Connect with us

Vijesti

PIŠU I GOVORE O BIH A NE ZNAJU ISTINU Velika većina današnjih muslimana ne žele znati za svoje hrvatsko podrijetlo

Published

on

Danas Europa i svijet mnogo govore i pišu o Bosni i Hercegovini, a da ne znaju istinu o povijesti i sadašnjosti te zemlje. Čak i mnogi Hrvati ne znaju povijesnu istinu da u Bosni od stoljeća sedmog žive Hrvati-katolici, te da je islam u Bosnu došao u 15. stoljeću, a pravoslavlje u 17. stoljeću, piše portal Volimjajce.com

Bosna je 9 stoljeća bila sastavni dio i srce hrvatskog etničkog prostora. Kad su Hrvati u 7. stoljeću došli na tlo današnje Hrvatske, oni su jednako i u isto vrijeme naselili i Bosnu i Srijem i Boku Kotorsku i današnju Crnu Goru (Crvena Hrvatska!), itd. To je bio JEDAN NAROD i JEDAN TERITORIJ – HRVATSKI POVIJESNI PROSTOR. To dokazuje i današnja najneprirodnija granica između Bosne i Hrvatske. Sam pogled na te neprirodne granice dokazuje da je Bosna srce hrvatskog teritorija te da je ista istrgnuta utroba iz hrvatskog etničkog prostora.

Svi vladari srednjovjekovne Bosne, svi bosanski banovi (samo Hrvati imaju banove!) i svi kraljevi Bosne (Kulin ban, ban Pavao I. Šubić, svi Kotromanići, kralj Tvrtko, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, bl. Katarina Kotromanić, kralj Ostoja, Stjepan Tomašević), bili su etnički Hrvati, govorili su hrvatskim jezikom, u njima je tekla hrvatska krv, a bosansko kraljevstvo bilo je nakon pogibije Petra Svačića, posljednjeg hrvatskog narodnog vladara, ustvari nastavak hrvatskog kraljevstva. Niti jedan srednjovjekovni vladar Bosne nije bio ni musliman, a ni Srbin! Stoga je posljednji kralj hrvatske krvi Stjepan Tomašević, ubijen na prijevaru od Osmanlija 1463. godine.

U Bosni prije Turskih osvajačkih ratova i uspostave osmanlijske vlasti (1463.) nema Srba. Nema ni pravoslavnih crkvi, niti srpskih manastira, a ne postoji ni pravoslavni vladika na tlu Bosne. Srednjovjekovna Bosna ne zna ni za pravoslavlje, a ni za Srbe. Srednjovjekovna Bosna također ne zna ni za muslimane. Muslimana u Bosni nema prije najezde Osmanlija. Pod Turcima mnogi su Hrvati-katolici i bosanski “krstjani” (bogumili) prešli na islam, neki milom, zbog privilegija ili samoodržanja, a mnogi silom zbog turskog zuluma.

Današnji muslimani u Bosni potomci su Hrvata-katolika i tzv. “krstjana” (bogumila – također Hrvata) koji su pod pritiskom okolnosti ili na silu prešli na islam. U novoj vjeri njima je nametnut potpuno tuđi i strani arapski jezik. Ne stoji tvrdnja da su današnji muslimani u Bosni potomci Srba iz dva razloga: jer Srba u Bosni nije ni bilo i jer Turci nisu progonili Srbe. (Pećka patrijaršija!).

Treba imati na umu da velika većina današnjih muslimana nikako ne žele znati i čuti za svoje hrvatsko podrijetlo. Hrvatska pripadnost Be-Ha muslimana iz vremena Ante Starčevića i NDH (1941.-1945.) danas je iluzija i nešto čega nema. Istina, i danas se nađe pokoji rijetki musliman-Hrvat, ali bez utjecaja na ostale muslimane. Izetbegović-Filipovićevi „bombaši“ provode neshvatljivo žestoku medijsku hajku na Hrvate BiH. Stječe se dojam da službeno Sarajevo dobar dio državničke energije troši na osmišljavanje izazivanje sukoba sa Hrvatskom i Hrvatima. Sarajevo ima problem s prodornim provincijalcima iz Sandžaka: to su ljudi koji moraju uspjeti, makijavelistički nastrojeni, koji zagovaraju politiku sile, ali ih muče pomiješani identiteti. Npr. Bakirova supruga Sebija Građević je jedna od njih, vrlo otresita žena – Sebija je, zajedno s Bakirom, tijekom rata u BiH prebjegla u Hrvatsku: najprije na Hvar pa u Zagreb, gdje je stažirala i dobila akademske reference kod dr. Asima Kurjaka, kojeg je njezin svekar Alija imenovao prvim ambasadorom BiH u Hrvatskoj – a danas je Republika Hrvatska omražena u Be-Ha medijima kao država „fašista Tuđmana i Šuška“ i „udruženog zločinačkog pothvata“ – toliko debilno ponašanje da se ne može shvatiti …

Srpska pravoslavna crkvena vlast u Bosni postoji tek od 1709. Te je godine osnovana Dabrobosanska eparhija. Zato se godina 1709. može uzeti kao godina službene nazočnosti pravoslavnih Vlaha i Srba u Bosni. Pravoslavce su u Bosnu doveli Turci na opustjela hrvatska ognjišta. I znatan broj katolika-Hrvata je uslijed terora srpske Pećke patrijaršije, a pod patronatom turskih vlasti na silu i prijevaru prešao na pravoslavlje (Trebinjska biskupija, Semberija, itd.).

Tek kasnije, u 19. stoljeću pravoslavna crkva provodi poistovjećivanje pravoslavlja sa srpstvom. Bosna nikada u povijesti nije bila “srpska zemlja”. Današnje priče srpskih političara o Bosni kao “vekovnoj srpskoj zemlji” spadaju u običnu fantaziju i grubi falsifikat povijesti. Srbi su i čiste hrvatske pokrajine proglašavali “vekovnim srpskim zemljama”, te su u ovom stoljeću izazvali tri rata radi sulude ideje da, “gdje je Srbin – tamo je i Srbija”!

Pojedinci iz današnjega muslimanskog političkog i vjerskog vodstva zaraženi Izetbegovićevim fundamentalizmom (islamska država, islamski sud, islamsko školstvo, itd.) žele stvoriti od Bosne islamsku džamahiriju, a ne znaju povijesnu istinu da u Bosni od stoljeća sedmog žive Hrvati-katolici, da je islam u Bosnu došao u 15. stoljeću, a pravoslavlje u 17. stoljeću, te da Bosna, iako stara povijesna hrvatska zemlja, danas može opstati samo kao multikonfesionalna i multinacionalna država u znaku najveće moguće vjerske i nacionalne tolerancije. Primjer tolerancije danas u Bosni daju samo Hrvati-katolici!

Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća (1941.-1945. i dalje) najviše je u Bosni i Hercegovini stradao hrvatski narod. Hrvati su ubijani bez suda i nekoliko godina nakon završetka rata! U Bosni i Hercegovini je bilo hrvatskih sela 1945. u kojima nije bilo muškog Hrvata od 16 do 60 godina – sve je bilo poubijano ili raseljeno. Kasnije su komunisti gradili umjetna jezera u hrvatskim općinama – samo da bi raselili Hrvate iz Bosne (Prozor, Ostrožac, Rama, Buško jezero, itd.).

Za cijelo vrijeme komunizma (1945.-1990.) Hrvati Bosne i Hercegovine više od svih drugih morali su poput tihe rijeke stalno seliti i napuštati Bosnu i Hercegovinu zbog terora komunista (uglavnom Srba i muslimana!) koji su kroz 45 godina u ime “bratstva i jedinstva” čistili Bosnu i Hercegovinu od Hrvata. Bosanski Hrvati nisu išli u Komunističku Partiju, držali su se Katoličke Crkve i zato nacionalno svjestan Hrvat u Bosni nije mogao dobiti ni stan, ni posao, a ni položaj. Zbog ovoga tihog etničkog čišćenja od 1945. do 1990. u Bosni je smanjen broj Hrvata za oko 750 tisuća računajući iseljenike kao i njihove potomke. Samo u daleku Australiju je u tom razdoblju useljeno oko 200 tisuća Hrvata, najviše iz Bosne i Hercegovine, dok mi je nepoznat slučaj da su Srbi ili muslimani iz Bosne masovnije išli tražiti kruha u daleku Australiju! Godine 1945. Sarajevo je imalo oko 33% Hrvata, a 1999. oko 3%.

Muslimanska nacija ne postoji (!!!), ona je paradoks i jugo-komunistički povijesni besmisao. Muslimansku naciju izmislili su komunisti da bi muslimane odvojili od hrvatskog etničkog korpusa. To je uvidjela i službena muslimanska politika i džamija pa su se odlučili da po sedmi put u ovom stoljeću mijenjaju naciju i sada nisu više po nacionalnosti Muslimani već Bošnjaci jer time lukavo pokušavaju izjednačiti regionalni pojam „Bosanac“ sa pojmom „Bošnjak“ koji su izmislili Austrijanci za vrijeme Austro-Ugarske vlasti u BiH da bi se umili muslimanima.

Također je danas besmisleno govoriti o izmišljenoj bošnjačkoj naciji i nepostojećem bošnjačkom jeziku. Bosansko-hercegovačko-sandžački muslimani etnogenetski su potomci Hrvata, koji govore lijepim hrvatskim jezikom, te čija put, oči, krv, književnost i povijest dokazuju hrvatsko podrijetlo. Nažalost, današnje muslimanske mase pod utjecajem svojih vođa ne znaju istinu o svojoj vjerskoj i nacionalnoj prošlosti. Tko će i kad će reći današnjim muslimanima Bosne i Hercegovine istinu o njihovoj nacionalnoj hrvatskoj i vjerskoj kršćanskoj prošlosti? Saudijskim, turskim i iranskim milijunima dolara Izetbegovićeva klika proizvodi nepostojeći bošnjački jezik, krivotvori Be-Ha povijest, prikazujući je kao nehrvatsku, a Hrvate – banove i kraljeve Bosne prikazuje kao nekakve „Bošnjake“ koje nisu pobile osmanlije nego jednostavno prestali postojati.

Najveće poniženje u 14. stoljeća nazočnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini doživljavaju današnji Hrvati od Srba i muslimana koji uz očitu antihrvatsku politiku Ujedinjenih naroda i EU, kao i odviše popustljivu politiku Hrvatske Države svakodnevno etnički čiste Bosnu i Hercegovinu od starosjedilaca Hrvata.

Prije ovoga posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini je živjelo oko 850 tisuća Hrvata. Danas je u Bosni i Hercegovini ostalo oko 380 tisuća Hrvata. To znači da je oko 470 tisuća (od 850 tisuća!!) starosjedilaca Hrvata protjerano, iseljeno, raseljeno ili ubijeno na tlu Bosne i Hercegovine. Hrvati su istjerani od Srba iz Bosanske posavine i mnogih župa Banjalučke biskupije, a od muslimana iz prastarih “tvrđava hrvatstva i katoličanstva” u Bosni: Kraljeve Sutjeske, Vareša, Travnika, Bugojna, Konjica, itd. U Sarajevu je na popisu 1991. godine bio je 24.241 Hrvat, a na popisu 2013. godine 13.607. U Banjaluci je 1991. godine živjelo 29.026 Hrvata, a prema popisu 2013. svega 5.104.

Podatak koji optužuje SFOR kaže da je BiH izgubila više Hrvata nakon Daytona i prestanka rata i uspostave Federacije nego li za vrijeme ratnih sukoba!.

Rijetki su foto ili video dokazi o operacijama SFOR-a protiv Hrvata u BiH jer su to bile perfidne tajne operacije, zato je zlata vrijedan dokaz dokumentiran u knjizi biskupa Franje Komarice – “Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski”. Banjalučki biskup je u knjizi opisao tajnu operaciju britanske vojske u BiH kojom su prognali Hrvate iz mjesta Majdan kod Mrkonjić Grada, a sve je zabilježila nizozemska katolička televizija KRO 1996. godine. Britanci su na isti način proveli brojne manje ili veće tajne operacije protiv Hrvata u BiH, a najtragičniji su bili događaji oko sela Ahmići. Naime, tijekom i neposredno nakon rata bilo je medija koji su na svjetlo dana donosili neke istine o ratnim sukobima. Kamerman iz Nizozemske koji je bio svjedok jednog brutalnoga upada britanskih postrojbi u hrvatsko selo Majdan, u blizini Mrkonjić Grada. Filmska dokumentacija koju je snimio, dokazuje vojnu akciju NATO snaga, koje su željele „dovršiti” etničko čišćenje lokalnih Hrvata katolika.

Ta se vojna operacija nije dogodila za vrijeme posljednjega rata u BiH, dakle između 1992. i 1995., nego tek – 1996. godine!? – dakle, nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je imao svrhu okončati sve ratne aktivnosti. Dakle, članice europske zajednice i NATO-saveza pokretale su, nakon mirovnog sporazuma, vojne akcije koje su značile jasno kršenje međunarodnoga prava … Majdan je igrom slučaja ostao jedna mala katolička oaza u tzv. Republici Srpskoj, tamo gdje katolici, koji su tijekom rata strašno zlostavljani, a mnogi pobijeni, koji prema naređenjima i planovima ratnih stratega nisu trebali više ostati živjeti.

“Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi.

Uzrok je ovo, što je Bog – koji se uzvisuje i uzdiže – u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se medju njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni.

Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom… Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave” (Tarihi Aali, sv. IV., knj. I., str. 12; prijevod dr. Safet-bega Bašagića u Gl. zem. muzeju 1912., 6-7.).

Fenix-magazin/MD/volimjajce.com.

Komentari

Vijesti

Fahrudin Radončić: Bakir Izetbegović je kreten

Published

on

Bakir Izetbegović je kreten, rekao je Fahrudin Radončić predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), gostujući u emisiji “Face to Face”. Ujedno je Bakira Izetbegovića optužio za montiranje sudskih procesa ali i ključnu ulogu u projektu Komšić.

Na primjedbu voditelja kako su to “teške riječi”, Radončić je nastavio:

-Ja se ispričavama ljudima koji imaju tu mentalnu stranu, ali njemu se ne ispričavam. Popiši što je govorio za mene i moju obitelj, a ja o njemu nisam ništa govorio u prvom licu – rekao je vlasnik “Avaza”.

Izetbegovića je optužio za montiranje sudskih procesa preko SIPA-e i OSA-e.

-Ako vama netko montira proces, tko to može raditi. Ako on diže ljude iz SIPA-e, diže ljude iz OSA-e, ako imate ‘Osmicu’ (Osman Mehmedagić) tog nesretnog nekadašnjeg magacionera koji pritišće suce da vas osude, ako ide i vrši pritisak na sve pore društva i medije, to je bolan hobotnice. Što ja ne bi to nazivao pravim imenom…. i sad se to kaže to je nešto osobno Fahro. Ne možete me udarati tamo gdje sam najjači – poručio je Radončić.

Izetbegovića i SDA je optužio i za projekt Komšić.

-Za pobjedu Komšića ključnu ulogu ima SDA. Koja je najutjecajnija stranka u islamskoj zajednici, pa SDA! SDA noć uoči izbora promijeni tisuće članova izbornih komisija – istaknuo je.

Podsjetio je i na druga loša iskustva s SDA.

-Ja se iskreno nadam da će ovog puta Vlada biti mnogo uspješnija.Ne znam hoće li opstati. Svi koji su bili sa SDA imaju jako loše iskustvo. SDA dok vas mami šećerom vas mami. Tražili su harmonizaciju odnosa i poslije tri mjeseca prave montirane procese protiv nas. To se u politici zove prevara – zaključio je Radončić.

M.J./HRsvijet.net

Komentari

Continue Reading

Vijesti

SVAKI MLADI HRVAT BI TREBAO POGLEDATI OVAJ VIDEO – VRO MASLENICA – 5 MINUTA ZA SJEĆANJE

Published

on

U Maslenici se Hrvatska vojska pokazala kao organizirana sila, odlučna da, unatoč protivljenju međunarodne zajednice, u konačnici oslobodi cijeli svoj državni teritorij

U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. 5.000 Arkanovih “Tigrova”, “Knindži”, “Martićevaca” i “Niških specijalaca” – poraženo do koljena – prenosi priznajem.hr.

Hrvatska vojska i policija 22. siječnja 1993. započele su ograničenu ofenzivnu operaciju kodnog naziva “Gusar”;. U samo tri dana oslobođena je tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Oslobođen je cijeli prostor na potezu Maslenica – Zadar, od Rovanjske, Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Škabrnje, Islama Latinskog, Kašića pa do Zemunika i tamošnje zrakoplovne luke. Cilj akcije bilo je stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su dotada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna-Žigljen.

Epilog

Operacija Maslenica ostati će trajno zabilježena u hrvatskoj povjesnici po jasno upućenoj poruci neprijatelju kakav ga završetak očekuje na tada okupiranim područjima RH. U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je uspješno izvršila planiranu zadaću razbivši dotad samouvjerene neprijateljske snage. Značenje ove operacije očitovalo se i prema međunarodnoj zajednici, koja je dotad izražavala duboku sumnju u osposobljenost i snagu hrvatskih oružanih snaga. Tu sumnju ne samo da su demantirane već se čitavu međunarodnu javnost nakon Operacije Maslenica osvjedočila u potpunu spremnost Hrvatske i njenih oružanih snaga, da osigura ostvarenje potpuno slobodne i samostalne hrvatske države.

Operacija Maslenica je pobjedničkoj HV donijela niz iskustava koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jačanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi, što se očitovalo u kasnijim bitkama u kojima su oslobođena sva hrvatska područja – donosi Priznajem.hr

Priznajem.hr | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Vijesti

IZ BEOGRADSKIH MEDIJA Crnogorski metropolit: Vojvodina je republika, Srbija će opet biti Pašaluk

Published

on

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve poručio je Srbiji da se bavi Vojvodinom, jer je to zasebna republika.

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo ocijenio je da je Republika Srpska umjetna tvorevina i da bi Bosna i Hercegovina trebala biti cjelovita, „kao što je nekada bila“.

– Nema države u državi. Jer s takvom republikom i takvom politikom u BiH narodi će uvijek biti na gubitku. Niko ni s kim, pa će zarasti i staze kojima prolaze. Uvijek će biti ta mržnja. Nadam se da će doći do ujedinjenja – istakao je Vladika.

Srbima u Srbiji poručujem, dodaje, da se ne bave Bosnom, nego onim što je dobro za narod i Europu.

– Bolje je Srbiji da misli o Vojvodini, da vide kako će riješiti to pitanje. Jer, kako ja to vidim i kako se ljudi ponašaju u Novom Sadu, to je neka zasebna republika u sklopu Srbije, a hoće li to tako ostati, neka povedu i o tome računa – rekao je vladika Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo.

Kako je zaključio, ako se to desi, Srbija će se svesti na prostor Beogradskog pašaluka.

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno