Connect with us

Kultura i vjera

AKADEMIK ČIĆ: ‘Svi elementi Antikristovog državnog uređenja počeli su se ostvarivati – vlast je pala u ruke Sotone!’

Objavljeno

- datum

‘USPON I PAD ZAPADA’: PRESUDNA VREMENA ZA HRVATSKU    Ovako prezentiranu istinu o svijetu, teško ćete čuti igdje drugdje! 

Jedan od jačih (ako ne i najjači) hrvatskih, katoličkih intelektualaca, akademik s tri fakulteta, objavljenih preko tisuću članaka i preko 10 knjiga, Emil Čić dao nam je do sada najopširniji intervju u kojemu je fantastično opisao stvarno stanje svijeta u kojemu se nalazimo! Pomalo proročki, ali vrlo stvaran razgovor tražili smo od akademika Čića nakon što je nedavno izdao knjigu na kojoj je radio 8 godina a koja je zapravo nevjerojatna. Knjiga se zove ‘Uspon i pad Zapada’ i zapravo, to je djelo jedno od vrijednijih na europskoj ‘filozofsko-povijesno-književnoj’ sceni, jer unutar knjige je sazdano svo znanje koje nam je potrebno da bi razumjeli povijest, sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda i Europe!

Kroz razgovor s gospodinom Čićom saznajete ono što nećete saznati nigdje drugdje, a to je brutalna istina o odlučnim vremenima u kojima se nalazimo, te o svemu što moramo učiniti da bi kao narod preživjeli budućnost!

Vaša najnovija knjiga “USPON I PAD ZAPADA” koja je izašla prije mjesec dana, daje, kako to sami u predgovoru kažete, katoličku paradigmu stvarnosti u ovim odlučnim vremenima, a koja se ne može shvatiti bez filozofije povijesti, tj. višeg metafizičkog uvida. Objasnite nam za početak zašto su ovo odlučna vremena i zašto nam samo kristocentrična filozofija povijesti može dati odgovore na uzroke nevolje sadašnjeg trenutka zapadne civilizacije, ali i o njenoj budućnosti?

Ovo su odlučna vremena iz mnogo razloga: masovni otpad od katoličke vjere odredio je sudbinu mnogih naroda u sadašnjosti, odredit će i njihovu skoru budućnost. Naime, duhovni pad bivših kršćana skida s njih i Božju duhovnu zaštitu, ovo pak ima utjecaj na cvjetanje idejnih, ekonomskih i političkih posljedica u Europi i cijelom svijetu. Već smo na mnogim portalima u Domovini i svijetu mogli pročitati kako Sjedinjene Države Amerike u svijetu vode multidimenzionalni Treći svjetski rat i da se ostvaruje Novi svjetski poredak, koji se ne temelji na kršćanstvu i Kristu, već na nekakvoj sintezi svih religija. O tome su napisane i stotine, ako ne i tisuće znanstveno argumentiranih knjiga. To znači da će se stupanj razaranja kršćanske kulture i civilizacije pojačati i da će krajnji ishod biti termonuklearni rat, kao krajnja posljedica porasta zloduha u povijesti i kao kazna za grijehe svijeta.

Krist je središte i temelj katoličke povijesti filozofije, oko Njega se sve kreće, svojom pojavom u povijesti, On je pokretač promjena u povijesti, koje bi bile nezamislive da Krist nije bio uosobljeni Bog. Tko je danas sposoban osnovati bilo koji pokret koji bi pozitivno mijenjao svijet? Koja je religija prije i nakon kršćanstva pozitivno mijenjala svijet? Niti jedna. A Krist je pokrenuo Bliski Istok i Europu, a potom i ostale kontinente, iako svi nisu pokršteni. Koja je civilizacija toliko procvjetala kao što je to slučaj s europskom civilizacijom, koja to zahvaljuje temeljima katoličke vjere? Europljani danas nemaju pojma o tome da su njihovi korijeni kulturnog i tehničkog razvoja prvenstveno kršćanski, a ne grčko-rimski, iako i te civilizacije nisu bile bez određenih filozofsko-političkih utjecaja. Europljani su dospjeli do stanja duhovne i mentalne zaostalosti i zato nisu sposobni doprijeti do dubine povezanosti Krista i razvoja vlastite kulture i civilizacije, pa i vlastite vjerske sudbine. Ovo su odlučne godine zbog toga što će se u kratkom vremenu dogoditi dramatične promjene sloma državnih ekonomija, proširenje ratova, a visoko je vjerojatan i nuklearni rat. Uzroke svemu tome objašnjava moja knjiga: od pokrštenja do otpadništva Zapada.

Vaša knjiga je jako slojevita, plod je promišljanja i znanstvenog truda kroz više od osam godina, trud oko istine iziskuje pravo herojstvo, borbu sa stereotipima demokracije koja može biti jako opasna. Kakva je današnja sudbina katoličkog intelektualca?

Mi živimo u vremenu mafijaških klanova stranaka na vlasti, što je vaš tiskani “7Dnevno” od 17. srpnja izvrsno dokazao u intervjuima i komentarima. Dakle, demokracija u kojoj živimo vlast je najgoreg modela prijetvornog ološa, ohlokracije (vlast najgorih), kako je rekao filozof Berdjajev, koji na raspolaganju imaju ostatke UDBA-e, koja je i prije bila kriminalna organizacija, a sada je samo dobila prenamjenu s drugačijim zadatcima. Mi živimo u postkršćanskom društvu u kojem su komunisti u Hrvatskoj poprilično razorili svetu Katoličku Crkvu, pobivši prethodno oko 600 – 800 svećenika, nakon čega su vrbovali agente u toj istoj Crkvi, stvarajući svećenička “udruženja” protiv kojih se borio Sv. Stepinac, dok je u isto vrijeme masonerija u svoje redove uvlačila slojeve svećenstva: pogledajte samo koliko ih legalno ima u “Družbi braće hrvatskog zmaja”, koju je analitički do kosti ogolio autor članaka na Croative.net od 20. srpnja. U uvjetima masoniziranog antikatoličkog duhovnog ustroja katolički intelektualac koji brani i zastupa izvorna načela katoličke doktrine nigdje nije priman bez izvjesne rezerve: svi se pretvaraju i glumataju da su dobri katolici, filozof govori istinu, a za istinu se nitko ne želi boriti. Katolički duhovni i državni ustroj je teokracija, a Crkva se više ne bori za svoj ideal teokracije: spojiti Božje i državno postalo je neprovedivo, jer u svijetu zla katolištvo se bori za goli opstanak.

Što se tiče materijalne strane, katolički intelektualac je guran na dno egzistencije, jer masonska vlast ne stimulira kreativnost, već gleda kako da uguši svaku slobodnu misao, slobodnog intelektualca, da bi narodne mase mogla pretvoriti u roblje i zadržati ih u statusu roblja, bez izvorne narodne inteligencije, koja predstavlja narod. U sustavu ovrha, koji je izvrsno koncipiran način uništenja cijele privrede, svakog pojedinca i cijelog hrvatskog naroda, savršeno se provodi samovolja, pa se čak krše propisi i zakoni: i mene su dohvatili zloporabom zakona o ovrhama i upravo su mi blokirali sve prihode s ciljem egzistencijalnog uništenja (kao što rade i svem narodu). S tom razlikom da protuhrvatsko zakonodavstvo i vlast ima ljude koji strogo prate sve one koji razumiju što se događa u politici, pa im specijalno nastoje otrovati život svim vrstama šteta. U mom slučaju zloupotrijebili su zakon o ovrsi na prihode na nekoliko načina: prvo na taj način da su izvukli stari dug, koji je bio plaćen i pretvorili su ga u novi dug koji treba platiti. Naime, kada sam prije kojih četiri godine platio porez, na vratu mi je bio dug pred ovrhu od oko 36,000,oo kuna, koji sam platio. Taj dug bio bi po njima drugi dug po redu uz prethodni, jer kada sam poreznog činovnika pitao dugujem li još nešto, odgovorio je da je sve riješeno. A onda su me nakon tri i pol godine iznova počeli progoniti, sa navodnim prvim dugom i kada sam se žalio na zastaru duga donijeli su zbrkanu odluku u kojoj po konačnoj formulaciji ništa nisam dužan, a onda (u istom dokumentu) i dodatnu formulaciju da sam dužan. Takvo zbrkano rješenje o ovrsi nužno predstavlja oslobođenje od bilo kakvog duga i odvjetnici su mi potvrdili da je to tako, no kako se kod nas ne poštuju nikakvi zakoni, žalba nije uvažena, a kako sam ja vlasti svojim nastupima jako “omilio”, jasno je da su kontrolori mojih javnih nastupa tražili načina kako da me oštete i odlučili su to učiniti putem financijskog progona.

Jasno je da moj status u ideološki jasno profiliranom antikristovom državnom uređenju, nakon svih mojih pisanja, ne može biti sjajan i da ja kao kršćanin i svjesni hrvatski intelektualac moram prihvatiti maltretiranja i najniži status u društvu, jer to je uostalom uvijek bila sudbina katolika.

Vi ste, uz ostalo, muzikolog po profesiji. U knjizi se spominje i demonska snaga glazbe. U staroj Grčkoj su navodno postojali tonaliteti koji se nisu smjeli upotrebljavati, jer kvare mladež. Kolika je moć manipulacije preko glazbe, ali i umjetnosti općenito?

>> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Temelj grčke filozofije počinje s Pitagorom i njegovim mjerenjem glazbenih žica: u grčkim gimnazijama pitomci su po završetku bili nazivani “musicos”, obrazovani u duhu božice Muze. Svaka grčka pokrajina imala je svoj tonalitet, pa smo po grčkim pokrajinama dobili nazive ljestvica – jonska, dorska, eolska, lidijska, eolska itd. Grci su proučavali utjecaj tih ljestvica i skladanih melodija, pa su zaključili da glazba može oblikovati dušu, ali i proizvesti razorna raspoloženja. Stoga su sugerirali nadzor nad glazbom. Moć glazbe je ogromna: ona se ne obraća umu već podsvijesti, srcu čovjeka, pa ako čovjek nije dobro odgojeno biće glazba može razoriti njegov nervni i duševni sustav. U psihijatriji postoji disciplina koja se zove muzikoterapija i muzikoterapeuti/psihijatri imaju čak i svoje kongrese, a na jednom takvom kongresu sam i ja sudjelovao i čitao referat, na poziv jednog našeg čuvenog psihijatra, koji čita moje radove o glazbi i cijeni moju glazbenu djelatnost. Nema nikakve dvojbe da je glazba ključni element ustroja, ili rastroja društva, jer neposredno utječe na podsvijest društva: u svojoj knjizi “Hrvatska glazba i glazbenici” naveo sam da su već mudri Stari Kinezi prije par tisuća godina u svojoj prvoj enciklopediji naveli da propadaju oni narodi i države koji slušaju nećudorednu glazbu. U tzv. “modernom” društvu tehno – glazbu, i razne oblike rock – glazbe trebalo bi zabraniti, jer je priroda tog zvuka divljačka, ritamski zaglupljujuća i duševno opasna, o čemu je lijepi broj spisa i knjiga objavio i bivši Papa Benedikt XVI., koji je izvrstan glazbenik i teoretičar glazbe. Budući da liberalizam zloupotrebljava glazbu za nadzor masa, stručna riječ ne može doći do izražaja i sve do pada sotonske prirode demokracije ništa se ne će moći promijeniti, dakle, sve dok taj demonski sustav ne propadne.

Zanimljiva je Vaša misao o komunizmu kao o idealnom društvu za bogatu elitu tj, urotu bogatih naspram svih ostalih, zvuči kao oksimoron, ali daje odgovor na crvenu nit koja se provlači od 68. do Obame. Objasnite nam to pobliže?

Još u prvoj polovici XIX. st. španjolski filozof povijesti Juan Donoso Cortes lijepo je objasnio da su tzv. “narodne revolucije” u pravilu plod novca privilegiranih klasa, čiji tribuni manipuliraju masama. Također je, kao visoki španjolski diplomat, iz obavještajnih izvora znao i naveo da iza svih ljevičarskih revolucija već u njegovu vremenu stoji – Britanski Imperij. On je predvidio anarhističko državno uređenje (komunizam) u kojem će biti provedena najužasnija i najkrvavija diktatura kakvu svijet nije vidio. A tko je projektirao komunizam? Masonski liberalizam! Komunizam je rođen i stvoren u Britaniji, a podržan i u Americi: britanska vladajuća masonska klasa uvidjela je da je komunizam najbrži put do uništenja i ovladavanja kršćanskim društvom i to je bio razlog za financiranje svih ekstremnih ljevičarskih pokreta i tim pitanjem su se pozabavili ozbiljni povjesničari (poput npr. R. Eppersona, ili C. Quigleya), koje najgluplji među ljudima nazivaju “teoretičarima urota”, jer je to njihova samoobrana od intelektualne obaveze da se politički odnosi temeljito prostudiraju – na najdubljoj razini. Najlakše je vjerovati da se o svemu možemo dogovoriti i da ne postoji politički plan, koji će izigrati sve dogovore.

Konačno u knjizi “Partijsko zlato” ruski KGBovac, pod pseudonimom Igor Bunič, među ostalim, opisuje i partijske zabave boljševika na kojima ovi dolaze odjeveni u otmjenu odjeću one građanske klase koju su pogubili i tako se stvorila nova i lažna elita, umjesto one odgojene i prave. Kako je to lijepo opisano u tiskanom izdanju “7Dnevno” i kod nas mi vidimo da je neprovođenje lustracije u Hrvatskoj dovelo do toga da lažna komunistička elita na sva radna mjesta dovodi svoje potomke, dok je prirodna konkurencija najsposobnijih u društvu u cijelosti onemogućena i isključena: dakle, komunizam je nedjelo bogatih i on stvara novu lažnu elitu u osvojenim zemljama, u kojima komunistički tajkuni/bogatuni i dalje održavaju svoje privilegije i vladaju prethodno podjarmljenom nacijom, a u suradnji s britanskom masonerijom, koja im je sve to omogućila – dok i njih prvom prilikom netko ne pomete.

Započeo je trend ukidanja gotovine. Svaki čovjek na ovom planetu je i radnik i treba dobiti zasluženu plaću. Gospodar njegove plaće postaje banka, koja vrti virtualni novac. Možemo li reći s pravom da počinje novo robovlasničko društvo u koje ljudi ulaze čak dobrovoljno?

Pa, stvarno smo već ušli u robovlasničko društvo, jer banke su postali virtualni gospodari čovjeka, pa se o nekoj kršćanskoj solidarnosti i uzajamnim obzirima propisanim od evanđelja uopće ne može govoriti. Bankarski sustav vladavine nad čovjekom je protukršćanski sustav, to je ozakonjenje zločinačkog sustava u kojem monetarne službe, koje su u normalnom društvu pomoćne i sporedne službe tog ljudskog društva, zahvaljujući korupciji političara koje provode bankari (o čemu imamo brojne afere po novinama, kad se nešto otkrije), predstavljaju stvarnu vlast nad životima. U katoličkoj vjeri kamatarenje je bilo zabranjeno i pripadalo je u velike grijehe. Danas o tome nema ni riječi. Umjesto da bude sredstvo novac je postao roba koja se naplaćuje zločinačkom kamatom! Bankari su ti koji odlučuju u koje će projekte ulagati, a to bi trebali činiti najbolji ljudi u naciji, uz podršku političara: političari cijelu državu zadužuju kod bankara umjesto da se bankari zadužuju kod države i traže dozvole za ulaganja koja ne bi bila u suprotnosti s interesima nacije i države, bankari odlučuju o tome hoće li novac biti virtualan ili papirni, a u stvarnosti država je ta koja bi im morala postaviti ograničenja radi zaštite sustava i sprječavanja isteka kapitala iz države. Zahvaljujući svemoći bankara preko noći bilo koja država može bankrotirati, može biti ispražnjena od SVIH novčanih sredstava i ta sredstva naprosto mogu preseliti u neprijateljsku državu, jer političari kao pijuni bankara uopće ne vode računa o nacionalnoj sigurnosti: nacionalna sigurnost prepuštena je neodgovornim pojedincima, koji su šefovi banaka. Amerika je već bankrotirana zemlja, njezin novac je bezvrijedan papir, ali zahvaljujući raznim lažnim transferima, nafti, ratnim pljačkama zemlje poput nekad bogate Libije itd, te lažnim pokrićima vrijednosti novca – nepostojeći kapital stalno dobiva virtualna pokrića.

Što se tiče najavljivane provedbe potpune virtualnosti novca, to je ona opasna situacija u kojoj politički i vjerski nepodobna osoba više ne će moći ni trgovati ni kupovati, jer će u diktaturi nepodobnima biti nemoguće da posjeduju virtualni novac, a papirni (kao zaštita osobne slobode) više ne će postojati. Najgore od svega je to da će se za posjed virtualnog novca morati biti čipiran poput stoke na nekoj farmi, a to čipiranje ne će značiti samo kontrolu nad prihodima i političkom podobnošću osobe, već će značiti i nadzor na mislima, voljom i duhom osobe. To je onaj čuveni zagonetni “žig zvijeri”, kojeg nam je Bog najavio po Objavi/Apokalipsi po Sv. Ivanu.

Otkud tolika neosviještenost još uvijek kršćanskog Zapada u pogledu manipulacije korumpirane manjine političara, institucija i intelektualaca?

Tragedija Zapada je utemeljena na cijelom nizu vjerskih slomova, a posebice na gubitku svjetskog rata centralnih sila 1918. g. Tijekom i nakon II. svjetskog rata komunisti su vrlo pažljivo poklali sve istaknute svećenike i istaknute katoličke intelektualce, posebno u Hrvatskoj, a masonerija je medijima i političkim djelovanjima kroz cijelo XX. st. gušila Katoličku Crkvu sve dok ju konačno nije i ugušila tj. ušutkala i navela na suradnju pod nedopustivim uvjetima. Tko u Crkvi danas ustrajno i žestoko prosvjeduje protiv civilizacije pederastije? Malo tko, umjesto da cijela Crkva neprekidno urgira i oštro prosvjeduje radi pederskih parada i drugih strahota. Crkva je ugušena, a pod utjecajem “modernista” ona je i izmijenila neke svoje tvrde stavove prema ljevici, koja je uvijek bila masonska. To govori samo za sebe. Vjernike masovno više nema tko obavještavati i usmjeravati kako da djeluju. Ono što se čini je sve nekako mlako i sramežljivo, ili uliznički, tako da se ne može govoriti o pravom duhovnom vodstvu Crkve Božje. Ima li Crkva Katoličku Stranku koja bi se baš tako zvala da zastupa pravu katoličku državu? Nema! Nema niti u jednoj državi! To je znakovito! Zašto? Zato jer se vrh predao “demokratskoj” stihiji, očekuje nešto odozdo, “demokratski”, od naroda. A koja je armija dobila rat bez generala, koji joj zapovijeda? Mase treba voditi, one ništa ne će postići same od sebe. Crkva je pobjegla od odgovornosti pred Bogom, pobjegla je od vodstva, a kada nešto i napravi to je neki truli kompromis s demokratskom masonerijom. Tako se ne dolazi do izgradnje katoličkog društva, kakvo je ono bilo skoro dvije tisuće godina.

Koja je uloga kršćanina u ovim odlučujućim vremenima, pasivno promatrati dok se ne izvrši Božja volja, ili je svaki kršteni, kako i sami u knjizi kažete, krštenjem pozvan na mesijanstvo?

Kršćani se moraju organizirati i, kad sve zataji moraju preuzeti, da tako kažem, svećeničku odgovornost. Kada je masonerija u Meksiku počela provoditi teror nad katoličkom vjerom i cijelim stanovništvom, godine 1926. digao se oslobodilački pokret Kristerosa, koji je masoneriju do 1929. g. porazio, ali je mlakost crkvenog vrha prokockala dobivenu pobjedu, te su masoni nastavili vladati Meksikom do današnjeg dana. Posljedice su razorne: cijeli Meksiko je bačen u najmračniju bijedu. Kada je Crkva od masonerije masovno bila ubijana, spaljivana i progonjena, nakon tanke i sumnjive pobjede Staljinovih komunista na “demokratskim” izborima – u Španjolskoj se digao gen. Francisco Franco, budući svetac Kat. Crkve, koji je odlikovan od Pape Pija XII. Najvišim Odličjem Krista radi uspješnog spašavanja kat. Španjolske. Kada su u tzv. Kraljevini Jugoslaviji srbijanski žandari vršili teror i ubojstva hrvatskog stanovništva, a Srbi izveli pljačku nad cijelom Hrvatskom – u Hrvatskoj se digao Ustaški pokret da im se suprotstavi. Time želim reći da katolici moraju preuzeti odgovornost nad svojom sudbinom, onda kada je crkveno vodstvo zbunjeno, ošamućeno i ne zna što da radi. Povijesni primjeri pokazuju da u nekom trenutku Bog diže herojske katolike koji se ognjem i mačem suprotstavljaju sotoniziranom društvu, a takav primjer imamo već u srednjem vijeku s Ivanom Orleanskom, koju je doslovno vodio sam Bog, kada je kraljevstvo zatajilo, kada je Crkva zakazala. Pred neodgovornim vodstvima i u razbojničkim okolnostima netko mora preuzeti odgovornost i provesti sreću junačku – ali s Božjim blagoslovom. Drugačije ne ide. Američki katolici često ističu izreku “Katolici su rođeni za borbu”, koju je u XIX. st. izrekao Papa Lav XIII. (1810.-1903.). I kada ne ide drugačije mora biti tako.

Uloga UN -a u svijetu je da širi multikulturalnost, New Age i seksualne slobode svih vrsta, bajku o održivom razvoju itd. Na to ga obvezuje Rockefellerova zaklada i ona crvena nit superbogatih, ali što je sa Crkvom u svemu tome sa milijunima katolika? Vidimo već i sada pritiske svijeta na nju, no prema Vašim predviđanjima, što slijedi Crkvi?

Kako smo već iz prethodnih izlaganja uvidjeli – Crkva je samljevena, baš tako kako je to u XIX. st. predvidio i opisao kat. filozof Juan Donos Cortes (+1853.). Ona je uvučena u masonski politički sustav koji ju neprekidno kleveče, napada, infiltrira se u nju i ucjenjuje ju na sve načine. Katolici su u međuvremenu pijani od masonske propagande, kojoj su povjerovali, jer nisu proučavali osobine svoje vjere i ne razlikuju istinu od laži, te uglavnom ne vide i ne razumiju što se događa, ili sve krivo povezuju. Dakle, u ovom trenutku dogodilo se nekoliko stvari: došlo je do dekristijanizacije Europe i svijeta, vjera se razvodnila, istina se zamutila, vlast je pala u ruke sotone i Crkva je svakako pred progonom: pederska civilizacija i Crkva nikako se ne mogu podnositi. Netko tu mora nastradati. Za početak će to biti Crkva, za kraj to će biti pederska civilizacija. Jer, Bog je ipak gospodar povijesti, Crkve, svijeta i svemira.

Što učiniti s podvalama neprijateljskih agentura i negativne promidžbe, kao što se slučaj swastike na splitskom Poljudu?

Zbog toga se ne treba previše uzbuđivati: neprijatelj na sve načine nastoji ocrniti i obezvrijediti katoličku Hrvatsku i pred svjetskom javnošću neprekidno izaziva ideološke zabune o podrijetlu i razlozima hrvatske političke borbe. Masoneriji je vrlo važno da pred kršćanskom svjetskom javnošću Hrvatska izgleda kao ideološki ekstrem, koji nema veze ni s vjerom ni s pravdom, pa stvarajući škandale i kažnjavajući Hrvatsku zbog poljudske swastike Hrvate nastoji izjednačiti sa rasističkom Srbijom, ili ih još prikazati kao nešto gore i od same četničke Srbije. Naime, slaže se mozaik za konačne svjetske obračune, a Hrvatskoj se kroz klevete nastoje oduzeti bilo kakvi budući saveznici u svijetu. No, što god bilo – naša snaga bit će Bog, ukoliko ćemo se u Njega uzdati.

Što bi poručili čitateljima, što je ključno za pronalazak ISTINE, s obzirom na dezinformacije i ‘medijski iskrojenu stvarnost’ u kojoj živimo?

Katolicima bih preporučio da se drže sakramenata i Crkve dok ih još ima. Iako je Bog uvrijeđen sveukupnim stanjem u Crkvi i oko Crkve sakramenti su važeći. To preporučam zato jer Bog prosvjetljuje i vodi svaku dušu, a to može činiti samo putem sakramenata i putem molitve. Zato molite i držite se temeljnih okvira koje vodi Bog. Uz to potrebno je čitati pametne knjige, ali nikako ne knjige ljevičara, jer je to gubitak vremena. Knjige iz povijesti i katoličke filozofije temelj su razumijevanja svijeta u kojem živimo, a Internet i novine tek su pomoćno sredstvo s kojim ćemo moći razumjeti što se događa upravo sada, ali samo pod uvjetom da smo prije toga bili načitani i da smo donekle postali obrazovani, suobličeni istini. Izvan tih okvira pojedincu ništa ne će biti sasvim jasno.

Zrinka Kasapić/izvor: ovdje

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

SOLIN DANAS: Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji – svečana SVETA MISA

Objavljeno

- datum

 Prasvetište Gospe od Otoka, početak u 9 sati     Središnji događaj susreta – svečano euharistijsko slavlje na Gospinoj livadi u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu počinje u 10 sati.

U suslavlju s ostalim biskupima i brojnim svećenicima, misu će predvoditi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. 

Pjevanje predvodi veliki zbor sastavljen od više zborova iz naše Splitsko-makarske nadbiskupije pod vodstvom maestra don Šime Marovića.

(Zborovi: Sv. Stjepana – Opuzen; Sv. Marka – Makarska; Gospe od Otoka – Solin; Solinskih mučenika – Ninčevići/Solin; Sv. Ivana Krstitelja – Kaštel Stari; Sv. Frane Asiškoga – Imotski; Gospe Fatimske – Škrape/Split; Katedralni zbor sv. Dujma – Split uz pratnju puhačkog komornog sastava «Brass quintteta». Na orguljama svira don Ivan Urlić – orguljaš splitske prvostolnice).

Toga dana na istom mjestu u 9 sati je uvodni molitveni program u kojem sudjeluju obitelji splitske metropolije, a pjeva Papa band. Nakon svete mise koju će prenositi Hrvatska radio televizija, na Gospinom otoku organizirano je druženje svih sudionika hranu i koncert duhovne glazbe na kojem će nastupiti klapa “Sveti Juraj” HRM-a, Marija Husar Rimac, duhovno glazbeni sastavi Emanuel, RiM, Abba i zbor Mihovil.

A evo kako je bilo na velikom splitskom humanitarnom koncertu:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

NICEJA: GRAD PRVOG EKUMENSKOG SABORA: Otkrivena crkva na dnu jezera stara 1700 godina

Objavljeno

- datum

 DAR BOŽJI    Crkva stara 1.700 godina otkrivena na dnu jezera: Znanstvenici tvrde da tako nešto još nisu vidjeli!

Drevna crkva pronađena je u jezeru Iznik u Turskoj na lokaciji antičkog mjesta Niceje.

Procjenjuje se da je ispod površine vode stajala 1.600 godina. Prema pretpostavkama, izgrađena je oko 390. godine i trenutno se nalazi deset metara ispod vode, na 160 metara od obale jezera, na mjestu povijesnog grada Niceje, gdje je 325. godine definirano kršćansko vjerovanje.

Profesor Mustafa Şahin, šef katedre arheologije na Sveučilištu Bursa Uludağ, rekao je: “Kada sam prvi put video slike jezera, bio sam prilično iznenađen što jasno vidim crkvenu strukturu” – donosi Novi život.

Dodao je: “Radio sam na terenskim istraživanjima u Izniku od 2006. godine i nikada nisam vidio tako nešto”

On vjeruje da crkva označava mjesto na kojem je sveti Neophytos ubijen 303. godine i da je sagrađen u njegovu čast. Arheolozi su utvrdili da se bazilika urušila tijekom zemljotresa 740. te više nikada nije ponovno podignuta.

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

IZ HARAVAČE SU NASTALI SVI SLAVENSKI JEZICI!?

Objavljeno

- datum

 RIJEČ ČITATELJA    Ni jedan hrvatski jezičar, posebice etimologičar, nije ni pokušao odgonetati kako su se mijenjale stare dvopoluslogovne haravačke riječi,  a bez te spoznaje ne možemo razumjeti povijest izvornog jezika haravače kojeg danas nazivamo hrvatski.

Štoviše, ne možemo razumjeti ni hrvatsku etimologiju. Ne znamo, dakle, povjesne promjene u hrvatskom jeziku, a zbog tog neznanja lingvisti ne prepoznaju hrvatski jezik kao sanskrit. 

Naime, Hrvati i danas koriste dvopoluslogovne izvorne riječi u glavnom padežu genitivu, primjerice, dama, daka, baka, raka, gaka, maka ili daka, a danas ih još koriste kao dema, dima, duma, doma, beka, bika, buka, boka, reka, rika, ruka, roka, geka, gika, guka, goka, meka, mika, muka, moka, deka, dika, duka, doka. Ove riječi se koriste i danas u hrvatskim govoru, a starije su od 5000 godina. Jedina je razika što su muške imenice izgubile završni poluslog A. One su prisutne u svim arijskim jezicima, ali su samo napisane drugim pravopisom. Ovakve pojave su bile prve i standardne promjenidbe u haravači.

>> BRITANSKI JEZIKOSLOVAC: Hrvatski ide u red najstarijih jezika na svijetu

Pojavom Semita u haravači su ovim riječima dodavani suglasnički sufiksi, a zbog toga je taj jezik nestao kao govorni jezik na Levantu. Semitsko pismo nije imalo haravačke glasove Č, H, Ž i V, pa su ovi glasovi ispuštani ili zamjenjivani drugim glasovima, odnosno, slovima. Štoviše, Semiti su hrvatski glas R pisali slovom L.

Prihvaćanjem latinske gramatike, dakle, uvođenjem nominativa muške imence u jednini gube završni poluslog A, a ženske ga zadržavaju. Muška množina zavrašava slovom I,  a ženska slovom E. Prije toga hrvatski jezik je imao četiri padeža, a glavni padež je bio janativ ili genitiv. U jednini se nije moglo razlikovati muški i ženski rod, ali u množini muške imenice su završavale na I, a ženske na E. Svi hrvatski glagoli su završavali na ATI i ITI.  Glagol ITI, najvjerojatnije izvono VITI, je uvođenje nepostojećeg glasa J iza suglasnika je postao IĆI. Dakle, dvoglas TJ je postao Ć. Ovo ću obraditi u kasnijem tekstu i objasniti promjene uvođenjem nepostojećeg glasa J u hrvatske riječi.

Uzmimo, primjerice hrvatska prezimena. Današnja imena i prezimena IVAN i IVEN izvorno su se pisala ČIVAN i ČIVEN ili ČIVAC i ČIVEC. Zbog nedostaka slova Č na Levantu, ona se danas pojavljuju kao IVAN-IVEN i MATAN-MATEN ili IVAC-IVEC i MATAC-MATEC. Ispuštanjem sufiksov AN i IN ili AC i EC nastaju imena IVA-IVE i MATA-MATE. Zbog nedostaka slova Č u nekom pismu, prezime ČAVANA postaje AVAN, EVAN i UVAN, a ispuštanjem sufiksa AN ili EN nastaju imena AVA, EVA i UVA, Ispuštanjem početnog slova A u imenima AVAN, AVEN i AVUN dobivamo imena VAN, VEN, VAN i VUN. U germanskim jezicima ovo nam pokazuje od koga je dijete uzelo prezime. Isto vrijedi za prezimena ČAVACA i ČAVECA koja postaju AVACA i AVECA, odnosno, imena VACA i VECA.

>> HRVATSKA JE UVIJEK IMALA DVA LITURGIJSKA OBREDA: Srbi kao etnik na temelju pravoslavlja pojavljuju se tek 1920.

Pod uticajem bizantskog pisma, završni poluslog A je postao O, najviše u povijesnoj Crvenoj Hrvatskoj, a zbog toga se razlikuju hrvatska imena: Ante-Anto, Mate-Mato ili Ive-Ivo. Isto tako se razlikuju  hrvatska prezimena IVAC-IVEC i MATAC-MATEC, koja su se još odrazila kao IVAŠ (IVEŠ, IVUŠ, IVOŠ) i MATAŠ (MATEŠ, MATUŠ, MATOŠ) ili MATAK (MATEK, MATUK, MATOK). Neka od ovih prezimena završavaju slovom A, a dodavanjem sufiksa VIČ neka su prezimena promjenila slovo A u E i O pa im je u Crvenoj Hrvatskoj dodan sufiks VIČ, a nikako VIĆ jer hrvatsko pismo tada nije imalo ni glas ni slovo Ć. Tako su nastala, primjerice, prezimena, MATAKOVIČ, MATEKOVIČ, MATUKOVIČ i MATOKOVIČ.

Ovakva prezimena donose u Hrvatsku i BiH Hrvati iz Crvene Hrvatske bježeći pred Osmanlijama. Ranije su hrvatska prezimena imala sufiks IČ umjesto VIČ jer se radi o Hrvatima sa Levanta. Žalosno je što su završni glas Č u prezimenima sačuvali Slovenci, a Hrvati su ga preko vukovice zamjenili glasom Ć. Naime, na Levantu naziv HARVAČ je postao Harvat i od tog naziva su nastala mnogo hrvatska prezimena. Mnoga su iskrivljena, primjerice, GRČ ili GRAČ preko grčkog i latinskog pisma. Slavenizacijpom su postala Grčić i Gračić. Mnoga iskrivljena prezimena su povezana sa nazivom Harvač ili Hrvat.

Mnoge hrvatske imenice za stvaranje imaju stari sufikfs AČA koji je postao AČ, a to je semitska riječ koja je nastala od riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju. Međutim u doba Rima, a možda i ranije, te riječi su dobivale sufiks AR ili ARA, a to je riječ HARA koja je označavala Sunce. Radi se, dakle, o zemaljskom i nebeskom stvaranju, a to znači da je zajednica imala dvije kaste.

>> “NIJE POSTOJAO STAROSLAVENSKI JEZIK, nego samo različite inačice crkvenohrvatskog jezika”

Sufiksi AN, EN, UN, IN i ON su suglasnički i stoje za riječ JANA jer mnoga pisma nisu imala slova za glas J pa su ga često pisali današnjim samoglanicima ili ga zmjenjivali pogrešnim glasovima i slovima, što je na stranputicu izvelo izvorno učenja. Riječ JANA je izvorno značila ROĐENJE, a danas nam navedeni sufiksi pokazuju od koje dvopoluslogovne imenice su nastali pridjevi. Jan je muško ime , a JANA je žensko. Isto tako riječ ”jana” se odrazila kao ”vana”, a odatle germanska riječ VAN ili VON. Pokušajte danas odgonetati što u Bibliji simbolizira janje ili janjac?

Ovim riječima su također dodavani sufiksi AČ, EČ, UČ, IČ  i OČ, a to je riječ VAČA napisana suglasnički čije izvorno značenje je bilo ”zemaljsko rođenje ili stvaranje”. Ovdje je suglasnik V zamjenjen današnjim samoglasnicima. Ovi sufiksi su se još pisali slovom C koje je stalo za glas Č, a često se odrazilo kao S, K ili G, primjerice, VRAČ je postao VRAG ili CERVE je postalo SERVE, a SERVE je postalo SERBE pa imamo sufikse AC, EC, UC, IC i OC. Svi ovi sufiksi prije latinizacije hrvatskog jezika su završavali poluslogom A, a to nam potvrđuje i tekst Baščanske ploče. Izvorni suglasnik V u mnogim jezicima se ispušta ili ga zamjenjuju današnji samoglasnici ili suglasnic M, P, F i B.

Kasnije se mijenja posljednji suglasnik Č i C jer mnoga pisma nisu imala slova za glasove Č ili C i ispuštaju  se ili mijenjaju ovi suglasnici. Naime, slovo C je nekada stalo za glas Č. Od njega nastaju sufiksi AS, ES, US, IS i OS ili AK, EK, UK, IK,  i OK. Kako se na nekim pismima glas Č pisao i slovoma Š, T, D, K i G, a ponekad i slovo J nastaju nove riječi, a preko tih promjena nastaju novi govori, koji pojavom etnika ili naroda postaju jezik tih naroda. Mnogi od tih govora nestaju pojavom država ili nacija i standardizacijom jezika. Tako su nestajali različiti govori. Ovako se mijenjala haravača kroz povijest i danas je teško možemo usporediti sa  izvornom haravačom koju lingvisti nazivaju sanskrit.

Sada ću se vratiti na uvođenje nepostojećeg glasa J. Njega je uvelo kršćanstvo, a Osmanlije su često slovom J zamenjivali glas Č, primjerice, SARAČ je postalo SARAJ. Taj nepostojeći glas J je Crkva uvela u hrvatski jezik u Crvenoj Hrvatskoj gdje se ranije govorila čakavska ikavica, a krščanstvo su nametnuli Franci koji su bili Germani. Oni su ikavski glas I pisali dvoslovom IE. Kako je grčki glas I (iota) postao (jat), primjerice, ikavska riječ PISMA je postala PJESMA. Na temelju toga se iza svakog suglasnika, a prije samoglasnika, počeo uvoditi nepostojeći glas J.  Tako su nastali glasovi Ć (TJ), Đ (DJ), LJ i NJ. Ovaj govor su najbolje sačuvali Crnogorci. Dakle, taj jezik Crkva je nazvala staroslavenski jezik hrvatske redakcije.

Međutim, postojala je i bugarska redakcija staroslavenskog jezika koja je bila malo drukčija i sa njom je napisana liturgija Pećke episkopije. Dakle, liturgija SPC je danas napisana ekavicom, što nam pokazuje da su Srbijanci najmlađi europski narod isto kao i Slovenci, a to su također Crnogorci i Makedonci. Bugarski staroslavenski jezik je bio ijekavski govor, različit od jekavskog govora koji je u hrvatski jezik uveo glasove Ć, Đ, LJ i NJ. Kako je IE zvučalo kao IJE, nastala je bugarska ijekavica. Vojvođani i Šumadinci i su bili kajkavski ekavci, što znači da je glas A zamjenio glas E. Zbog bugarskog uticaja, Užičani i danas govore ijekavicom, a nisu Hrvati.

Kako su hrvatski ilirci jezično bili nepismeni, Vuk Karadžić ih je preveslao na temelju bugarskog jezika i Hrvatima za jezik nametnuo bugarsku ijekvicu umjesto ekavice dok su današnji Srbijanci zadržali ekavicu koja se udaljila od hrvatske ekavice preko Osmanlija. Tako je nastao današnji srbijanski jezik sa puno turcizama, te mnogo engleskih i francuskih riječi. Taj jezik nema vlastitu tvorbu riječi i bio bi jako siromašam bez stranih riječi. Ovo nam također potvrđuje da je srbijanski jezik izmišljen i da su ga nazvali srpski po latinskim Servima, dakle, Hrvatima, a ne po današnjim Srbijancima ili Srbinima.

Svoju zabludu je kasno shvatio Ljudevit Gaj i pokušao se vratiti kajkavskoj ekavici, ali nije uspio jer se koristio i germanski način pisanja glasa E. Tako su preko jekavice Srbijanci pokušali izići na more, a to im je uspjelo kad su uništili CPC i MPC. Na račun ijekavice su htjeli ukrasti i dubrovačku književnost. Međutim, ovaj 3. balkanski rat  im je donio velike nevolje od kojih se nikada više neće oporaviti, ako im ne pomognu bosanske Osmanlije. Na putu su da izgube i Vojvodinu, a nakon toga svoje pravo će tražiti porobljeni Rumunji i Bugari.

Napokon ću se osvrnuti na zamjenu glasa Č glasom J u hrvatskom jeziku, a to se dogodilo nešto kasnije dolaskom Osmanlija. Tako je riječ BAČKA postala BAJKA ili riječ RAČKA je postala RAJKA. Tako je riječ RAČA postala RAJA a riječ BAČA postala BAJA. Od ovih riječi nastaju nove riječi RAJ i BAJ, ROJ i BOJ, a sve ovo ukazuje na turski uticaj jer oni su slovom J zamjenjivali slovo Č.

Ovo su po meni najvažnije promjene koje su iz korijena izmjenile izvornu hravaču preko pravopisa i svaki Hrvat bi ih trebao znati. Dakle, haravača je bio najstariji hrvatski jezik i od njega su nastali svi arijski jezici, a to znači svi slavenski jezici, te njemački i engleski. Harvačkih riječi ima dosta u svim romanskim jezicima, ali zbog pravopisa ih ne prepoznajemo, a izgubila se kod Hrvata i simbolika riječi u današnjem hrvatskom jeziku.
Srećko Radović

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno