Connect with us

Dr. Marko Jukić

9. svibnja – Dan Europe ili kako su Elite izdale Europu

Published

on

Dana 9. svibnja 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova je predstavio svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj datum se smatra početkom današnje Europske unije (EU) pa se slavi kao Dan Europe, od 1985. godine. 

Kako su euro-birokrati uništili dobar projekt

POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EUROPSKE UNIJE, 2010/C 83/02

Povelja je postala pravno obvezujuća 1. prosinca 2009. Institucije i tijela EU-a, kao i države članice EU-a imaju obvezu osigurati prava i slobode navedene u Povelji.

Preambula Povelje:

„Svjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa, Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim

vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na

načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja

uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.“

Iz preambule su izbačene kršćanske vrijednosti na kojima je Europa nastala, izbačene su vrijednosti  koje su temelj država članica! Europa koja negira kršćansku tradiciju koja nameće „diktaturu relativizma“ nema budućnosti. Kršćanstvo obogaćeno grčkom i rimskom baštinom stvorilo je Europu.

Pozivanje na slobodu i ljudska prava je floskula jer se nameće diktatura, totalitarizam, EU komisije, negira se nacionalni identitet, tradicija, nameću se nenaravni zakoni. Nacionalni identitet i tradicija se poštuju ako nisu u suprotnosti s mišljenjem euro-birokrata. Pozivaju se na slobodu pojedinca ali samo slobodu onih koji misle kao oni. Ostali nemaju pravo na slobodu!?

Kako EU poštuje slobodu građana najbolje se može vidjeti kako je usvojen Lisabonski ugovor. Za potvrđivanje Lisabonskog ugovora trebalo je organizirati referendum u svakoj zemlji članici. Referendum je organiziran samo u Irskoj, 12. lipnja 2008. godine, i Lisabonski ugovor je odbačen! Nakon toga u 26 država članica nije organiziran referendum, što se moralo napraviti, već je usvajanje Lisabonskog ugovora potvrđeno u parlamentima država članica. To je pokazatelj koliko EU cijeni građanina pojedinca, njegovu slobodu da odlučuje o svojoj budućnosti!

Ideja slobode je dobro poznata ali je sveopće neodređena, višesmislena i prikladna za velike nesporazume. Pojam slobode došao je na svijet s kršćanstvom, po kojemu pojedinac kao takav ima beskonačnu vrijednost budući da je predmet i cilj Božje ljubavi. Danas je riječ sloboda izobličena i izvrnuta. Danas se teži emancipaciji čovjeka od svakog oblika religiozne, moralne, kulturne i društvene uvjetovanosti, teži se čovjeku koji je amorfna masa bez svog stava, nacionalnog i vjerskog identiteta.

Sloboda se tumači kao apsolutna neovisnost koju čovjek zahtjeva za svoje djelovanje. Nacrt samooslobođenja čovjeka je usmjerena na vlastitu emancipaciju od svega onoga što može sačinjavati granicu širenja njegove slobode. Sloboda se sastoji u tome da pojedinac može činiti sve ono što ne škodi drugima. „Deklaracija o pravima daje dakle čovjeku mogućnost da čini sve ono što želi, čak i na svoju štetu, zanemarujući ili niječući svaki naravni ili moralni zakon, s jednim ograničenjem da ne nanosi štetu tuđoj slobodi. Tako se sloboda temelji na činu volje, pojedinačne ili opće, pojedinca te je u stvari ishod ravnoteže interesa, posredovanja među pravima, ukratko odnosa društvenih snaga.“ I tako imamo dvije krajnosti: apsolutni individualizam, koji vodi u raspad društva, i apsolutnu prevlast društva nad pojedincem, izraženu „totalitarnom demokracijom“.

Jacob Talmon  piše: „Opća volja, koju izražava narod kojega predstavlja stranka ili manje ili više prosvjetljene  manjine, nije podložna nikakvu zakonu, budući da je ona sama izvor zakona i svakog prava“. To je obrazac koji euro-birokrati primjenjuju!

Najbrutalnije tlačenje slobode u povijesti svijet je doživio od strane nacizma i komunizma. Čovjek je bio beznačajan kao čovjek, ali je bio važan kao poslušan instrument u službi vlasti. Pitanje je: Ponavlja li se povijest, s euro-birokratima?

Euro-birokrate treba podsjetiti da ljudsko ponašanje nije na apsolutan način određeno nagonom, kao što se događa kod životinja, nego se rađa iz ljudske sposobnosti shvaćanja i htjenja,  u toj se sposobnosti prosudbe i izbora nalazi ljudska sloboda koja je prije svega sloboda od tjelesne uvjetovanosti kojoj ga podlaže njegova narav tjelesnog bića.

Čovjek ima dušu, to euro-birokrati zaboravljaju, i nije rob vlastitoga nagona ako je čovjek čovjek u potpunosti. Čovjek je sposoban nadići svoj nagon i to ga razlikuje od životinje. Lišen duše, čovjek je sveden na vlastitu tjelesnost, a tijelo bez duše  je neizbježno podložno željeznim zakonima svakoga čisto materijalnog organizma.

Potrebno se dakle vratiti klasičnom razlikovanju između čovjekove fizičke i psihološke slobode, koja se sastoji u njegovoj mogućnosti izbora između dobra i zla, te njegove moralne slobode, koja je sposobnost kojom on ostvaruje dobro.

Gdje je Europa danas?

Europa je danas podijeljena, dezintegrirana i to zbog bolesnih stavova euro-birokrata koji nameću protuprirodne stavova (zakone), negiraju kršćanske vrijednosti i posebnosti naroda. EU komisija je deklarativno osudila komunističku ideologiju ali nije osudila one koji su je provodili niti one koji je danas provode u EU. EU je samo deklarativno osudila komunističku ideologiju, nije bila dosljedna u kažnjavanju komunističkih zločinaca, nije bila dosljedna za lustraciju nego je to prepustila nacionalnim pravosuđima koja su pod kontrolom bivših komunista ili njihovih nasljednika. Zločini nisu istraženi niti osuđeni (lustracija) zahvaljujući sramotnoj politici euro-birokrata.

Zbog liberalne filozofije, koja negira kršćanske vrijednosti, euro-birokrata Europa je izgubila svoj identitet. U Europi danas vlada „diktatura relativizma“ i svako pozivanje na kršćanske vrijednosti, moral, naravne zakone se osuđuje od strane euro-brokrata koji kontroliraju medije i sve to u ime slobode, jednakosti i prava pojedinca. .

O Člancima Povelje o temeljnim pravima EU

Članak 1. Ljudsko dostojanstvo. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno.

Nema jasne definicije ljudskog dostojanstva, evo nekih:

„Ljudsko je dostojanstvo izvan dometa čovjekove moći: ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštovati ili ne poštovati, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti“.

„Ljudsko dostojanstvo izgleda kao načelo koje se veže uz zaštitu života, uz zaštitu zdravlja i uz samo istraživanje.“

„Ljudsko dostojanstvo je univerzalno prihvaćeni termin za sve ljude bez čega smatramo da nema govora o slobodi, o pravdi ili miru. To je specifična oznaka samo za ljude koja ih sve čini jednakima i koja ih uzdiže iznad svih ostalih bića na zemlji. Čovjek ukoliko je čovjek ima onda pravo na hranu, zaštitu i pomoć svojih istovrsnika.“

Prema navedenoma može se napisati: euro-birokrati ne poštuju, ne štite ljudsko dostojanstvo jer ne štite život, dozvoljavaju postupke i istraživanja koja su u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom.

 

Članak 2. Pravo na život, 1. Svatko ima pravo na život.

Budući da EU podržava pobačaj i eutanaziju time krši pravo na život!

Članak 7. Poštovanje privatnog i obiteljskog života. Svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.

Privatni i obiteljski život se ne poštuju jer mediji bez dopuštenja ulaze u tuđe domove i objavljuje informacije iz privatnog/obiteljskog života. Državni aparat (policija, tajne i druge službe) može kontrolirati pojedince i skupine bez poteškoća, dovoljno je prisluškivanje i praćenje obrazložiti očuvanjem nacionalne sigurnosti.

Članak 8. Zaštita osobnih podataka. 1. Svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno u za to utvrđene svrhe, na temelju pristanka osobe o kojoj je riječ ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi, utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.

Nema zaštite osobnih podataka u EU kao ni drugdje u svijetu te je to pravo mrtvo slovo na papiru.

Članak 17. Pravo na vlasništvo. 1. Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom, na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Imovina nikome ne može biti oduzeta, osim u slučaju zaštite javnog interesa ili u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati odšteta za njezin gubitak. Korištenje imovine može biti regulirano zakonom u mjeri u kojoj to zahtjeva opći interes.

U bivšim komunističkim državama danas članicama EU komunističke vlasti su mnogima oduzele imovinu a nisu je vratile niti su obeštetile vlasnike!? Zašto to EU dopušta? Na imovinu koja je stečena na zakonit način, na koju su plaćeni porezi i ostali nameti, građani EU plaćaju porez. Zašto se ponovno plaća porez na legalno stečeno vlasništvo, na koje je porez uredno plaćen (kupljeni stan, automobil i slično)? To je pokazatelj da EU ne poštuje privatno vlasništvo koje je legalno stečeno! Pljačku svojih građana EU provodi po zakonima koje su izglasali euro-birokrati! Treba naglasiti da su se i fašisti, nacisti i komunisti pozivali na svoje zločinačke zakone te je pozivanje na nepravedne, nemoralne zakone euro-birokrata sramotno.

Članak 41. Pravo na dobru upravu

2. Ovo pravo uključuje:

(a) pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja

bi na nju mogla nepovoljno utjecati;

(b) pravo svake osobe na pristup svojem dosjeu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne;

(c) obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.

3. Svaka osoba ima pravo da joj Unija nadoknadi svaku štetu koju uzrokuju njezine institucije ili njezini službenici pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima zajedničkima pravnim sustavima država članica.

Kako je moguće da novinari čekaju dolazak policije i prisustvuju uhićenju osumnjičenoga koji još nije ni saslušan? Kako je moguće da djelovi ispitivanja, zapisnika, budu nekažnjeno objavljeni u medijima a ispitivanje osumnjičenoga je tek započelo? Zar države EU nadoknađuju stvarnu štetu nevinom? Je li moguće nadoknaditi štetu nevinim osobama koje su lažno optužene, neopravdano stavljene na stup srama?

Pristup dosjeima u bivšim komunističkim državama (uglavnom) nije moguć pa su EU prava mrtvo slovo na papiru ali o tome euro-birokrati ne vode računa.

Članak 47. Pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje

Svatko ima pravo na pravično, javno suđenje u razumnom vremenskom roku pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno osnovanim u skladu sa zakonom. Svatko ima mogućnost da bude savjetovan, branjen i zastupan.

Zašto EU dozvoljava svojim članicama da sudski postupci traju godinama a mogu se rješiti u nekoliko mjeseci?

Članak 48. Pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu

1. Svaki optuženik smatra se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom.

EU dozvoljava javnim medijima da sude i donose presude bez suda i time krši svoje zakone.

Iz navedenoga je vidljivo da su načela EU samo lijepe priče koje nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Jasno je da postoji diktatura euro-birokrata (EU ima 70 000 službenika) koji nameću svoje zakone, da euro-birokrati nameću svoj pogled na svijet, da euro-birokrati pljačkaju narod po zakonima koje su izglasali.

EU  i Hrvatska

Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom (EU) 15. siječnja 1992., na dan kada je većina zemalja članica EU priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Zahtjev za punopravno članstvo u EU Hrvatska je podnijela 21. veljače 2003. godine, a primljena je u „punopravno“ članstvo 1. srpnja 2013. godine.

Ponižavanje euro-birokrata je trajalo više od 10 godina i sve to u ime slobode, jednakosti i demokracije. Tražila se potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Tim traženjima se osporavalo pravo Hrvatske na obranu od agresije. U Hagu se nije dokazivala krivnja već su hrvatski generali morali dokazivati nevinost i to u ime EU ljudskih prava! Međunarodni sud za pravdu se pretvorio u politički sud i to sve u ime  slobode, demokracije i ljudskih prava EU.

EU je primila Sloveniju u članstvo bez rješavanja bilateralnih pitanja sa susjedima (razgraničenja na kopnu i moru). Za Hrvatsku su vrijedila druga, stroža, pravila i nametalo se rješavanje granice sa susjedima. Tim činom je EU negirala nalaz Badinterove komisije o razgraničenju bivših jugoslavenskih republika. Sramota!  Treba spomenuti da je Slovenija blokirala čak 7 pregovaračkih poglavlja! Sve s blagoslovom EU komisije, euro-birokrata.

Hrvatski pravosudni sustav je rak rana hrvatskog društva, („neučinkovitost pravosudnog sustava i puno vremena potrebnog za donošenje i provođenje presuda, kao i slabosti glede odabira i obuke sudaca. Povrh toga, pred sudove se izlazilo s previše slučajeva koji bi se u načelu mogli riješiti i drugim sredstvima“), pa je bio poseban predmet pregovora. Nažalost, Hrvatska je ušla u EU a situacija u pravosuđu je ostala ista! O korupciji je suvišno trošiti riječi.

Pitanje nacionalnih manjina? U kojoj zemlji EU nacionalne manjine imaju toliko prava kao u Hrvatskoj. EU ne traži da današnje zemlje kandidati poštuju prava hrvatske manjine u zemljama kandidatima. EU se nikada nije zapitala zašto se Hrvati ne mogu vratiti u BiH na svoja ognjišta. To je jednakost po euro-birokratima. Povjerenica EU dolazi u zemlju koja je postala kandidat za prijam u EU. U toj zemlji gleda četnički igrokaz, doživljava poniženje i vrijeđanje a ona hvali zemlju kandidata i govori o napretku. O tempora o mores!

Hrvatska kao „punopravna“ članica EU ne može proglasiti ZERP! To je jednakost u EU.

Arbitražni sud o granici na moru (Savudrijska vala)  je još jedan primjer ponižavajućeg odnosa EU prema Hrvatskoj. Još jedan primjer sramotnog ponašanja euro-birokrata!

Danas imamo šikaniranje na međudržavnoj granici, koje je propisala EU komisija.

Do kada  ćemo trpjeti ponižavajuće ponašanje EU komisije? Zašto naša Vlada i druge institucije ne brane interese Republike Hrvatske? 

Vladu i ministarstva treba zapitati je li znaju koliko je pala proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj od kada smo ušli u EU, koliko je povećan uvoz mesa, povrća, koliko je izgubljeno radnih mjesta, koliko se ljudi iselilo iz Hrvatske zbog socijalnih prilika (nemogućnosti rada i života od svog rada). Koji je smisao „punopravnog“ članstva Hrvatske u EU?

EU mora odustati od „diktature relativizma“, mora se vratiti kršćanskim vrijednostima i poštivanju naravnog zakona ako želi opstati. Za EU stvarne slobode, demokracije i vladavine prava koja poštuje pojedinca i narode. Za EU bez diktature euro-birokrata i njihovih zakona.  

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

“Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?” – Tribina GI “Narod odlučuje” u Splitu

Published

on

Na tribini su sudjelovali i izlagali: dr. Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, dr. sc. Sanja Bilač, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, Miljenko Marić, prof., koordinator GI Narod odlučuje za Cetinski kraj.

Cilj tribine bio je upoznati građanstvo o rezultatima prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona te o manipulacijama vladajuće garniture koja ne želi referendum. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« je prikupljala potpise za referendum o izmjenama izbornog zakona jer je postojeći izborni zakon nakaradan. Postojeći izborni zakon omogućuje da narod predstavljaju zastupnici s malim brojem glasova, da manjine imaju 8 zagarantiranih mjesta u Saboru i da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima koja nisu manjinska. Postojeći izborni sustav je omogućio diskriminaciju većine hrvatskih građana, omogućio političku trgovinu i korupciju o čemu postoje mnogobrojni dokazi. Postojeći sustav omogućava političku trgovinu, prelazak iz stranke u stranku, stvaranje nelogičnih antinarodnih koalicija i tako izigravanje volje birača. Postojeći sustav omogućava takozvanim manjinskim predstavnicima zastupnički mandat u Saboru bez obzira na broj glasova. Jedino u Hrvatskoj manjinci imaju 8 predstavnika u parlamentu, samo tri zemlje EU imaju jednog do dva zastupnika manjinaca, a ostale zemlje EU nemaju predstavnike manjina u parlamentu.

Od samog početka inicijative započela su komunističko-četnička podmetanja kojima se blatilo organizatore inicijative. Prikupljanje potpisa je također bilo ometano, u nekim gradovima se plaćalo za postavljanje štandova kao da je to nečije privatno vlasništvo, bilo je fizičkih nasrtaja a cijelo vrijeme su komunističko-četnički mediji napadali inicijativu i davali netočna tumačenja ciljeva inicijative. Trebalo je skupiti 374.740 potpisa. Potpisi su prikupljeni i predani u Sabor 13. 6. 2018. godine. Prebrojavanje i provjera potpisa je napravljena s vremenskom zadrškom od 3 mjeseca!? Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ je onemogućeno da njeni predstavnici budu nazočni kod prebrojavanja i provjere potpisa te je očito da se radi o manipulaciji i krađi. Drug Kuščević se vodio onom komunističkom: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove“

Tvrtka APIS je izvršila prebrojavanje i provjeru potpisa prema nalogu druga Kuščevića. Prije nego su službeni rezultati objavljeni u medijima je bila objava njihovih rezultata što je neprihvatljivo i sramotno. To je bio još jedan pokazatelj koliko je cijeli postupak kompromitiran i kako vladajuća garnitura čini sve da do referenduma ne dođe. Provjera po nalogu druga Kuščevića i njegova šefa ima niz manjkavosti: neuvažavanje nečitkih potpisa unatoč točnog OIB-a, nadopunjavanje ili nepotpuni podatci. Takvi slučajevi se mogu lako provjeriti i potpis se može uvažiti ili odbiti ali drug Kuščević ne dozvoljava ispravljanje dokazane grješke. To je demokracija po Kuščeviću i Plenkoviću.

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” je prikupila dovoljan broj potpisa ali to minister Kuščević ne želi priznati već drug priča o 10% navodno nevažećih potpisa bez mogućnosti stvarne provjere i bez mogućnosti uvažavanja ispravnih potpisa.

Građanskoj inicijativi “Narod odlučuje” ne treba 10% navodno nevažećih potpisa (40.875 navodno nevažećih potpisa) da bi rezultat inicijative bio pozitivan već 0,8%  a to je 2.990 potpisa za jedno pitanje i 2,02% (7.571potpis) za druga pitanje. Dakle treba provjeriti koliko je važećih potpisa od navedenih 30.726 navodno nevažećih potpisa, kako kaže drug Kuščević.

Drug Kuščević pravi cirkus i ne dozvoljava stvarnu provjeru potpisa već pod uvjetima koje je on odredio. A kada se pokaže da je potpis važeći nije ga moguće pribrojiti ostalim važećim potpisima! Logično je da Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije pristala na komunistički igrokaz druga Kuščevića jer ljudi iz Građanske inicijative imaju svoje dostojanstvo.

Još jednom treba istaknuti da Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ ne nedostaje 10% potpisa (cca 40.000) već 0,8% (2.990) za jedno pitanje a za drugo pitanje 2,02% (7.571.) i zato je važno provjeriti cca 30.000 navodno nevažećih potpisa a to drug Kuščević ne dozvoljava već pravi cirkus (propisuje svoje uvjete provjere).

U izvješću o prebrojavanju i provjeri potpisa nema točne specifikacije zašto su potpisi nevažeći pa je to još jedan povod za tvrdnju da se radi o gruboj manipulaciji, krađi. Predstavnicima Građanske inicijative (koji imaju ime i prezime i koji preuzimaju odgovornost za tajnost podataka) nije dozvoljen pristup Registru birača i to je pokazatelj diskriminirajućeg odnosa (jedni mogu a drugi ne mogu!).

Cilj Građanske inicijative “Narod odlučuje” nije ukidanje manjinskih ili drugih prava već je cilj omogućiti svim državljanima Hrvatske da glasuju (elektronsko glasovanje, i dovoljan broj mjesta za glasovanje što sada nije slučaj), preferencijalno glasovanje i poštivanje izbornih rezultata. Pravednijim izbornim sustavom bi se izbjegli slučajevi da osobe s 808 preferencijalnih glasova budu ne čelu Sabora ili s 432 glasa da bude ministar. Sadašnji izborni sustav negira volju naroda pa se postavlja pitanje čemu izbori. Narod ima legalno prvo da traži odgovorno ponašanje druga Kuščevića, druga Plenkovića, druga Jandrokovića i drugih. Stvaranje neprirodnih, antinarodnih postizbornih koalicija a naročito s dokazanim antihrvatskim strankama, dokazanim klijentelističkim strankama je nedopustiv i nije odraz demokracije već diktature političkih  nazovi elita.

Sramotno je da vlast ignorira volju naroda, da ignorira 400.000 građana Hrvatske (13%) (400.000 potpisa prikupljenih u dva tjedna unatoč postavljenim preprekama).

Tko su, danas, koalicijski partneri HDZ-a? To je stranka SDSS koja širi mržnju (pogledaj „Novosti“), koja VRO „Oluju“ proglašava zločinačkom operacijom!? Drugi stranka je HNS, koja na izborima dobiva 1,5% glasova, koja je poznata po dugogodišnjoj protuhrvatskoj aktivnosti, trgovini zastupničkim mandatima, kriminalu (kvadrat stana u Gunji je narod platio 1700 eura), uhljebljenju njihovih članova u nadzorne odbore itd. HNS poziva na eliminaciju (valjda misle fizičku kao i 1945. g.) svih onih koji ne misle kao oni!?

Za navedene koalicije narod nije glasovao pa je jasno da se radi o grubim manipulacijama vladajuće garniture a ne o poštivanju izbornih rezultata. Sadašnji izborni sustav omogućava uhljebljenje, kriminal, korupciju, stvaranje neprirodnih antinarodnih koalicija. Sadašnji izborni sustav diskriminira građane Hrvatske koji se nalaze izvan Hrvatske (nemogućnost glasovanja)!

Zašto se drug Kuščević (kao ministar državne uprave) nije pobrinuo da se pitanje referenduma pravno uredi kao u civiliziranim zemljama s dugogodišnjom demokracijom. Zašto se ne uvede elektronsko glasovanje i ne omogući da državljani Hrvatske mogu glasovati na primjerenom broju mjesta a ne da moraju do birališta ići i po 200 kilometara. Također bi drug Kuščević (kao ministar državne uprave) trebao očistiti Registar birača jer demografi kažu da u Hrvatskoj ima 3,2 do 3,4 milijuna građana s pravom glasa. Ako se sjetimo manipulacije druga Bauka po pitanju broja birača možemo zaključiti da su drug Kuščević i drug Bauk na istoj, antinarodnoj strani.

Građani Hrvatske imaju pravo, građansku dužnost, da kažu dosta (legalnim sredstvima) antinarodnim zastupnicima, uhljebima, koji ne poštuju volju naroda, koji ne poštuju izborne rezultate. Naša je građanska dužnost da tražimo izmjenu izbornog sustava ako želimo prosperitet Hrvatske i ako želimo dobro svojoj djeci i svojim unucima. Zbog nakaradnog izbornog sustava, zbog političke trgovine takozvanih političkih elita Republika Hrvatska je pri vrhu ljestvice najkorumpiranijih zemalja svijeta, na dnu ljestvice po konkurentnosti. To su pokazatelji uspješnosti druga Kuščevića i druga Plenkovića.

Građani Hrvatske, ako želimo naprednu, demokratsku Republika Hrvatska moramo se aktivno uključiti i takozvanim političkim elitama (manipulatorima) uskratiti povjerenje te se izboriti za izmjenu izbornog sustava, ako treba i mirnim prosvjedima koji su legalan oblik borbe za stvarnu demokraciju. Vrijeme je da kažemo dosta, da tražimo odgovornost za sve državne i lokalne dužnosnike, da tražimo da poštuju volju naroda (izborne rezultate)!

Po Ustavu RH vlast pripada narodu a takozvane političke elite (izdajnici nacionalnih interesa) su nam ukrale referendum!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno