Connect with us

Kultura i vjera

AKADEMIK ČIĆ: ‘Svi elementi Antikristovog državnog uređenja počeli su se ostvarivati – vlast je pala u ruke Sotone!’

Objavljeno

- datum

‘USPON I PAD ZAPADA’: PRESUDNA VREMENA ZA HRVATSKU    Ovako prezentiranu istinu o svijetu, teško ćete čuti igdje drugdje! 

Jedan od jačih (ako ne i najjači) hrvatskih, katoličkih intelektualaca, akademik s tri fakulteta, objavljenih preko tisuću članaka i preko 10 knjiga, Emil Čić dao nam je do sada najopširniji intervju u kojemu je fantastično opisao stvarno stanje svijeta u kojemu se nalazimo! Pomalo proročki, ali vrlo stvaran razgovor tražili smo od akademika Čića nakon što je nedavno izdao knjigu na kojoj je radio 8 godina a koja je zapravo nevjerojatna. Knjiga se zove ‘Uspon i pad Zapada’ i zapravo, to je djelo jedno od vrijednijih na europskoj ‘filozofsko-povijesno-književnoj’ sceni, jer unutar knjige je sazdano svo znanje koje nam je potrebno da bi razumjeli povijest, sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda i Europe!

Kroz razgovor s gospodinom Čićom saznajete ono što nećete saznati nigdje drugdje, a to je brutalna istina o odlučnim vremenima u kojima se nalazimo, te o svemu što moramo učiniti da bi kao narod preživjeli budućnost!

Vaša najnovija knjiga “USPON I PAD ZAPADA” koja je izašla prije mjesec dana, daje, kako to sami u predgovoru kažete, katoličku paradigmu stvarnosti u ovim odlučnim vremenima, a koja se ne može shvatiti bez filozofije povijesti, tj. višeg metafizičkog uvida. Objasnite nam za početak zašto su ovo odlučna vremena i zašto nam samo kristocentrična filozofija povijesti može dati odgovore na uzroke nevolje sadašnjeg trenutka zapadne civilizacije, ali i o njenoj budućnosti?

Ovo su odlučna vremena iz mnogo razloga: masovni otpad od katoličke vjere odredio je sudbinu mnogih naroda u sadašnjosti, odredit će i njihovu skoru budućnost. Naime, duhovni pad bivših kršćana skida s njih i Božju duhovnu zaštitu, ovo pak ima utjecaj na cvjetanje idejnih, ekonomskih i političkih posljedica u Europi i cijelom svijetu. Već smo na mnogim portalima u Domovini i svijetu mogli pročitati kako Sjedinjene Države Amerike u svijetu vode multidimenzionalni Treći svjetski rat i da se ostvaruje Novi svjetski poredak, koji se ne temelji na kršćanstvu i Kristu, već na nekakvoj sintezi svih religija. O tome su napisane i stotine, ako ne i tisuće znanstveno argumentiranih knjiga. To znači da će se stupanj razaranja kršćanske kulture i civilizacije pojačati i da će krajnji ishod biti termonuklearni rat, kao krajnja posljedica porasta zloduha u povijesti i kao kazna za grijehe svijeta.

Krist je središte i temelj katoličke povijesti filozofije, oko Njega se sve kreće, svojom pojavom u povijesti, On je pokretač promjena u povijesti, koje bi bile nezamislive da Krist nije bio uosobljeni Bog. Tko je danas sposoban osnovati bilo koji pokret koji bi pozitivno mijenjao svijet? Koja je religija prije i nakon kršćanstva pozitivno mijenjala svijet? Niti jedna. A Krist je pokrenuo Bliski Istok i Europu, a potom i ostale kontinente, iako svi nisu pokršteni. Koja je civilizacija toliko procvjetala kao što je to slučaj s europskom civilizacijom, koja to zahvaljuje temeljima katoličke vjere? Europljani danas nemaju pojma o tome da su njihovi korijeni kulturnog i tehničkog razvoja prvenstveno kršćanski, a ne grčko-rimski, iako i te civilizacije nisu bile bez određenih filozofsko-političkih utjecaja. Europljani su dospjeli do stanja duhovne i mentalne zaostalosti i zato nisu sposobni doprijeti do dubine povezanosti Krista i razvoja vlastite kulture i civilizacije, pa i vlastite vjerske sudbine. Ovo su odlučne godine zbog toga što će se u kratkom vremenu dogoditi dramatične promjene sloma državnih ekonomija, proširenje ratova, a visoko je vjerojatan i nuklearni rat. Uzroke svemu tome objašnjava moja knjiga: od pokrštenja do otpadništva Zapada.

Vaša knjiga je jako slojevita, plod je promišljanja i znanstvenog truda kroz više od osam godina, trud oko istine iziskuje pravo herojstvo, borbu sa stereotipima demokracije koja može biti jako opasna. Kakva je današnja sudbina katoličkog intelektualca?

Mi živimo u vremenu mafijaških klanova stranaka na vlasti, što je vaš tiskani “7Dnevno” od 17. srpnja izvrsno dokazao u intervjuima i komentarima. Dakle, demokracija u kojoj živimo vlast je najgoreg modela prijetvornog ološa, ohlokracije (vlast najgorih), kako je rekao filozof Berdjajev, koji na raspolaganju imaju ostatke UDBA-e, koja je i prije bila kriminalna organizacija, a sada je samo dobila prenamjenu s drugačijim zadatcima. Mi živimo u postkršćanskom društvu u kojem su komunisti u Hrvatskoj poprilično razorili svetu Katoličku Crkvu, pobivši prethodno oko 600 – 800 svećenika, nakon čega su vrbovali agente u toj istoj Crkvi, stvarajući svećenička “udruženja” protiv kojih se borio Sv. Stepinac, dok je u isto vrijeme masonerija u svoje redove uvlačila slojeve svećenstva: pogledajte samo koliko ih legalno ima u “Družbi braće hrvatskog zmaja”, koju je analitički do kosti ogolio autor članaka na Croative.net od 20. srpnja. U uvjetima masoniziranog antikatoličkog duhovnog ustroja katolički intelektualac koji brani i zastupa izvorna načela katoličke doktrine nigdje nije priman bez izvjesne rezerve: svi se pretvaraju i glumataju da su dobri katolici, filozof govori istinu, a za istinu se nitko ne želi boriti. Katolički duhovni i državni ustroj je teokracija, a Crkva se više ne bori za svoj ideal teokracije: spojiti Božje i državno postalo je neprovedivo, jer u svijetu zla katolištvo se bori za goli opstanak.

Što se tiče materijalne strane, katolički intelektualac je guran na dno egzistencije, jer masonska vlast ne stimulira kreativnost, već gleda kako da uguši svaku slobodnu misao, slobodnog intelektualca, da bi narodne mase mogla pretvoriti u roblje i zadržati ih u statusu roblja, bez izvorne narodne inteligencije, koja predstavlja narod. U sustavu ovrha, koji je izvrsno koncipiran način uništenja cijele privrede, svakog pojedinca i cijelog hrvatskog naroda, savršeno se provodi samovolja, pa se čak krše propisi i zakoni: i mene su dohvatili zloporabom zakona o ovrhama i upravo su mi blokirali sve prihode s ciljem egzistencijalnog uništenja (kao što rade i svem narodu). S tom razlikom da protuhrvatsko zakonodavstvo i vlast ima ljude koji strogo prate sve one koji razumiju što se događa u politici, pa im specijalno nastoje otrovati život svim vrstama šteta. U mom slučaju zloupotrijebili su zakon o ovrsi na prihode na nekoliko načina: prvo na taj način da su izvukli stari dug, koji je bio plaćen i pretvorili su ga u novi dug koji treba platiti. Naime, kada sam prije kojih četiri godine platio porez, na vratu mi je bio dug pred ovrhu od oko 36,000,oo kuna, koji sam platio. Taj dug bio bi po njima drugi dug po redu uz prethodni, jer kada sam poreznog činovnika pitao dugujem li još nešto, odgovorio je da je sve riješeno. A onda su me nakon tri i pol godine iznova počeli progoniti, sa navodnim prvim dugom i kada sam se žalio na zastaru duga donijeli su zbrkanu odluku u kojoj po konačnoj formulaciji ništa nisam dužan, a onda (u istom dokumentu) i dodatnu formulaciju da sam dužan. Takvo zbrkano rješenje o ovrsi nužno predstavlja oslobođenje od bilo kakvog duga i odvjetnici su mi potvrdili da je to tako, no kako se kod nas ne poštuju nikakvi zakoni, žalba nije uvažena, a kako sam ja vlasti svojim nastupima jako “omilio”, jasno je da su kontrolori mojih javnih nastupa tražili načina kako da me oštete i odlučili su to učiniti putem financijskog progona.

Jasno je da moj status u ideološki jasno profiliranom antikristovom državnom uređenju, nakon svih mojih pisanja, ne može biti sjajan i da ja kao kršćanin i svjesni hrvatski intelektualac moram prihvatiti maltretiranja i najniži status u društvu, jer to je uostalom uvijek bila sudbina katolika.

Vi ste, uz ostalo, muzikolog po profesiji. U knjizi se spominje i demonska snaga glazbe. U staroj Grčkoj su navodno postojali tonaliteti koji se nisu smjeli upotrebljavati, jer kvare mladež. Kolika je moć manipulacije preko glazbe, ali i umjetnosti općenito?

>> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Temelj grčke filozofije počinje s Pitagorom i njegovim mjerenjem glazbenih žica: u grčkim gimnazijama pitomci su po završetku bili nazivani “musicos”, obrazovani u duhu božice Muze. Svaka grčka pokrajina imala je svoj tonalitet, pa smo po grčkim pokrajinama dobili nazive ljestvica – jonska, dorska, eolska, lidijska, eolska itd. Grci su proučavali utjecaj tih ljestvica i skladanih melodija, pa su zaključili da glazba može oblikovati dušu, ali i proizvesti razorna raspoloženja. Stoga su sugerirali nadzor nad glazbom. Moć glazbe je ogromna: ona se ne obraća umu već podsvijesti, srcu čovjeka, pa ako čovjek nije dobro odgojeno biće glazba može razoriti njegov nervni i duševni sustav. U psihijatriji postoji disciplina koja se zove muzikoterapija i muzikoterapeuti/psihijatri imaju čak i svoje kongrese, a na jednom takvom kongresu sam i ja sudjelovao i čitao referat, na poziv jednog našeg čuvenog psihijatra, koji čita moje radove o glazbi i cijeni moju glazbenu djelatnost. Nema nikakve dvojbe da je glazba ključni element ustroja, ili rastroja društva, jer neposredno utječe na podsvijest društva: u svojoj knjizi “Hrvatska glazba i glazbenici” naveo sam da su već mudri Stari Kinezi prije par tisuća godina u svojoj prvoj enciklopediji naveli da propadaju oni narodi i države koji slušaju nećudorednu glazbu. U tzv. “modernom” društvu tehno – glazbu, i razne oblike rock – glazbe trebalo bi zabraniti, jer je priroda tog zvuka divljačka, ritamski zaglupljujuća i duševno opasna, o čemu je lijepi broj spisa i knjiga objavio i bivši Papa Benedikt XVI., koji je izvrstan glazbenik i teoretičar glazbe. Budući da liberalizam zloupotrebljava glazbu za nadzor masa, stručna riječ ne može doći do izražaja i sve do pada sotonske prirode demokracije ništa se ne će moći promijeniti, dakle, sve dok taj demonski sustav ne propadne.

Zanimljiva je Vaša misao o komunizmu kao o idealnom društvu za bogatu elitu tj, urotu bogatih naspram svih ostalih, zvuči kao oksimoron, ali daje odgovor na crvenu nit koja se provlači od 68. do Obame. Objasnite nam to pobliže?

Još u prvoj polovici XIX. st. španjolski filozof povijesti Juan Donoso Cortes lijepo je objasnio da su tzv. “narodne revolucije” u pravilu plod novca privilegiranih klasa, čiji tribuni manipuliraju masama. Također je, kao visoki španjolski diplomat, iz obavještajnih izvora znao i naveo da iza svih ljevičarskih revolucija već u njegovu vremenu stoji – Britanski Imperij. On je predvidio anarhističko državno uređenje (komunizam) u kojem će biti provedena najužasnija i najkrvavija diktatura kakvu svijet nije vidio. A tko je projektirao komunizam? Masonski liberalizam! Komunizam je rođen i stvoren u Britaniji, a podržan i u Americi: britanska vladajuća masonska klasa uvidjela je da je komunizam najbrži put do uništenja i ovladavanja kršćanskim društvom i to je bio razlog za financiranje svih ekstremnih ljevičarskih pokreta i tim pitanjem su se pozabavili ozbiljni povjesničari (poput npr. R. Eppersona, ili C. Quigleya), koje najgluplji među ljudima nazivaju “teoretičarima urota”, jer je to njihova samoobrana od intelektualne obaveze da se politički odnosi temeljito prostudiraju – na najdubljoj razini. Najlakše je vjerovati da se o svemu možemo dogovoriti i da ne postoji politički plan, koji će izigrati sve dogovore.

Konačno u knjizi “Partijsko zlato” ruski KGBovac, pod pseudonimom Igor Bunič, među ostalim, opisuje i partijske zabave boljševika na kojima ovi dolaze odjeveni u otmjenu odjeću one građanske klase koju su pogubili i tako se stvorila nova i lažna elita, umjesto one odgojene i prave. Kako je to lijepo opisano u tiskanom izdanju “7Dnevno” i kod nas mi vidimo da je neprovođenje lustracije u Hrvatskoj dovelo do toga da lažna komunistička elita na sva radna mjesta dovodi svoje potomke, dok je prirodna konkurencija najsposobnijih u društvu u cijelosti onemogućena i isključena: dakle, komunizam je nedjelo bogatih i on stvara novu lažnu elitu u osvojenim zemljama, u kojima komunistički tajkuni/bogatuni i dalje održavaju svoje privilegije i vladaju prethodno podjarmljenom nacijom, a u suradnji s britanskom masonerijom, koja im je sve to omogućila – dok i njih prvom prilikom netko ne pomete.

Započeo je trend ukidanja gotovine. Svaki čovjek na ovom planetu je i radnik i treba dobiti zasluženu plaću. Gospodar njegove plaće postaje banka, koja vrti virtualni novac. Možemo li reći s pravom da počinje novo robovlasničko društvo u koje ljudi ulaze čak dobrovoljno?

Pa, stvarno smo već ušli u robovlasničko društvo, jer banke su postali virtualni gospodari čovjeka, pa se o nekoj kršćanskoj solidarnosti i uzajamnim obzirima propisanim od evanđelja uopće ne može govoriti. Bankarski sustav vladavine nad čovjekom je protukršćanski sustav, to je ozakonjenje zločinačkog sustava u kojem monetarne službe, koje su u normalnom društvu pomoćne i sporedne službe tog ljudskog društva, zahvaljujući korupciji političara koje provode bankari (o čemu imamo brojne afere po novinama, kad se nešto otkrije), predstavljaju stvarnu vlast nad životima. U katoličkoj vjeri kamatarenje je bilo zabranjeno i pripadalo je u velike grijehe. Danas o tome nema ni riječi. Umjesto da bude sredstvo novac je postao roba koja se naplaćuje zločinačkom kamatom! Bankari su ti koji odlučuju u koje će projekte ulagati, a to bi trebali činiti najbolji ljudi u naciji, uz podršku političara: političari cijelu državu zadužuju kod bankara umjesto da se bankari zadužuju kod države i traže dozvole za ulaganja koja ne bi bila u suprotnosti s interesima nacije i države, bankari odlučuju o tome hoće li novac biti virtualan ili papirni, a u stvarnosti država je ta koja bi im morala postaviti ograničenja radi zaštite sustava i sprječavanja isteka kapitala iz države. Zahvaljujući svemoći bankara preko noći bilo koja država može bankrotirati, može biti ispražnjena od SVIH novčanih sredstava i ta sredstva naprosto mogu preseliti u neprijateljsku državu, jer političari kao pijuni bankara uopće ne vode računa o nacionalnoj sigurnosti: nacionalna sigurnost prepuštena je neodgovornim pojedincima, koji su šefovi banaka. Amerika je već bankrotirana zemlja, njezin novac je bezvrijedan papir, ali zahvaljujući raznim lažnim transferima, nafti, ratnim pljačkama zemlje poput nekad bogate Libije itd, te lažnim pokrićima vrijednosti novca – nepostojeći kapital stalno dobiva virtualna pokrića.

Što se tiče najavljivane provedbe potpune virtualnosti novca, to je ona opasna situacija u kojoj politički i vjerski nepodobna osoba više ne će moći ni trgovati ni kupovati, jer će u diktaturi nepodobnima biti nemoguće da posjeduju virtualni novac, a papirni (kao zaštita osobne slobode) više ne će postojati. Najgore od svega je to da će se za posjed virtualnog novca morati biti čipiran poput stoke na nekoj farmi, a to čipiranje ne će značiti samo kontrolu nad prihodima i političkom podobnošću osobe, već će značiti i nadzor na mislima, voljom i duhom osobe. To je onaj čuveni zagonetni “žig zvijeri”, kojeg nam je Bog najavio po Objavi/Apokalipsi po Sv. Ivanu.

Otkud tolika neosviještenost još uvijek kršćanskog Zapada u pogledu manipulacije korumpirane manjine političara, institucija i intelektualaca?

Tragedija Zapada je utemeljena na cijelom nizu vjerskih slomova, a posebice na gubitku svjetskog rata centralnih sila 1918. g. Tijekom i nakon II. svjetskog rata komunisti su vrlo pažljivo poklali sve istaknute svećenike i istaknute katoličke intelektualce, posebno u Hrvatskoj, a masonerija je medijima i političkim djelovanjima kroz cijelo XX. st. gušila Katoličku Crkvu sve dok ju konačno nije i ugušila tj. ušutkala i navela na suradnju pod nedopustivim uvjetima. Tko u Crkvi danas ustrajno i žestoko prosvjeduje protiv civilizacije pederastije? Malo tko, umjesto da cijela Crkva neprekidno urgira i oštro prosvjeduje radi pederskih parada i drugih strahota. Crkva je ugušena, a pod utjecajem “modernista” ona je i izmijenila neke svoje tvrde stavove prema ljevici, koja je uvijek bila masonska. To govori samo za sebe. Vjernike masovno više nema tko obavještavati i usmjeravati kako da djeluju. Ono što se čini je sve nekako mlako i sramežljivo, ili uliznički, tako da se ne može govoriti o pravom duhovnom vodstvu Crkve Božje. Ima li Crkva Katoličku Stranku koja bi se baš tako zvala da zastupa pravu katoličku državu? Nema! Nema niti u jednoj državi! To je znakovito! Zašto? Zato jer se vrh predao “demokratskoj” stihiji, očekuje nešto odozdo, “demokratski”, od naroda. A koja je armija dobila rat bez generala, koji joj zapovijeda? Mase treba voditi, one ništa ne će postići same od sebe. Crkva je pobjegla od odgovornosti pred Bogom, pobjegla je od vodstva, a kada nešto i napravi to je neki truli kompromis s demokratskom masonerijom. Tako se ne dolazi do izgradnje katoličkog društva, kakvo je ono bilo skoro dvije tisuće godina.

Koja je uloga kršćanina u ovim odlučujućim vremenima, pasivno promatrati dok se ne izvrši Božja volja, ili je svaki kršteni, kako i sami u knjizi kažete, krštenjem pozvan na mesijanstvo?

Kršćani se moraju organizirati i, kad sve zataji moraju preuzeti, da tako kažem, svećeničku odgovornost. Kada je masonerija u Meksiku počela provoditi teror nad katoličkom vjerom i cijelim stanovništvom, godine 1926. digao se oslobodilački pokret Kristerosa, koji je masoneriju do 1929. g. porazio, ali je mlakost crkvenog vrha prokockala dobivenu pobjedu, te su masoni nastavili vladati Meksikom do današnjeg dana. Posljedice su razorne: cijeli Meksiko je bačen u najmračniju bijedu. Kada je Crkva od masonerije masovno bila ubijana, spaljivana i progonjena, nakon tanke i sumnjive pobjede Staljinovih komunista na “demokratskim” izborima – u Španjolskoj se digao gen. Francisco Franco, budući svetac Kat. Crkve, koji je odlikovan od Pape Pija XII. Najvišim Odličjem Krista radi uspješnog spašavanja kat. Španjolske. Kada su u tzv. Kraljevini Jugoslaviji srbijanski žandari vršili teror i ubojstva hrvatskog stanovništva, a Srbi izveli pljačku nad cijelom Hrvatskom – u Hrvatskoj se digao Ustaški pokret da im se suprotstavi. Time želim reći da katolici moraju preuzeti odgovornost nad svojom sudbinom, onda kada je crkveno vodstvo zbunjeno, ošamućeno i ne zna što da radi. Povijesni primjeri pokazuju da u nekom trenutku Bog diže herojske katolike koji se ognjem i mačem suprotstavljaju sotoniziranom društvu, a takav primjer imamo već u srednjem vijeku s Ivanom Orleanskom, koju je doslovno vodio sam Bog, kada je kraljevstvo zatajilo, kada je Crkva zakazala. Pred neodgovornim vodstvima i u razbojničkim okolnostima netko mora preuzeti odgovornost i provesti sreću junačku – ali s Božjim blagoslovom. Drugačije ne ide. Američki katolici često ističu izreku “Katolici su rođeni za borbu”, koju je u XIX. st. izrekao Papa Lav XIII. (1810.-1903.). I kada ne ide drugačije mora biti tako.

Uloga UN -a u svijetu je da širi multikulturalnost, New Age i seksualne slobode svih vrsta, bajku o održivom razvoju itd. Na to ga obvezuje Rockefellerova zaklada i ona crvena nit superbogatih, ali što je sa Crkvom u svemu tome sa milijunima katolika? Vidimo već i sada pritiske svijeta na nju, no prema Vašim predviđanjima, što slijedi Crkvi?

Kako smo već iz prethodnih izlaganja uvidjeli – Crkva je samljevena, baš tako kako je to u XIX. st. predvidio i opisao kat. filozof Juan Donos Cortes (+1853.). Ona je uvučena u masonski politički sustav koji ju neprekidno kleveče, napada, infiltrira se u nju i ucjenjuje ju na sve načine. Katolici su u međuvremenu pijani od masonske propagande, kojoj su povjerovali, jer nisu proučavali osobine svoje vjere i ne razlikuju istinu od laži, te uglavnom ne vide i ne razumiju što se događa, ili sve krivo povezuju. Dakle, u ovom trenutku dogodilo se nekoliko stvari: došlo je do dekristijanizacije Europe i svijeta, vjera se razvodnila, istina se zamutila, vlast je pala u ruke sotone i Crkva je svakako pred progonom: pederska civilizacija i Crkva nikako se ne mogu podnositi. Netko tu mora nastradati. Za početak će to biti Crkva, za kraj to će biti pederska civilizacija. Jer, Bog je ipak gospodar povijesti, Crkve, svijeta i svemira.

Što učiniti s podvalama neprijateljskih agentura i negativne promidžbe, kao što se slučaj swastike na splitskom Poljudu?

Zbog toga se ne treba previše uzbuđivati: neprijatelj na sve načine nastoji ocrniti i obezvrijediti katoličku Hrvatsku i pred svjetskom javnošću neprekidno izaziva ideološke zabune o podrijetlu i razlozima hrvatske političke borbe. Masoneriji je vrlo važno da pred kršćanskom svjetskom javnošću Hrvatska izgleda kao ideološki ekstrem, koji nema veze ni s vjerom ni s pravdom, pa stvarajući škandale i kažnjavajući Hrvatsku zbog poljudske swastike Hrvate nastoji izjednačiti sa rasističkom Srbijom, ili ih još prikazati kao nešto gore i od same četničke Srbije. Naime, slaže se mozaik za konačne svjetske obračune, a Hrvatskoj se kroz klevete nastoje oduzeti bilo kakvi budući saveznici u svijetu. No, što god bilo – naša snaga bit će Bog, ukoliko ćemo se u Njega uzdati.

Što bi poručili čitateljima, što je ključno za pronalazak ISTINE, s obzirom na dezinformacije i ‘medijski iskrojenu stvarnost’ u kojoj živimo?

Katolicima bih preporučio da se drže sakramenata i Crkve dok ih još ima. Iako je Bog uvrijeđen sveukupnim stanjem u Crkvi i oko Crkve sakramenti su važeći. To preporučam zato jer Bog prosvjetljuje i vodi svaku dušu, a to može činiti samo putem sakramenata i putem molitve. Zato molite i držite se temeljnih okvira koje vodi Bog. Uz to potrebno je čitati pametne knjige, ali nikako ne knjige ljevičara, jer je to gubitak vremena. Knjige iz povijesti i katoličke filozofije temelj su razumijevanja svijeta u kojem živimo, a Internet i novine tek su pomoćno sredstvo s kojim ćemo moći razumjeti što se događa upravo sada, ali samo pod uvjetom da smo prije toga bili načitani i da smo donekle postali obrazovani, suobličeni istini. Izvan tih okvira pojedincu ništa ne će biti sasvim jasno.

Zrinka Kasapić/izvor: ovdje

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Tko je bio Ivan Krstitelj?

Objavljeno

- datum

(hebrejski: יוחנן המטביל,Yohanan Ha’Matbil) kršćanski svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov.

U Novom zavjetu

Većinu informacija o Ivanu Krstitelju dobivamo iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena.

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači “Gospodin je milostiv“ (heb.Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštenja njegovu narodu.» Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu – divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.

Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako pripovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

U 1. i 2. stoljeću

Poznato je da su u 1. stoljeću, nakon što se kršćanstvo već počelo širiti, paralelno sa zajednicama Kristovih sljedbenika, postojale i zajednica sljedbenika Ivanovih, te su poznavale samo »Ivanovo krštenje«, o čemu svjedoče i Djela apostolska. Izvanbiblijski izvori, osobito kršćanski apologetski tekstovi, također potvrđuju postojanje takve zajednice osobito među Židovima. Čini se da su upravo zbog toga novozavjetni pisci toliko naglašavali Ivanovu poniznost i ponavljali njegove riječi da će iza njega »doći veći od njega.«

O mučeništvu Ivanovu govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva triklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.

Štovanje

Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.

Potom je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret.

Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj.
Sv. Ivan Krstitelj jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su »ljetni Božić« . U čast sv. Ivanu Krstitelju, podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta, pa tako i naše Županje.
U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta.
U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru. U Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Mučeništvo

Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Prema Rimskom martirologiju 29. kolovoz je izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.” Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.

prema www.zupanjac.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno