Connect with us

Društvo

88. OSCAR – Pobijedio je najgori film

Published

on

HOLYWOOD vs HOLYCHURCH      U natjecanju Oscar za 2015. pobijedio je najgori film “Spotlight”, uglavnom zato što proziva Katoličku crkvu za pedofiliju. Istodobno je film “Mad Max: Fury Road” ostao bez važnije nagrade, iako su ga filmski kritičari proglasili za film desetljeća.     

Novi komunikacijski svijet donio je puno toga dobroga, ali je istovremeno otvorio veći prostor društvenim deformacijama, koje su se prve globalizirale. Lopovi su uvijek bili građani svijeta. Imamo porast različitog nasilja, pa je svašta stiglo i u naše odgojne ustanove. Osobno me zabrinuo slučaj nečasnog premještaja jedne djevojčice u drugu školu, jer jadnica nije mogla izdržati pritisak ostalih djevojčica iz razreda, da izgubi nevinost. Pedofilija širi svoju ponudu nama nepoznatim putovima. Holywood je pakao na zemlji, carstvo droge i prostitucije svih vrsta, kao i raznih drugih oblika nasilja nad ljudskom osobom. Holywood je jedna od pedofilskih oaza, koje razdjeviče polovicu djece u SAD-u. Tko je kompetentniji za temu pedofilije u Katoličkoj crkvi?

Spotlight

Nagrađeni film katolika pokajnika Toma Carthyja ima Rachel McAdams i tu je kraj priče. Ona sama servirana je bez mirisa i okusa, u neprepoznatljivoj ulozi. Sjedi tamo negdje, u nekoj prostoriji, tupa i glupa guska. Može se reći da je Rachel izvrsno odigrala neprimjetnu osobu. U filmu “Spotlight” (Fokus, Reflektor) Michael Keaton doima se kao glumac koji je slučajno navratio sa nekog drugog seta, na kojemu snima neki daleko napetiji film, pa se malo odmara s dokonom ekipom “Spotlighta”. I on tupo bulji u prazno, kao da je prekomjerno zlostavljan od svog katoličkog vjeroučitelja. Sve uloge ostale su neprofilirane, radnja ne postoji. Naš filmski kritičar Nenad Polimac korektno priznaje da je “Spotlight dramski dosta bijedno koncipiran”, dok je Jurici Pavičiću dovoljno što je okrenut protiv Katoličke crkve. Pavičić je iskoristio priliku da bandi od koje živi pošalje kodiranu poruku.

Furry2

Pedofilija je jezovita pojava u svakoj vrsti, ali se kod čovjeka nikako ne može pretovariti na Katoličku crkvu. Selekcija za svećenike Katoličke crkve počinje još za osnovne škole, kada dijete ne može znati da će kao starija osoba razviti bolesnu požudu prema djeci. Već prema zakonu vjerojatnosti, pedofila ima i u svim ostalim kršćanskim konfesijama i u ostalim religijama, koje tu negativnu deformaciju čovjeka prikrivaju s manjim ili većim uspjehom. Pedofilija je raširenija u društvenoj nadgradnji, negoli u nekakvoj proizvodnoj bazi. Veći je postotak pedofila među novinarima i ostalim djelatnicima The Globea nego u kršćanskoj zajednici kojom se bave. Kada hijerarhija Katoličke crkve dozna za pedofila u svojim redovima, naravno da sramotu pokušava sakriti, pa pedofila seli u drugu župu. Ako ga kazni, slijedi pobuna i sramota izlazi na vidjelo. Tako se ponašaju sve institucije na ovome svijetu. Crkva ima i druge razloge za preseljavanje svojih zdravih i bolesnih pastira, pa činjenica da je neki svećenik prelazio iz jedne župe u drugu nužno ne znači neku negativnu pojavu. Film je u tom smislu više nego nekorektan. Ispada da katolički svećenici odlaze u kršćanske misije po Africi zbog svojih homoseksualnih i/ili pedofilskih sklonosti.

Osobno se čudim kampanji homoseksualne populacije protiv pedofilije u Katoličkoj crkvi. Tako se požuda ostarjelog homoseksualca prema dječaku ili stare lezbijke prema djevojčici gleda kao prihvatljivo seksualno usmjerenje i estetska avantura, umjetnička opijenost nevinošću, da bi se pedofilija kao zlo strogo svela na heteroseksualnu populaciju. Godine 1971. u svoj onoj strci oko Hrvatskog proljeća, bili smo civilizacijski pozvani diviti se filmu “Smrt u Veneciji” Luchina Viscontija s Dirk Bogardom i Björnom Andrésenom u glavnim ulogama. Snimljen je po istoimenom romanu Thomasa Manna. Film je vrhunski režiran, ali se postavlja pitanje njegove misije. Bolesni Gustav von Aschenbach umire na venecijskom Lidu zaljubljen u poljskog dječaka Tadzia. Povjesničar filma Lawrance Quirk pisao je o tome da bi frame-ovi Mannovog i Viscontijevog dječaka trebali ukrašavati zidove Louvrea ili Vaticana, na razini Michelangelovog “Davida” ili Da Vincijeve “Mona Lise”! Mannov Gustav Aschenbach je i sam pisac, a Visconti ga prezentira kao kompozitora, unoseći atmosferu Adagietta iz Pete simfonije Gustava Mahlera. Kada tako pristupite problemu, ispada da su homoseksualizam i pedofilija umjetnost, osim kada se pojave u Katoličkoj crkvi.

Film “Spotlight” sveden na bolesno izjašnjavanje bolesne holywoodske industrije protiv Katoličke crkve

Film “Spotlight” je totalno promašen, sveden na bolesno izjašnjavanje bolesne holywoodske industrije protiv Katoličke crkve. A upravo je ta kršćanska konfesija više novozavjetna i manje sodomska od drugih kršćanskih konfesija. Za razliku od novozavjetnog koncepta Isusa Krista, koji je pavlovski gledano princip, logos, veći problem konzistentnosti imaju one konfesije koje su snažnije oslonjene na starozavjetnu predaju, a takve upravo s filmovima poput “Spotlighta” napadaju Katoličku crkvu. Tako glavni pedofil postaje starozavjetni Jahve. Vidite, Stvoritelj stvara djecu i da nije pedofil odmah bi kreirao odrasle ljude i tako jednostavno zaskočio taj negativni katolički vjeronauk. Milošću Jehove, iz Sodome i Gomore bježi pravednik koji će spasiti svoju rasu tako što će s njim zanijeti njegove kćeri. Katolička crkva je u konceptualnim problemima uglavnom zato što je ekumenski akceptirala starozavjetnu predaju. Crkva se ne može odreći Dekaloga i sličnih pozitivnih poruka Starog zavjeta, koji je gledano uopćeno zastrašujuća knjiga krvi i osvete. Mišljenja sam da Katolička crkva treba kanonizirati kraći starozavjetni uvod unutar Novog zavjeta, i nakon toga knjigu Starog zavjeta kršćanski zatvoriti kao dovršenu, poput Isusa, prepuštajući je književnicima i drugim umjetnicima. “Religija jednog doba je literarna razonoda (i film) drugog doba” – napisao je Ralph Waldo Emerson.  

Revenant

Iskreno, novi film Alejandra Iñárritua predstavlja pozitivan zaokret u odnosu na idiotske ekranizacije Marvelovih stripova za djecu. Prisjetimo se serijala “Iron Man”, koji počinje tako da korporacijski šminker u prljavoj zatočeničkoj prostoriji iskuje željezno srce i tako postane superheroj. Na sve strane lete nekakvi supermani, spidermani, batmani i superkomadi. Sve je to američki infantilno, ali je izvoz takve robe cvao, održavajući moć Holywood na tehnološkim dometima pojedinih studija. U filmu “Revenant” (Povratnik) sve se događa u prirodi, ali tehnologija čini svoje, slično najnovijoj franšizi serijala “Planet majmuna”.

rev

Film je na svoj način bunjuelovski. Kod Luisa Buñuela imali smo slučajeve da dijete glumi starca, i obrnuto, da jedan lik u istom filmu glume dvije glumice, i slično tome. Ispravite me ako sam to krivo razumio, u filmu “Revenant” čovjek ruskog korijenja igra ulogu medvjeda. Prije nego što se odlučite pogledati tu basnu bez teksta i dijaloga, morate se pomiriti s tim da ništa nije prikazano realno, nego je tajna u simbolici Andreja Tarkovskog, kojega Iñárritu poskrivečki plagira. Nakon što  obožavanog medvjeda DiCapria njegova partnerica-medvjedica pedofilski potroši, istog Medu lovci na krzna uredno ogule i ostave u ledenoj pustoši. Posebno je smiješan trenutak kada Medo DiCaprio uskače u ledenu rijeku da ulovi ribu i objed, nakon čega sušenje i grijanje simboliziraju tri neupaljene grančice. A medvjed bi se smrznuo da upadne u ledenu rijeku.

Mnogima je taj nijemi film spor, a meni osobno vrtio se prebrzo da bih pohvatao svu ponuđenu simboliku – navodno takva postoji. Znate, ne možete u kinu s daljinskim upravljačem zaustaviti frame, i na miru proučiti detalje. Jeste li primijetili negdje na polovici filma da je izopćeni Indijanac jači od vuka samotnjaka? Neka mi to vuče na specizam. Simboliku dodajte sami jer meni ništa ne pada na pamet. I, svaka simbolika ima svoje slabosti. Vukovi i ljudi love u čoporu, a medvjedi uvijek biraju osamu. Vuka DiCapria održava na životu osveta čoporu koji ga ostavio, a sve ulazi u nutarnji konflikt kroz njegovu čežnju za povratkom u čopor. Iñárritu se zapleo u svojoj psihoanalizi vukova i medvjeda među ljudima.

XXX THE REVENANT _KF16329.NEF

Na kraju ste izloženi tom lukavom uvlačenju u prilično skromnu radnju, pa razumni ljudi napuste takvu predstavu, ako nisu obožavatelji Mede DiCapria, kojega imate na sebi puna dva sata. Strganog, raskrvavljenog i prljavog. Nekada je Leonardo DiCaprio bio životni san mnogih pedofila, a danas se pitamo kakvo je on sam seksualno usmjerenje odabrao ili stekao u Holywoodu. Lovac lovi Oskara svim sredstvima! Dojam je da bi se Di Caprio zaista podvrgnuo takvoj torturi tijela da mu netko garantira kipić poznate američke izvozne industrije, koja sebe slavi kao umjetnost. Dakle, poremećaj je tu, ali to ne mora značiti da je DiCaprio homoseksualac, odnosno umjetnik. Nevjerojatno je što su vlastitom tijelu učinili Christian Bale i Matthew McConaughay za komadić holywoodske slave. Charlize Theron unakazila je sebe do “Monstruma” da bi osvojila Oscara. Meksikanac Iñárritu i prošle je godine osvojio Oscara za režiju, za film “Birdman”. Gdje se 88. Oscar zapleo? Pa, “Revenant” je dobio nagrade za režiju, fotografiju i najboljeg glumca, glumca koji je jedini u filmu, a ipak to nije najbolji film? “Najbolji film Spotlight” dobio je Oscara samo za najbolji film, uključujući scenarij koji je prazno ništa! Kako je to moguće?

Furry Road 

Prema promišljanju većeg broja filmskih kritičara, četvrti nastavak “Mad Maxa” je ostvarenje na razini desetljeća. Redatelj George Miller kreirao je jednu cijelu Cherlizecivilizaciju, surove postapokaliptičke polise, koji ratuju za preostale resurse. Netko ima vodu i zelenu oazu, drugi su zgrabili ostatke rafinerije, a treći skladišta streljiva. Nije se sve svelo na “erupciju ludila”, kako se očekivalo. Središnji polis Citadela imao je svoju podjelu rada i pripadnu društvenu formaciju. U kontaminiranoj pustoši eliksir života postalo je mlijeko zdrave rodilje. Život pod zemljom i u pećinama donosi promjene u pigmentaciji kože – tako je nastala bijela rasa. O filmu “Fury Road” pisao sam u 7dnevno od 22. svibnja 2015.

Pa ipak, iako je prošle godine bio daleko najbolji film, “Furry Road” (Divlja cesta) morao se zadovoljiti sa sporednim Oscarima. Zvuk, šminka, kostimi, lijeva cipela, i slično tome. Reda mora biti – ekipa filma “Furry Road” nije američka! Miller je Australac, Tom Hardy i Nicolas Hoult su Britanci, Charlize Theron je Južnoafrikanka, a angažirani modeli nisu američki, i još su cure predivne. Iñárritu je mudro birao producenta Židova i pripadni moćni lobi, a Miller je bezobrazno demonstrirao autonomiju i još se odlučio za australsku producentsku podjelu troškova i zarade. Siguran u svoju viziju, Miller je u posao ubacio i svoju osobnu ušteđevinu. Vidi ti njega, on bi i režirao i u ubirao dobit! Suprotna banda uzvratila je žestoko i Milleru zatvorila Kinu. Usprkos svemu tome, domaći ekonomski analitičari i dalje pjevaju svoju pokajničku pjesmu o otvorenom tržištu.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno