Connect with us

Kultura i vjera

AKADEMIK ČIĆ: ‘Svi elementi Antikristovog državnog uređenja počeli su se ostvarivati – vlast je pala u ruke Sotone!’

Objavljeno

- datum

‘USPON I PAD ZAPADA’: PRESUDNA VREMENA ZA HRVATSKU    Ovako prezentiranu istinu o svijetu, teško ćete čuti igdje drugdje! 

Jedan od jačih (ako ne i najjači) hrvatskih, katoličkih intelektualaca, akademik s tri fakulteta, objavljenih preko tisuću članaka i preko 10 knjiga, Emil Čić dao nam je do sada najopširniji intervju u kojemu je fantastično opisao stvarno stanje svijeta u kojemu se nalazimo! Pomalo proročki, ali vrlo stvaran razgovor tražili smo od akademika Čića nakon što je nedavno izdao knjigu na kojoj je radio 8 godina a koja je zapravo nevjerojatna. Knjiga se zove ‘Uspon i pad Zapada’ i zapravo, to je djelo jedno od vrijednijih na europskoj ‘filozofsko-povijesno-književnoj’ sceni, jer unutar knjige je sazdano svo znanje koje nam je potrebno da bi razumjeli povijest, sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda i Europe!

Kroz razgovor s gospodinom Čićom saznajete ono što nećete saznati nigdje drugdje, a to je brutalna istina o odlučnim vremenima u kojima se nalazimo, te o svemu što moramo učiniti da bi kao narod preživjeli budućnost!

Vaša najnovija knjiga “USPON I PAD ZAPADA” koja je izašla prije mjesec dana, daje, kako to sami u predgovoru kažete, katoličku paradigmu stvarnosti u ovim odlučnim vremenima, a koja se ne može shvatiti bez filozofije povijesti, tj. višeg metafizičkog uvida. Objasnite nam za početak zašto su ovo odlučna vremena i zašto nam samo kristocentrična filozofija povijesti može dati odgovore na uzroke nevolje sadašnjeg trenutka zapadne civilizacije, ali i o njenoj budućnosti?

Ovo su odlučna vremena iz mnogo razloga: masovni otpad od katoličke vjere odredio je sudbinu mnogih naroda u sadašnjosti, odredit će i njihovu skoru budućnost. Naime, duhovni pad bivših kršćana skida s njih i Božju duhovnu zaštitu, ovo pak ima utjecaj na cvjetanje idejnih, ekonomskih i političkih posljedica u Europi i cijelom svijetu. Već smo na mnogim portalima u Domovini i svijetu mogli pročitati kako Sjedinjene Države Amerike u svijetu vode multidimenzionalni Treći svjetski rat i da se ostvaruje Novi svjetski poredak, koji se ne temelji na kršćanstvu i Kristu, već na nekakvoj sintezi svih religija. O tome su napisane i stotine, ako ne i tisuće znanstveno argumentiranih knjiga. To znači da će se stupanj razaranja kršćanske kulture i civilizacije pojačati i da će krajnji ishod biti termonuklearni rat, kao krajnja posljedica porasta zloduha u povijesti i kao kazna za grijehe svijeta.

Krist je središte i temelj katoličke povijesti filozofije, oko Njega se sve kreće, svojom pojavom u povijesti, On je pokretač promjena u povijesti, koje bi bile nezamislive da Krist nije bio uosobljeni Bog. Tko je danas sposoban osnovati bilo koji pokret koji bi pozitivno mijenjao svijet? Koja je religija prije i nakon kršćanstva pozitivno mijenjala svijet? Niti jedna. A Krist je pokrenuo Bliski Istok i Europu, a potom i ostale kontinente, iako svi nisu pokršteni. Koja je civilizacija toliko procvjetala kao što je to slučaj s europskom civilizacijom, koja to zahvaljuje temeljima katoličke vjere? Europljani danas nemaju pojma o tome da su njihovi korijeni kulturnog i tehničkog razvoja prvenstveno kršćanski, a ne grčko-rimski, iako i te civilizacije nisu bile bez određenih filozofsko-političkih utjecaja. Europljani su dospjeli do stanja duhovne i mentalne zaostalosti i zato nisu sposobni doprijeti do dubine povezanosti Krista i razvoja vlastite kulture i civilizacije, pa i vlastite vjerske sudbine. Ovo su odlučne godine zbog toga što će se u kratkom vremenu dogoditi dramatične promjene sloma državnih ekonomija, proširenje ratova, a visoko je vjerojatan i nuklearni rat. Uzroke svemu tome objašnjava moja knjiga: od pokrštenja do otpadništva Zapada.

Vaša knjiga je jako slojevita, plod je promišljanja i znanstvenog truda kroz više od osam godina, trud oko istine iziskuje pravo herojstvo, borbu sa stereotipima demokracije koja može biti jako opasna. Kakva je današnja sudbina katoličkog intelektualca?

Mi živimo u vremenu mafijaških klanova stranaka na vlasti, što je vaš tiskani “7Dnevno” od 17. srpnja izvrsno dokazao u intervjuima i komentarima. Dakle, demokracija u kojoj živimo vlast je najgoreg modela prijetvornog ološa, ohlokracije (vlast najgorih), kako je rekao filozof Berdjajev, koji na raspolaganju imaju ostatke UDBA-e, koja je i prije bila kriminalna organizacija, a sada je samo dobila prenamjenu s drugačijim zadatcima. Mi živimo u postkršćanskom društvu u kojem su komunisti u Hrvatskoj poprilično razorili svetu Katoličku Crkvu, pobivši prethodno oko 600 – 800 svećenika, nakon čega su vrbovali agente u toj istoj Crkvi, stvarajući svećenička “udruženja” protiv kojih se borio Sv. Stepinac, dok je u isto vrijeme masonerija u svoje redove uvlačila slojeve svećenstva: pogledajte samo koliko ih legalno ima u “Družbi braće hrvatskog zmaja”, koju je analitički do kosti ogolio autor članaka na Croative.net od 20. srpnja. U uvjetima masoniziranog antikatoličkog duhovnog ustroja katolički intelektualac koji brani i zastupa izvorna načela katoličke doktrine nigdje nije priman bez izvjesne rezerve: svi se pretvaraju i glumataju da su dobri katolici, filozof govori istinu, a za istinu se nitko ne želi boriti. Katolički duhovni i državni ustroj je teokracija, a Crkva se više ne bori za svoj ideal teokracije: spojiti Božje i državno postalo je neprovedivo, jer u svijetu zla katolištvo se bori za goli opstanak.

Što se tiče materijalne strane, katolički intelektualac je guran na dno egzistencije, jer masonska vlast ne stimulira kreativnost, već gleda kako da uguši svaku slobodnu misao, slobodnog intelektualca, da bi narodne mase mogla pretvoriti u roblje i zadržati ih u statusu roblja, bez izvorne narodne inteligencije, koja predstavlja narod. U sustavu ovrha, koji je izvrsno koncipiran način uništenja cijele privrede, svakog pojedinca i cijelog hrvatskog naroda, savršeno se provodi samovolja, pa se čak krše propisi i zakoni: i mene su dohvatili zloporabom zakona o ovrhama i upravo su mi blokirali sve prihode s ciljem egzistencijalnog uništenja (kao što rade i svem narodu). S tom razlikom da protuhrvatsko zakonodavstvo i vlast ima ljude koji strogo prate sve one koji razumiju što se događa u politici, pa im specijalno nastoje otrovati život svim vrstama šteta. U mom slučaju zloupotrijebili su zakon o ovrsi na prihode na nekoliko načina: prvo na taj način da su izvukli stari dug, koji je bio plaćen i pretvorili su ga u novi dug koji treba platiti. Naime, kada sam prije kojih četiri godine platio porez, na vratu mi je bio dug pred ovrhu od oko 36,000,oo kuna, koji sam platio. Taj dug bio bi po njima drugi dug po redu uz prethodni, jer kada sam poreznog činovnika pitao dugujem li još nešto, odgovorio je da je sve riješeno. A onda su me nakon tri i pol godine iznova počeli progoniti, sa navodnim prvim dugom i kada sam se žalio na zastaru duga donijeli su zbrkanu odluku u kojoj po konačnoj formulaciji ništa nisam dužan, a onda (u istom dokumentu) i dodatnu formulaciju da sam dužan. Takvo zbrkano rješenje o ovrsi nužno predstavlja oslobođenje od bilo kakvog duga i odvjetnici su mi potvrdili da je to tako, no kako se kod nas ne poštuju nikakvi zakoni, žalba nije uvažena, a kako sam ja vlasti svojim nastupima jako “omilio”, jasno je da su kontrolori mojih javnih nastupa tražili načina kako da me oštete i odlučili su to učiniti putem financijskog progona.

Jasno je da moj status u ideološki jasno profiliranom antikristovom državnom uređenju, nakon svih mojih pisanja, ne može biti sjajan i da ja kao kršćanin i svjesni hrvatski intelektualac moram prihvatiti maltretiranja i najniži status u društvu, jer to je uostalom uvijek bila sudbina katolika.

Vi ste, uz ostalo, muzikolog po profesiji. U knjizi se spominje i demonska snaga glazbe. U staroj Grčkoj su navodno postojali tonaliteti koji se nisu smjeli upotrebljavati, jer kvare mladež. Kolika je moć manipulacije preko glazbe, ali i umjetnosti općenito?

>> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Temelj grčke filozofije počinje s Pitagorom i njegovim mjerenjem glazbenih žica: u grčkim gimnazijama pitomci su po završetku bili nazivani “musicos”, obrazovani u duhu božice Muze. Svaka grčka pokrajina imala je svoj tonalitet, pa smo po grčkim pokrajinama dobili nazive ljestvica – jonska, dorska, eolska, lidijska, eolska itd. Grci su proučavali utjecaj tih ljestvica i skladanih melodija, pa su zaključili da glazba može oblikovati dušu, ali i proizvesti razorna raspoloženja. Stoga su sugerirali nadzor nad glazbom. Moć glazbe je ogromna: ona se ne obraća umu već podsvijesti, srcu čovjeka, pa ako čovjek nije dobro odgojeno biće glazba može razoriti njegov nervni i duševni sustav. U psihijatriji postoji disciplina koja se zove muzikoterapija i muzikoterapeuti/psihijatri imaju čak i svoje kongrese, a na jednom takvom kongresu sam i ja sudjelovao i čitao referat, na poziv jednog našeg čuvenog psihijatra, koji čita moje radove o glazbi i cijeni moju glazbenu djelatnost. Nema nikakve dvojbe da je glazba ključni element ustroja, ili rastroja društva, jer neposredno utječe na podsvijest društva: u svojoj knjizi “Hrvatska glazba i glazbenici” naveo sam da su već mudri Stari Kinezi prije par tisuća godina u svojoj prvoj enciklopediji naveli da propadaju oni narodi i države koji slušaju nećudorednu glazbu. U tzv. “modernom” društvu tehno – glazbu, i razne oblike rock – glazbe trebalo bi zabraniti, jer je priroda tog zvuka divljačka, ritamski zaglupljujuća i duševno opasna, o čemu je lijepi broj spisa i knjiga objavio i bivši Papa Benedikt XVI., koji je izvrstan glazbenik i teoretičar glazbe. Budući da liberalizam zloupotrebljava glazbu za nadzor masa, stručna riječ ne može doći do izražaja i sve do pada sotonske prirode demokracije ništa se ne će moći promijeniti, dakle, sve dok taj demonski sustav ne propadne.

Zanimljiva je Vaša misao o komunizmu kao o idealnom društvu za bogatu elitu tj, urotu bogatih naspram svih ostalih, zvuči kao oksimoron, ali daje odgovor na crvenu nit koja se provlači od 68. do Obame. Objasnite nam to pobliže?

Još u prvoj polovici XIX. st. španjolski filozof povijesti Juan Donoso Cortes lijepo je objasnio da su tzv. “narodne revolucije” u pravilu plod novca privilegiranih klasa, čiji tribuni manipuliraju masama. Također je, kao visoki španjolski diplomat, iz obavještajnih izvora znao i naveo da iza svih ljevičarskih revolucija već u njegovu vremenu stoji – Britanski Imperij. On je predvidio anarhističko državno uređenje (komunizam) u kojem će biti provedena najužasnija i najkrvavija diktatura kakvu svijet nije vidio. A tko je projektirao komunizam? Masonski liberalizam! Komunizam je rođen i stvoren u Britaniji, a podržan i u Americi: britanska vladajuća masonska klasa uvidjela je da je komunizam najbrži put do uništenja i ovladavanja kršćanskim društvom i to je bio razlog za financiranje svih ekstremnih ljevičarskih pokreta i tim pitanjem su se pozabavili ozbiljni povjesničari (poput npr. R. Eppersona, ili C. Quigleya), koje najgluplji među ljudima nazivaju “teoretičarima urota”, jer je to njihova samoobrana od intelektualne obaveze da se politički odnosi temeljito prostudiraju – na najdubljoj razini. Najlakše je vjerovati da se o svemu možemo dogovoriti i da ne postoji politički plan, koji će izigrati sve dogovore.

Konačno u knjizi “Partijsko zlato” ruski KGBovac, pod pseudonimom Igor Bunič, među ostalim, opisuje i partijske zabave boljševika na kojima ovi dolaze odjeveni u otmjenu odjeću one građanske klase koju su pogubili i tako se stvorila nova i lažna elita, umjesto one odgojene i prave. Kako je to lijepo opisano u tiskanom izdanju “7Dnevno” i kod nas mi vidimo da je neprovođenje lustracije u Hrvatskoj dovelo do toga da lažna komunistička elita na sva radna mjesta dovodi svoje potomke, dok je prirodna konkurencija najsposobnijih u društvu u cijelosti onemogućena i isključena: dakle, komunizam je nedjelo bogatih i on stvara novu lažnu elitu u osvojenim zemljama, u kojima komunistički tajkuni/bogatuni i dalje održavaju svoje privilegije i vladaju prethodno podjarmljenom nacijom, a u suradnji s britanskom masonerijom, koja im je sve to omogućila – dok i njih prvom prilikom netko ne pomete.

Započeo je trend ukidanja gotovine. Svaki čovjek na ovom planetu je i radnik i treba dobiti zasluženu plaću. Gospodar njegove plaće postaje banka, koja vrti virtualni novac. Možemo li reći s pravom da počinje novo robovlasničko društvo u koje ljudi ulaze čak dobrovoljno?

Pa, stvarno smo već ušli u robovlasničko društvo, jer banke su postali virtualni gospodari čovjeka, pa se o nekoj kršćanskoj solidarnosti i uzajamnim obzirima propisanim od evanđelja uopće ne može govoriti. Bankarski sustav vladavine nad čovjekom je protukršćanski sustav, to je ozakonjenje zločinačkog sustava u kojem monetarne službe, koje su u normalnom društvu pomoćne i sporedne službe tog ljudskog društva, zahvaljujući korupciji političara koje provode bankari (o čemu imamo brojne afere po novinama, kad se nešto otkrije), predstavljaju stvarnu vlast nad životima. U katoličkoj vjeri kamatarenje je bilo zabranjeno i pripadalo je u velike grijehe. Danas o tome nema ni riječi. Umjesto da bude sredstvo novac je postao roba koja se naplaćuje zločinačkom kamatom! Bankari su ti koji odlučuju u koje će projekte ulagati, a to bi trebali činiti najbolji ljudi u naciji, uz podršku političara: političari cijelu državu zadužuju kod bankara umjesto da se bankari zadužuju kod države i traže dozvole za ulaganja koja ne bi bila u suprotnosti s interesima nacije i države, bankari odlučuju o tome hoće li novac biti virtualan ili papirni, a u stvarnosti država je ta koja bi im morala postaviti ograničenja radi zaštite sustava i sprječavanja isteka kapitala iz države. Zahvaljujući svemoći bankara preko noći bilo koja država može bankrotirati, može biti ispražnjena od SVIH novčanih sredstava i ta sredstva naprosto mogu preseliti u neprijateljsku državu, jer političari kao pijuni bankara uopće ne vode računa o nacionalnoj sigurnosti: nacionalna sigurnost prepuštena je neodgovornim pojedincima, koji su šefovi banaka. Amerika je već bankrotirana zemlja, njezin novac je bezvrijedan papir, ali zahvaljujući raznim lažnim transferima, nafti, ratnim pljačkama zemlje poput nekad bogate Libije itd, te lažnim pokrićima vrijednosti novca – nepostojeći kapital stalno dobiva virtualna pokrića.

Što se tiče najavljivane provedbe potpune virtualnosti novca, to je ona opasna situacija u kojoj politički i vjerski nepodobna osoba više ne će moći ni trgovati ni kupovati, jer će u diktaturi nepodobnima biti nemoguće da posjeduju virtualni novac, a papirni (kao zaštita osobne slobode) više ne će postojati. Najgore od svega je to da će se za posjed virtualnog novca morati biti čipiran poput stoke na nekoj farmi, a to čipiranje ne će značiti samo kontrolu nad prihodima i političkom podobnošću osobe, već će značiti i nadzor na mislima, voljom i duhom osobe. To je onaj čuveni zagonetni “žig zvijeri”, kojeg nam je Bog najavio po Objavi/Apokalipsi po Sv. Ivanu.

Otkud tolika neosviještenost još uvijek kršćanskog Zapada u pogledu manipulacije korumpirane manjine političara, institucija i intelektualaca?

Tragedija Zapada je utemeljena na cijelom nizu vjerskih slomova, a posebice na gubitku svjetskog rata centralnih sila 1918. g. Tijekom i nakon II. svjetskog rata komunisti su vrlo pažljivo poklali sve istaknute svećenike i istaknute katoličke intelektualce, posebno u Hrvatskoj, a masonerija je medijima i političkim djelovanjima kroz cijelo XX. st. gušila Katoličku Crkvu sve dok ju konačno nije i ugušila tj. ušutkala i navela na suradnju pod nedopustivim uvjetima. Tko u Crkvi danas ustrajno i žestoko prosvjeduje protiv civilizacije pederastije? Malo tko, umjesto da cijela Crkva neprekidno urgira i oštro prosvjeduje radi pederskih parada i drugih strahota. Crkva je ugušena, a pod utjecajem “modernista” ona je i izmijenila neke svoje tvrde stavove prema ljevici, koja je uvijek bila masonska. To govori samo za sebe. Vjernike masovno više nema tko obavještavati i usmjeravati kako da djeluju. Ono što se čini je sve nekako mlako i sramežljivo, ili uliznički, tako da se ne može govoriti o pravom duhovnom vodstvu Crkve Božje. Ima li Crkva Katoličku Stranku koja bi se baš tako zvala da zastupa pravu katoličku državu? Nema! Nema niti u jednoj državi! To je znakovito! Zašto? Zato jer se vrh predao “demokratskoj” stihiji, očekuje nešto odozdo, “demokratski”, od naroda. A koja je armija dobila rat bez generala, koji joj zapovijeda? Mase treba voditi, one ništa ne će postići same od sebe. Crkva je pobjegla od odgovornosti pred Bogom, pobjegla je od vodstva, a kada nešto i napravi to je neki truli kompromis s demokratskom masonerijom. Tako se ne dolazi do izgradnje katoličkog društva, kakvo je ono bilo skoro dvije tisuće godina.

Koja je uloga kršćanina u ovim odlučujućim vremenima, pasivno promatrati dok se ne izvrši Božja volja, ili je svaki kršteni, kako i sami u knjizi kažete, krštenjem pozvan na mesijanstvo?

Kršćani se moraju organizirati i, kad sve zataji moraju preuzeti, da tako kažem, svećeničku odgovornost. Kada je masonerija u Meksiku počela provoditi teror nad katoličkom vjerom i cijelim stanovništvom, godine 1926. digao se oslobodilački pokret Kristerosa, koji je masoneriju do 1929. g. porazio, ali je mlakost crkvenog vrha prokockala dobivenu pobjedu, te su masoni nastavili vladati Meksikom do današnjeg dana. Posljedice su razorne: cijeli Meksiko je bačen u najmračniju bijedu. Kada je Crkva od masonerije masovno bila ubijana, spaljivana i progonjena, nakon tanke i sumnjive pobjede Staljinovih komunista na “demokratskim” izborima – u Španjolskoj se digao gen. Francisco Franco, budući svetac Kat. Crkve, koji je odlikovan od Pape Pija XII. Najvišim Odličjem Krista radi uspješnog spašavanja kat. Španjolske. Kada su u tzv. Kraljevini Jugoslaviji srbijanski žandari vršili teror i ubojstva hrvatskog stanovništva, a Srbi izveli pljačku nad cijelom Hrvatskom – u Hrvatskoj se digao Ustaški pokret da im se suprotstavi. Time želim reći da katolici moraju preuzeti odgovornost nad svojom sudbinom, onda kada je crkveno vodstvo zbunjeno, ošamućeno i ne zna što da radi. Povijesni primjeri pokazuju da u nekom trenutku Bog diže herojske katolike koji se ognjem i mačem suprotstavljaju sotoniziranom društvu, a takav primjer imamo već u srednjem vijeku s Ivanom Orleanskom, koju je doslovno vodio sam Bog, kada je kraljevstvo zatajilo, kada je Crkva zakazala. Pred neodgovornim vodstvima i u razbojničkim okolnostima netko mora preuzeti odgovornost i provesti sreću junačku – ali s Božjim blagoslovom. Drugačije ne ide. Američki katolici često ističu izreku “Katolici su rođeni za borbu”, koju je u XIX. st. izrekao Papa Lav XIII. (1810.-1903.). I kada ne ide drugačije mora biti tako.

Uloga UN -a u svijetu je da širi multikulturalnost, New Age i seksualne slobode svih vrsta, bajku o održivom razvoju itd. Na to ga obvezuje Rockefellerova zaklada i ona crvena nit superbogatih, ali što je sa Crkvom u svemu tome sa milijunima katolika? Vidimo već i sada pritiske svijeta na nju, no prema Vašim predviđanjima, što slijedi Crkvi?

Kako smo već iz prethodnih izlaganja uvidjeli – Crkva je samljevena, baš tako kako je to u XIX. st. predvidio i opisao kat. filozof Juan Donos Cortes (+1853.). Ona je uvučena u masonski politički sustav koji ju neprekidno kleveče, napada, infiltrira se u nju i ucjenjuje ju na sve načine. Katolici su u međuvremenu pijani od masonske propagande, kojoj su povjerovali, jer nisu proučavali osobine svoje vjere i ne razlikuju istinu od laži, te uglavnom ne vide i ne razumiju što se događa, ili sve krivo povezuju. Dakle, u ovom trenutku dogodilo se nekoliko stvari: došlo je do dekristijanizacije Europe i svijeta, vjera se razvodnila, istina se zamutila, vlast je pala u ruke sotone i Crkva je svakako pred progonom: pederska civilizacija i Crkva nikako se ne mogu podnositi. Netko tu mora nastradati. Za početak će to biti Crkva, za kraj to će biti pederska civilizacija. Jer, Bog je ipak gospodar povijesti, Crkve, svijeta i svemira.

Što učiniti s podvalama neprijateljskih agentura i negativne promidžbe, kao što se slučaj swastike na splitskom Poljudu?

Zbog toga se ne treba previše uzbuđivati: neprijatelj na sve načine nastoji ocrniti i obezvrijediti katoličku Hrvatsku i pred svjetskom javnošću neprekidno izaziva ideološke zabune o podrijetlu i razlozima hrvatske političke borbe. Masoneriji je vrlo važno da pred kršćanskom svjetskom javnošću Hrvatska izgleda kao ideološki ekstrem, koji nema veze ni s vjerom ni s pravdom, pa stvarajući škandale i kažnjavajući Hrvatsku zbog poljudske swastike Hrvate nastoji izjednačiti sa rasističkom Srbijom, ili ih još prikazati kao nešto gore i od same četničke Srbije. Naime, slaže se mozaik za konačne svjetske obračune, a Hrvatskoj se kroz klevete nastoje oduzeti bilo kakvi budući saveznici u svijetu. No, što god bilo – naša snaga bit će Bog, ukoliko ćemo se u Njega uzdati.

Što bi poručili čitateljima, što je ključno za pronalazak ISTINE, s obzirom na dezinformacije i ‘medijski iskrojenu stvarnost’ u kojoj živimo?

Katolicima bih preporučio da se drže sakramenata i Crkve dok ih još ima. Iako je Bog uvrijeđen sveukupnim stanjem u Crkvi i oko Crkve sakramenti su važeći. To preporučam zato jer Bog prosvjetljuje i vodi svaku dušu, a to može činiti samo putem sakramenata i putem molitve. Zato molite i držite se temeljnih okvira koje vodi Bog. Uz to potrebno je čitati pametne knjige, ali nikako ne knjige ljevičara, jer je to gubitak vremena. Knjige iz povijesti i katoličke filozofije temelj su razumijevanja svijeta u kojem živimo, a Internet i novine tek su pomoćno sredstvo s kojim ćemo moći razumjeti što se događa upravo sada, ali samo pod uvjetom da smo prije toga bili načitani i da smo donekle postali obrazovani, suobličeni istini. Izvan tih okvira pojedincu ništa ne će biti sasvim jasno.

Zrinka Kasapić/izvor: ovdje

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

17. studenoga sveta Elizabeta Ugarska – slijedila je put svog Gospodina od princeze do siromaštva i prezrenosti

Objavljeno

- datum

Današnja slavljenica, sveta Elizabeta Ugarska, slijedila je put svog Gospodina od princeze i kraljeve kćeri do siromašne i prezrene žene koja služi Boga i ljude, sve do same smrti.

Sveta Elizabeta je bila kćerka ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije II. Rodila se god. 1207. u Ugarskoj. Kad su joj bile tek 4 godine, već su je zaručili za turingijskog grofa Ludovika. Vjenčanje s njim obavljeno je kad joj je bilo 14 godina, a njemu 20. Unatoč tome što su bili tako mladi, pa bi čovjek mogao reći i nespremni za brak, njihov je brak bio ipak sretan – piše Petar Horvatić u narod.hr.

Sama je Elizabeta priznala svojoj vjernoj sluškinji Isentrudi: »Ako ja toliko ljubim jedno smrtno stvorenje, koliko više moram ljubiti Gospodina, koji je besmrtan i gospodar sviju!«

I vjerna Isentruda pripovijeda o međusobnoj bračnoj ljubavi Ludovika i Elizabete ovako: »Ljubili su se divnom ljubavlju te su jedno drugo blago poticali na hvalu i službu Bogu.«

Elizabeta je nježno ljubila svoga muža, a i on nju zbog njezine ljepote, plemenitosti i dražesnosti. Iako je bila veoma lijepa, nipošto nije bila zavodljiva. Među plemićkim damama Turingije grofica Elizabeta bijaše zbog svoje jednostavnosti u odijevanju te čednosti i skromnosti u životu gotovo prezirana. Ona se na dvorcu Wartburgu nije razlikovala mnogo od sluškinja jer je i sama neprestano radila, a malo ili ništa se zabavljala. Uostalom, ona je za zabave imala malo vremena jer je već s 15 godina postala majka, rodivši prvoga sina, u 17. godini rodila je kćerku, a u 20. godini još jednu kćerku.

Slatki i pun ljubavi Elizabetin bračni život trajao je kratko. U ljetu god. 1227 g. Ludovik je pošao u križarsku vojnu. Elizabeta je tada pod srcem nosila i očekivala porod svoga trećeg djeteta. Tri mjeseca kasnije jedan joj je glasnik donio vijest da je grof Ludovik u Italiji umro.

Elizabeta je tada rekla: »Umro! A s njim je umrlo i sve moje dobro na ovome svijetu.« Postavši udovica i nezaštićena, oboriše se na nju pohlepa i zavist. Bila je potjerana s dvorca Wartburga; oduzeli su joj i djecu, a ona se njima u prilog odrekla baštine. Kao franjevačka trećoredica prihvatila je u potpunosti evanđeosko siromaštvo.

 
U jednom pismu duhovni vođa svete Elizabete Konrad Marburški, koji ju je jako dobro poznavao, ovako opisuje njezin život: “Elizabeta je smjesta započela obilovati krepostima. Tijekom svega života tješila je siromahe. A onda je započela sasvim ishranjivati gladne jer je zapovjedila da se sagradi svratište u koje je prihvatila veći broj bolesnika i nemoćnih. Svima koji bi ondje potražili milostinju, darežljivo je dijelila dobročinstvo ljubavi. To nije činila samo tu, već po svim krajevima i dokle god dopiraše vlast njezina muža. Sve je svoje zalihe iz četiri kneževine svoga muža do te mjere potrošila da je naredila da se za potrebe siromaha proda svaki ukras i sva skupocjena odjeća. Imala je običaj da dva puta na dan, jutrom i navečer, osobno obiđe sve svoje bolesnike. Osobno se brinula za one koji bijahu među njima najodvratniji. Neke je hranila, drugima prostirala, neke na svojim ramenima prenosila i obavljala mnoge druge čovječne usluge. U svemu tome volja njenog muža blage uspomene nije zatečena nezahvalnom. Potom je, nakon smrti svoga muža, krenula k najvišem savršenstvu i od mene molila uz mnoge suze da joj dopustim da prosi od vrata do vrata. Na sam Sveti petak, kad su oltari bili razotkriveni, stavila je ruke na oltar u jednoj crkvici svoga grada kamo je dovela malu braću. U prisutnosti nekih odrekla se svoje volje, svih odličja svijeta i onog što je Spasitelj savjetovao u Evanđelju da treba ostaviti. Kad je to obavila i videći da je može progutati buka svijeta i svjetska slava one zemlje u kojoj je za muževog života slavno živjela, iako sam bio protivan, otišla je u Marburg. Tu je u gradu sagradila jedno ubožište. Okupljala je bolesne i slabe, a bijedne i najprezrenije postavljala za svoj stol. Osim tih djelotvornih djela, pred Bogom svjedočim, rijetko sam kad sreo ženu koja bi više razmatrala. Neke su žene i neki redovnici u nekoliko navrata vidjeli: kad je dolazila iz osame na molitvu kako njeno lice čudesno sjaji, dok joj iz očiju prosijavaju kao sunčane zrake. Ispovjedio sam je prije smrti. Pitah je što treba učiniti s njenim imanjem i pokućstvom. Rekla je da sve, za što se već odavno tek pričinjalo da posjeduje, pripadaše siromasima. Zamolila me da im sve porazdijelim, osim jeftine tunike koju je sama nosila i u kojoj želi biti ukopana. Kad je to bilo gotovo, primila je Gospodinovo tijelo. Poslije toga, sve do večernjeg časa često je govorila o najboljem što je čula u propovijedi.

Potom je, najpobožnije, preporučivši Bogu sve koji su sjedili uza nju, izdahnula kao da je blago usnula”.

Napustila je svoje tijelo, u prve pijetlove, 17. studenoga 1231. kao u veoma smirenu snu. Malo prije toga je u svojoj maloj sobi čula preblagi pjev i nakon toga je rekla: ‘Gledajte, to je čas u koji je Djevica rodila Isusa!’ Nakon što je živjela potpuno lišena svega, kao i Krist kad je umro na križu, umrla je u istom siromaštvu u kojem se On htio roditi.

Sahranjena je u Marburgu. Samo četiri godine kasnije, Grgur Ix. priznao je njezinu svetost, uzdigavši je na čast oltara. Na njezinu se grobu nastavljanju čudesa i ozdravljaju mnogi bolesnici. Zaštitnica je franjevaca.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Znate li kako je izgledalo lice Krista u trenutku Uskrsnuća? Znanost još nema odgovor, zašto upravo ovako…

Objavljeno

- datum

Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu

Fr. M. Piotrowski, u časopisu Ljubite jedni druge opisuje čudo slike Svetog lica u Manoppellu za koju kaže da je među najvećim trajnim Božanskim znakovima na zemlji.

Naime, i ova je slika baš kao i Torinsko platno, slika Gospe od Guadalupske, bacila znanost na koljena pred Božjim znakom.

Zaključak svih studija bio je: Ne znamo o čemu je riječ, ovo kao da nije naslikano na Zemlji, ljudskom rukom.

Iako je velik broj katolika koji nikad nisu čuli za ovu čudesnu sliku, Padre Pio, veliki mističar i svetac, za čudo Svetog Lica iz Manoppella rekao je da je riječ ‘o najvećem čudu koje imamo na svijetu’.

– Na komadu tkanine, veličine 17 x 24 centimetara, a koji stoji na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se slika lica Uskrsloga Krista. Istraživanja provedena na njemu ne mogu objasniti kako je slika nastala. Digitalno skeniranje najveće rezolucije potvrđuje odsutnost ikakve boje između tkivnih vlakana. Tkivo ne pokazuje ni najmanji trag boje ili pigmenta. Njegova najupečatljivija značajka je njegova transparentnost i činjenica da se slika može vidjeti savršeno dobro s obje strane-kao fotografski slajd. Ako netko mijenja svjetlo, događaju se promjene lica kao da je živo. Ako se gleda pod jakim svjetlom, ne može se vidjeti, jer postaje prozirno. Ona ima kvalitete slike, fotografije i holograma; a ipak nije ništa od toga. Osjenjenost je tako profinjena da nadilazi sposobnosti čak i najvećih majstora. Zaključak je vrlo jednostavan: radi se o djelu koje – nije nastalo ljudskom rukom – ‘‘acheiropoietos“.

Slika je utisnuta na vrijednom komadu drevne tkanine koje je satkano od svilenih niti predenih od jedne vrste morskih dagnji. Materijal je vatrostalan kao azbest i posve neprikladan za slikanje na; to fino tkivo ne podržava ulje niti akvarel.

Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu! Kada se jedno platno stavi na drugo, lica savršeno-grafički odgovaraju, što je dokaz da te dvije slike predstavljaju jednu te istu osobu. Nema sumnje da se struktura i dimenzije lica utisnutog na velu i na Torinskom platnu 100% podudaraju. Tu se s pravom može govoriti o matematičkom dokazu.

Torinsko platno i rubac iz Manoppella su najveća trajna čuda na svijetu. Sa znanstvenog stajališta, niti jedan niti drugi ne bi smjeli postojati. Neobjašnjivi su! Samo je slika Gospe Guadalupske je usporediva s ovim dvama platnima.

Sve ukazuje na činjenicu da je sa rupcem koje se nalazi u Manoppellu pokriveno Isusovo lice u grobu. Stoga je to poseban “svjedok” uskrsnuća, tim više što ono nosi “snimku” Isusova lica uhvaćenu u samom trenutku kad je prešao iz smrti u život.

Pravi Bog, koji je iz ljubavi prema nama postao pravi čovjek, tako da u svojoj muci, smrti i uskrsnuću mogao otvoriti za nas put prema nebu, ostavio nam dvije izvanredne slike: jednu otisnut na pokrovu u Torinu, a druga na rupcu iz Manoppella.

Oni predstavljaju zapis o najvažnijem trenutku u ljudskoj povijesti – o onom trenutku koji je vidio konačni poraz sotone, grijeha i smrti. Postavši pravi čovjek, Božji Sin je mogao uzeti na sebe grijehe i patnje svih ljudi koji su živjeli ili će ikada živjeti. (On to može jer u Bogu nema vremena, samo  vječno: “Sada”), “Naše je boli na se uzeo…” (Iz 53, 4). Budući da je bez grijeha, On je u svojoj muci i smrti na križu uzeo na se učinke grijeha i patnje svih ljudi. Dok doživljava najveću napuštenost i patnju u trenutku smrti, on prikazuje sve nas svom Ocu nebeskom. Na taj način On je pobijedio grijeh i smrt te je dobio od Oca dar uskrslog života.

Slika Svetog Lica na rupcu u Manoppellu i otisak tijela na platnu u Torinu nastaju kao rezultat Božje intervencije u trenutku uskrsnuća. U njima imamo čudesno svjedočanstvo onog trenutka kad je Isusovo čovještvo bilo proslavljeno.

Na Torinskom platnu imamo snimak njegova mrtvog tijela na samom početku njegove proslave. Tijelo je već počelo zračiti tu tajanstvenu energiju koja je uzrokovala da se projicira na platno u obliku fotografskog negativa, s tako preciznim detaljima.

Rubac Manoppella, s druge strane, je (pozitiv) otisak Kristovog živog lica. Proces proslavljenja nije potpun, jer je lice još uvijek obilježno modricama i oteklinama. Sjaj Uskrsloga beskrajno nadilazi naše poimanje. Tek u nebu ćemo biti u stanju gledati to lice u najvećem mogućem zadovoljstvu. Lice rupca Manoppella je lice Uskrsavajućeg Krista, u trenutku Njegove prijelaza iz smrti u život, u trenutku obilježavanja transformacije osakaćena tijela  “od kog svatko lice  otklanja… (Iz 53,3).Slika na rupcu u Manoppellu je snimak lica u trenutku prije nego se “ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost” (1 Kor 15,53).

Bog nam je ostavio vidljivu sliku o istinitosti njegova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća. Po ovom znaku je jasno nam je da je uistinu postao pravi čovjek, koji je preuzeo na sebe sve naše patnje i grijeha, i da je On doista umrijeti i uskrsnuti od mrtvih kako bi nas oslobodio od grijeha i smrti i doveo nas do pune sreće u raju, piše fra M. Piotrowski, SChr.

Sv Faustina Kowalska, Dnevnik, 1784.:

Božansko lice Manoppella je bitan dokaz Isusova uskrsnuća. Ona poziva svakog od nas da se obratimo i da zauzmemo osobni odnos ljubavi s Uskrslim u svakodnevnoj molitvi, a posebno u sakramentima pokore i euharistije. Raspeti Isus doista je ustao od mrtvih i živi ​te u svom milosrđu grli svakog grešnika. On nas moli da redovito primamo sakramente ispovijedi i svete pričesti. “Kako želim spas duša! (…) Želim izliti božanski život u ljudske duše i posvetiti ih, samo ako bi bile spremne prihvatiti moje milosrđe. Najveći griješnici će postići veliku svetost, samo ako se se pouzdaju u moje milosrđe. Najveće dubine moga bića se prelijevaju od milosrđa na sve što sam stvorio. Moje je zadovoljstvo da djelujem u ljudskoj duši, da je ispunim svojom milosrđem i da je opravdam. ” (Sv Faustina, Dnevnik, 1784).

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) BRAVO! Poljaci sloganom ŽELIMO BOGA rasturili europsku oligarhiju!

Objavljeno

- datum

 EUROPSKA OLIGARHIJA NA SEDATIVIMA, DOK SIPA MRŽNJU NA ISUSA …   Poljaci su stali na trn vladarima Europe zbog jasne poruke: Isus Krist je naš jedini vladar!

Ljevičarski mediji Europe raspisali su se o desničarenju, ekstremizmu, radikalizmu, konzervatizmu i svim mogućim negativnim zvukovima bjesnila zato što je jedna slobodna zemlja na svoj Dan neovisnosti, na svoj dan slobode izašla na ulice pod sloganom: Želimo Boga!

Sama činjenica da oni žele Boga i da su u stanju okupiti se u broju 60 tisuća za Gospodina, zlatnu oligarhiju Europe dovela je do stanja bunila.

ODJEDNOM DEMOKRATI POSTAŠE OLIGARSI…

Odjednom demokrati postadoše oligarsi. Odjednom tolerantni postanu bijesni te riječima mržnje bacaju zgražanje nad slobodom. Odjednom, oni koji pričaju o slobodi zabranjuju onima koji izabiru. Boga.

Da je svaki izbor Europi poželjan osim izbora – Bog, razotkriva se upravo u ovakvim događajima, kad jedna europska zemlja jasno pokaže Europi da nije zaboravila na sebe, na svoje korijene, tradiciju, temelje društva, na svoje vjerovanje,  kako se to zahtjeva od zemalja članica.

Pravo lice totalitarne Europe koja drhti pred Gospodinom zbog svojih opačina, otkriva se upravo na primjeru Poljske, države koja koristi svaku priliku da oligarsima pokažu da ne žele novi svjetski poredak s globalnim upravljačima na čelu, već da je Isus Krist jedini kralj njihove Zemlje kojem oni odgovaraju.

Poljska je uistinu odana Isusu Kristu i nije riječ o nikakvim opasnim konzervativnim strankama koje Poljsku vode radikalizmu. Već je riječ o čistoj politici pravde po Isusu koja je milosrđe i ljubav prije svega.

Posvećenost malenima, a ne velikima, što Poljaci pokazuju kako kroz vlasti i politiku tako i kroz narod   koji jasno šalje poruku da je  protiv europske oligarhije, banaka i tlačitelja, protiv ideologije smrti i protiv lažne demokracije koja hrani i udiže laž  i ropstvo a zabranjuje slobodu – izbora.

Poljska je ove godine uspjela milijune Poljaka dovesti na granice Poljske te okružiti Poljsku molitvom Gospine krunice kako bi zaštitili zemlju od islamizacije i ostalih dijaboličnih EU projekata kojima je cilj razvodniti vjeru, stupove, i volju poljskog naroda. (U Hrvatskoj im je to uspjelo). Zato se Poljake zbog slavlja Dana Neovisnosti proziva ekstremistima, teroristima i radikalima, jer se namjerava manipulacijom dovesti ljude Europe u stanje da povjeruju da su svi oni koji vjeruju u Boga, zapravo – teroristi.

U stanje straha koje te priječi svjedočiti o svojoj vjeri, na jednak način kako se to priječilo u totalitarnim režimima. Zato je demokracija koju Europa danas plasira kao najveće političko dostignuće povijesti ništa drugo nego čisti sotonizam u kojem vukovi svijeta proždiru jaganjce. Nevine.

Zato se osuđuju i teroristima proglašavaju oni koji brane život. Oni koji provode politiku života, a ne agendu smrti. Oni koji su slobodni od svijeta i slobodni svjedočiti svoju vjeru u Isusa Krista, u milosrđe koje on predstavlja. Zato su ekstremistima prikazani oni koji ljube milosrđem, a uzdižu se vukovi koji same sebe postavljaju za idole čovječanstva.

Poljska je prošle godine pred nevjerojatnih 100 tisuća ljudi ustoličila Isusa Krista za kralja Poljske. Ove godine svijetu su poslali žestoku poruku: Mi želimo Boga, čime su se opet otvoreno suprotstavili sotonizmu Europe i pokazali se kao njezino svijetlo.

Od marša 60 tisuća ljudi pod zastavama Isusa Krista, europska oligarhija opat je zadrhtala, a to je vidljivo po izljevima bijesa u medijima njihovih struktura koji se tresu od njihova svjedočanstva pripadanja – samo Isusu Kristu.

Pogledajte i razmislite zašto Hrvati nisu ovako hrabri već dopuštamo da nas gaze i otimaju vjeru i narod, Boga i našu baštinu?!

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.