom trenutku iskreno sam pomislio da Boris Lalovac o financijama i monetarnoj politici nešto zna. I da Zoran Milanović ima iskrenu namjeru pomoći prezaduženim sugrađanima.

>>> Punoglavci napadaju profesore Lovrinovića i Jakovčevića

Kad tamo, umjesto značajne pomoći dužnicima, država poboljšava stanje banaka. Poslovne banke, HNB i Vlada svaku pozitivnu inicijativu okrenu u korist (stranih) poslovnih banaka. Tako je bilo kada je HNB oslobodio pričuvu banaka za kreditiranje

Poslovne banke, HNB i Vlada svaku pozitivnu inicijativu okrenu u korist (stranih) poslovnih banaka. Tako je bilo kada je HNB oslobodio pričuvu banaka za kreditiranje gospodarstva, a onda su ta sredstva preusmjerena državi kao skupi krediti, koje država niti ne pokušava reprogramirati, da bi sve poslužilo kao izgovor zašto država mora popuštati poslovnim bankama.

gospodarstva, a onda su ta sredstva preusmjerena državi kao skupi krediti, koje država niti ne pokušava reprogramirati, da bi sve poslužilo kao izgovor zašto država mora popuštati poslovnim bankama. Slično monetizaciji autocesta, kao da se država obvezala nadoknaditi stranim bankama smanjenje prometa i dobiti, pa kada nema druge, država se skupo zadužuje kod tih istih banaka, a u svijetu je kapital jeftin i dostupan, neovisno o kreditnom rejtingu zemlje, do kojeg danas drže samo oni koji traže izgovor za uništavanje zemlje. Kada je Slavko Linić trebao ukinuti kamatu na kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku, on je fiksirao kamatu na 3,23 posto, tek toliko da spriječi odustajanje dužnika od daljnje otplate kredita. Slično banke pokušavaju inicijativu udruge Franak okrenuti u svoju korist. Kada se već upustio u zamrzavanje tečaja franka za obračun rata “kredita u švicarcu”, Zoran Milanović morao je postaviti 5,5 kuna za 1 CHF. Ovako je taj obračunski tečaj švicarca za kredite postavio na 6,39 kuna, što je već dotuklo mnoge, a ima za funkciju motiviranje onih koji plaćaju rate da to nastave. Neću se iznenaditi ako jednog dana saznamo da je Milanović fiksirao obračunski tečaj švicarca na 6,39 kuna na zahtjev banaka.

Loš kredit vodi se kao NPL – non performing loan, što se u slengu bankara interpretira kao krepano kljuse. Usprkos tome, banke pokušavaju Javnosti podvaliti terminologiju socijalne skrbi, da bi tako loše kredite utrpale državi, i o trošku svih nas očistile svoje portfelje. Provodi se široka kampanja da državni proračun preuzme nenaplativa potraživanja banaka. Uključene su poslovne banke, HNB, ministri i ekonomski analitičari pod kontrolom banaka. Dakle, sve vodi k tome da država preuzme niskobonitetne klijente banaka. U socijalnog radnika prometnuo se i Vedran Šošić. “Dužnici su vrlo heterogena skupina, pa ne postoji jedno rješenje koje bi bilo primjenjivo na sve.” – kaže nam Šošić. Možda su dužnici heterogena skupina, ali izjaviti da su “vrlo heterogena skupina”, to može doći iz heterogeno slabašnog intelekta, kojemu nedostaje intelektualna širina. Nikakvo čudo, siroti Vedran Šošić sav svoj radni vijek proveo je u HNB-u. Razvijao se uz Željka Rohatinskog i Borisa Vujčića, pa je još dobro ispao.

Neka se glavni bankari konačno izjasne 

Izvješće HNB-a za potrebe udruge Franak ne sadrži nikakvu analitiku po bankama, da problematične transakcije s maticama ne spominjemo. Svejedno, profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević dokazali su da totali po kvartalima ukazuju na to da banke nisu valutno pokrile kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Dakle, banke su se upustile u špekulaciju i kada u svezi stambenih kredita spominjemo špekulacije, one se mogu pripisati samo bankama. Profesori Lovrinović i Jakovčević dokazali su da je u 2008. godini 70 posto zaduženja banaka (27,6 milijardi kuna) bilo pokriveno swapovima na kojima su domaće banke prikazale gubitak od 3,3 milijarde kuna, ali je zato dobit od tečajnih razlika u iznosu 3,5 milijarde kuna kanalizirana inozemnim maticama.

Želimo istaknuti da se međuvalutni swap prema međunarodnim računovodstvenim standardima knjiži izvanbilančno, što je možda stvorilo zabunu da je instrument popuno neprikladan za špekulaciju na deviznom tržištu, jer se tijekom njegovog trajanja uopće ne mijenja valutna struktura bilance niti je tome namijenjen. Što se tiče derivata, banke su sklapale ponajviše ugovore o međunarodnom swapu.” – izjavio je Bohaček, a mi valjda trebamo gledati fiktivno prebijanje banka/matica strogo kao međunarodnu transakciju. Ali, međunarodne transakcije moraju se prijaviti. “Swap je financiranje banke u jednoj valuti uz istodobni plasman druge valute na dogovoreni rok, a međuvalutni swap uopće ne mijenja valutnu strukturu bilance koja bi bila osnova za ostvarivanje rezultata s obzirom na tečajni rizik” – izjavio je za Večernjak Bohaček, a nas više ne zanima njegova udruga, za koju nismo sigurni predstavlja koga predstavlja, nego stav glavnih bankara. Znate, iskrivljavati značenje bilance i swapa, od transakcije do transakcije, tome treba stati na kraj. Bohaček nam podvaljuje suženu definiciju swapa, a mi smo sve više uvjereni da to nije bio takav swap, i da su tko zna kakvi derivati poslužili najprije za izvlačenje dobiti u inozemne matice.

Za relativiziranje svega pobrinuo se i Vedran Šošić. U Večernjakovom Obzoru ponavlja tvrdnje Zorana Bohačeka, ali niti on ne daje analitiku, a Bože sačuvaj da nam netko sa strane poslovnih banka ili HNB-a prezentira konkretne transakcije, uključujući derivate rizika na potezu “domaća” poslovna banka – inozemna matica. Šošić je previdio da smo u EU niti dvije godine i da poslovanje inozemnih matica u svezi “kredita u švicarcima” nije interna stvar ECB-a. Nije to niti danas. Naravno da je regulator u Hrvatskoj trebala biti HNB, ali je takav nadzor izostao, dijelom i zbog nesposobnosti u HNB-u da promet i igre s derivatima pravilno iščitaju. Da nije bilo tako, HNB bi nakon pritiska Javnosti otvorio podatke, ako takve podatke uopće ima.

Nameće se jedno logično pitanje. Ako banke, kako tvrdi Zoran Bohaček, nisu zarađivale na kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku, zašto te kredite nisu konvertirale u povoljnije za njih i za dužnike? Zar nije interes banaka da klijenti lakše otplaćuju rate, i da se tako u ovoj zemlji poveća kupovna moć i potrošnja? Više posla za nas, veća kupovna moć, više posla za banke, bolje i za matice. Ispada da je bankama svejedno koja je valutna klauzula u pitanju, pa kad je već tako, svedimo preostale glavnice kredita na valutnu klauzulu u euru, konverzijom po početnom odnosu. Banke mogu pozicije švicarca svesti na štednju klijenata, i razliku krasno pokriti s danas jeftinim eurima. Jesu li strane banke tu da namjerno guše ovu zemlju? Postavlja se pitanje naše tolerancije, da ovakve strane banke zadrže koncesije u Hrvatskoj, napose one koje garantiraju promet i dobit.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno