Connect with us

Društvo

ROĐENI GUBITNICI?

Published

on

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'” Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

(Luka 18, 1-8)

Jeste li ikada poželjeli odustati?

Baciti koplje u trnje?

Predati se?

Ne znam vaš odgovor ali kod mene je to trajno prisutna napast, poglavito kada stvari krenu naopako. Teška vremena često znaju dovesti ljude u situaciju kada bi najradije odustali od svega.

Današnja parabola upravo je na tragu takvog razmišljanja.

Žena, udovica, iz današnjeg čitanja imala je, rekli bismo, pravo kukati i naricati nad sobom.

I odustati.

Bila je udovica. Riječ „udovica“ na grčkom je „chera“ i znači „zaboravljena“, „prazna“. Kada Biblija želi ukazati na naj bespomoćnije osobe u društvu onda su tu prije svih siročad i – udovice. Njihova prava bila su skoro pa nikakva. Često su bili izrabljivani i napadani. Teško da je bilo osoba koje su bile u gorem društvenom položaju.

Ali Isus od ove udovice čini heroja.

Nas Isusovi heroji uvijek iznova iznenade, zar ne?!

Da, ova udovica je heroj, uzor ustrajnosti i strpljivosti, primjer upornosti i neodustajanja.

Ova žena nije odustala, a imala je „stotinu“ razloga za odustati. Sve je bilo protiv nje. Ništa nije imala. I ono malo što je imalo bilo joj je oduzeto. Nije imala novca za skupog odvjetnika, a i čitav pravni sustav je bio protiv nje.

Ali ova žena nije željela prihvatiti ulogu bespomoćne žrtve. Naprotiv, imala je osjećaj dostojanstva, osjećala je da vrijedi. I podigla je svoj glas. Njezina snaga bila je malena ali ona je koristila svu tu svoju snagu koju je imala.

Svi su od nje odustali ali ona od sebe nije odustala.

Teško je kada vam svi okolo vas govore da ste nitko i ništa, da ništa ne vrijedite, da ste gubitnik. Pre strašan je i pre težak to teret. Ali čovjek je u stanju nositi ga sve dok ne kaže sam sebi:

„Oni su u pravu. Ja sam gubitnik. Odustajem.“

Nažalost mnogi tako i govore. Previše puta su gubili bitke, nisu uspijevali i više ih jednostavno nije bila volja. Ni za što.

Norman Vincent Peale, bivajući u Hong Kongu, prolazio je pokraj jednog „tatoo shopa“. U izlogu su bili primjerci onoga što se je moglo tetovirati – zastave, simboli, noževi, slogani… Jedan mu je slogan zapeo za oko: „Born ti Lose“ („rođeni gubitnik“). Iz znatiželje uđe u dućan i upita: „Tetoviraju li ljudi uistinu taj slogan?“ „Da.“ Uslijedio je odgovor. „Ali zašto bi to netko učinio?“ Starac iz dućana slegne ramenima i reče: „Prije nego što se tetovira na tijelo, ta tetovaža je već istetovirana čovjeku u glavi.“

Svi mi ponekad ne uspijevamo. Svi mi ponekad gubimo. Ponekad svojom „zaslugom“, a ponekad zahvaljujući drugima. Život često nije fer ali mi ne moramo, ako smo pali, ostati ležati na podu. Ne moramo odustati.

Bog od nas ne odustaje.

Drugi, oni oko nas, možda i odustaju ali Bog ne.

Bog od nas nikada ne odustaje.

Ova udovica nije odustala. Ona nije odustala ni od sudca koji je bio loš čovjek. Ona je vjerovala da će on ipak na kraju postupiti pošteno, pa makar iz želje da je se riješi.

Lako je odustati od sebe. Možda je još lakše odustati od drugih. Velika je napast oprati ruke od drugih, kao što je to učinio Poncije Pilat, i odustati od njih.

U Božjim očima nitko nije „looser“. Nitko nije gubitnik. U Božjim očima svi smo mi njegova djeca, djeca koja su za Boga beskrajno vrijedna, pa čak i ona koja su po našem ljudskom sudu na samom dnu društvene ljestvice.

Mnoge od takvih Isus je izabrao za svoje učenike. Baš s takvima je proveo veći dio svoje službe na zemji.

Ribari, carinici, gubavci, hromi, slijepi, opsjednuti, odbačeni, prognani… oni koji su odustali od sebe samih, jer je društvo od njih već odavno odustalo.

Ali Isus nije!

Čak kada su i sami njegovi učenici i sljedbenici odustali od njega, kada su ga svi napustili – Isus od njih nikada nije odustao. On ih je i dalje ljubio i vjerovao u njih.

To nije lako. Ljudi vas napuste. Napuste vas oni vama najbliži. I to užasno boli. Oni čine ono što vama nikako nije jasno. Ali i mi se prema drugima znamo ponašati na isti način. Tako lako odustajemo od drugih ljudi. Pa čak i od onih koji su nas do smrti zadužili svojim djelima.

Ova udovica nije odustala od sebe.

Nije odustala ni od zlog sudca.

Ali nije odustala ni od Boga.

Možda baš zbog toga i nije odustala ni od sudca, a ni od sebe.

Ona je patila zbog nepravde koju joj je nanio sustav u kojem je živjela ali je patila i duboko u sebi, jer je bila sama.

I lako je, po našem ljudskom običaju, za sve to mogla optužiti Boga.

Optužiti ga za sve svoje nevolje. I proklinjati ga.

Ali ova žena to nije učinila.

Ona je vjerovala da Bog o njoj vodi računa i da Bog čuje njezine molitve i da će Bog jednog dana doći i pomoći joj.

Ona od Boga nije odustala.

I sam Isus je došao u takvu napast.

Možete li zamisliti sebe u situaciji kada vas izadaju vaši najbliži, kada vas uhite, kada vas prebiju, kada vas sude i osude i kada vas razapnu, a vi ste nevini? Možete li sve to i zamisliti?

Pa zar i vi ne biste zavapili: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“

Ali Isus u tom vapaju ne gubi svoju vjeru u Boga. U Getsemanskom vrtu on povjerava Bogu svoj život. Isus vjeruje da će čak i u smrti Bog za njega učiniti ono što je najbolje.

Isus ne odustaje od Boga.

Ne odustaje ni razapet na Križu.

Možda je netko od nas danas u takvoj situaciji kada razmišlja odustati od svega, pa i od samoga Boga. Možda su neki među nama već i odustali.

Možda naše molitve, već duže vremena, nisu bile uslišane. Možda smo na putu poslušati savjet Jobove žene: „Prokuni Boga i umri.“

Možda.

Ali čujemo li mi glas ove udovice koja nam govori: „Nemoj odustati od Boga!“

Kada ti je najteže – vjeruj.

Kada ti se čini da nade nema – moli.

Bog čuje.

Bog zna.

I Bog će djelovati na vrijeme i na način koji je za nas najbolji.

Jer Bog od nas ne odustaje.

Nikada.

Ivica Ursić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno