Connect with us

Dr. Marko Jukić

Afera Hotmail – osvrt neinformiranog građanina

Objavljeno

- datum

Fotoilustracija: Jutarnji “– Grupa Borg, sretan Vam Uskrs! Ponosan sam što jašem s vama!” – napisao je tada Ramljak ovim likovima s naslovnice

Hrvatsku vladu potresa afera Hotmail, objavljena prepiska ministrice gospodarstva sa savjetnicima po pitanju afere Agrokor.

Nije dopustivo da ista skupina piše nacrt zakona, dobiva mogućnost primjene tog zakona i ostvarivanje velike zarade. To je nesporno ali je uobičajena praksa pa akteri ne vide ništa sporno…

Pišu se komentari, pljušte osude, izražava se čuđenje a sve je uobičajeno. Ništa neobično se nije dogodilo, na ovaj način funkcionira država godinama, ne samo hrvatska nego i druge države. Dođe jedna stranka na vlast i postavlja svoje ljude bez obzira na njihovu stručnost, znanje, osjećaj odgovornosti, moral itd. Dobar primjer je bivši ministar poduzetništva i obrta. Temeljem kojih referenci je postao ministar? Na isti način su postavljani direktori HZZO-a, ministri, direktori, predsjednici nadzornih i upravnih odbora.

Dr. Jukić analizira razrijesenje situacije oko Agrokora, kao i aktere koji pokušavaju izvući političke poene…

Slučaj Agrokor je presložen za običnog građanina, pa i za znalce koji se ne bave gospodarstvom, financijama i državnim poslovima. Slučaj Agrokor nije nastao preko noći. Pravo pitanje je zašto je došlo do slučaja Agrokor i je li netko odgovoran? Kako je moguće da bude ugroženo gospodarstvo države? Koje hrvatske vlade su omogućile Todoriću da dođe u ovu situaciju? Koje banke su igrale šporku igru i s kojim ciljem? To su pitanja na koja nismo dobili odgovore, a trebali smo. Slučaj Agrokor je direktan atak na Republiku Hrvatsku i tu drug premijer (kojega ne podržavam) ima pravo. Trebalo je žurno reagirati i reagiralo se. Je li postupak bio transparentan (kako bi rekli čistunci)? NIJE!. Je li bio moralan, pošten? NIJE! Pitanje: Bi li postupak bio transparentan, pošten i moralan da ga je vodio netko drugi (a ne gospođa Dalić)? Mislim da ne bi bio ništa transparentniji, pošteniji i moralniji (to zaključujem temeljem prodaje T-coma, INE, Plive itd.)! Glavni protagonisti (političari, gospodarstvenici i pravni stručnjaci) imaju svoje igrače i ne će angažirati druge igrače. Kada bih morao rješiti sličan problem zvao bih ljude koje poznajem i u koje imam povjerenje! Zar ne bi i vi uradili na isti način?

Gdje je „pogriješila“ gospođa Dalić, (pogriješila jest ali…)?

Gospođa Dalić je „pogriješila“ jer nije konzultirala i angažirala psihijatra iz Metkovića s njegovim savjetnicima, nije angažirala bivšeg neuspješnog ministra poduzetništva i obrta, nije angažirala gospođu iz Gunje koja je za kvadrat stana u Gunji davala 1700 eura, itd.! To je najveći grijeh (za sada) gospođe Dalić.

Psihijatar iz Metkovića se dokazao u slučaju arbitraže INA-MOL i nanio veliku štetu Republici Hrvatskoj. Psihijatar je kao predsjednik Sabora privatno razgovarao s Todorićem! Zašto je razgovarao, što je htio postići?

Bivši ministar poduzetništva i obrta nije napravio ništa ali je vrlo glasan. Drugarica je u Gunji pokazala kako se neracionalno troši državni novac i nikome ništa. Zaboravili su svoje afere!

Pročitah: „Jedino je u Hrvatskoj bilo moguće da čovjek koji je kao ministar vodio sektor poduzetništva i obrtništva, što čini više od 90 posto nacionalne ekonomije RH, nikada nije bio ni poduzetnik ni obrtnik!“ Ovo je hrvatski paradoks zbog kojega nam ovako „dobro“ ide!

Još jedno pitanje: Ima li Hrvatska stručnjake koji mogu na dobar način razriješiti međunarodnu aferu Agrokora? Bojim se da Hrvatska tih stručnjaka nema.

Slučaj Agrokor je izravan udar na Republiku Hrvatsku, njeno gospodarstvo pa je reakcija Vlade (koju inače ne podržavam, osim nekih ministara) bila nužna, opravdana. A to što gospođa Dalić nije konzultirala diletante, dežurne kritičare bez pokrića je sasvim normalno. Nije normalno da netko piše zakon prema svojim potrebama i željama, ali to je uobičajena praksa pa akteri nisu našli ništa sporno u postupanju.

U svakom slučaju vladi druga premijera za slučaj Agrokor treba dati pozitivnu ocjenu jer je to bilo žurno gašenje požara koji je mogao imati katastrofalne razmjere. Jasno je da postoji sukob interesa, da postoji pogodovanje, da su neki dobro zaradili ali to je uobičajeno u Hrvatskoj. U društvu se na sličan način radi godinama, pa je to postalo normalno. Svaka stranka kada dođe na vlast postavlja svoje ljude koji rade po naputku stranke ili po svom mišljenju i prave štetu. Građani imaju mogućnost, na izborima, da kazne nevjerodostojne političare ali građani to ne rade pa se ista praksa samo nastavlja. Potrebne su nam temeljne promjene izbornog zakona, reforma pravosuđa i uvođenje reda u medijski prostor. Ništa nije slučajno, sve se izvodi planski pa i otkrivanje privatne prepiske baš u ovome vremenu. Što je stvarno u pozadini ne bih znao!

Gospođa Dalić je odstupila jer je morala odstupiti i što sada? Ništa sustav upravljanja ostaje isti, ništa se ne će promijeniti. Zašto premijer ne vidi ništa problematično nakon što je privatna prepiska prezentirana javnosti? Jednostavno zato što se to tako inače radi na svim razinama društva i u svim državama svijeta (negdje više, negdje manje) ali na skriveniji način.

Kako su postupali političari, do sada, koji kritiziraju gospođu Dalić? Na isti način, privatno su dogovarali imenovanja, dijelili sredstva, davali dozvole itd. Sve je to već viđeno!

Objavljeno: Agrokor na savjetnike potrošio 321,4 milijuna kn – bez PDV-a, HINA Ponedjeljak, 14.05.2018.

Bi li drugi savjetnici bili jeftiniji? Ne bi! Cijena bi bila približno ista samo bi postupak bio transparentniji, moguće pošteniji!.

Razmislimo tko je i zašto pogodovao u slijedećim slučajevima:

·           Odvjetničko društvo koje se uglavnom bavi ovrhama je 2015. godine imalo prihod od

51,3 milijuna kuna, a neto dobit je bila 3,48 milijuna kuna.

·           Koliko će koštati moćna londonska odvjetnica koja zastupa Hrvatsku protiv Gazde?

·                     Slobodna otkriva koliko su Blaškićevi odvjetnici zaradili u tribunalu, Nobilu i Haymanu 3,2 milijuna DEM honorara u Haagu!

Nemojmo se zavaravati i nakon ove afere sve će ostati isto, ništa bitno se ne će primijeniti jer je sustav „ja tebi, ti meni“ umrežen!. Premijer se ponaša bahato u mnogim situacijama i dijeli lekcije. Jedino je on pametan, jedino on zna čitati i razumije, a svi ostali ne znaju pročitati i ne shvaćaju pročitano. Koalicijski partneri gledaju svoj interes i nameću svoja stajališta, blate Hrvatsku i izvlače novac. Žalosno!

Koliko zarađuju saborski zastupnici za nerad (prazna sabornica, prepucavanje, igrokaze)?

Osnovna plaća 13 000,00 kuna mjesečno (neto), 156 000, 00 kuna godišnje. Odgovornost nikakva!

Zastupnici koji su u odborima imaju 20 000,00 kuna mjesečno, 240 000,00 kuna godišnje a tijekom 4 godine zarade 960 000,00 kuna. Poslovica glasi: Psi laju a karavane prolaze!.

Budimo pošteni, bar malo, pa se zapitajmo hoće li netko odgovarati za objavljivanje privatne prepiske? Po zakonu bi trebao ali dosadašnja praksa je pokazala da nitko ne će odgovarati. Pa što mi tražimo. Jednom smo za zakon a drugi put smo protiv primjene zakona!? Aferu su trebale otkriti državne službe, popularno rečeno institucije sustava ali nisu.

Mediji i političari nam prezentiraju samo dio koji njima odgovara a onaj drugi zataškavaju. Mediji u Hrvatskoj su neprofesionalni i u službi političkih stranaka i političara pa im ne možemo vjerovati. Medalja ima tri strane i pri davanju ocjena treba pogledati sve tri strane. Nažalost, mi nismo upoznati sa svim važnim činjenicama pa ne možemo donijeti objektivan sud. Rijetko imamo priliku čuti, pročitati pravu i poštenu analizu nekog slučaja, obično dežurni komentatori nam nameću svoje iskrivljeno mišljenje. Što je istina pisac ovih redaka ne zna pa može samo načelno napisati da je žalosno da se ovakve stvari događaju. Poruka je: Ne sudite na prečac!

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Dr. Marko Jukić

Što nedostaje u priopćenju MVEP-a Republike Hrvatske?

Objavljeno

- datum

Protestna nota Ministarstva vanjskih poslova (možda je bolje napisati spoljnih poslova) je uopćena bez konkretnih navoda pa oni koji ništa ne znaju o događajima od 1990. do 1998. godine ne mogu ništa konkretno saznati niti zaključiti. Moguće je da u ministarstvu ne znaju ili ne žele znati za činjenice pa pišu uopćene note da ne uvrede četničku vlast u Srbiji!?

U protestnoj noti su trebali navesti konkretne činjenice o agresiji na RH (1990. -1995.), evo nekih:

1.      Srbija je napravila vojnu agresiju na Hrvatsku (1990. – 1995.) (ali i na Sloveniju, BiH, Kosovo) s namjerom stvaranja velike Srbije

2.      Srbija je potaknula pobunu Srba u Hrvatskoj 1990. godine, naoružala pobunjenike, slala dobrovoljačke odrede i vojsku. Okupirali su 25% hrvatskog teritorija., prognali stanovništvo i izvršili mnogobrojne zločine.

3.      Projekt stvaranja velike Srbije započeo je davno prije 1990. godine, za vrijeme Jugoslavije se intenzivirao Memorandumom SANU 1986. godine

4.      Hrvati nisu ratovali u Nišu, Leskovcu, Bačkoj Palanki i drugdje u Srbiji već su branili svoju djedovinu u Hrvatskoj koju su Srbi napali, opljačkali, razorili a Hrvate protjerali.

5.      Tijekom 1991. i 1992. godine su na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske bila 64 logora i zatvora za koje se zna lokacija. Na okupiranom teritoriju Hrvatske bilo je 30 srbijanskih logora i zatvora. Logori su bili u: Srijemskoj Mitrovici, Nišu, Borovu Selu, Dardi, Jagodnjaku, Vukovaru, Stajićevu, Samoboru, Šidu, Begejcima, VIZ-u Beograd, Novom Sadu , Manjači, Banja Luci, Zenici, Ovčari, Staroj Gradiški, Okučanima, Bučju, Kninu i drugdje.

6.      Kroz srpske koncentracijske logore, tijekom Domovinskog rata, je prošlo preko 30.000 osoba (od toga 3.000 žena i 500 djece), od kojih je izravno ubijeno ili podleglo posljedicama zlostavljanja i mučenja oko 300 osoba, a oko 2.500 osoba nije ni stiglo u logor, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica maltretiranja. Najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala je svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.“

7.      broj poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani je: 14.154 poginula i ubijena (za koje se zna). Ubijeno je 3.381 osobu stariju od 60 godina. Ubijeno su 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila), ranjeno je 3.560 žena.

8.      ranjeno je 37.180 osoba, evidentirana su 19.224 invalida. Bez jednog roditelja je ostalo 4.285 djece, a bez oba roditelja njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je 219 djece, kao nestalo vodi se 15-toro djece.

9.      Tijekom Domovinskog rata ubijeno je 345 djece (po drugom izvoru više od 400) (4,8% ubijenih civila), ranjeno 1.184 djece, a 108 djece su ostali trajni invalidi. Od ukupnog broja stradalih djeca čine 8,9%.

10.  ubijeno je 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara i 3 svećenika a ranjeno je 48 medicinara i 4 svećenika.

11.  u ratu je uništeno i oštećeno 17 bolnica i preko stotinu ambulanti.

12.  iz vukovarske bolnice su odvedene 294 osobe i mučki su ubijene. Na Ovčari je nađena masovna grobnica s ostatcima 200 osoba a za ostale se ne zna gdje im je grob. Ubijanje vezanih zarobljenika je četnička specijalnost.

13.  uništeni su desetci tisuća civilnih domova, ukupan broj oštećenih i uništenih hrvatskih gradova i sela je veći od 500.

14.  tijekom Domovinskog rata Srbi su potpuno uništili 380 katoličkih crkava i drugih sakralnih objekata, teško je oštećeno 416 crkava i drugih sakralnih objekata, oštećeno je 630 crkava i sakralnih objekata. Ukupno je uništeno, oštećeno 1.426 katoličkih crkava i sakralnih objekata.

15.  otkrivene su 143 masovne grobnice i više od 1.400 pojedinačnih grobova žrtava srpske agresije. Još se traga za 968 nestalih od čega 606 civila i 362 branitelja.

16.  pri napadu na Zagreb (svibanj 1995. godine) poginule su 4 osobe i 196 ih je ranjeno od toga 60 teško. Ranjeno je 19 djece, 85 žena i 25 starijih osoba. Zagreb je napadnut s 12 raketa od čega je 9 raketa pogodilo sami centar grada.

17.  silovano je više od 3.000 žena,  mučeno 1.617.

18.  Srbi su protjerali 255.000 Hrvata i drugih nesrpskih naroda iz njihovih domova na okupiranom području. Izvršili su etničko čišćenje u potpunosti! …..

Ovo prešućuju hrvatski političari, Pupovac, Vučić, Dačić, Dodig, Vulin i drugi.

Više od pet godina terora (1990-1995.), četiri godine okupacije dijela hrvatskog teritorija završili su operacijom „Oluja“. VRO „Oluja“ je otpuhnula četničku (fašističku) vlast s teritorija Hrvatske i neka pati koga smeta. Srbi nisu prognani već su sami otišli, lepo su kazali da ne žele živjeti u Tuđmanovoj „ustaškoj“ Hrvatskoj. Sretan im put!

Budući da hrvatski političari nisu bili aktivni sudionici (većinom) Domovinskog rata bilo bi dobro da se informiraju o uzrocima i tijeku Domovinskog rata. Uopćene izjave i formalne diplomatske note ne služe ničemu pa ih ne treba davati. Kažu da trebamo razgovarati? O čemu ćemo razgovarati s četnicima koji negiraju zločine, agresiju i okupaciju? O čemu ćemo razgovarati s četnicima koji stvaraju mitove i šire patološku mržnju prema svemu što je Hrvatsko? Nakon što priznaju agresiju, vrate otuđene umjetnine, vrate arhivsku građu, plate ratnu odštetu …može se početi razgovarati. Razgovor bez ispunjavanja minimalnih uvjeta je čin veleizdaje!

Slobodan sam preporučiti hrvatskim političarima slijedeće izvore o Domovinskom ratu:

a)      Arhiv Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra

b)     knjigu Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“

c)      knjigu Radelić Z, Marijan D., Barić N., Bing A. , Žuvić D., Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat

d)     Kronologija rata 1989. – 1998., Hrvatski informativni centar  i drugu literaturu.

Bilo bi dobro da naši političari nešto nauče o uzrocima, tijeku i posljedicama Domovinskog rata prije razgovora s četničkom vladom u Srbiji, prije davanja potpore za ulazak četničke Srbije u EU.

Dr. Marko Jukić/Croative.net i Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Tako je govorio Stjepan Radić (1871.- 1928.)

Objavljeno

- datum

 (crtica, povodom 90-te godišnjice smrti)    Stjepan Radić – hrvatski domoljubni političar, književnik, prevoditelj i publicist je umro 8. kolovoza 1928. godine nakon teškog ranjavanja u beogradskoj skupštini. Radić je bio teško ranjen u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, kada je na hrvatske (samo hrvatske) pucao srpski radikal  Puniša Račić. Račić je ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, teško ranio Stjepana Radića, te lakše ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara.

Godine 1895. prigodom otvaranja zgrade kazališta u Zagrebu, na koju je došao car Franjo Josip I, sa skupinom studenata je zapalio madžarsku zastavu i zbog toga je bio 6 mjeseci u zatvoru.

Radić se borio protiv madžarske hegemonije te je govorio protiv bana Khuena-Hedervarija i zbog toga je bio zatvaran i izbačen sa sveučilišta, kasnije mu je bilo zabranjeno studirati u tadašnjoj Austro-Ugarskoj pa je studij nastavio u Parizu gdje je i diplomirao 1899. godine.

1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, stranka je postala parlamentarna 1908. godine. Kasnije je stranka mijenjala ime ali ne i stavove. Kralj Aleksandar I. Karađorđević je uveo diktaturu i zabrani rad političkih stranaka 6. siječnja 1929. godine.

Zbog svog političkog djelovanja (govora) Stjepan Radić je više puta bio u zatvoru. Na Radića je prvi put pokušan atentat 1920. godine. 1928. godine su mu Srbi javno prijetili ubojstvom, njihove prijetnje je izvršio zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić. Nakon suđenja i osude Puniša Račić je živio u vili uz osiguranu zaštitu i poslugu!

Stjepan Radić je bio prvi diplomirani hrvatski politolog, književnik, prevoditelj i publicist. Spada među najveće hrvatske političare od kojega bi današnji političari u Hrvatskoj mogli mnogo naučiti o domoljublju i obrani nacionalnih (narodnih) interesa.

Poznata je Radićeva rečenica: “Ne srljajte kao guske u maglu”, koju je izrekao u svom govoru protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države SHS., 24. studenoga 1918. godine.

„Ne srljajte kao guske u maglu.“

1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća u Zagrebu održao je svoj poznati domoljubni govor u kojem se suprotstavio predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo.

Navod iz govora Stjepana Radića 24. studenoga 1918. godine:

„…..Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava. Gospodo! Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. To pravo samoodređenja pripada u međunarodnom smislu svim trim našim narodima Slovencima, Hrvatima i Srbima kod određivanja naših državnih granica prema tuđim narodima, ali to pravo pripada svim trim našim narodima, a napose nama Hrvatima u Hrvatskoj i s obzirom na osnivanje i na uređenje naše zajedničke države. Mi smo tri brata, Hrvat, Slovenac, Srbin, a nismo jedan. Svakoga brata treba pitati. Srba iz Srbije tu nema nikako, a mi Hrvati iz Hrvatske, kako smo mi tu zastupani, to znate. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti.

Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko to neće biti dugo da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska“.

Treba zapamtiti poruku Stjepana Radića:

„Pravo se ne može dobiti ni plačem ni molitvom, nego borbom.“

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: 5. kolovoza 1995. podignuta hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi

Objavljeno

- datum

Autor

 DANI SLAVE I PONOSA!    Iznad hrvatskog kraljevskog grada Knina, na tvrđavi, ponovno je zalepršala hrvatska trobojnica 5-tog kolovoza 1995. godine. Bio je to znak slobode, znak pobjede i povratka Knina matici.

U oslobađanju Knina sudjelovale su 7. gardijska brigada koja je krenula s obronaka Dinare i 4. gardijska brigada koja je napredovala iz pravca Golubića. 7. gardijska brigada je prva ušla u Knin a koji sat kasnije im se pridružila 4. gardijska brigada.

Hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi je podignuta 5. kolovoza 1995. godine u 10:15 sati.

Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

Dvadesetmetarsku zastavu su podigli pripadnici 7. gardijske brigade (Pume iz Varaždina). Na kninsku su se tvrđavu prvi popeli pripadnici 7. gardijske brigade: Elvis Mihić, Mario Bilač, Eduard Baltić, Ivica Novoselec, Jasmin Hadžić, Miljenko Hajsok i njihov zapovjednik Ivan Korade.

Drugu dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu postavili su pripadnici 4 gardijske brigade u 12 sati. Petog kolovoza 1995. godine u 12 sati nastale su povijesne fotografije pripadnika 7 i 4 gardijske brigade na kninskoj tvrđavi.

  1. kolovoza 1995. godine, velika hrvatska zastava 7. gardijske brigade svečano je postavljena na jarbol i ponosno se zavijorila nebom iznad slobodnog kraljevskog grada. Tu slavnu hrvatsku pobjedničku zastavu, dolaskom na kninsku tvrđavu 6. kolovoza, poljubio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Zastava na kninskoj tvrđavi je značajan simbol novije hrvatske povijesti, znak pobjede!

U znak sjećanja na pobjedu u Domovinskom ratu 5. kolovoza je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Foto: MORH, Hrvatska vojna glasila

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno