Connect with us

Istaknuto

S NAMA BOG!

Published

on

G. K. Chesterton, znameniti britanski pjesnik i teolog, bio je čovjek briljantnog uma. Ali kako je stario tako je počeo zaboravljati. Jednostavno bi zaboravio gdje se nalazi ili gdje bi trebao biti i što bi trebao raditi. U jednoj takvoj prigodi, pošalje on brzojav supruzi.

„Draga, čini se da sam se opet izgubio. Trenutačno se nalazim na tržnici Harborough. Gdje bih ja trebao biti?“

„Doma.“  Odgovori mu supruga.

Eto, čini mi se da je to baš ono što nam ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Mateju donosi. Dovodi nas doma.

Doma – pravom smislu Božića.

Doma – do najdivnije priče ikada ispričane.

Doma – do Božjeg najvećeg obećanja.

Doma – do razloga zašto mi uopće slavimo Božić.

A ta poruka glasi – Emanuel – „S nama Bog!“

Kada mi prihvatimo Krista u svoje živote, ništa, pa čak ni smrt, ne može nas odvojiti od Boga i od njegove ljubavi.

I to jest ono što Božić uistinu jest.

S nama Bog!

Utjecaj Božićnog obećanja je nevjerojatan.

Kada povjerujete u njega, kada ga prihvatite, on će u potpunosti promijeniti vaš život.

I to u svemu.

U trenucima naše radosti i veselja ali i u trenucima našega straha, kada smo sami i kada smo tužni.

Matej, u današnjem Evanđelju, ne želi da Josip ili bilo tko od nas zapne u svome snu. Matej želi da nas vrati natrag na zemlju, natrag u našu stvarnost i to tako što zaziva ime – Emanuel.

Jer ako Isus dolazi za naše dobro onda će to dobro „biti s nama“ u svim onim trenucima kada naši snovi prestanu i kada se teret života, ovog teškog i jadnog života, sruči na naša pleća.

Kada bi on bio samo Isus koji nas spašava od naših grijeha, onda bi to bila samo jedna njegova dimenzija. Ali kako je on Emanuel, onda nam postaje jasno da je on uz nas svakoga dana. I ponedjeljkom ujutro i petkom poslijepodne. Mi tada nemamo nikakvu potrebu nikamo odlaziti, jer je on već nas pronašao i uvijek je uz nas.

Emanuel je Bog s nama na bolesničkom odjelu i u staračkom domu.

Emanuel je Bog s nama kada smo sami i kada unuci trče oko nas.

Emanuel je Bog s nama kada kitimo bor i kada shvatimo da nas naše dijete    godinama ne nazove o Božiću.

Emanuel je Bog s nama kada netko, nama drag, zuri u tebe s Alzehajmerovim pogledom i pita: „A kako se ti ono zoveš?“

Isus uvijek gleda u nas i ne samo onda kada smo u stanju uzvratiti mu pogled nego i onda kada su naše oči zamagljene suzama.

Emanuel je Bog s nama čak i onda kada smo mi ljuti na Boga i kada okrećemo pogled od njega.

Ali na našu sreću Bog nikada ne okreće svoj pogled od nas.

On to ni ne može. To nam samo ime njegovo govori.

Nažalost mi iz godine u godinu, iz Adventa u Advent, okrećemo svoj pogled od Boga. Iz godine u godinu mi imamo Božić bez Boga.

Slika koju možete pogledati na mojim stranicama (www.ivicaursic.com) ili na Facebook zidu “Uvijek Nedeljom”, naslikao je, veliki flamanski slikar, Pieter Brueghel Stariji. Slika nosi naziv „Census“ i predstavlja prizor velikog popisa stanovništva kada je Quirinus upravljao Sirijom, kako to evanđelist Luka spominje u svom Evanđelju.

Na slici se vidi velika masa svijeta koja u redu čeka na popis. Dok gledate sliku vidite pune prodavaonice i ljude u njima, ljude koji kupuju, hodaju, razgovaraju, dakle čine sve ono što ljudi i inače rade.

Prvi je vaš dojam da je slikar baš to i želio naslikati – puno svijeta.

Ali to je taj prvi dojam sve dok se pozornije ne zagledate i dok ne pogledate u donji desni kut slike. Tu ćete primjetiti čovjeka koji vodi magarca na kojem jaše trudna žena. To su Josip i Marija.

Kada vidite ovu sliku postaje vam jasno kako je lako propustiti vidjeti Josipa i Mariju. Trebate jako pozorno gledati ne bi li ih pronašli, jer su, čini se, nebitni u odnosu na ono što se zbiva oko njih na slici. Izgubljeni su u mnoštvu. Izgubljeni su u zbrci i strci, u šušuru i u muvanju mase ljudi.

I danas je isto.

Isus se je naprosto izgubio u zbrci i strci, u šušuru i muvanju ovoga našega vremena, u ovoj božićnoj ludnici u kojoj Boga nema.

Puno će ljudi i ove godine propustiti Božić.

Ma naravno da će oni slaviti Božić.

Okititi će bor, skuhati će bakalar, ispeći će tuku …

Možda će otići i na misu … svega će biti … ali …

Najtužnije od svega će biti to da su bili tako blizu Božiću, a opet su ga propustili.

Zašto?

Zato jer mi iz godine u godinu tražimo Božić neprestano na krivom mjestu.

Isto je bilo i u Palestini prije 2000 godina. Mesiju su svi čekali i tražili. Ali na krivim jestima. U kraljevskim palačama. U Hramu.

I dok su oni okretali svoj pogled visoko prema tim velebnim zdanjima, za to vrijeme Bog se je tiho ušuljao u ovaj svijet.

I dok je čitav svijet raspravljao o zvijezdi repatici na nebu, spasenje od grijeha i smrti je rođeno u skromnoj štalici i nježno položeno u jaslice.

I dok su učeni i moćni neumorno raspravljali o svojim istinama, Istina se je otkrila skromnima i malenima.

Oni silni, moćni i slavni, sve su shvatili naopako. Tražili su ljubav na krivim mjestima. A Bog se je ušuljao među nas kako bi promijenio čitav ovaj svijet i čitav poredak stvari u njemu.

Bog je došao u pratnji anđela ali je onda obukao običnu svakodnevnu odjeću.

Ljudi su gledali, ljudi su bili spremni i ljudi su čekali ali su Boga tražili na krivim mjestima i nisu obraćali pozornost na slavu Božju koja je svijetlila iz štalice u Betlehemu.

Ne dopustimo da nam i ove godine Božić prođe bez Boga.

Jednom je jedan učitelj rekao svojim učenicima neka za vedre večeri izađu u svoje dvorište i pobroje što više mogu zvijezda na nebu.

Odgovori su varirali. Od 149 pa do „A ‘ko će to izbrojit, koliko ih je.“

Samo je mali Mate rekao: “Tri.”

„Ali kako si ti, mali Mate, jedini mogao vidjeti samo tri zvijezde?“

„E, nemate vi pojma, učitelju, koliko je maleno moje dvorište.“

U tome je naš problem.

Naša su duhovna dvorišta premalena.

Naša je vjera plitka.

Skučena.

U našoj vjeri nema osjećaja žudnje kojom iščekujemo Krista.

Da, nas uzbudi Božić i to prije svega ono oko Božića ali mnogi od nas ovog Adventa na Krista nismo ni promislili.

Mi patimo od presiromašnog očekivanja.

A onda propuštamo ono najvažnije.

Kristov dolazak daje ljudima, daje čovječanstvu osjećaj dostojanstva.

A toga je danas jako malo.

Ponižavani smo na svakom koraku na svaki mogući način.

Naša povijest je povijest pohlepe i nasilja, zavisti i nepravde, moći i njezine zlouporabe. Mi smo u isto vrijeme tehnološki divovi i moralni patuljci.

I baš u takav svijet, u posrnuli svijet, svijet koji se valja u blatu svojih zala i opačina, Bog šalje svog jedinog Sina, našeg Spasitelja.

Hoćemo li i mi propustiti Božić ove godine?

Hoće li nam i ovaj Božić proći bez Boga? Bez Krista?

Tražimo li Božić na krivim mjestima?

Počnimo ga tražiti u štalici, u predgrađima, u bolnicama, u staračkim domovima, u domovima za siročad, u hrvatskim i haškim zatvorskim ćelijama.

Ne dižimo svoj pogled prije nego se ukaže zvijezda koja će nas povesti do Betlehema.

Jer sva površnost, sva trivijalnost, sva besmislenost ovog sekularnog, potrošačkog „božića“, pada pred jednom jedinom riječi – Emanuel – S nama Bog!

Ne propustimo Božić ove godine ako želimo da mi budemo uz Boga, jer Bog je već  s nama.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZETI OVDJE!

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno